Tračak svjetlosti

Drugo poglavlje

Zadnja dva sata nismo imali, nego su nas pustili doma ranije. Nismo se bunili naravno, to je značilo da ću sada obaviti to vezano za vrt i onda imati vremena za čitanje.

"Anabell, trebaš li prijevoz za doma?" upitala me Rose pri izlasku iz učionice.

"Inače volim pješačiti četiri kilometara u školu, ali kad se nudiš za prijevoz ne bi škodilo." , nasmijala se i lupila me u rame. Ta žena nekad stvarno udara kao muško.

"Baš si smješna." , rekla mi je dok sam si trljala rame, pokušavajući ublažiti njen udarac od maloprije.

"Ha ha, trudim se znaš. Ne mogu udarati kao ti pa se jedino ovako branim." , pravila se iznenađenom, ali smiješak u kutu njezinih usana ju odao. Podignula sam glavu u znak pobjede i ponosno izašla iz škole ispred nje.

"Nekada stvarno se pitam što ti je." , izvadila je ključeve od auta i otključala ga. Dobro pa je imala otključavanje na daljinski, inače bi pola godine čekala.

☆☆☆☆☆☆☆

Stala je na prilaz ispred moje kuće i ugasila motor od auta.

"I što ćeš sada?" okrenula se prema meni.

Uzela sam svoju torbu sa zadnjeg sjedala i pogledala Rose, "Mama me prije par dana zamolila da joj pomognem malo oko vrta, pa onda. Kasnije ću vjerovatno čitati, ako stignem."

"Mislila sam ako hoćeš danas da kasnije naletim do tebe pa da pogledamo neki film ili izađemo negdje, bit će mi dosadno doma." , otpuhnila je odbjegli pramen kose sa svojega nosa.

"Ako budem slobodna nazovem te. I tako imam tvoj broj na brzom biranju."

Uhvatila me za ramena i protresla, "Danas je zabava kod Jamesa, znaš koliko želim ići." , James Gul, najpopularnija osoba na školi. Kapetan nogometne momčadi, elita škole. Njegovi roditelji posjeduju pola grada i imaju vlastitu tvrtku što se bavi prodajom nekretnina, može se reći da dobro posluju. On je Roseina simpatija već dvije godine, ali on nju ne zamjećuje, zapravo ne vidi nikog osim sebe. Narcisa.

Trebalo mi je par trenutaka da dođem sebi, "Rose, nitko nas nije zvao na njegovu zabavu. Ne možemo se samo odjednom pojaviti tamo."

Napućila je usne i okrenula glavu od mene, "Pozvao je cijelu školu, a koliko znam idemo svi u istu školu."

"On ni ne zna da nas dvije postojimo. Ne zna troje ljudi u cijeloj školi. Taj tip je usmjeren samo na sebe." , preokrenula sam očima na njezinu ideju.

"Znat će ako dođemo na njegovu zabavu."

"Ne."

"Da. Hajde, šta će ti biti? To je samo jedna zabava."

"S tobom samo jedna zabava nije samo jedna zabava. Sjeti se prošle godine, išla si stalno po zabavama samo kako bi naletila na Jamesa."

Zahihotala se i zacrvenila, "Taj tip je ostavrenje mojih snova. U budućnosti ćemo imat djecu, bit će prelijepa."

Sada je bio moj red da ja nju lupim šakom u rame.

"Auč. Čemu to? Samo sam rekla istinu." , držala se za svoje bolno mjesto.

"Fanataziraš, a to nije dobro. Budi realna kao ja." , ponosno sam rekla i pokazala na sebe.

"Pusti sad to. Idemo na zabavu zar ne?"

"Ako mi obećaš nešto."

"Što to?"

"Da ćeš me do kraja nastave vozit u školu i iz škole."

"Nije problem. Dogovoreno." , ispružila je ruku prema meni da zapečatimo dogovor. Pružila sam joj ruku i čvrsto stisnila.

"A sada moram ić riješit taj vrt." , glasno sam izdahnula i izašla iz auta.

Prije nego li je Rose krenula viknula mi je kroz prozor, "Dolazim oko 6 da se skupa spremimo za zabavu!" nakon toga je brzo nestala.
Spremanje s njom je značilo mnogo šminke, usku odjeću i visoke štikle. Jako visoke štikle. Pošto ja nemam baš puno svojih vjerovatno će ona ponjeti nekoliko parova od svojih.

Otključala sam ulazna vrata i ušla, mama je bila još uvijek na poslu. Stoga sam bila sama.
Popela sam se gore do svoje sobe i ostavila torbu do vrata, presvukla sam se i zavezala rep. Obukla sam neku stariju odjeću za vrt, zato što bi mama pošizila ako bi nešto od nove sprljala ili uništila.

Sišla sam u garažu i uzela crijevo koje sam spojila na vanjsku pipu. Par uvenulih biljaka je zaokupilo moju pažnju, izgledale su kao da nisu dugo vremena bile zaljevane. Vjerojatno i nisu, jer mama u zadnje vrijeme nije bila toliko u vrtu.
Čučnula sam i dotaknula osušenu biljku, bilo mi je žao. Trebala je to biti žuta ruža. Pomilovala sam list od biljke, jedini koji je bio zelen. Taman kada sam se krenula ustati i očupati biljku, počela je zeleniti. Nakon par sekundi vratila se u normalno živo stanje.

Nisam mogla vjerovati svojim očima.