Tračak svjetlosti

Šezdeset peto poglavlje

"Toreto, gdje ćemo? Koga si se sjetio?" upitala sam ga. Izgledao je veoma uznemireno dok je koračao gore - dolje po dnevnom boravku. Tavrosova obitelj je otišla polako na spavanje, dok se mirno i tiho spuštao mrak kao veo iznad grada. 

"Anabelle,", približio mi se i uhvatio me za obe ruke gledajući me duboko u oči, nisam htjela ni trepnuti kako ne bih prekinula ovaj divni trenutak, "mislim da znam koga možemo pitati ima li kakvih saznanja. Sjećaš li se profesora na Akademiji? Znam neke koji su specijalizirali pravljenje eliksira, trebamo se samo nekako domoći dokaza koji bi nas uputili prema nekome. Sigurno na Akademiji ima nekih dokaza, ne može se samo tako lako sakriti to sve."

Bio je u pravu, ali nije bilo da možemo samo tako tamo ušetati, tehnički smo bili bjegunci, Toreto vjerojatno ne jer ipak je to njegova majka, ali ja sam ovdje bila višak od početka. Prije nego što sam znala za sebe su odredili da sam višak. To nije bilo u redu, zašto baš ja, zašto nisu i poslali moju sestru zajedno sa mnom kroz portal? Zašto sam ja morala otići i biti sama svih tih godina ne znajući što sam zapravo i koje mogućnosti imam? Nisam ni znala da takvo što postoji, nikada nisam ni mogla sanjati o tako nečemu. 

U ljudskom svijetu me tretiraju kao osumnjičenika za ubojstvo mojih "roditelja", nisam ni više sigurna da ih mogu nazvati svojim roditeljima, prije skrbnicima ili čuvarima. Ne razumijem jedino zašto bi se vlastita majka željela riješiti svog vlastitog djeteta, i još nakon što je napravila to skrivati od djetetova oca dugi niz godina. To nije majka, barem ne onakva kakvu bi ja željela ikada imati. Ne želim ni imati ništa s njom, rodila me je, ali nije me odgojila, nije se ni nikada pitala kako sam, što radim. Jer da je vjerojatno bi došla u ljudski svijet i rekla mi sve, barem bi mi pokušala objasniti da razumijem zašto je napravila to što je napravila. Ovako je samo nakon što sam se ja natrag pojavila živa sama sebi počela kopati grob. Toreto uopće nije bio zadovoljan s tim. Bio je odlučan da stane tom svemu na kraj i da otkrije skrivene namjere iza te radnje. Po njemu to nije bilo normalno i slažem se. Lagati cijelo kraljevstvo da ne postoji dvije princeze, dok je mali krug zapravo znao za mene, kao Tavrosova obitelj, koja nam je zapravo mnogo toga otkrila i pomogla nam otvoriti neka nova saznanja oko svega ovog. Ne mogu ni zamisliti što se sada vrmzla Toretu po glavi. 

"Ne znam kako da ti pomognem u tome, ne smije nas nitko vidjeti. Inače ne želim ni razmišljati o tome što bi se moglo dogoditi. Ako je moja vlastita majka napravila ovo svom tek rođenom djetetu, što je onda tvoja spremna napraviti tebi?" , neću lagati, bila sam jako zabrinuta oko toga što bi se moglo dogoditi Toretu zbog mene. Ne bi mogla podnijeti teret posljedica da sam ja kriva za nešto što bi mu se moglo dogoditi. 

"Ne smije nas nitko vidjeti da, stoga ti ćeš se vratiti natrag u kolibu gdje smo bili odmah, a ja ću otići na Akademiju. Imam tamo par ljudi kojima mogu vjerovati, oni bi trebali imati saznanja oko eliksira na Akademiji, ako oni nešto nam uspiju reći sto do sada nismo znali, to bi bilo savršeno. Jer ne možemo ništa poduzimati bez tvrdih dokaza, pogotovo protiv kraljica vilinskog naroda, bilo da si im sin ili ne. Ovo se treba napraviti i odigrati pametno, dobro je što znamo da tvoj otac nije bio u tome. Vjerujem kada bi imali više saznanja da bi nam on rado pomogao. Prije bi stao na stranu svog djeteta, ipak si njegova krv." , bio je u pravu, nisu nas smjeli vidjeti skupa. Također što se tiče mog oca, vjerujem da kada bi imali dokaza za sve ovo da bi nam pomogao, ali vjerujem da će ga to čak uništiti, saznati da ti je žena nešto važno skrivala godinama iza leđa dok si ti patio. I to još tvoje dijete.

"Budi oprezan. Nemoj da te uhvate, i vrati mi se br-" , nisam ni stigla završiti rečenicu već me je poljubio, osjetila sam kako mi je samo suza kapnula niz obraz. 

Budi oprezan Toreto.