Tračak svjetlosti

Šesto poglavlje

Nakon što je Rose otišla izvadila sam svoj mobitel kako bi si osvjetilila gdje hodam.
Izvadila sam ključ iz džepa i otključala ulazna vrata, čim sam ušla izula sam se i zaključala ih za sobom ostavljajući ključ u bravi.

Uzela sam svoje štikle u ruke i tiho hodala kućom da ne probudim mamu, znala sam da je nedavno došla s posla, jer je sada sve češće dolazila oko jedanaest. Od tad je počela dolaziti uzašno iscrpljena i jednostavno nisam joj htjela uskraćivati odmor.

Popela sam se stepenicama gore do svoje sobe i ušla unutra tiho zatvarajući vrata.
Odložila sam štikle dolje u ormar gdje sam i držala većinu svoje obuće, presvukla sam se u pidžamu i legla na krevet. Uzela sam mobitel u ruke i pogledala koliko je sati.
Već je bilo tri ujutro, imam samo četiri sata sna.

Stavila sam alarm i nije mi trebalo dugo da utonem u svijet snova.

☆☆☆☆☆☆☆

Skoro sam ujutro pala s kreveta kada mi se alarm oglasio i trgnuo me iz sna. Lijeno sam pipala po noćnom ormariću gdje mi je mobitel kako bih ga ugasila, kada sam ga napokon napipala i pogledala u njega morala sam škiljiti zbog svjetlosti. Barem sam alarm ugasila.

Ustala sam se i obavila jutarnju rutinu, obukla sam sive uske rifle, rozi crop i obula crne conversice. Kosu sam zavezala u punđu, od šminke sam samo stavila malo maskare.

Uzela sam torbu sa stolice i mobitel stavila u džep, Rose je već trebala biti ispred.

Sišla sam stepenicama dolje i ugledala mamu kako jede doručak za stolom.

Podignula je pogled od tanjura i nasmiješila se, "Jutro. Kako je bilo na zabavi?"

"Odlično, iako mi je sada bilo teško se ustati."

Nasmijala se, "Vjerujem, danas ti kupim oca poslijepodne s aerodroma. Tako da bi mogao doći oko osam navečer. Mislila sam da imamo večeru skupa."

"Što će biti za večeru?" za ovu temu sam uvijek bila zainteresirana.

"Lazanje." , nakon što je to rekla odmah mi je stomak zakruljio. Sama pomisao na njih je bila dovoljna.

Oglasila se truba od auta vani, "Moram ići Rose me čeka."

"Pazi na sebe." , pozdravile smo se i istrčala sam van.

☆☆☆☆☆

Napokom zadnji sat u danu, jedva sam dočekala. Nisam shvatila kako je Rose mogla biti tako odmorna, a još je zaspala poslije mene.

"Gdje ideš poslije škole?" upitala me.

Pogledala sam prema njoj i pokušala se sjetiti imam li što za obaviti, "Mislim da sam slobodna, zašto?"

"Mislila sam da odemo u kupovinu, i onda u mek." , privukla me s ovim zadnjim.

"Mogli bi."

"Znači pristaješ?"

"Da."

Taman je zvonilo za kraj današnjeg dana. Veselo sam se ustala i pričekala Rose.

Skupa smo otišle do njezinog auta i sjele unutra, "Gdje prvo?" upitala je.

"Gdje želiš." , odgovorila sam šaljući svojoj mami poruku da sam doma do šest.

Nakon dva sata kupovine i punog zadnjeg sjedala u autu vrećicama, bilo je vrijeme za mek.

Sa radosti sam pokupila svoju narudžbu, od četiri pileća medaljona sa slaninom i pomfriom, jednog chicken burgera i jednog Sunday-a. Čim sam sjela i spustila pladanj sa svojom hranom odmah sam počela jesti.

Rose me gledala čudno i nasmijala se, "Vidi se da te kupovina izmorila."

"Narafno dva vje." , rekla sam s ustima punim hrane, Rose je odmah pukla od smijeha čim mi je pileći medaljon ispao iz usta, ali odmah sam ga vratila natrag.

"Odvratno." , promrmljala je vadeći svoj mobitel iz džepa. Prostrijelila sam ju pogledom i natrag nastavila jesti svoju hranu.

PING

Oglasio se moj mobitel i zavibrirao mi u džepu, označavajući da sam dobila poruku.
Izvadila sam mobitel iz džepa i otključala ga. Bila je poruka od mame.

"Pokupila sam tatu s aerodroma i doma sam za nekih sat vremena, večera je u šest, stoga se potrudi doći doma malo ranije."

"Izgleda da ćemo morati doma malo ranije od planiranog." , rekla sam Rose i spremila mpbitel natrag u džep.

"Zašto?" podignula je pogled od svog mobitela.

"Tata mi danas dolazi doma, i mama sprema večeru za svo troje i za njegov povratak doma." , dignula sam se kupeći smeće sa stola i bacajući ga u koš.

Kada sam došla do koša ugledala sam maslačak do njega koji je izrastao kroz pločice, čučnula sam dolje i krenula ga ubrati. Čim sam ga dotaknula počelo je više malih maslačaka rasti do velikoga.

"Jesi li dobro? Što gledaš?" Rosein glas me vratio natrag u realnost.

Nastavila sam gledati u to mjesto gdje su bili maslački, "Apsolutno ništa."