Tračak svjetlosti

Šezdeset drugo poglavlje

Počeli smo s pakiranjem, odlučili smo što ćemo dalje, odlučili smo ostati. Toreto i Tavros isprve nisu htjeli da ostajemo, ali ipak nakraju sam ih uspjela razuvjeriti. Nakon što sam im objasnila svoje razloge shvatili su. Odlučili smo ostati kod Tavrosa, njegova obitelj je živjela u blizini dvorca na malenom brežuljku. Služili su dugo godina u kraljevskoj službi. Njegov otac je također bio kraljevski vojnik, njegova majka je bila služavka kraljici. Kada su ih polako godine sustigle umirovili su ih. Još uvijek imaju i više od toga što im treba za život, Toreto se pobrine da dobiju dovoljno svega, čak i više. Tavros također ima i mlađu sestru koju obučavaju od malih nogu za služavku. Iskreno divim im se, jer da jedna obitelj tako iz generacije u generaciju prenosi iste poslove, i to još za kraljevsku obitelj. Bilo je jednostavno čudesno.

U mojem svijetu jako teško je uopće dobiti posao, ovdje nisam vidjela nijednu nezaposlenu vilu, da nije u mirovini. Svaka je imala određeni posao ili neku zadaću s kojom se je morala baviti. Toreto mi je jednom zgodom ispričao da zapravo vilama nađu posao vezan uz njihove kompentencije. Vile koje na akademiji pokažu dar za pravljenjem eliksira idu dalje u tom smjeru, vile koje pokažu dara za čitanjem starih knjiga i njihovim proučavanjem također. Dosta toga ima na akademiji kao bi mogli što točnije odrediti, neke također razviju posebne sposobnosti kojih budu svjesne tek kasnije. Neke ih nikada ne razviju, većina toga je genetski.

Dok smo hodali do Tavrosove kuće mnogo vila je znalo stati i nakloniti se Toretu, te uputiti poglede prema meni. Polako mi je bilo očito da i dalje im nisam bila neki favorit. Nisu se ni trudili skrivati nezadovoljstvo prema meni. Mislila sam da će nakon dužeg vremena polako to nestajati, ali kako mi se čini nije nigdje odlazilo. Većina me nije podnosila zbog toga što sam "vila odmetnik". Došla sam iz njima nepoznatog svijeta i odmah sam u društvu princa i imam njegovu afekciju. Neke od vila su se cijeli život trudile da uhvate prinčevu afekciju, druge plemičke i kraljevske obitelji su nudile svoje kćerke. Moja obitelj je na neki način zapravo pridobila kraljicu i kralja da dogovore brak. Nitko ne zna kako, i onda se je dogodio moj nestanak i nakon toga je sve propalo u vodu. Nakon toga kraljica je zahtjevala da moja obitelj ispuni svoj zavjet i umjesto mene da Amelijinu ruku. Amelia se s tim složila, naravno da joj nije smetalo. Mislim da nikome ne bi smetalo da se mora udati za princa. Sada kada sam se ja ponovno pojavila ne znam što će biti. Amelia koliko mi se čini ne odustaje od zaruka, sumnjam da će to tako lako pustiti. Također ona se čini bliža s kraljicom za razliku od mene. Zato ima veće šanse, ali također mora pridobiti Toreta, a to neće biti tako lagano. Toreta ona ne zanima na takav način.

"Skoro smo ovdje, vidite li tamo gore?" pokazao je prstom na brežuljak koji je bio malo iznad razine grada, "Tamo vam je moja obitelj, sada je vrijeme ručka i vjerujem da nas očekuju. Ujutro sam poslao jednog goluba iz kutije. Tako da im je dojavljeno."

"Trebao sam i znati, bilo mi je čudno što ga više nisam čuo da udara po kutiji. Iskreno polako me je to i izluđivalo." , Toreto  i Tavros su se nasmijali jedan prema drugomu. Njihova povezanost od malih nogu je bila očita. Bili su više kao braća nego kao princ i njegov vojnik. Sviđalo mi se to, Toreto nije bio takav da ponižava druge ljude zbog njihova statusa, također nije podnosio nepravdu. Uvijek se trudio donjeti dobru odluku. To je bila odlična vrlina kod njega. Jednoga dana će upravo zbog toga biti dobar kralj.

Nakon penjanja uz brežuljak došli smo do vrha gdje je bila malena kućica. Tavros je pokucao na vrata i otvorila je malena djevojčica plave kose i zelenih očiju.

"Brate!" odmah mu se bacila u zagrljaj. Tavros ju je uhvatio i podignuo s poda; "Nedostajao si mi jako! Nisam te dugo vidjela! Ne dolaziš više toliko često."

Kada ju je Tavros spustio na pod bila je očita bol u njegovim očima koju nije mogao sakriti, "Zaokupljen sam dužnostima, znaš to Del. Dolazim kada god mogu. Nemoj misliti da vi meni također ne nedostajete." 

"Znam." , tiho je rekla, "Prinče," , napravila je kratki naklon prema Toretu, on joj se nasmiješio i kimnuo glavom, "molim Vas uđite. Majka i otac Vas očekuju."