Mamu sam zatekla na sofi, blijedog lica i skupljenih ruku kojim se obgrlila, a pogleda praznog i izgubljenog. Marie i Nathan su otišli jer su nam htjeli dati privatnost i bila sam im zahvalna za to, ali sada, kad sam je vidjela voljela bih da je neko sa nama. Prišla sam joj tiho, u glavi premotavajući sve najgore sadržaje i sjela sam pored nje, spustila joj ruku na rame i sačekala da odreaguje. Polako me pogledala krvavim očima i niz blijedo lice kliznule su joj suze. Usne su mi zadrhtale zbog prizora. Nikada je ovakvu nisam vidjela.
''Mama, šta je bilo?'', upitala sam tiho, na rubu suza.
''Oprosti mi'', rekla je tiho, a onda je sklopila oči, a suze su joj se razlile niz umorno lice, kvaseči ga i mrljajući šminku koju je jutros fino nanijela.
''Šta je bilo, šta da ti oprostim?'', upitala sam ponovo. Željela sam da doprem do nje, da mi se otvori. Izgledala je deset godina starije onako uplakana i sa crnilom ispod očiju od šminke. Njena kosa, uvijek uredna, nalikovala je na gnjezdo, a njena pojava, tako krhka, izgledala je još manja nego što je stvarno bila.
''Ja sam kriva ... ja sam za sve kriva.''
Zadrhtala sam od jeze i bola jer ne pamtim kad sam zadnji put od nje čula šmrcanje i jecanje. Šta god da se desilo nije bilo ni najmanje bezazleno. Šta god da je uradila tiče se mene i neće mi se svidjeti uopšte. Plašilo me to. U meni se javio takav strah da nisam mogla da ga pojmim niti jednim svojim čulom. Samo sam se tiho obgrlila rukama, zaledila pogled i počela da se ljuljam kao opsjednuta.
''Ne znam kako da ti kažem'', rekla je kad je primjetila da više ne govorim. Ja se nisam pomakla. U glavu su mi dolazile sve stvari koje je mogla da uradi, ali niti jedna mi nije izgledala kao mogućnost koju bi ona sebi dopustila.
''Reci već jednom.''
''Moraš da shvatiš da je to bilo davno ... ja nikada nisam pomislila da bi to moglo da se sazna'', započela je, a ja sam prevrnula očima. Takav početak sam mrzila toliko da sam jedva suzdržala poriv da se ne posvađam sa njom. Bilo je davno, nisam znala, pogriješila sam ... kako ljudi mogu to da kažu. Zašto nisu svjesni da će svako djelo doći na naplatu prije ili kasnije?
Primila me za ruke, pogledala u oči i duboko udahnula te je započela priču svog života. Prije nego što je ušla u vezu i brak sa mojim ocem ona je imala nešto dužu vezu sa drugim muškarcem. Bio je nemaran, ali popularan u društvu. Volio je tetovaže, alkohol i zabave. Baš kao i Harry. Jako ga je voljela, a i on nju, ali znala je da on nije muškarac za budućnost. Pogotovo jer je moja majka odrasla u porodici u kojoj su svi bili strožiji nego ona sada. Bila je tinejđerka, trebala je da napuni osamnaest godina i saznala je da je trudna. Njen tadašnji partner je ostavio čim je to saznao. Uplašio se odgovornosti i rekao joj da abortira. Ona to nije mogla jer je kasno saznala, a i nije željela. Zato joj je rekao da je najbolje da se raziđu. Plakala je neutješno danima i proklinjala svoju sudbinu. Moj tata joj je bio najbolji prijatelj jer su njen otac i njegov otac bili bliski prijatelji pa su se tako upoznali. Povjerila mu se i rekla kako namjerava da pobjegne od kuće jer je osramotila porodicu, ali on joj je predložio da se umjesto toga uda za njega. Ta ideja joj se činila nepošteno jer bi se on previše žrtvovao za to, a on joj je rekao da je oduvijek bio zaljubljen u nju i da želi da se brine za oboje. Pred vjenčanje je saznala da on ne može da ima djecu i da zato prihvata i njeno dijete. Bolilo je to kasnije jer je željela da ima djecu sa njim, ali je vremenom to prihvatila. Zato su se i svađali. Ona je patila jer nije mogla da dobije dijete sa njim, a on se osjećao krivim jer je bio uzrok.
Slušala sam sve, a srce mi je sve više propadalo kroz prsa u stomak i na pod. Skoro sam se previla od bola kad je završila priču. Bilo mi je jasno šta želi da kaže. Taj čovjek je moj otac. Ona mi je lagala. Oni su mi lagali. Ja uopšte nisam kćerka Thomasa Waynea. Ja sam kćerka čovjeka koji me nije ni želio. Čovjeka koji je ostavio moju mamu trudnu. Ja sam kćerka propalice.
YOU ARE READING
Komplikovan (H.S. ff)
FanfictionBilo je nešto u njemu što je privlačilo svaki put kada bi ga vidjela. Željela se držati podalje, pokušala je pobjeći od toga, pobjeći od sebe, pobjeći od njega ... ali nije uspjela jer se svaki put vraćala na isto. A onda je odlučila prihvatiti igru...