Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 34. - Oči su ogledalo duše

Prije svega, svi koji čitaju ovo nadam se da ste dobro i zdravi. Nadam se da će ovo stanje koje nas je zahvatilo proći brzo i da će se život vratiti u normalu.

---

Kažu da su oči ogledalo duše i da se u njima najbolje vide sve emocije. Mnoge se tajne kriju u očima, a da bi se spoznale potrebno je zagledati se, ali ne u zjenice, ne u njihovu boju, ljepotu ili privlačnost. Da bi se spoznala najdublja osjećanja njihova vlasnika potrebno je gledati mnogo dublje, u najsitnije brazde, u pogled koji prlji iz njih, u onu suzu u kutu koja se boji otisnuti da ne bi odala slabost ili bol. One jesu ogledalo u kojima ako se dobro zagledamo, iz svih kutova, možemo jasno vidjeti sve strahove, bol, iskrenost i osjećaje.

Gledajući u Harryeve oči vidjela sam ono što nikada ranije vidjela nisam i to me ostavilo bez daha. Ranije sam se samo divila njihovoj boji. Poput okeana, jednako nemirnog koliko i divnog. Međutim, sada sam gledala u oči čovjeka koje su krile puno više nego što bi on vjeovatno želio da saznam. Vidjela sam bol, vidjela sam borbu koja se u njemu odvija, vidjela sam nesigurnost i vidjela sam iskrenu želju da bude blizu nekome. Meni ili nekome drugom, nije važno, samo je želio blizinu. Obuzeli su me osjećaji od one noći kada sam i ja samo željela isto i zbog toga nisam ustuknula iz kratkog zagrljala, nego sam mu dopustila da se odmakne kada on sam bude spreman.

''Voljela bih da mogu reći da će ti ovo pomoći, ali mislim da ja nisam ta koja ti može pružiti smiraj'', rekla sam prekinuvši tišinu jer sam željela čuti njegov glas. Moji osjećaji su toliko uzburkani da ne znam šta da kažem, a da bude ispravno i nepristrasno.

''Nemaš pojima o čemu pričaš'', kaže iznervirano i primi zavoj iz moje ruke te počne da čisti ranu. Otmem mu ga odmah i na silu mu ispružim ruku te počnem da je čistim. Jasno mi je da rana mora da bude dezinfikovana, ali sada nemam alkohola da to uradim pa je samo oprem vodom, posušim i zamotam čistim dijelom zavoja.

''Žao mi je što si osjetio potrebu da odeš iz stana zbog mene. Ovo je i tvoj dom i nisi morao to da uradiš'', kažem, a Harry me pogleda sasvim iznenađeno.

''Nisam znao da ćemo sada raspravljati o tome što sam otišao. Mislio sam da ne želiš da pričaš sa mnom nakon poruke koju si dobila'', rekao je, a ja sam uzdahnula i prekrižila ruke na prsima.

''Louis mi je potvrdio da si doista bio sa njim i pokazao mi je par slika kao dokaz'', priznam osjetivši kako mi se obrazi žare zbog toga što sam pitala Louisa je li Harry bio iskren. Harryeve obrve se podignu odajući da je zbunjen, možda čak i iznenađen, a onda odahne i spusti glavu.

''Dakle, Louis mi je dao alibi. Je li sada uredu?'', upitao je, a ja sam slegnula ramenima. ''Tužno je to što sam se doveo u situaciju da moram da čekam nekoga drugog da potvrdi gdje sam i jesam li bio sa njim umjesto da sam izgradio odnos u kome mi vjeruješ i bez toga.''

Harry je sjeo na prostirku pored umivaonika, a ja sam se odmah spustila pored njega kako bismo bili u istom položaju. ''Počeli smo pogrešno, ali ja sam nekako uvijek vjerovala da bismo jednom mogli da to ispravimo. Tužno je to što vrijeme prolazi, ali mi izgleda ne napredujemo.''

Njegov pogled je bio dovoljan i jasan znak da se slaže sa onim što sam rekla. Činjenica je, željeli mi to ili ne, da naš odnos ne napreduje nego stagnira uvijek. Kada god pomislimo da je sve krenulo bolje desi se nešto da prekinemo taj put i vratimo se natrag, na početak.

''Želim da mi nešto odgovoriš iskreno'', započeo je, a onda me pogledao u oči da bi mogao da zna da će moj odgovor biti iskren. ''Da li me mrziš nakon svega?''

Harryevo pitanje me je iznenadilo, a još me više iznenadilo to da nikada nisam zaista razmišljala o tome. Nakon svega što se desilo bilo je normalno da prema Harryu ne osjećam simpatije u večini slučajeva, ali ne bih rekla da je mržnja ikada bila prisutna u našem odnosu. Nisam osoba koja je u stanju da mrzi nekoga, a Harrya i pored svega ne bih bila u stanju da mrzim.