Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 15. - Zaboravimo sve

Odahnem kad shvatim da nisam samo ja nervozna. Njegovo lice je potpuno drugačije nego što sam očekivala. Dio mene je bio potpuno siguran da će me dočekati sa osmjehom i hrpom uvreda, ali on je izgleda kao da mu je neugodno. Prebacuje težinu s jedne noge na drugu i zbog toga ovaj trenutak djeluje još neugodnije. Odlučim da je vrijeme da izađem jer to što stojimo ispred vrata oboje čini situaciju i pomalo glupom.

Dnevna djeluje dosta čišće. Sto i sofa su vračeni na mjesto, limenke su uklonjene, a od njegovih prijatelja nema ni traga. Moja majica i pantalone su posložene na sredinu sofe. Stomak mi se zgrči kad se sjetim da su ih vezali za stub sa drugom odjećom i poželim da je Harry i njih bacio u smeće.

''Pospremao sam dok si se kupala. Bila si unutra poprilično dugo'', kaže.

Pogledam u sat i shvatim da je skoro jedan sat. Tuširala sam se skoro dva sata. Prošlo je kao dvije minute. Harry odvaguje kako da nastavi razgovor, a ja sjednem na sofu i pređem rukom preko lica. Drago mi je da se trudi jer ne ja mogu početi govoriti. Situacija je i tako neugodna.

''Sada je vrijeme da kažeš sve što držiš u sebi'', kažem, spremna da čujem njegov smijeh i grozne stvari za koje vjerujem da drži u sebi. Duboko udahne, donese jednu od kuhinjskih stolica i sjedne nasuprot mene. Položi ruke u krilo i pogleda u stranu.

''U vezi sinoć-.'' Pogleda me na kratko nakon što zastane, jako kratko, ali obris osmjeha mu se ukaže na usnama. Pogledam ga namršteno i poželim da ga povrijedim tim pogledom. Počeo je.

''Harry, znam dobro da se spremaš da kažeš puno stvari koje ne želim da čujem, ali ako imaš i malo srca nemoj me odmah obasuti uvredama.'', kažem. Uozbiljio se nakon onoga što sam rekla i pokazao mi je da sjednem.

''Stvarno me držiš za totalnog kretena.''

Skoro kažem da to mislim, ali pošto bi to pokrenulo svađu ostanem bez komentara. Ne mogu slušati kako viče, ne mogu se svađati i ne mogu čuti ništa ružno. Glava mi je puno bolje nakon kupanja, ali i dalje imam osjećaj da će me još jače zaboljeti ako počnemo da se prepiremo.

''Gledaj, ne znam šta da ti kažem. Nekako vjerujem da mi ne bi vjerovala ni kada bih ti rekao'', prizna.

Ustao je i otišao do prozora te se naslonio na prozorsku dasku i pogledao vani. Odahnem kad shvatim da je konačno i on ostao bez riječi. Pogledam ga, iz daljine, i kao i uvijek izgleda tako lijepo. Kao da nije Harry. Dobro znam da volim da ga gledam i pretvaram se da to nije on. Harry ... predalek i presavršen da bi bio stvaran. U misli mi dolaze svi oni ružni trenuci s njim i onda shvatim da je on daleko od savršenog. Jako, jako daleko od savršenog.

''Možda bi mi prvo trebao reći da ti je žao zbog onoga sinoć i onoga jutros'', kažem. Napetost i ljutnja su se u trenutku vratili i sad se mogu rezati nožem. Harry me je pogledao kao da ne vjeruje da sam to upravo rekla, a ja sam se zapitala je li mu ikada djevojka rekla da joj se izvini jer su završili u krevetu.

''Oboje smo bili pijani i nisi se opirala. Nisam ja kriv za sve'', kaže. Prošao je rukom kroz kovrđe i pustio ih je da padnu preko čela mu i sakriju mu oči. Znam da se nisam opirala. Sjećanja od prošle noći mi to jasno govore. Ponovo osjećam sram i neugodu zbog svega. Posebno toga što sam govorila i kako sam se ponašala.

''Znam da nisi, ali opet, ne mogu da odagnam pomisao da si mogao sve da spriječiš da si se maknuo od mene'', priznala sam.

''Da sam se ja maknuo prišao bi ti James. To nisam mogao da dopustim jer bi te on iskoristio u sekundi i uopšte mu ne bi bilo žao!'', vikne, a ja poskočim. Njegov ton me je toliko iznenadio jer je došao nenadano, da nisam znala šta da kažem. Onda su mi njegove riječi došle do mozga. Iskoristio bi te u sekundi i ne bi mu bilo žao...