Bilo je nešto u njemu što je privlačilo svaki put kada bi ga vidjela. Željela se držati podalje, pokušala je pobjeći od toga, pobjeći od sebe, pobjeći od njega ... ali nije uspjela jer se svaki put vraćala na isto. A onda je odlučila prihvatiti igru...
Prije nego što počnete sa ovim poglavljem željela sam da vas obavjestim da sam postavila novu priču na svoj profil pod nazivom Pogrešan. Priča nije povezana sa ovom, ali će biti zanimljiva i trebala bih je početi postavljati nakon što završim ispravljanje ove. Ko bi želio da pogleda priču može pronaći na mom profilu. Značilo bi mi puno.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Uživajte u čitanju :)
Ton Harryevog glasa je postajao sve glasniji i sada sam jasno mogla razabrati neke riječi dok se osoba sa kojom se raspravljao nije uopšte čula. Osjetila sam nelagodu, ali ne zbog same rasprave nego zbog drugih stanara koji bi mogli da nam pozovu policiju zbog uznemiravanja. Harry je psovao i ubrzo sam shvatila da je glasniji jer su on i osoba koja je stigla sada u stanu. Izašla sam iz sobe u dnevnu iz koje sam imala pogled na hodnik. James je stojao naspram Harrya sa licem izobličenim od ljutnje, a iako Harryevo ne vidim znam da nije u boljem stanju. Ne razumijem o čemu pričaju iako urlaju, ali James spominje neku izdaju, a Harry ludi i samo čekam kad će Jamesa lupiti šakom. James taman zausti, a onda mu se pogled skrene prema meni i usne se spoje nikada ne izgovorivši ono što je namjeravao. Harry se okrene, prativši njegov pogled i staje kad shvati da ih promatram. Izraz lica mu se istog trenutka mijenja i ona ljutnja polahko jenjava, a zamjenjuje je strah iz nekog razloga.
''Pardon, pravite se da nisam u stanu'', kažem brzo i samo se zaokrenem ne čekajući da mi odgovore. U par koraka već sam u svojoj sobi sa zatvorenim vratima i brdom pitanja.
Oslonim glavu na vrata nadajući se da ću nešto važno čuti. Nešto što bi mi pomoglo da shvatim o čemu je čitava ova rasprava i koja je potreba za tolikim vikanjem. Nemam sreće jer su se stišali, zasigurno kako ih ne bih čula. Mora biti nešto jako važno čim je James upao ovamo i počeo da viče, a i Harry izgleda pobijesno. Sve što sam čula bile su su riječi: Izdaja, glupost, budala, kreten ... ali ne mogu da ih povežem. Par trenutaka kasnije vrata se uz glasno tras zatvaraju i jasno mi je da je James otišao. Sjednem na krevet, uzdahnem i prekrižim ruke na prsima jer znam da Harry dolazi. To biva potvrđeno kada on uđe u moju sobu poput furije. Pogleda me iskosa i sjedne do mene te stavi skupljene šake u krilo.
''Šta se desilo, Harry?'', upitam krajnje zabrinuto. Nemam pojma zašto je to tako, ali ne sviđa mi se ideja da Harry ima problema sa Jamesom. Valjda jer imam osjećaj da on nije najbolja osoba. Želim da znam šta je problem, ali ne mogu ga forsirati da mi to kaže. Mogu se samo nadati da će mi uz podsticanje željeti reći.
''Ništa bitno'', kaže, ali ja to ne kupujem.
''Znam da ti ne mogu pomoći, ali možeš mi reći ako nešto nije uredu'', kažem u nadi da će mi nešto reći bez pritiska, ali on ne izgleda kao da to namjerava.
Podigne pogled i prema meni, a moj dah zastaje zbog tame u njegovim očima. Nije dobro. Čak i da mi porekne i kaže da je sve uredu znala bih da nije jer to mogu da vidim. Ne znam kakvu masku pokušava da stavi, ali vidim da mu ne uspjeva. Ne uspjeva da me zavara niti onda kada me obori na krevet, a niti onda kada se nađe iznad mene oslanjajući se rukama da me ne zgnječi. Oči mu i dalje gledaju direktno u moje i vidim da mu nije do svega ovoga. Samo želi da skrene pažnju sa svega što se desilo, ali mu očajno ide. U glavi mi je svejedno haos zbog svega što se desilo i čak i da pokuša ne može da ga otjera. Niti jedna njegova gesta to ne može. Žustro obrušava svoje usne na moje. Koliko god on navaljuje toliko ja odbijam da surađujem sve dok ne shvati da je uzaludno i odustane. Frustriran je i znam da to nije zbog mog odbijanja, nego zbog toga što mu je jasno da me time ne može zavarati.
