Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 38 - Dopadala mi se tvoja kosa

Bizarno. Ovo što je upravo uradio je bilo jako bizarno i činilo je da se osjećam pomalo neugodno. Nisam sigurna je li to zbog toga što me to iznenadio ili zbog toga što dobro zna da je jedini način da mi jezik zadrži u svojim ustima je da ga stisne zubima, a to bi mi se dopalo još manje. Uvučem ga u usta i namrštim se, iznenada i sasvim nelogično osjetivši prevrtanje želuca u negativnom smislu.

''Bilo je ... veoma glupo od tebe da to uradiš'', kažem i prekrižim ruke, a kosa mi padne preko desnog oka. Ne vidim njegovo lice dobro, ali i dalje sam sigurna da on vidi kako me prepravlja iznerivranost.

''Opomena jer ne volim da mi se iko ruga'', kaže i nasmije se. Sigurno time želi još više da me iznervira i dobro zna da mu to uspjeva.

''Imaš li problem sa tim i da osoba pored tebe diše?'', upitam i izlogujem se sa profila. Maknuti pogled sa Harrya je dobra ideja jer mi dopušta da razmišljam bez njegovog utjecaja. Jako je čudno vidjeti nas ovako. U mojoj sobi. Razgovaramo i iako jedno drugom vadimo živce i dalje smo u koliko toliko dobrim odnosima. Sviđa mi se ovo, ali i dalje ne odobravam njegovu reakciju od maloprije.

Ustanem sa stolice jer vidim da nema ništa od mog odmaranja dok je Harry u sobi tako da ću da se okupam i očistim tijelo od jučerašnje noći. Iz ormara uzmem peškire, donji veš i običnu plavu trenerku te majicu i izađem iz sobe dok Harry gleda za mnom potpuno iznenađen mojim naglim promjenama. Zaključam kupaonicu i provjerim ima li tople vode jer se jednom desilo da nije bilo pošto je gospodin Harry potrošio, ali ja to nisam primjetila pa sam ušla i počela da se kupam. Kako sam samo vrištala kad me zapljusnuo mlaz hladne vode. I dalje se stresem kad se sjetim tog događaja. Bila sam van tuš kabine dok si reko keks. Na sreću, ovaj put je ima dovoljno pa se svlačim i ulazim u kabinu. Polahko se prvo saperem, a zatim dohvatam njegov šampon jer samo njega imamo što me podsjeti da moram u kupovinu. Istisnem ga dosta u ruku i počnem nježno da ga utrljavam u tjeme kose pazeći da pređem preko svakog milimetra.

Nakon što sam se otuširala za što sam odvojila dosta vremena da dobro isperem šampon sa seb,e posušila sam se i obukla odjeću koju sam pripremila. Kosu sam prosušila i upalila fen, što inače ne praktikujem, ali sad sam u žurbi. Harry je u sobi tipkao po mobitelu kad sam ponovno ušla pa sam otvorila ormar i počela da kopam bez da mu se obratim. Izvukla sam uske, crne farmerke, crnu duksericu i bijelu majicu da razbijem svo to crnilo. Iz kofera sam iskopala crnu kapu koju moram obuči ako ne želim dobiti upalu mozga, a koju nikako ne volim jer nisam osoba koja je sklona kapama.

''Ti ideš nekamo?'', upita kad konačno makne pogled sa ekrana i usmjeri ga na mene. Na licu mu je očigledno da je zbunjen, a meni je jasno da nije gledao u naš frižider dovoljno dugo da shvati da ćemo uskoro umrijeti od gladi ako neko nešto ne kupi.

'' Ufrižideru je hladna pustinja i umrijet ćemo od gladi ako niko ne ode u kupovinu'', odgovorim navlačeći odjeću na sebe, ne mučeći se time što je i on unutra. Nije se ni trudio da prikrije to da me promatra zbog čega sam poželjela da ga lupim nečim. Nisam ni očekivala da ne gleda jer na kraju krajeva odlučila sam da se obučem tu, ali mogao je to raditi malo manje očigledno ili naučiti da mi treba dati privatnost u mojoj vlastitoj sobi.

''Idem i ja sa tobom'', kaže i ustane iste sekune. Pogledam ga zbunjeno, a on samo doda da želi da plati pola namirnica jer ih namjerava jesti. Približi mi se i pogleda me sa smješkom, a ja ne ustuknem iako mislim da bih trebala. Pošalje mi zračnu pusu i izađe iz sobe. Šta je to bilo, zapitam se sa sve upitnicima iznad glave. Odahnem kad shvatim da bih trebala da krenem i počnem da se češljam. Ne vjerujem da će Harry ići sa mnom u kupovinu. Do sada se to nikada nije desilo, ali mi je drago jer pravimo iskorak i napredujemo.

Kad sam konačno navukla kapu i zakopčala duksericu Harry mi je udario šakom u vrata što je bio znak da bismo trebali krenuti. Previše je nestrpljiv za nekoga ko čeka doslovno dvije minute. Izašla sam gunđajući o tome kako nema strpljenja iako imamo dosta vremena na raspolaganju, a on je mrmljao o tome kako mi žene trebamo sate kad smo u kupovini i da ne želi noćiti u tamo na što sam ja samo prevrtala očima. Ne znam kako, ali me je nagovorio da nas on vozi jer kod njega kao ima više mjesta što nikako nema logike, ali nisam željela da se raspravljam. Mislim da mi ne vjeruje za volanom i zato on uvijek mora biti taj koji vozi što mi se ne dopada, ali sam odlučila da se neću buniti.