Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 2. - Upoznavanje ne prolazi onako kako sam to očekivala

Vrata nam otvara mladić mrkog lica i mokre tamnosmeđe kose; zasigurno moj novi cimer. Njegova pojava nije bilo ono što me je iznenadilo nego činjenica da je ispred nas stojao skoro nag prekrivajući intimni dio samo malenim peškirom koji mu je visio na kukovima nisko, a nije izgledalo kao da mu je neugodno zbog toga.

Polahko očima pređem preko njegovog lica; zelenih očiju, pravog nosa i usana koje su se polahko razvukle u osmijeh. Zatim moje oči svojevoljno pogledaju niz njegov vrat prateći par kapi koje klize sve do torza i nestaju u tkanini peškira. Nepravilni oblici urađeni tintom mu prekrivaju lijevu ruku u potpunosti dok mu je desna u potpunosti čista. Tek onda primjetim da i na prsima ima jednu, a na stomaku dvije tetovaže. Maknem pogled trepčući brzo i skoro se ošamarim da provjerim da li je ovo sve samo san. Možda sam ipak zaspala u autu?

''Dakle, stigla si'', rekao je sporo zbog čega sam ga ponovo pogledala ovaj put uhvativši njegov pogled. Gleda u mene i znam da je shvatio šta sam prije par minuta radila te zbog toga osjetim nervozu i nelagodu. Jedan mu je pramen kose pao po sredini čela i spustio se prateći liniju nosa.

''Stigla sam'', rekla sam puno smjelije nego što sam se osjećala i prošla sam pored njega ostavivši ih oboje ispred vrata.

Hodnik je uzak i taman zbog manjka svjetlosti, a  pod je prekriven svijetlo plavim tepihom koji je vremenom izgubio svoju pravu boju. Jedini ukras unutra je velika crna saksija u čošku sa jednim jedinim cvijetom koji se sasvim savio i osušio zbog nedostatka njege. Dok sam vukla kofer preko parketa i tepiha mogla sam jasno čuti škripanje iza sebe, ali ne i korake što je značilo da mama i dalje stoji ispred vrata. Prošla sam pored bijelog zida na kom su se nalazile vješalice od kojih su dvije bile polomljene i uzdahnula sam podsjetivši se koliko je ovo mjesto jeftino. Iz hodnika sam ušla u dnevnu sobu te sam konačno spustila torbu na pod i pogledala sam uokolo. Na desno su druga vrata koja vode u kupaonicu, a kad se prođe pored velikog stuba dođe se u kuhinju. Dnevna soba je tamna, a zastori su navučeni što me iznenadilo jer ne shvatam zašto bi neko bio u mraku.

''Čekaj, ovo mi se uopšte ne sviđa!'', viknula je mama iza mene i potom sam čula kikotanje koje je pripadalo njemu.

''Meni je okej. Samo ćemo razvuči zastore.'' Čim sam se okrenula prema njoj primjetila sam da se naljutila zbog toga što njene riječi nisam uzela za ozbiljno.

''Mislila sam na njega. Kako je mogao izaći pred nas samo u peškiru?'' upitala je, ali ne mene nego sebe, a onda se okrenula prema meni. ''Zašto si onako gledala u njega? Pa i ja sam se posramila.''

''Iznenadio me je.'' slagala sam.

Dobro, na pola je to i bila istina. Bila sam zaista iznenađena činjenicom da je samo tako izašao ispred nas iako nas nije poznavao. Nisam to očekivala, nisam o tome ni mogla misliti, ali to se desilo. Dok ona spušta torbe i sama sa sobom mrmlja ja se prisjetim svoje reakcije od maloprije i namrštim se zbog toga. Nikada nisam tako nekoga posmatrala i nikada nisam mislila da ću nekoga posmatrati tako pomno, ali morala sam priznati da je uspio da mi zadrži pažnju, a da čak nije ni pokušao. Njegov izgled je bio razlog zbog kog su se moje oči malo duže zadržale na njemu. Oduvijek su mi se sviđali tipovi poput njega, barem izgledom i zbog toga je moja majka uvijek ludila. Znala sam da i sad ludi. Iako se držala kao dama znala sam da me želi zgrabiti za ruku i izvući iz ovog stana što prije, ali nisam namjeravala poslušati je ako to i pokuša.

Ostavila sam kofer i torbu uza zid i pogledala sam uokolo pitajući se da li su stvari njegove ili ih je ona donijela jer je stan bio oskudnije uređen posljednji put kad sam bila ovdje. 

Smeđa sofa sa drvenim rubovima se nalazi na sredini prostorije, a ispred nje se nalazi sto dok je naspram, na komodi plazma. Prošli put je nije bilo, a ni CD-ova koji su sada bili poslagani na stalku. Smeđi tepih je malen i jedva prekriva četvrtinu poda, a parket je svijetlo smeđe boje pa se na njemu jasno vide otisci obuće. Veliki zastori iste boje bili su navučeni preko prozora spriječavajući svjetlost da uđe unutra zbog čega je prostor djelovao nekako negostoljubivo. Začula sam korake te sam se okrenula baš kad nam se on pridružio, samo sada obučen u crnu trenekru i bijelu majicu.