Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 69. - Ova mrkva me podsjeća na nešto (sezona 2)

Ne pamtim kad sam posljednji put sanjala tako stvaran san kao sinoć. Zaspala sam nekad oko deset da bih se mogla probuditi u šest i doručkovati te krenuti oko sedam. Željeli smo da dođemo što ranije kako bismo imali što više vremena obzirom da je dan bio tako kratak. Bila sam sretna i dobro raspoložena jer sam se nadala da ću se odmoriti. Odjednom se pojavio on. Dok sam ležala na krevetu i padala u prvi san vrata moje sobe su se polahko otvorila i glava muškarca kog želim da zaboravim je provirila unutra. Teško sam disala dok je ulazio u sobu i još teže kad mi je sjeo na krevet. Nisam mogla da se mičem. Prešao mi je rukom preko lica i pogledao me tužnim pogledom. Kao da me pita treba li nam ovo sve. Poželjela sam da ga gurnem od sebe, ali moje ruke i moje tijelo nisu surađivali. Uplašila sam se. Nadala sam se da će da ode ili da će mama da dođe i otjera ga. Međutim, niko nije dolazio, a ni on nije izgledao kao da ima namjeru da ode.

''Fališ mi'', rekao je tiho. Stisnula sam usne da zadržim sve uvrede koje sam imala za njega, a on se nagnuo nad mene i poljubio me. Polahko, ali odlučno imao je namjeru da me natjera da ga poljubim.

Nisam to željela ni najmanje, ali nisam mogla da odgovorim. Kao da me nešto spriječavalo da se odmaknem od njega. Osjetila sam vrele suze na obrazima dok su me njegove usne ljubile. Usne sa okusom prevare. Kao da sam na njima osjetila tuđi poljubac. To me uništavalo, ali Harry to nije vidio. Možda i jeste, ali ga nije bilo briga za to. On je namjerio da me ljubi sve dok mu ne vratim i nije dopuštao da ga bilo šta zaustavi u toj namjeri.

''Vrati mi se'', rekao je tužno kad je shvatio da ga neću poljubiti.

Nisam mogla reći ne pa sam samo mahnito mahala glavom. Njegovo lice je onda počelo da blijedi i nestalo je kad sam se probudila. Ležala sam oznojena na krevetu i teško sam disala. Kao da sam i dalje osjetila njegovo prisustvo pored sebe. Maleni sat pokazivao je tek dva sata ujutro. Ako sad ustanem vjerovatno je da ću zaspati oko pet i onda ću biti stvarno loša ujutro. Prevrnula sam se na drugu stranu i jedno petnaest minuta sam igrala igrice na mobitelu da bih zaboravila san. Zaspala sam tako brzo da nisam ni ugasila mobitel nego mi je samo iskliznuo iz ruke.

* * * *

''Hajde, ne volim da kasnimo.'' Nate nas je požurivao dok smo Marie i ja lijeno kupile stvari. San od prošle noći uveliko je uticao na mene pa sam bila mrzovoljna i nenaspavana iako sam rano legla i brzo zaspala.

Marie je danas izgledala tako dobro da sam se ja postidila i otišla da se presvučem. Obukla je bijele skijaške pantalone, crnu jaknu sa macom na kapuljači i kosu je svezala u rep, a na uši je stavila štitnike. Na sve je dodala crveni šal. Ja sam mislila da se obučem u crno, ali sam odustala kad sam nju vidjela. Umjesto toga obukla sam bijele skijaške pantalone koje sam kupila prošle godine i plavu, kratku, ali jako toplu jaknu. Kosu sam svezala, stavila štitnike i crni šal. Kad sam se spustila u prizemlje konačno sam izgledala kao normalna djevojka. Mama je bila presretna kad me je vidjela.

''Volim te i molim te da se paziš jer ti nisi godinama skijala'', rekla mi je i zagrlila me. Iako iznenadan ovaj gest od nje mi je jako prijao. Uzvratila sam zagrljaj i tople riječi te sam izašla vani za njima dvoma.

Vozit ćemo se u Nateovom sivom Rendž Roveru, tako je bar rekao on. Isprva kad sam čula nisam imala nikakvo mišljenje, ali kad smo sjeli u njeg i izvezli se iz našeg prilaza, moram priznati da mi se taj džip sve više i više dopadao. Kožna sjedišta su se brzo ugrijala tako da je bilo jako ugodno. Nas dvije smo sjele pozadi, tako da smo imale dosta prostora da se naštimamo kako god želimo. Kad god bih pogledala prema Nathanu imala sam osjećaj kao da vozi avion zbog silnih dugmiča koji su svjetili jer je vani tek svitalo. Krenuli smo ipak oko pola sedam i probijali smo se kroz maglu prema našem odredištu. Najpoznatijem skijalištu u Ellensburgu.