Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 22. - Vidim da ćemo se večeras dobro zabaviti

Liamova i Harryeva ruka se razdvoje, a onda Liam pogleda u nas dvije i vidim da mu se kutovi usana podižu prema gore. Shvatio je moj uslov. Ne znam bih li se trebala zacrveniti ili se pretvarati da ne želim razgovarati, ali dobro znam da Lisa pored mene očekuje moju pomoć. Samo, ne znam kako da joj pomognem. Da smo Liam i ja prijatelji predstavila bih mu je i dok je ona dalje od nas rekla bih mu par lijepih riječi o njoj, ali ovako, ne osjećam se ništa ugodnije nego ona.

''Nadam se da će ova zabava imati bolji ishod'', reče Harry gurnuvši ruke u džepove hlača.

''Ne moraš se brinuti za policiju. Ovo noćas nije jedina žurka u ovom kvartu pa i nećemo biti prvi na tapeti'', odgovori Liam samouvjereno. Potom njegov pogled padne na mene i dobro me osmotri prije nego što mi pokloni zubati osmijeh. Zubi su mu bijeli i osmijeh mu je prijatan iako ovakav osmijeh ne ide uz njegov plejboj izgled jer ga čini slatkim.

''Večeras izgledaš još bolje nego na vašoj zabavi. Volim kartu slatke djevojke'', kaže udjelivši mi kompliment. Barem mislim da je to kompliment. Klimnem glavom i nasmješim se kako atmosfera ne bi postala neugodna, a onda i ja njemu uzvratim komplimentom.

Lisa djeluje poprilično nervozno i skoro da mogu osjetiti kako se osjeća. Liam se pomjeri kako bi Harry mogao da uđe, a onda stane na vrata i osmotri Lisu od glave do pete na što ona pocrveni.

''Ultimatum'', kaže, a ja se nevino nasmješim. Lisa konačno pogleda u njeg sa nešto odlučnijim izrazom lica i skupi hrabrost da stane do mene.

''Ćao Liam'', kaže i pokloni mu nervozan osmijeh.

''Ćao. Nikada ne bih pretpostavio da bi ti došla na zabavu. Uvijek si u prvim redovima na predavanjima i nikada ne bježiš.'' Lisa promjeni boju zbog njegovih riječi, a ja skupim usne razmišljajući o tome šta da kažem kako bi ovaj neugodni trenutak prestao. ''Izgledaš dobro.''

Nakon što i njoj udjeli kompliment makne se s vrata, konačno, i dopusti nam da uđemo unutra. Krajičkom oka sam vidjela kako namiguje, ali sam to ignorisala i ušla sam nakon Lise te sam zastala pored nje čekajući da nas uputi. Zatvorio je vrata i rekao da idemo pravo jer nisu svi došli pa možemo sjesti ili za šank ili na sofu dok se svi ne okupe.

''Planirao sam da veći dio zabave bude u salonu pa vam cure mogu praviti društvo dok čekamo.''

Pokazao je prema kutu prostorije sa šankom za kojim je bila Rose sa svojim prijateljicama. Suzdržala sam se od prevrtanja očima i nekako sam uspjela reći Liamu hvala. Rose je djelovala zadovoljnije nego ikada prije dok je sjedila na visokoj stolici u crvenoj haljinici bez ramena. Iako je stalno vukla na gore kako joj ne bi spala, smješkala se najnormalnije i djelovalo je kao da se već zabavlja jer je ispred nje bila čaša napola puna. Njena šminka je tamna i oči joj izgledaju umorno, ali usne sa jarko-crvenim karminom su joj razvučene u osmijeh. Njene prijateljice naspram nje djeluju kao da se dosađuju i ni ne sumnjam da čekaju momke da nam se pridruže.

''Bella!'', vikne kad me primjeti i mahne mi da im priđem. Pokušam da na usne forsiram osmijeh, ali taj pokušaj propadne mizerno pa umjesto toga samo klimnem prema njoj.

''Rose.''

Njen osmijeh postane veći kad shvati da joj neću prići pa pogleda u Lisu i osloni se na šank. ''Vidim da si povela i štreberku. Igraš se humanitaraca?''

Njene dvije prijateljice se nasmiju na njenu glupu primjedbu, a ona djeluje zadovoljno time. Pomalo ih žalim. Kao da su dresirane da rade ono što ona želi. Nakon što ih bolje osmotrim shvatim da se jedne dobro sjećam sa zabave. Kaya. Sigurna sam da se tako zove. Crnokosa djevojka koja se prva skinula kada smo igrali obmotavanja. Djevojka u koju je Liam zurio skoro sve vrijeme. Pogledam u Lisu i tiho progutam jer mi tek sada padne na pamet da bi se ista scena mogla ponoviti noćas. Ne želim da Lisa tome svjedoči, ali ne mogu je spasiti.