Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 1. - Novi cimer

Belinghemske ulice su se polahko ispunjavale životom dok su moje umorne oči sporo i lijeno prelazile preko njih svaki put kad bismo se zaustavile na crvenom svjetlu semafora. Ceste su bile izgrađene davno, dovoljno široke za nekoliko traka u oba pravca, a bijele linije su bile svježe obnovljene. Ulice su od ranog jutra bile ispunjene ljudima koji su poput mrava žurno hodali u svim pravcima jureći ka svojim radnim mjestima. Sve je vrvilo životom.  Dok sam ih posmatrala pitala sam se kakvi su njihovi privatni svjetovi. Neki su pognutih glava – izgubljeni u mislima, neki se bore sa hladnim vjetrom koji im šiba lice i nosi kosu na sve strane dok neki jednostavno samo žure ne osvrčući se na druge ili na prirodne nepogode. Skoro svi hodaju drugačije. Neki skoro poskakuju, kao da su radosni što napuštaju svoje domove ovako rano, neki hodaju kao da se se spremaju ukrcati na neki omanji i loše uređen brod – sporo, mljitavo i bezvoljno. Zatim su tu nervozni sa ozbiljnim i pomalo strašnim izrazima lica i brzim koracima. Tada po ko zna koji put shvatim zašto ne volim jutra i gužve.

Udahnem duboko i sklopim oči pokušavajući da otjeram poriv da zaspim i zatvorim knjigu koju sam do prije par minuta pokušavala čitati, no bezuspješno. Ujutro uvijek imam slabu koncentraciju i iz tog razloga ne volim raditi bilo šta što to iziskuje, a u to računam i putovanja. No, za sve postoje iznimke. Pogledom okrznem mamu i primjetim da prstima tapka po volanu dok bez prekida gleda u semafor očekujući da na njemu zabljeska zeleno svjetlo. Na njenom licu, iako vidim samo njen profil, primjećujem zabrinutost koja je iako pomalo iracionalna donekle opravdana.

Prošle godine je doživjela saobraćajnu nesreću zbog koje se i danas plašila zaustaviti na semaforu. Najme, u njen auto je dok je čekala udario pijanac iz suprotnog smijera skoro izazvavši lančani sudar. Na sreću, prošla je sa lakšim tjelesnim povredama koje su nakon par mjeseci zacijelile, ali strah koji je zbog njega imala nije nestao ni dan danas. Kad se zeleno svjetlo ukazalo ona je pažljivo stisla gas i nastavile smo dalje. U autu je vladala tišina jer je prije par minuta konačno odustala od namjere da me podstakne na razgovor o fakultetu na koji me je upisala. Dobro je znala da nisam bila zainteresovana za priču ovako rano, a pogotovo jer se radilo o temi o kojoj ja nisam znala skoro ništa.

Central Washington University je najbolji fakultet u mom rodnom gradu i jedini fakultet koji sam ja htjela pohađati, ali ovog ljeta moja majka je donijela odluku da me osamostali tako što će me poslati u drugi grad i na drugi fakultet. Ideja mi se uopšte nije sviđala i prvih pet dana nakon što je iznijela smo se stalno svađale, ali ona je pobijedila. Imala je dosta argumenata i moram priznati da su neki od njih bili poprilično ubjedljivi, ali ja sam ipak pokušala da je odgovorim. Bezuspješno. Nakon što sam konačno odustala i predala papire bilo mi je svejedno hoće li me primiti ili ne jer ukoliko me prime ona će biti sretna, a ako me ne primje svakako sam zakasnila na upis na drugi fakultet tako da se nisam previše opterečivala sa razmišljanjem. Nakon što sam saznala da sam primljena mama se je počela uokolo hvaliti i par puta me je dovela u Belinghem kako bih vidjela grad u kome bih trebala živjeti naredne tri godine i kako bih vidjela Western Washington University na kom ću studirati. Grad je bio lijep, velik i poprilično užurban,  a fakultet poznat i puno ljudi mi je zavidilo jer nisu uspjeli 'upasti', ali ništa od toga nije uspjelo da me zainteresuje toliko da o fakultetu nešto i saznam.

''Jesi li nervozna?'' upitala je, na sreću, prekinuvši tišinu i natjeravši me da otvorim oči. Bila sam skoro zaspala.

''Nisam. Samo sam umorna'', odgovorila sam iskreno znajući dobro da joj se neće svidjeti moj manjak interesovanja što je njeno namršteno lice i kratak pogled koji mi je uputila jasno dokazalo.

''Predavanja su ti od sutra pa ćeš imati vremena da se raspakuješ i upoznaš sa cimerom.'' Nastavila je i dalje da priča o stanu koji je iznajmila po jeftinoj cijeni za mene, par ulica dalje od fakulteta.