Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 54. - Ovo je stan, a ne šuma

Dok se razgovor njih dvoje odvijao, a u mojoj glavi se razvijala mutna slika događaja kog mrzim da se sjetim, osjećala sam kao da svi namjerno pokušavaju da me podsjete na tu noć. A onda kada sam pomislila da ne može biti gore pojavio se on. Policajac koji je tu noć uzeo izjavu od mene. Kao da je prisluškivao pred vratima i odlučio da se pojavi baš onda kada ja nisam željela da slušam više.

Mogla sam jasno čuti Rose koja je promrmljala nešto o tome da mora da ide i vjerovatno se 'počistila' odatle iz straha od toga da je Harry ne prijavi odmah. Nije se trebala bojati jer on to nije imao namjeru da uradi. Bilo je očigledno. Znao je da ima veze sa time, a nije mi rekao.Osjećala sam se povrijeđeno zbog te činjenice. I ne samo povrijeđeno nego i izdato. Nisam se tome od njega nadala, ali nekako ne znam zašto sam iznenađena kad dobro znam da nije cvijeće i da se i dalje druži sa svima njima. Naša veza očigledno dolazi poslije njih. Kao i ja u ostalom.

''Bella je tu'', odgovorio mu je Harry i pokucao na vrata kupaonice da mi da do znanja da me treba.

Udahnula sam duboko i polahko sam ih otvorila. Sretna sam što je ona otišla, ali nisam sretna što vidim Harrya pored vrata. Samo jedan pogled na mene i vidim kako guta pljuvačku što je jasan znak da je shvatio da sam čula.

''Izvolite'', kažem policajcu i istupim u hodnik ispred njega.

''Dobro jutro'', rekao je sumnjičavo. Vjerovatno zbog mog izraza lica.

''Jutro'', odgovorila sam čvrsto kako bih bar malo pokazala da sam dobro.

''Imamo neke nove informacije u vezi slučaja pa sam došao da vam to saopštim'', rekao je, a ja sam se iznenadila da je tu lično. ''Možemo li razgovarati nasamo?''

''Harry ovdje stanuje također pa mislim da se i njega to tiče'', rekla sam samo da mu ne bi prigovarao kako ga isključujem iz ovoga. Nije da ima pravo na to jer je on mene isključio iz bitnih stvari koje me se itekako tiču, ali o tome ćemo poslije.

Pozovem ih sve u dnevnu sobu dok u glavi razmatram šta da radim sama sa sobom i sa Harryem. Tišina oko nas je neprijatna, ali meni je još gore sjediti do njih dvojice. Sada samo želim biti sama.

''Šta ste saznali?'', upitao je Harry, a ja sam se skoro nasmijala od jada jer je očigledno da je zabrinut.

Nisam sigurna da je zabrinut za mene nego za nju i njih sve. Zabrinutost mu se očitavala na licu i kao da je ona ljutnja od ranije isparila. Pogledala sam ga u oči i uvidjela da me ne može gledati mirno nego mu pogled luta. Kriv je i zna to te vidim da mu nije svejedno, ali me to ne smekšava. Ne znam šta sada može da uradi da to popravi.

''Mislimo da smo saznali motiv i naše sumnje su potvrđene'', rekao je, ali meni jer u Harrya nije ni gledao. Vidim da mu se ne dopada, ali ni on se Harryu ne dopada. ''Oni lično nemaju ništa protiv tebe, a mislim da ih je neko drugi nagovorio da to urade'', dovršio je, a ja sam oborila pogled znajući i ko je taj koji stoji iza svega. Pitala sam se šta bi Harry uradio da ja sada kažem da je to ona. Rosemarie Horan. Njegova bivša djevojka.

''Još uvijek šute, a sada su na slobodi, no ne brinite se jer smo sigurni da ćemo uskoro otkriti sve pojedinačne detalje i da ćemo vam moći dati imena pravih krivaca te ih izvesti pred lice pravde.'' Iznio je sve što je imao, a onda se ispirčao i rekao da mora ići dalje i da je upravo na kontroli na cesti blizu naše zgrade te da je samo svratio. Ispratila sam ga osjećajući nervozu u stomaku jer sam znala da se sada moram suočiti sa Harryem.

''Mislim da ne bi trebala ići na faks danas'', rekao je Harry čim sam zatvorila vrata. Našao se ispred mene i primio me za ruku. Nisam osjetila radost koju inače osjetim.

''Zašto ne?'', upitala sam namršteno, a on je shvatio da neće moći izbjeći razgovor.

''Jer izgledaš kao da se ne osjećaš najbolje'', odgovorio je, a ja sam znala da me želi spriječiti da pobjegnem od njega. Da budem iskrena to je jedina potreba koju sada osjećam.