Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 52. - Ti znaš cijeniti sitnice

Osjetila sam neobjašnjivu tugu kad sam vidjela Louisa u učionici. Znam da je to zbog onog dana i dala bih sve što imam kada bih mogla da ga izbrišem. Nekako se i dalje osjećam čudno u njegovoj blizini i jasno je da je tako zbog poljupca koji smo podjelili samo zbog Harrya. Ne želim da razmišljam o tome jer se onda ljutim na Harrya, ali ne mogu da se oduprem nervozi i lošem osjećaju dok sjedam pored njega. Srećom, zauzet je mobitelom pa mi ne posvećuje puno pažnje. Odgovara mi to trenutno. Vidim da gleda objave na Fejsbuku i lajka slike neke djevojke, ali ne obazirem se puno na to jer ne želim da postanem fokus njegove pažnje.

''Kako ti se čini?'', upitao me. Trznula sam se zbog njegovog glasa. Bilo je lijepo čuti ga. Zaista lijepo. Prijao mi je iako ovo nije prvi put da se vidimo nakon onog dana.

''Ko?'', upitam ne znajući na koga ili na šta misli.

''Ova djevojka.'' Pokazao mi je slike djevojke koju je upravo lajkovao. Bila je lijepa, ali jako mlada.

''Da nisi premalo star za nju?'', upitala sam podigavši desnu obrvu. Nasmijao se i odmahnuo glavom, a onda mi je pokazao djevojku u trećem redu od nas koja je razgovarala sa prijateljicom. Bila je to ista onda djevojka koju je on gledao na slici.

Bila je lijepa, to sam morala priznati. Bilo je teško odvojiti pogled sa nje čak i za mene. Doimala se kao malena džepna Venera, ukras, lutkica iz izloga lijepo sređena. Njena kosa boje opalog jesenskon lišća reflektovala je ono malo sunčeve svjetlosti što se probijalo kroz staklo sa druge strane učionice. Nije bila prava poput moje nego blago talasasta i djelovala je mekano. Kao da je baš njegovana i pažena. Njene oči su bile plavo-zelenkaste. Kao neko planinsko, nezagađeno jezero. Odjeća joj je bila sasvim ležerna. Bijeli džemper joj je lijepo isticao figuru, dok su joj plave džins pantole bile ubačene u duboke, crne čižme.  Jasno sam mogla da shvatim zašto se Louisu sviđa.

''Kolegica nam je?'', upitala sam ga iznenađeno.

''Da, ali ni ja je nisam zamjetio dok nisam naišao na njenu sliku kod jedne od njenih prijateljica'', odgovorio je i pokazao mi sliku.

Na njoj je nosila rozi kupaći i pozirala je na plaži. Imala je vitko i lijepo građeno tijelo. Kao da je bila model ili bar neki influenser sa društvenih mreža. Djelovala je sretno, sa rukama iznad glave, pjeskom svuda oko sebe i punđom iz koje je ispala kosa koja joj je uokvrila lice. Pomalo sam joj zavidila jer je bila toliko fotogenična i lijepa.

''Ni ja je nisam ranije vidjela, ali me je iznenadila koliko mlado izgleda'', prokomentarisala sam i ušutila se jer je profesor došao i počeo da proziva kako bi provjerio prisustvo. Ovo je jedini predmet gdje profesor lično proziva jer želi da se uvjeri da smo na predavanju. U ostalim učionicama i salama imamo malene kartice koje prislonimo i onda nas čitać očita da smo pristupili predavanju. Nerijetko se dešava da jedan student pronese kartice od bar dvoje drugih i tako im potvrdi prisustvo.

Javim se da sam tu i još jednom pogledam djevojku u čošku koja sad pomno zapisuje naslov nove lekcije. Željela sam pitati Louisa kako se zove, ali se plašim da će nas profesor istjerati ako budemo pričali. Čini se da ću morati sačekati kraj predavanja da to saznam.

Nakon iscrpljujućeg dana sve što bi normalna osoba mogla da poželi je spavanje ili eventualno da se ušuška s dragom osobom pod dekicu i u mraku gleda neki romantični ili horor film. Ja sam jedna od onih osoba koja sebi to ne može priuštiti. U stanu sam sa mamom koja ne smije znati da sam u vezi sa Harryem, a Harry je u svojoj sobi i znam da ne želi da bude u dnevnoj sa nama. Razumijem ga po tom pitanju. Ko bi htio gledati film sa djevojkom sa kojom je tek ušao u vezu i sa njenom majkom koja nije oduševljena što dišu isti zrak, a ne nešto više.

''Gužva u Bronxu je jako dobar film'', rekla je mama dok je tekla završna špica. Nisam bila rapsoložena za novi film, ali nisam to tako rekla nego sam prokomentarisala da bismo prvo trebali da malo popričamo i odmorimo se pa da onda nastavimo filmski maraton.