Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 63. - Harry noćas nije bio sa nama

Oko dvanaest sati Kris je već bila pripita jer je u ruksaku ponijela i flašu pive od dva litra iako smo se dogovorile da neće biti alkohola. Ja sam odbila kad me ponudila jer još nikad nisam probala pivu, a i ne želim imati glavobolju na ispitima. Lissa je također odbila pa je Kris pila sama što njoj i nije tako teško palo. Ispijala je smrdljivu tečnost kao da pije najluksuzniji koktel na svijetu i sve vrijeme je nazdravljala sa našim praznim čašama. Da ne znam da će joj sutra biti loše još bih rekla da je to uredu, ali ovako sam je po malo osuđivala. Svejedno, ona nas je ubjeđivala da joj se ništa neće desiti. 

''Cure, ja idem da spavam'', progovorim razbijajući tišinu koja se pojavila među nama dok smo sve tri tupavo zurile u zid, svaka jedući ponešto.

''I ja'', reče Kris prevrčući očima na što se nasmijem. Uzmem iz ruksaka četkicu, kaladont i spavaćicu te izađem iz dnevne u namjeri da se pripremim za spavanje. U kupaonici ne ostanem dugo jer je Kris sve vrijeme lupala na vrata da se požurim jer mora na wc. Čim sam otvorila vrata ona je projurila pored mene ni ne zatvorivši ih iza sebe na što sam prevrnula očima i zatvorila ih umjesto nje.

Lissa me pozvala u Zaynovu sobu uvjeravajući me da mogu da prespavam unutra. Osjećala bih se ugodnije da sam bila u Louisovoj, ali kaže da je naspram Louisa Zayn čistunac. Strpat će Kris u njegovu sobu jer ona svakako ne brine o tome da li će spavati u džumbusu ili mirišljavom krevetu. Legla sam na krevet i pokrila se dekom koja je mirisala na jako prijatan muški parfem pa sam je približila nosu i udahnula duboko. Sviđa mi se više nego onaj koji Harry koristi, tako da bih voljela da ga nagovorim da sebi kupi ovaj. Sklapam oči i nastavim uživati u mirisu sve dok ne utonem u jako čudan san.

(...)

''Diži se, inače kasnimo!'', vikale smo Lissa i ja na Kris koja je blago hrkala ne reagujući na naše dozivanje. Bila sam u velikom iskušenju da donesem čašu vode i polijem je, ali ona se, na moju žalost, probudila prije toga. Vidno nezadovoljna time što je budimo mahala je rukama u nadi da će udariti neku od nas. Na njenu sreću, promašila je obije. 

''Jestel' vi normalne?, upitala je razdražljivo i prekrila lice jastukom. ''Koliko je sati?!''

''Pola osam je i diži to svoje lijeno dupe'', odvratila joj je Lissa. Kris je poludila kad je čula da je tek pola osam jer su nam ispiti bili oko deset. Nije bila dobra Lissina ideja da je probudimo ovako rano kako ne bi zakasnila ako pokaže želju da se malo uredi. Mislim da joj sada uopšte nije bitno kako izgleda.

Njih dvije nastave da se prepiru, a ja stojim pored njih i pijem kafu. Louisova soba je osvjetljena zbog zavjesa koje je Lissa razmaknula kako bi probudila Kris. Soba i nije tako strašna kako je Lissa opisala. Krevet u uglu je još i dobar koliko se pripita Kris valjala po njemu. Soba miriše na miris jabuke pomiješan sa nekim slatkastim parfemom i znojem što je jako loša kombinacija i teško se diše. Naspram kreveta ormar smeđe boje stoji napola otvoren i na dnu proviruje Louisova crna majica što me podsjeti na Harrya. Pitam se šta on radi i kako mu je bilo sa momcima sinoć te hoću li ga vidjeti na faksu. Ovo je prvo jutro da na faks idem iz tuđeg stana, bez da ga ikako vidim i moram priznati da je zaista neobično.

''Idemo se spremati, a neka ona spava'', reče Lissa odustajući od rasprave sa iznerviranom Kris te se okreče prema vratima mrmljajući nešto sebi u bradu. Izašla je iz sobe ostavivši nas dvije, a to vrijeme Kris je iskoristila za negodovanje ponavljajući da ona nije Louis i da se na nju ne može izderavati kao na njega. 

Prevrnem očima na njene izljeve ljutnje i ostavim šolju na crni ormarič pored kreveta na kom su lampa bijele boje i jedna kutija cigareta. Nisam znala da Louis puši.

''Jesi ti nju vidjela?!'', pita me Kris kad shvati da nemam komentara na njen bijesni monolog. 

''Jesam i sad idem da se spremam, a ti ako želiš spavaj pa ću te buditi oko osam'', kažem joj brzo i izađem vani ostavivši je da mrmlja kako smo je već probudile i naljutile pa nema šanse da zaspi. Nije mi je žao jer je i mene Lissa digla ovako rano.

Vežem tenisice i popravim košulju sa plavim i bijelim prugama te crne hlače povučem na gore za svaki slučaj i stavim kajš. Kosu još jednom pažljivo prebacim na lijevu stranu, na rame i prođem kroz nju prstima da se uvjerim da je mirna i prava. Kad sam gotova uzmem torbu i iz nje izvučem mobitel. Niti jedna poruka od Harrya. Nema ni propuštenih poziva. Izgleda da mu nisam mnogo nedostajala. Namrštim se i ostavim mobitel natrag u torbu te odlučim da sačekam Lissu kako bi zajedno otišle na faks, a možda nam se i Kris pridruži. Lagala bih kad bih rekla da me ne povrijeđuje to što me se Harry nije sjetio, ali sam umorna od toga da sam stalno ja ta koja nešto potencira u ovoj vezi. Ako on može bez mene sasvim je sigurno da i ja mogu bez njega. Moja poruka je bila posljednja i to smo prestali razgovarati sat vremena nakon što sam otišla kad me obavijestio da su njega pozvali Louis i Liam da dođe na druženje. Glupavo gledam u svoju poruku i dvije kvačice koje nikada nisu poplavile i pitam se da li da je obrišem. Znam da je to djetinjasto, ali sada mi je krivo što sam posljednja koja je pisala. 

Nekako se nadam da ću Harrya barem na stepenicama sresti, ali kada mi sve tri izađemo hodnik je prazan kao i lift. Savršeno. Naravno da nije svraćao kući. Vjerovatno je sve ponio tamo. Nadam se da će za ozbilno da shvati ispite i da neće pobjeći sa njih.

Lissa se ponudila da nas sve odvuče do faksa na što smo obije pristale, a Kris joj je zajedljivo rekla da joj duguje još i više zbog onakvog buđenja što je ponovno izazvalo svađu u koju sam se ovoga puta umiješala i ja jer ne mogu više da ih slušam. Nakon što sam ih natjerala da surađuju ulazimo u auto i napuštamo našu ulicu tek svjesne da idemo na ispite. Još samo sedmica s ispitima i konačno odmor.

Pred zgradom sve vrvi od studenata koji međusobno razmijenjuju znanje i ispituju jedni druge da li su dovoljno spremni za ispit nadajući se odmoru kao i svi mi. Ima i onih paničara koji se već tresu, padaju u nesvijest ili su konstantno u wc-u što je po malo meni neshvatljivo, ali svi smo različiti tako da nemam pravo da sudim o tome. Nas tri uspijemo pronaći Louisa i Liama koji naravno nisu sami, ali ostatak društva već poznajemo. Mat puši cigaru praveći krugove i prstenove od dima, Liam sjedi na klupi i sad razgovara nešto sa Lissom koja mu je sva sretna prišla poljubivši ga u obraz na što se on blago nasmješio, Kris je prišla Niallu i sada zajedno komentarišu neku djevojku u grupi do nas koja im je okrenuta leđima, kao dva dobra prijatelja.

''Jedino ti i ja nemamo nikakva posla'', dobacio mi je Louis, smješkajući se dok su moje nemirne oči stalno lutale preko muškaraca, tražeći dobro poznate kovrđe i crnu majicu.

''Nema ga. Još nije došao.'' Louis kao da mi čita misli daje mi do znanja ono što je očito. 

''Je li negdje svratio nakon zabavljanja s vama?'', pitala sam ga na što me on zbunjeno pogledao. Kao da nije shvatao o čemu pričam pojasila sam mu da je Harry sinoć otišao k njima i da se od tada više nismo čuli. Louis me je pogledao blijedo, a onda je oborio pogled. To mi nije djelovalo dobro. Podigla sam obrve i namrštila se, a on se pravio da to ne vidi. 

''Louis ...'', započla sam, a on me prekinuo.

''Harry nije noćas bio sa nama'', rekao je tiho, a ja sam se izgubila. Nisam mogla da vjerujem u Louisove riječi i pogledala sam ga par puta da se uvjerim da govori istinu. Na žalost, bio je iskren i to se jasno vidjelo po tome koliko je izbjegavao da me pogleda i koliko se osjećao krivim što mi je to rekao. 

Udahnula sam duboko, a onda sam rekla da se nadam da zna šta radi. Lagao mi je ... Ne vjerujem kako je mislio da to neću saznati kad zna da se družim sa Louisom. Razočarana i utučena bila sam spremna da završim sa ovim danom.  Bilo je vrijeme da se uđe u zgradu. Ne sačekavši ostatak ekipe Louis i smo ušli unutra kao i većina s naše godine, a ja sam se u sebi pomolila da isipit dobro prođe iako znam da sam učila. 

Prije nego uđem pogledam iza sebe, ali ne vidim Harrya nigdje i onda postanem sigurna da neće doći. Ne mogu da vjerujem da si to uradio, Harry ... Kad vratim pogled ispred sebe natjeram se da zaboravim momka koji me je slagao i nastavim da idem za Louisom, znajući da je ovo što slijedi važnije od nas oboje i svega ostalog.

-------

A/N 2021 - Predzadnje poglavlje, a ja se pitam kako sam sedamnaestogodišnja ja mogla ovako da završim ovu priču. Sve i kada bih htjela nešto da promjenim nemam više prostora da to uradim i to me čini isfrustritranom. Ruke su mi svezane i mrzim to. Mada, šta je tu je. Potrudit ću se da posljednje poglavlje bude što bolje prepravljeno. Držite mi fige. Hvala za svaki novi pregled, vote i komentar. Znače mi više nego što mislite. 

Do sljedećeg puta :)