Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 16. - Nisam znao da si toliko plašljiva

Sigurna sam da svi već znaju da se lahko opeći kad se igraš s vatrom. Pogotovo kada puše jak vjetar i vatra se raširi. Ako želim da održim primirje s Harryem znam da moram biti voda i da se često moram držati na distanci da me njegov plamen ne zahvati. Iznenadila bih se da mi je ovo neko rekao prije sedam dana, ali s Harryem je ipak moguće biti na prijateljskom nivou. Naš dogovor se do sada drži i čak iako ne potraje do kraja mog ostanka ovdje, lijepo je znati da smo ga mogli održati barem na kratko.

Ranije je čitav stan bio premal za nas oboje, a sada sasvim lagodno sjedimo u kuhinji i doručkujemo. Harry ponekad čak izbije neku šalu koja me nasmije, čak iako to ne bih htjela. Oboje smo gladni i jedemo brzo, tako da nemamo vremena da pričamo, ali i dalje atmosfera nije neugodna.

''Već sam pretpostavila da si popularan na fakultetu, ali toliko ne'', primjetim. Par puta mi je pričao dok smo sjedili u dnevnoj da ima dosta prijatelja na fakultetu, ali da se drži onih koji su bili na zabavi. S Harryevom naravi teško je to zamisliti, ali ipak to ne dovodim u pitanje. Brzo uzimam krišku hljeba prije nego što on položi ruke na nju.

''Poprilično sam siguran da je ta bila moja'', kaže, ali ja odbijem da je vratim.

''Poprilično sam sigurna da si uzeo više od mene'', kažem. Harry odustaje od pokušaja da mi prisvoji krišku i nastavlja da jede iz svog tanjira. Jutros smo rano ustali i imali smo vremena prije nego što smo trebali krenuti na fakultet. Zbog toga nismo žurili da završimo.

''Nema više zabava ovdje'', kažem oštro.

''Shvatio sam. Ne bih da te izazivam.'' Njegovo razumijevanje mi olakša sve i shvatim da se neću morati raspravljati s njim kako bih ga uvjerila da to ne želim. Shvatam da je ispoštovao dogovor i da nastoji da ukloni sve tragove one noći, a ne održavanje zabava ovdje je prvi korak ka tome.

''Tebi predavanje počinje za pola sata?'', upitam.

''Zar sam ti već dosadio?'' Pretvara se da je povrijeđen što me nasmije. Dražesni Harry koji se voli šaliti mi se jako dopada. Djeluje tako drugačije od Harrya kog često viđam. Skoro da želim da je uvijek takav. Mada znam dobro da je to nemoguće.

''Ne, samo te podsjećam'', kažem.

''Ne idem na faks. Subota je'', pogledam u njeg, onda otvorim aplikaciju s kalendarom i iznenadim se. Zaista je subota. Jutros sam bila uvjerena da je radni dan i da moram na fakultet. Čak sam se i veselila kad sam vidjela da po prvi put uopšte ne kasnim i da imam dovoljno vremena da se razbudim, doručkujem i obučem.

''Zaboravila sam'', kažem i nasmijem se potpuno postiđena.

''Crveniš se kao onu noć'', kaže, a onda prekrije usne rukama. Dohvatim pakovanje maramica i pogodim ga s njima poželivši da sam mogla uzeti nešto teže. Toliko je trajao naš dogovor.

''Zaslužio sam. Čak i da si me pogodila tanjirom ne bih se pobunio'', kaže i podigne ruke u znak predaje. Tanjir sam, na sreću, zaboravila jer da nisam možda bih ga njim pogodila. Trudim se da potisnem sva sjećanja koja pokušavaju da probiju branu koju sam vješto sagradila i isprva odbijam da pogledam film s njim, međutim, na kraju pristajem.

Sat i po kasnije film se završava, a ja se stresem i obgrlim se rukama pokušavajući da otjeram jezu. Ne znam kako, ali smo završili gledajući horor film. Nakon ovoga zasigurno povlačim mišljenje da horor nije strašan tokom dana jer ja i dalje osjećam jezu i kao da neko stoji iza mene. Tokom najstrašnijih dijelova željela sam ubiti Harrya jer me je plašio.

''Hoćeš da pojačam grijanje'', pita. Promrmljam tiho ne i oslonim se na jastuk.

''Mrzim te'', kažem tiho, a on se nasmije. Jasno mu je i zašto. Sve vrijeme se je podsmijavao i dodirivao me iza leđa čineći i one glupe scene strašne. Da sam mogla udarila bih ga i polomila bih mu prste, ali bilo me je toliko strah da nisam uspjela uraditi ništa osim vrištati.