Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 9. - Partibrejker

Unutra nema puno ljudi zbog čega mi lakne jer nisam željela da se moram vratiti i čekati ga napolju. Veća je mogućnost da ću naletjeti na osobu koju noćas nisam željela vidjeti. Barem ne van kuće.

U desnom uglu, za trećim stolom, primjetim Louisa kako mi maše, no nije sam. Za stolom su Kristen i još par osoba. Čini se da nisam dobro vidjela ili da je došao s nekim drugim. Odahnem sretna da je tu i da neću morati sjediti sama i prilazim im te ih pozdravljam, a momak s Kristen-ine lijeve strane privlači stolicu da mogu sjesti. Zahvalim mu i sjednem opustivši se barem malo.

Pogledam u Kristen i primjetim da nosi kratku crnu haljinu, a pošto je iza nje prozor na kom se oslikaju njena leđa vidim da je haljina natrag otvorena. Prema načinu na koji su obučeni shvatam da sam ja jedini autsajder za ovim stolom i zbog toga mi je pomalo neugodno.

''Nick, ovo je Bella'', kaže i pokaže na mene. Momak s njene desne strane mi pruža ruku.

Pozdavimo se tiho i sa forsiranim osmjesima. Nick djeluje hladno i rezervisano, kosa mu je crna, duga i podignuta gelom te nalikuje na ježa. Na njemu je crna, kožna jakna, a desno uho mu je načičkano naušnicama.

Nastavila je da me upoznaje s ostalima. Druga djevojka je Vanessa. Njena jarko-crvena kosa je podignuta u visok rep. Nosi crni korzet i kožne, uske pantalone, barem koliko mogu da primjetim. Jedino što mi na njoj privuče pažnju malo duže je pirsing. Oduvijek sam željela pirsing, ali nisam naišla na odobravanje od strane porodice pa sam odustala od te zamisli.

Primjetila je kako je gledam, a onda je shvatila da mi se sviđa taj maleni detalj na njoj. Kad me je pitala zašto ne uradim jedan umjesto da joj kažem istinu slagala sam da se bojim zaraze od prljavog pribora. Ta laž je bila puno bolja od istine o tome da mi roditelji ne bi dozovolili to. Znam da bi me smatrali jadnom ukoliko bih im to rekla pa lažem da se zaštitim.

Ostatak večeri, sve do ponoći, proveli smo smijući se, komentarišući parove oko nas i kukajući zbog fakulteta. Moglo bi se reći da smo i pored svih ludih ideja, šala i gluposti pomalo im zavidili. Bili smo tu kao grupa, ali zapravo smo bili sami. Louis se polijepo napio i izvaljivao je neke gluposti u vezi jednog para iako su se meni činili jako slatki. Djelovali su tako zaljubljeno i na trenutak sam pokušala da se zamislim u njihovoj situaciji. Brzo sam odustala od toga jer nisam uspjela. Louisu su, u najmanju ruku bili komični. Okarakterisao je momka kao patuljka jer je bio malo niži od njeg, a za djevojku je rekao da sjedi kao da je progutala metlu. Da nije pijan zamjerila bih mu. Ovako sam znala da to alkohol govori iz njega. Oko dvanaest sati bilo je vrijeme da idem jer sutra idem na sekciju i ne želim da kasnim.

''Idem. Vidimo se ljudi.'' Svi su me iznenađeno pogledali kao da očekuju da im kažem da se šalim.

''Zašto? Loše smo društvo?'', pitala je Kris. Primjetila sam joj zabrinutost u očima, no znala sam da je sve to zbog one četiri čaše ko zna kog pića koje je salila u sebe. Oko druge počela je pjevati i skoro su je izbacili.

''Ne. Naravno da ne'', kažem. ''Ovo je bila najzanimljivija noć otkad sam tu i voljela bih je ponoviti, ali sad moram ići. Sutra imam dodatni sat tako da moram biti odmorna jer nije u pitanju samo mozak nego i tijelo.''

''Daj Bells, nećeš me zar ostaviti ovdje samog? Šta ako me neko napastvuje?'', pitao je Louis. Jezikom je zaplitao pokušavajući da glumi uvrijeđenost. Prevrnula sam očima i nasmijala se njegovom zadnjem pitanju. Znam dobro da bi se mogao nositi s tim.

''Naravno da hoću. Ostat ćeš s društvom, a ne sam. Moram ići, a ti se zabavi i za mene, dobro?'' Nasmijala sam se, a onda sam dodala. ''I što se tiče napastvovanja, ja se bojim za cure u ovom lokalu, a ne za tebe. Nekako ćeš se ti već snaći.'' Pošalje mi zračni poljubac. Pretvaram se da ga uhvatim i stavljam ga na obraz, a on se smije.