Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 25. - O čemu razmišljaš?

Svjetlost se probila iza zavjesa i uspjela da me probudi puno ranije nego što sam to željela. Čim sam pokušala naglo podići glavu shvatila sam koliko to nije dobra ideja jer sam osjetila pulsiranje i probadanje koje me je odmah natjeralo da je vratim na jastuk. Jako sam žalila zbog toga što sam pila prošlu noć i zbog toga što sam uopšte otišla na tu zabavu. Scene od prošle noći su mi se počele vrtiti u umu tako brzo da sam počela osjećati mučninu pa sam otvorila oči kako bih smanjila mogućnost da se sjećam. Prešla sam rukom preko lica kako bih se dozvala, a onda sam rukom prešla preko pokrivača kako bih pronašla mobitel. Bio je ispod jastuka i ukoliko nije pokvaren probudila sam se u devet sati.

Podignem prekrivač i osjetim podrhtavanje nogu dok gledam niz sebe. Donji veš ... Harry. Počinjem se sjećati onoga što se među nama desilo prošlu noć i poželim da pobjegnem od same sebe. Kako sam mogla dopustiti da me dodiruje nakon svega? Jesam li bila van pameti?

Glavobolja čini razmišljanje težim i zbog toga odustajem od ideje da tragam po umu u potrazi za odgovorima o mojoj slabosti na njega. Umjesto toga uzimam tabletu za glavobolju i iz latice izvadim pidžamu. Na prstima izađem iz sobe i odahnem kad shvatim da je dnevna soba prazna. Međutim, osjetim nelagodu zbog jastuka koji su razbacani na podu i moje haljine koja je i dalje na istom mjestu gdje je bacio. Ugrizem se za usnu i odem u kuhinju jer više ne mogu da gledam sve to i mislim o onome što se desilo.

Ispostavilo se da u kuhinji neću biti sama. Harryeva mačka sjedi na stolici i liže šape, kao da nije ni primjetila da sam ušla. Stojim neko vrijeme kod vrata i promatram je pitajući se kakav je svijet iz njene perspektive. Da li i mi njoj izgledamo kao ona nama i da li je njen život jednostavniji? Mislim, ona je mačka, ali ne mogu, a da joj ne zavidim na tome što može tako lagodno sjediti i ne brinuti se o ničemu. Kao da je osjetila da je promatram, njene zelene oči su me pogledale i sada je ona mene promatrala. Pitam se šta vidi dok gleda u mene. Da li me smatra glupom jer se uvijek nekako približim njenom vlasniku. Ona mora da zna njegovu narav. Zavidim joj i na tome. Ona je toliko dugo s njim i djeluje da je jako voli. Je li normalno zavidjeti životinji?

Upalim grijanje i prislonim se uz radijator, nadajući se da će se sve brzo ugrijati jer je jako hladno. To je još jedna od stvari o kojima ona ne mora brinuti. Mora da je lijepo imati pufnasto krzno i ne brinuti se o hladnoći.

Stisnem lijevu šaku i shvatim da i dalje držim tablu sa tabletama, a glavobolja mi se povećava i osjećam mučninu. Naspem čašu vode i izvadim jednu tabletu te je popijem. Pimjetim da me mačka i dalje promatra, a onda shvatim da više gleda u moju čašu nego u mene. Iz frižidera izvadim mlijeko, a onda zastanem i pogledam uokolo. Ne znam koju posudu Harry koristi za nju. Da li joj uopšte sipa mijeko?

''Dusty.''

Trznem se kad čujem njegov glas. Nisam spremna da se suočim s njim sada. Ne sada kad me glava boli, a i loše sam raspoložena. Naš odnos (koji zapravo i ne postoji) može postati samo gori ukoliko se posvađamo sada.

''Tu si'', kaže i pomazi je. Iznenadim se kako reaguje na njegov dodir. Podiže se i počinje da mjauče, a onda svaki put kad on spusti ruku ona je ta koja počinje da se mazi. Izgleda sretno. Pogledam u Harrya i na kratak trenutak, pije nego što shvati da ga vidim, djeluje sretno.

''Dođi.''

Uzima je u ruke nježno, a onda je premjesti na rame. Ono čemu svjedočim je neobično, ali u isto vrijeme slatko. Način na koji pazi kako se spušta kako ne bi spala i način na koji se ona drži za njegovu majicu dok on vadi posudicu i hranu za nju iz donje latice dokazuju koliko jedno drugome vjeruju. Čim naspe krokete ona skoči na pod i počinje da jede. Da barem tako brine o ljudima koji su oko njega kao o njoj možda ne bismo bili u ovoliko problema.