"Psss, ne znas odakle te vreba DAMA IZ SENKE."
Marija Markovic
Nakon dve godine Sara naizgled ima sve cak i mesto zamenika glavnog i odgovornog urednika,
a da li je tako?
Raskinula je dvogodisnju vezu.
Prijatelje sreće samo u prolazu.
Brata i očuh...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Aleksandra i ja smo stigle u redakciju kada se sastanak Upravnogodboraveć već završio, dok smo koračale niz dugačak hodnik prema konferencijskoj sali mogle smo čuti novinare koji su već polemisali koja će od nas dve biti novi urednik. Iskreno, i mene je zanimalo, Vladimirove reči od sinoć su mi još odzvanjale u glavi od kako smo napustile bolnicu: „Mala, to jepukaformalnost. AkoteUpravniodborpostavio za zamenika, još sutra ćetepostaviti i za urednika.". Pitala sam se da li će biti zaista tako ili je stric ubedio nakon svega Filipa da urednik treba da bude ipak Aleksandra. Na Aleksandrinom i mom putu prema konferencijskoj sali se iznenada isprečila Minja sa stavom stroge učiteljice kojoj su deca debelo zakasnila na čas. - Gde ste vas dve do sada? – Upitala nas je Minja krajnje drsko. Istog trena instiktivno me je Aleksandra bez ijedne reči povukla u konferencijsku salu odgurnuvši Minju svom svojom snagom u stranu i ulazeći na vrata. Filip nije krio oduševljenje što nas najzad vidi kako šerifski upadamo u konferencijsku salu i pokazujući nam na dve stolice ispred sebe srdačno rekao: - Dobrodošle devojke, sedite! Pogledala sam u Aleksandru, a zatim sela na stolicu pored nje. Obe smo se očajnički trudile da sakrijem svoju nervozu, Aleksandra blagim cupkanjem patike o pod, a ja trudeći se očajnički da ne počnem da škljockam olovku koju sam dohvatila sa stola ispred sebe. - Devojke, - obratio nam se Filip pročistivši grlo. - Kao što znate Zvezdanovo zdravstveno stanje je veoma loše i uprkos svom mom protivljenju, on je insistirao da sazovem ovaj vanredni sastanak Upravnogodbora i odaberemo novogglavnog i odgovornogurednikalista „Pasaž". Svi smo se složili u jednom da nam je potrebna sveža krv i da su vaši predlozi koje ste nam iznele pre tri meseca kada smo birali zamenika bili impresivni. Dugo smo većali i došli do sledećeg zaključka: da za novogglavnog i odgovornogurednikaodabiramo... - napravio je dramsku pauzu. - ...SaruBašić, jer je juče pokazala neverovatnu pribranost u kriznoj situaciji. Aleksandra, ti ćeš ostati njen savetnik, asistent i zamenik, – govorio je otvarajući šampanjac i sipavši nam u čaše. - ZA „PASAŽ" U NOVOMRUHU I NOVUGENEREACIJUKOJAĆE GA VODITIDUGINIZGODINA!!!- ZA NOVEUREDNICE!!! – Uzviknuli su ostali članovi Upravnogodbora za njim sa podignutim čašama šampanjca u rukama. - Čestitam, – rekla mi je Aleksandra čvrsto zagrlivši me. - Hvala, – rekla sam zbunjeno sa osmehom na usnama. Iskreno da vamkažemovonisamzamišljalani u najluđemsnu da ćesedesiti, ono što sam očekivala je po Filipovoj objavi je bilo da će Aleksandra maestralno izaći iz konferencijske sale uz snažno lupanje vrata i tonu histerije, koja bi se čula dole do parkinga, kao prošli put. Umesto toga dobila sam topao zagrljaj i iskrene čestitke koje nisu nimalo bile njen stil i plašili su me jer to nimalo nije ličilo na nju, zato sam se za trenutak zapitala: Da stricnijemislio da iskoristimosačmarkejedna na drugoj, kada nas jeposlao u DŽUNGLUzvanuNOVINARSTVO, jercela ova priča me jeužasnopodsećalaNA NJEGA, a onajeipakbilaćerka, svoga oca. Posle čestitki i toplih reči podrške, od strane Upravnogodbora, povukla sam sam se u stričevu kancelariju sa Aleksandrom da razmislimo:Štasada?Obe smo se složile u jednom da RADIKALNEPROMENEMORAJU DA SE URADE NA NOVOMBROJU. Tako da smo počele sa nekim sitnim promenama, kao što je naslovna strana za nov broj, koji je trebao da izađe sledećeg petka kao što smo izbacile sve one ideje o Evroviziji jer sada nikako nismo mogle da ih odradimo, iskreno i obe smo jedva čekale da se oslobodimo te obaveze. Taman smo sve to privodile kraju, kada je bez kucanja ušao Igor upitavši: - Idemo? - Samo trenutak, Igi, – rekla sam pakujući svoje stvari. - Znaš šta Saro, u celoj gužvi od jutros zaboravih da te pitam: Gde si tijuče u prvom redu ispredkućeVelikogBrata na Košutnjaku? – Upitala me je radoznalo Aleksandra vrteći se na stolici sa gomilom papira u krilu. - Mia i Vik promukoše od navijanja i dlanovi ih zaboleše od aplaudiranja, a tebe ni od korova? Počeću da verujem da stvarno misliš da je Irena toliko popularna u KućiVelikogBrata da će ostati svih 100 dana. - Od kada ti gledaš VelikogBrata? – Upitala sam je radoznalo, oblačeći jaknu. - Uvek si govorila da je to gomila glupaka željnih instant slave koji nisu vredni ni intervjua. - Gledala sam samo zato što ništa nije bilo drugo na TV-u kada sam stigla kući, – odgovorila je Aleksandra. - I da usput malo pariš oči na onog prvaka u bodi bildingu Silvestara Stanića, – začikavao je Igor. - Ne, nego na Irenu, – rekla je Aleksandra ironično. - On bar ima šta da pokaže za razliku od onog plejboja Uroša, što trči za njom kao kučence. - Da li je to neko gledao njegovu seks traku koja je „slučajno" procurela baš par dana pred njegov ulazak u kuću, – govorio je Igor glasom punim ironije. - Da, da, kako da ne još to nisam gledala, – rekla je Aleksandra dok su joj obrazi rumeneli. - Saro, idemo li? – Upitao me Igor uzimajući moju tašnu i torbu sa laptopom sa stola. - Ako ti treba nešto zovi, – rekla sam Aleksandri, gledajući da nešto nisam zaboravila po stolu. - Putujglavna i odgovornaurednice, za redakcijunebrini, – dobacila mi je sa osmehom, na te njene reči Igor me je iznenađeno pogledao ali ništa nije rekao. - Vidimo se sutra zamenice. - Vidimo se! – Dobacila mi je pre nego što sam zatvorila kancelarije. - Glavna i odgovornaurednice? – Ponovio je Igor, dok smo silazili liftom do garaže. - Jašta. - Od kada? – Upitao me je dok sam preturala po ogromnoj torbi tragajući za ključevima od kola. Osmehnula sam se zadovoljno našavši ih na samom dnu pored rokovnika. - Od pre jedno četiri sata, – odgovorila sam mašući mu ključevima od kola sa zadovoljnim osmehom na usnama. – Hajde, idemo da proslavimo znam jedan sjajan francuski restoran na Savi i vodim te tamo. Tačnije ti ćeš da nas voziš, a ja plaćam račun. - Vidi ti nju, tek postala urednica, a već se pokondirila i lični vozač joj treba, – zadirkivao me dok smo bila na parkingu. Otvorio mi je vrata od kola i sa osmehom i istim glasom kojim ja njega nazivam „inspektorčiću" rekao: - Hajde, upadaj gospođiceglavna i odgovornauredničice.