Grudata Anabela i Lektorcic

292 33 3
                                    

Nakon onoga razgovora u dnevnoj sobi Igor i ja smo prešli u moju

Ups! Gambar ini tidak mengikuti Pedoman Konten kami. Untuk melanjutkan publikasi, hapuslah gambar ini atau unggah gambar lain.

Nakon onoga razgovora u dnevnoj sobi Igor i ja smo prešli u moju.

- I gde su te kutije koje trebam da prenesem dole u podrum? – Upitao me je radoznalo Igor razgledajući svuda po sobi i povukavši me sebi u zagrljaj.

- Sada ću da ti ih pokažem, – nastavila sam da ga začikavam obavivši mu ruke oko vrata. - Nedostajao si mi...

- Znam i ti si meni. Koliko se ono beše nismo videli? – Upitao me je zamišljeno.

- Tri dana... - odgovorila sam neodređeno, iako sam znala da je prošlo i više od toga, od prošlog petka, kada je svratio na kratko u redakciju da mi pomogne oko kolumne.

- Znaš da ti ne trebaju glupi izgovori da me pozoveš.

- Znam inspektorčiću, ali takođe znam da imaš i devojku.

- Moja devojka to ne mora da zna, – naglasio je zavodnički posmatrajući me sa bezobraznim osmehom na usnama.

- Anabela će te ubiti ako sazna da si došao kod mene.

- Nek' stane u rad, – rekao je sam osmehom.

- Hoćeš da prespavaš ovde? Imam toliko toga da ti pričam, - govorila sam detinjasto. - Svašta se desilo od kako smo se poslednji put videli.

- Može, ali pod jednim uslovom, da delimo krevet, još uvek me boli vrat od kada poslednji put ovde prespavao na kauču u dnevnoj sobi, – govorio je trljajući ga i mršteći se nezadovoljno.

- Važi, ali dá znaš da ću postaviti barikadu ako pokušaš nešto, – upozorila sam ga krenuvši prema kupatilu namignuvši mu zavodnički.

- Samo da znaš da ću ti porušim tu barikadu i doći do tebe! – Dobacio je pre no što sam ušla u kupatilo.

Očekivala sam da će nakon tih reči potrčati za mnom u kupatilo, kao što je uvek činio, ali nije, ostao je sam u sobi. Prišla sam lavabou, naslonila se na njega, suze su mi kliznule niz obraz, brzo sam ih obrisala, nisam smela da dozvolim Igoru da ih vidi, teško sam uzdahnula, podigla pogled ka ogledalu ironično se osmehnula sama sebi i pomislila:

Sama si kriva za ovo, sada snosi posledice.

Brzo sam vezala svoju dugu smeđu kosu u rep, navukla donji deo pižame i maijcu na bretele, nabacila najleši osmeh i hitro izašla iz kupatila.

Kada sam se pojavila na vratima Igor je samo u boksericama sedeo na ivici kreveta, držao svoj i moj mobilni u rukama i kuckao nešto po mom, što me je iznenadilo, jer nije spadao u onu grupu posesivno-ljubomornih momaka koji su devojkama preturali po telefonu tražeći sumnjive brojeve i prepiske, kako bi kasnije pravili scene. Zbog čega sam ga obožavala, ali ovo je bilo nešto sasvim novi momenti

Lagano sam mu se prikrala s leđa, zagrlila i prošaputala mu tiho na uho:

- To što tražiš tu nećeš naći.

- Broj lektora? Sumnjam. Verovatno se vodi pod „Lektorčić", – rekao je Igor podrugljivo audirajući na to što se već godinama u mom imeniku vodio kao „Inspektorčić".

Osmehnula sam se zajedljivo i bacila brz pogled na svoj mobilni koji je još uvek svetleo u njegovoj ruci na aplikaciji Imenik i to na njegovom broju, ali pre nego što sam videla šta je sa kontaktom uradio on se ugasio i ostavio me potpuno zbunjenu.

- Takoc, sada možemo na miru da pričamo, – rekao je Igor spustivši oba telefona na noćnom stočiću sa njegove strane velikog bračnog kreveta, legavši i pustivši me da se ušuškam na njegovo rame kao što sam uvek činila.

- Igore, šta se dešava?

Upitala sam ga sumnjičavo.

Poznala sam ga godinama i tačno sam mogla da osetim kada je pokušavao da sakrije od mene.

- Ništa, malečka, zbog čega bi ti brinula, – odgovorio je kratko.

Uspravila sam se i posmatrala ga, a zatim rekla:

- Znaš da meni možeš sve da kažeš.

- Znam, malečka, – promrmorio je brzo, a zatim uz mnogo oklevanja dodao, - prekjuče sam izašao sa Anabelom na splav. Popili smo malo više. Kada smo se vratili u stan trebali smo da se znaš... kresnemo. Negde na pola, rekao sam tvoje umesto njenog imena.

Pogledala sam ga iznenađeno dok je on nastavljao brzo da priča:

- Izbacila me je iz stana, pre nego što sam i shvatio šta sam rekao. Nisam se iskreno ni trudio da joj se izvinim. Zašto bih? Nisam ništa loše uradio, zar ne? – Pravdao se brzo. - Ona zna da smo godinama bili zajedno i šta nam se dogodilio. Ništa pokupio sam se i otišao i prespavao kod Tee u stanu jer tamo me niko neće traži, bar sam tako mislio... Dok juče se nisam otreznio i na telefonu video hiljadu poruka od Anabele u kojima je tražila objašnjenje za moj sinoćni postupak, pretnje matorog Anđelića da mogu da se oprotim od unapređenja i na kraju od Generala koji je tražio hitan raport. Toliko su me izludeli da sam na kraju sam pukao i kupio novi broj da me ne gnjave i podelio ga samo odabranim ljudima koji znam da me neće odati.

Osmehnula sam, laskala mi je činjenica da još spadam u tu grupu ljudi.

- Nego, dosta više o meni i mojoj propaloj ljubavnoj vezi. Kako si ti? – Upitao me bojažljivo.

Oboje smo znali da se to zaista odnosi na moje zdravlje.

- Juče sam završila sa fizkalnom terapijom. Fizijatar mi je rekao da nema potrebe da dolazim više, ali da ne prenaprežem ruku bez preke potrebe, – rekla sam mrdajući bez problema levom šakom uhvatio je i nežno poljubio.

- Šta je sa lektorom? – Zadirkivao me je.

- Kojim lektorom? – Upitala sam sa osmehom.

- Kako: „Kojim lektorom?"? Onim mlađim i lepšim od mene, zbog koga si me i šutnula, – govorio je sa osmehom.

- Igore, on je jedna uobražena tikva ti dobro znaš zašto smo raskinuli, – prošaputala sam obazrivo.

- Znam... – ućutao je na trenutak, za njega je to očito bila podjednako bolna tema kao i za mene, zato ju je naglo i promenio. - Kako je to biti zamenik glavnog i odgovornog urednika?

Prazno, kada nemaš nikog poput tebe da me podrži.

Zamalo da mi izleti.

- Manje istraživačkog posla, više slobodnog vremena. Lepo je kada znaš da uživaš poverenje Upravnog odbora i znaš da se ti pitaš za nešto.

- Ako je neko zaslužio to mesto, onda si to bio ti, – prošaputao je poljubivši me u čelo sa osmehom.

Da, ali po koju cenu?

Spustila glavu na njegove grudi i čvrsto se zbila uz njega. Ne znam koliko sam dugo ležala, dok nisam utonula u san. Nisam mogla sebi da oprostim to što se desilo, iako mi je Igor uporno govorio da nisam ja kriva, nisam mogla da podnesem osećaj krivice koji me je u stopu proganjao. Morala sam da raskinem zbog toga.

Iz rikoseta u target:  Dama iz senkeTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang