"Psss, ne znas odakle te vreba DAMA IZ SENKE."
Marija Markovic
Nakon dve godine Sara naizgled ima sve cak i mesto zamenika glavnog i odgovornog urednika,
a da li je tako?
Raskinula je dvogodisnju vezu.
Prijatelje sreće samo u prolazu.
Brata i očuh...
Ups! Gambar ini tidak mengikuti Pedoman Konten kami. Untuk melanjutkan publikasi, hapuslah gambar ini atau unggah gambar lain.
Nakon tih Aleksandrunih reči uputila sam jedan mahinalni pogled na ključeve od kola na koje je bilo još juče prikačena fleš memorija koju mi je ona dala kao podsetnik da trebam da pogledam sadržaj na njoj.
- Ne misliš valjda da je Iva moja uhoda? - Upitala sam Aleksandru iznenađeno.
- Saznajmo, – odgovorila je pokazavši mi pogledom na moj laptop koji je stajao na malom stočiću pored troseda.
- Nemoguće da je Iva, ona je sićušna, mala, a moja uhoda visoka, krupna, – govorila sam sedajući sa Aleksandrom na trosed i nestrpljivo čekajući da se uključi laptop kako bih ubacila fleš memoriju koju sam skidala sa ključeva.
- Zaboravljaš da su u strahuvelikeoči, šveco, – rekla je Aleksandra posmatrajući me kako ubacam fleš memoriju u laptop i nestrpljivo čekam da se očita.
- I to što kažeš.
Složih se nevoljno dok sam otvarala folder u kome se nalazio video fajl koji sam uz dva brza klika miša uključila.
Istoga trena se pojavio snimak urađen najverovatnije telefonskom kamerom rezolucije dva-tri piksela na kome se jedva raspoznavala Iva u velikom crnom duksu dok je šetala nekim parkom i govorila retko kada pogledavši u objektiv kamere.
„GospođiceBašić, nisamimaladruginačinkako da Vamseobratim. Prate me u stopudanima, nikakonemogu da ihseotresem, svuda su, pa čak i u školi. Htela sam... zaista sam htela da dođemkodvas u redakcijuvišeputa i da vamsveispričam, ali nisammoglaodNJIH, jer i ja, kao i vi, nosim target na leđima, a tamoradilik koji bi me odmahprepoznao i otkucao da sam dolazila. Neželim da prođemkaoIvonailijoš gore Ena samozatošto sam želela da isterujempravdu ... Želim da živim, zatoćuVam na ovajnačinispričatištasedogodiloonogkobnog dana. Toga četvrtka, kadajemojasestraubijena, Ena seraspravljalasanekomženomispredvratastana, nisammogla da jojprepoznamglasjerje bio pun srdžbe, ali sam mogla da primetim da su njihdvestariznanci po načinurazgovorakoje su vodile. Pominjale su: drogu, decu, dilere, raskrinkavanjeRadojle i njenogškolskogklana, Jovana ... Ceohodnikodzvanjaoodnjihovesvađe. Kadaje Ena ušla u stan bila jetolikobesna i uzrujana da senije ni pozdravilasamnomkadajekrenula na posao, samo me pogledala, uzelatašnu i ključevesastola i izletela iz stanasnažnozalupivšivrata za sobom... Nakon toga jeuslediopucanj... zatimgraja... sirenehitnepomoći i policije na svestrane... i mojasestramrtvaispredzgrade... Nikola, eno njenihvernihkerovi, požuriskreniovde, ja ćunastaviti da idem pravo da im zavaramtrag..."
Kraj snimka.
- Ko je Nikola? - Upitala je Aleksandra radoznalo gledajući u zamrznuti kadar uplašene devojčice sa snimka.
- Što manje znaš to bolje po tebe, – odgovorila sam kratko dok sam proveravala autetičnost snimka.
Naziv: Basic
Snimljen: Friday 14.05.2012.
Tačnije snimen pre tri dana.
- Nikola je pajkan za kim policija danima traga jer se sumnja da stoji iza Eninog ubistva, - rekao je Igor stojeći iza mene i gledajući u ekran laptopa sa rukama u džepovima.
- Koliko dugo stojiš tu? – Upitala sam ga naglo okrenuvši se na njegov glas.
- Dovoljno dugo da sve vidim i čujem, – odgovorio je Igor.
- I šta kažeš na sve ovo? – Upitala je Aleksandra.
- Da pustite Stošića i mene da radimo svoj posao, - odgovorio je Igor, a zatim me upozorio, - i da ti nije palo na pamet da se ponovo vidiš sa Ivom, jesi li razumela?
Nevoljno sam se zavalila u naslon troseda i spremila sam se da se pobunim, kada je u sobu poput kauboja ušla Irena zveckajući ključevima od kola i stana.
- O, koga da ja to vidim instant zvezduVelikogBrataIrenuDavidović čujem planiraju da te vrate sa devojčicom u Kuću.
Naravno da Aleksandranijemogla da sesuzdrži, a da nezadirkujeponosulavicučimjeugledala na vratimadnevnesobe.
- Svašta se šuška po novinarskim krugovima, a ti ako si došla po ekskluzivan intervju povodom toga možeš slobodno da ideš ne pada mi na pamet da ga dam jednoj KrvoželjnojKučki.
Namrštila sam se ovo je bilo nisko čak i od Irene.
- Nisam došla zbog intervjua, ne uzimam ih iz principa od instantzvezdica pa čak ni po naređenju glavne i odgovorne urednice, – odgovorila je neobično mirno Aleksandra.
- Instant zvezdica ima veću slavu od jedne propale manekenke.
- Možda, ali moja slava će biti večna kao urednice „Pasaža", a tvoja će trajati samo dok budeš izlazila sa onim šišmišem Elenom. Pripazi da ti ne istera oči onim njenim kandžama kada pogledaš drugu, – rekla je Aleksandra ustavši sa troseda, a zatim se obratila meni, - idem, Saro, imam pametnija posla u redakciji nego da tresem praznu slamu sa nabeđenim zvezdicama.
Irena je na te njene reči samo prostrelila pogledom dok je prolazila pored nje u predsoblju.
- Znaš da bi se proslavila kada bi izašla sa mnom na jedno pićence!
Dobacila je Irena pre nego što je izašla iz stana na šta se Aleksandra samo okrenula odmerila je od glave do pete i rekla:
- Žao mi je, srce, nisi moj tip.
- Zašto možda što nisam visoka koštrljiva modna kreatorka već uspešan preduzetnik? – Upitala je radoznalo Irena.
Aleksandra je na te njene reči samo prevrnula očima i odgovorila:
- Možda. Saro, - zatim se obratila meni, - idem u redakciju ti se odmori.
Klimnula sam glavom i posmatrala je dok je nestajala u mračnom holu zgrade i zatvorila vrata od stana namaknuvši rezu i zaključavši vrata.