"Psss, ne znas odakle te vreba DAMA IZ SENKE."
Marija Markovic
Nakon dve godine Sara naizgled ima sve cak i mesto zamenika glavnog i odgovornog urednika,
a da li je tako?
Raskinula je dvogodisnju vezu.
Prijatelje sreće samo u prolazu.
Brata i očuh...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Kada sam stigla u stan na stolu me sačekala poruka ispisana čitkim rukopisom: „Otišla sam u život da proslavimsvojuslobodu,nečekaj me na večeri, a ni doručku.Irena" Nisam mogla da se ne nasmejem na to pomislivši: A kao da sam planirala da tečekam da sevratiš iz grada imam pametnijegposlaod toga. Iskreno da Vam kažem, samoća mi je trebala, a tišina koja je obavila stan mi je prijala i stvarala sve uslove da na miru sednem na jednu fotelju pored prozora, otvorim laptop, uzemem flešku na kojoj su bili podaci sa Eninog kompjutera i počnem da pregledam podatke koje je ona zabeležila u svom jednomesečnom istraživanju, a za potrebe svoga članka „Odkolevke pa do groba...". Pored brojnih fotografija sumnjivih likova pod kapuljačom koji su „valjali" drogu ispred škola bila su tri audio snimka koji su najviše zauzimali mesta u folderu. Prvi je bio obeležen sa oznakom:
#A.P.OZN&ОК 15.03.2012.
Štojesamo Ena znalaštajojznači. Teško sam uzdahnula i u windows media player ubacila snimak mp3 formata i pustila ga bez oklevanja, jer „Magijaje u rečima.", često je govorila slavna britanska detektika Aurora Aniston. Pritnisuvši play prvo što sam začula na zvučnom zapisu jeste razočarani Enin glas:
ŠtetaštoinspektorMartinovićnijesa nama.
Posle par sekundi se čuo neki šušketavi muški glas:
Igor jemorao da ode do Urgentnog centra, Sara danas imaoperacijuruke. Sirotansetolikonamučio da dođe do doktora da sebine bi oprostio da nijesadakrajnje.
Ena: Kako jeonasada?
Šušketavimuškiglas: Imaboljih i lošijih dana. Obojesuteškopodneligubitak bebe. Nesrećavaljdanikadane ide sama.
Ena: Kadasmokodnesreće, imalipomaka u slučaja „RADOJLA"?
Ena, mislim da smosedogovorili da semaneš toga!
(dreknuo je drugi nepoznat muški glas)
Ena: Nikola, mislim da imam i te kako pravo da znamštasedešavazbogIve!
Šušketavimuškiglas: Iva jebezbedna. Našiljudimotre na njudvadeset i četiričasa.
Ena: Lakojevamadvojici da pričatenisu u opasnostiživotivašihsestaravećmoje.
Nikola: Ena, Iva jehrabramladadevojkakoja dobro zna u štaseupustilakadajepristala da radisa nama na slučaju „Radojla". Nebrini, lakoćemojeizvući ako osetimo da je u opasnosti.
(uveravao ju je)
Ena: Ali...
Šušketavimuškiglas: Ena, hoćeš da radiš taj intervjuilinećeš u dva imam sastanaksaministrom.
Ena: Dobro, radićemointervju. (nevoljno se složila Ena)
Šušketavimuškiglas: Nemaškole u Beograduilibilo kom drugomgradu u Srbijikojajeimuna na zloupotrebunarkotika. Mladiljudisunajpodložniji da probajudrogu, a mi setrudimo da sesvimmogućimsredstvima da ihsprečimo u tome hapsećiljudekojise time bave.
Ena: Nedavnojeobavljenaakcija „Školarac" možeteli mi rećinešto o tome?
Oba glasaistovremeno: NE!
Ena: Zašto?
Šušketavimuškiglas: Zato Ena jer bi to moglo da ugrozičitavuakciju „Radojla"!
Ena: Ali ljuditrebaju da znajuštasedešava!Šušketavimuškiglas: Saznaćekadabudevreme za to. Ena: Nikola... Šušketavimuškiglas: Dostajebilo, ovajrazgovorjezavršeniskoristipodatkekojevećimaš i ovakoradišsa nama većtrimeseci i znaš kako stvarifunkcionišu nisi amater. Ako imaš neko pitanjejošpitajNikolumoramkodministravećkasnim!
(začulo se snažno treskanje vrata)
Kraj snimka. Posmatrala sam sa nevericom laptop i ljutito pomislila: Dovraga Ena u šta si se to uplela?