X

31 2 0
                                    

Od te večeri otpoče nov život za Alekseja Aleksandroviča i za njegovu ženu. Ništa se osobita nije dogodilo. Ana je, kao i uvijek, odlazila u otmjeno društvo, osobito je često zalazila kneginji Betsi i svuda se nalazila s Vronskim. Aleksej je Aleksandrovič to vidio, ali ništa nije mogao učiniti. Na sve njegove pokušaje da je natjera na objašnjenje ona mu je suprotstavljala neprobojan zid nekakve vesele nedoumice. Naoko sve bijaše isto, ali u istinu njihovi se odnosi potpuno promijeniše.

Aleksej Aleksandrovič, toliko moćan čovjek u državničkoj djelatnosti, ovdje se ćutio nemoćnim. Poput bika pokorno spustivši glavu čekao je sjekiru koja se, osjećao je to, bila nada nj digla. Svaki put kad je počinjao misliti o tome, osjećao je da mora još jednom pokušati, da još ima nade da će je dobrotom, nježnošću, uvjeravanjem spasiti, nagnati je da se osvijesti, te se svaki dan spremao da govori s njom. Ali svaki put, čim bi započeo govoriti s njome, osjećao je da je onaj duh zla i obmane, što je vladao njome, zavladao i njim, te je govorio s njome o nečemu posve drugom, i to ne onim tonom kakvim je htio govoriti. Govorio je s njome nehotice svojim uobičajenim tonom kao da se podsmjehuje onome tko bi tako govorio. U tom se tonu nije moglo reći ono što joj je trebalo reći.

Lav N. Tolstoj: Ana Karenjina, knjiga 1Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang