DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 32

  Tada mi se oduzeo dah. Nisam mogla da vjerujem da čujem te riječi. Pa kako? Zašto? Odmah mi je kroz glavu prošao Leo. Šta ako je rekao svojima i moji su to već saznali? Sad hoće da se vratimo i da se onda presele? O moj Bože. Noge su mi se omah odsijekle i jedva sam mogla da pričam.
: Z-zašto?
: Ma glavni glumac je dobio upalu pluća i sad moramo prekinuti snimanje dok se ne oporavi.
Tada mi je laknulo jer znam da Leo nema nikakve veze s tim ali opet mi je kroz misli prošlo jedno veoma važno pitanje. Šta sad?
#Ariel: P-pa kad dolazite?
Tetka me je ponovo pogledala zabrinuto, ostavila ručak i sjela za sto.
#Mama: Pa ne znam. Moramo se nešto dogovoriti, nije sve tako jednostavno i onda dolazimo. Možda za jedno 2-3 dana.
#Ariel: Aha....
#Mama: Je li se meni čini ili tebi nije drago što se mi vraćamo?
#Ariel: Ma naravno da jeste mama.
#Mama: Zvučiš jako uvjerljivo.
Uzdahnula sma već razmišljajući o tome kako ćemo se Harry i ja sada ponovo rjeđe viđati. Željela sam da spakujem stvari i pobjegnem ali mislim da bih onda samo pogoršala situaciju.
#Mama: Kako god. Nego...Da li si vidjela Lea?
Tada sam ustuknula. Otkud joj sad to?
#Ariel: Pa...Ja...N-ne znam...
#Mama: Pa valjda si bila na sekciji?
#Ariel: J-jesam, jesam. Ustvari nisam.
#Mama: Ha?
#Ariel: Pa rekla sam ti da sam prehlađena, nisam danas bila u školi.
#Mama: A da. Ma smantana sam, zaboravljam. Nego, zvala sam Barbaru...
O moj Bože. Pa nije se valjda već izjadala?
#Mama: I rekla mi je da je Leo juče došao sav modar kući.
#Ariel: O-ovaj...Ja...J-ja...N...
#Mama: Šta je sad Ariel? Dopusti mi da dovršim.
Sva sam se stresla i naslonila uza zid. Tetka je zabrinuto ustala i prišla mi.
#Mama: Kaže da je pao s motora.
Tada sam na trenutak zastala iznenađena maminom izjavom. Malo sam se namrštila.
#Ariel: S motora?
#Mama: Da jadničak. Ali na svu sreću nije brzo vozio već je tek krenuo pa je dobro prošao.
Bila sam i više nego iznenađena. Zar je moguće da je Leo prećutao tuču? Ima li to možda veze s onim što mu je Harry šapnuo?
#Mama: Mislim da bi ga trebala otići posjetiti.
#Ariel: Nema šanse.
#Mama: Ariel...
#Ariel: Mama nećeš me natjerati na to.
#Mama: Kako hoćeš ali ićemo kada se tvoj otac i ja vratimo.
Samo sam nešto promrmljala jer sam shvatila da mi nema koristi od rasprave.
#Ariel: Moram sad da idem mama, ne osjećam se dobro. Vidimo se, čujemo se, kako li već.
#Mama: Reci Hannah da ću je nazvati kasnije.
#Ariel: Okej. Bajj.
Spustila sam slušalicu i sjela na pod. Došlo mi je da plačem ali sam se nekako suzdržala. Tetka je čučnula pored mene i zabrinuto me pomilovala po ruci.
Hannah: Šta je bilo draga?
Ariel: Mama i tata se vraćaju...
Pogledala me je šokirano.
Hannah: Ali kako?
Slegnula sam ramenima.
Ariel: Ne znam ni ja. Šta ću sad?
Sjela je pored mene i zagrlila me. Naslonila sam glavu an njeno rame.
Hannah: Polako...Smislićemo već nešto. Zašto se vraćaju?
Ariel: Ma ovaj glavni glumac se razbolio.
Hannah: Pa eto. Ne može to trajati vječno. Čim ozdravi, oni se vraćaju tamo.
Ariel: Pa znam ali šta ću do tad? Šta ću bez....
Zaustavila sam se jer mi se previše suza nakupilo i nisam mogla da nastavim pričati.
Hannah: Znači ti mnogo, zar ne?
Klimnula sam glavom, a ona me je još više pribila uz sebe.
Hannah: Pa znaš, u životu prave ljubavi uvijek pobjeđuju.
Ariel: Zašto onda Romeo i Julija nisu pobijedili?
Hannah: To je bila slučajnost ali su ipak na kraju dokazali koliko se vole. Na kraju ih ni njihove porodice nisu mogle zaustaviti ni razdvojiti.
Ariel: Ali bojim se da nas hoće.
Poljubila me u kosu.
Hannah: Neće, ne brini.
....... ....... ........
Naveče sam ležala sama u sobi. Bila sam jako neraspoložena. Imam osjećaj da ću poludjeti. Zašto se baš sad kad nam je najljepše moraju vratiti? Prije nekih pola sata je dolazila Jennifer da mi donese torbu koja mi je juče ostala u knjižari i ona misli kao i tetka. Ali ja nisam sigurna da li je naša ljubav toliko jaka da pretrpi sve te prepreke. Ustvari, zašto još nismo jedno drugom izjavili ljubav? Da li mi osjećamo ljubav jedno prema drugome ili je to samo strast? Od svih tih misli sam stavila jastuk preko glave kao da pokušavam pobjeći od njih ali je to nažalost nemogće. Tada se začuo zvuk mog mobilnog. Provirila sam glavu i dohvatila telefon. To je bio Harry.
#Ariel: Molim?
#Harry: Heej Julija.
#Ariel: Hej...
#Harry: Imaš li išta u planu za večeras?
To me je malo zbunilo.
#Ariel: Pa...I ne. Zašto?
#Harry: Pa zato što sam te mislio pozvati na zabavu.
#Ariel: Kakvu?
#Harry: Pa ovdje u jednoj vikendici. Dečki i ja organizujemo. Možeš povesti i Jennifer, Vicky, Emily...Biće tu uglavnom naši poznanici.
#Ariel: Pa ne znam...
#Harry: Zašto? Hajde molim te.
#Ariel: A nije mi do zabave zaista.
#Harry: Zašto? Nešto se dogodilo?
#Ariel: M-ma ne...Nego sam samo umorna i to je to.
Odlučila sam da mu ipak ništa ne govorim što se tiče onoga da mu ne bih pokvarila veče i raspoloženje. Rećiću mu sutra.
#Harry: A pa onda dođi da se opustiš. Nedostaješ mi Ariel.
#Ariel: Nedostaješ i ti meni.
#Harry: Pa onda dolazi.
Uzdahnula sam i pogledala prema satu. Bilo je 19:ooh.
#Ariel: U koliko?
#Harry: Pa ne znam, počeće se brzo skupljati. Ja ću te nazvati kada vozač krene po tebe.
#Ariel: Okej, okej.
#Harry: Dolaziš?
#Ariel: Da.
Mogla sam čuti da je proizveo neki čudan zvuk.
#Harry: Jedva čekam da te vidim.
Nasmijala sam se.
#Ariel: I ja tebe. Hajde baj Romeo.
#Harry: Baj Julija.
Prekinula sam. Začudilo me što nije dodao 'kovrdžavi'. Očito je uzbuđen zbog te zabave. Okrenula sam Vickyin broj, javila joj za zabavu i rekla joj da javi ostalim curama. Polako sam ustala s kreveta i otvorila ormar. Predamnom je jedan težak zadatak. Šta obući? Pretraživala sam i na kraju uspjela da nađem moju omiljenu crnu čipkanu haljinicu. Zatim sam otišla u toalet, našminkala se i sredila frizuru. Uskoro me je Harry nazvao i rekao da će vozač doći za nekih 15-2o minuta. Tetka je naravno odobrila sve to tako da veče možda i neće biti toliko loša. Na kraju kada je vozač stigao, otišli smo i po Vicky, Jennifer i Emily i na kraju krenule na zabavu. Bilo mi je itekako drago što je i Vicky krenula jer je to jedinstvena prilika da se ona i Niall zbliže. Nakon malo duže vožnje smo se napokon našli ispred vikendice koja je bila izolovana i od novinara i fanova i svega. Bila je na nekoj osami i cijela okolina je odjekivala živom muzikom. Polako smo izašle iz auta i krenule prema kući. U tom trenutku me je to podsjetilo na onu zabavu kada sam čula razgovor između one dvije djevojke. Odmah sam osjetila neki čudan osjećaj u stomaku. Sjećam se kako sam se osjećala onda i kako sam mislila da sam zauvijek završila sa Harryem iako tada nismo ni bili u vezi. Nisam mogla ni sanjati da će mi kasnije biti dečko. U svakom slučaju nadam se da se onakve situacije više neće ponavljati. Uostalom onda ga nisam dovoljno ni poznavala. Mislila sam da je on samo šarmer i srcolomac ali sam se uvjerila da nije. Uvjerila sma se da isto tako zna da bude i veoma pažljiv, osjetljiv i nježan. To mi je mnogo puta dokazao i zato ne želim da ga izgubim. Samo želim da ga moji već jednom prihvate i da budemo kao i svaki drugi par. Svjesna sam da ćemo večeras morati biti jako diskretni da ostali prisutni ne bi nešto posumnjali, a to nije nimalo lako. Ušle smo u kuću. Gužva nije bila velika kao što sam očekivala. Mislila sam da će biti kao i prošli put kada se jedva moglo pomijerati ali sam se očito prevarila.
Jennifer: Woow! Vidi kako je moćna ova slika!
Emily: Jaoo daa.
Jennifer i Emily su odmah počele sa razgledavanjem stvari dok sam ja cijelo vrijeme pogledom tražila Harrya.
Vicky: Tražiš Harrya?
Ariel: Mhm. Hajde i ti sa mnom da se malo bolje upoznaš s dečkima s obzirom da nisi onda bila na koncertu.
Vicky: Jao zar baš moram?
Ariel: Pa šta ti hvali.
Vicky: A ne znam...
Imala sam osjećaj da je to zbog Nialla. Ne razumijem zašto ga toliko izbjegava. Mislim da to uopšte nije fer prema njemu...Pogotovo kad ima dečka poput Roberta. Sigurna sam da bi Niall 1oo puta bio bolji prema njoj i zato večeras moram iskoristiti priliku i nešto učiniti. Uhvatila sam je za ruku i počele smo prolaziti kroz ostale zvanice koje su uglavnom plesale. Ušle smo u dnevni gdje je atmosfera bila dosta vatrena. Dosta momaka je sjedilo ispred ogromne plazme i gledalo neku utakmicu jedući grickalice i pijući pivo. Stalno su se derali i navijali tako da ih nije bilo baš prijatno slušati pogotovo kad su svi ti zvukovi bili pomiješani sa muzikom koja uopšte nije mogla da dođe do izražaja. Mogla sam primijetiti da su među njima Louis i Niall. Nesigurno sam im mahnula i tada me je Niall primijetio. Nasmiješio se, a zatim mu se pogled zaustavio na Vicky. Napravio je nešto ozbiljniju facu, a onda je polako ustao, izvukao se iz te gomile 'vatrenih navijača' i krenuo prema nama. Primijetila sam da je Vicky napravila jedan korak unazad u pokušaju da negdje zamakne ali sam je ja neprimijetino uhvatila za haljinu i zadržala.
Niall: Heej cure.
Ariel: Heej.
Vicky: Heej....
Moglo se po njemu vidjeti da je nervozan iako je pokušavao zadržati neki frajerski osmijeh.
Niall: Pa šta ima? Kad ste stigle?
Ariel: Evo upravo. Pa smo odmah počele tražiti nekog poznatog.
Nasmijao se.
Niall: Da, da. Pa evo mene.
Nasmijala sam se i kraičkom oka pogledala prema Vicky koja je nervozno gledala oko sebe.
Ariel: Znaš li možda gdje je Harry?
Niall: Mislim da je u kuhinji ali nisam siguran.
Ariel: Aha, važi. Idem ja onda da vidi gdje je on, a vas dvoje ostanite...Pričajte malo.
Nasmijala sam se i prošla pored Nialla. S obzirom da mi je tada bio okrenut leđima dala sam Vicky znak da priča sa njim. Napravila je ljutu facu, a zatim se kiselo nasmijala kada je shvatila da Niall gleda u nju. Mogla sam samo da se nadam da će ovo barem malo promijeniti situaciju između njih dvoje. Krenula sam prema kuhinji s nadom da ću tamo pronaći Harrya. Progurala sam se pored par djevojaka i momaka kojih je bilo sve više. Mislim da sma se ipak malo prevarila i da gosti još uvijek dolaze.Ušla sam u kuhinju i za oko mi je odmah zapao visoki kovrdžavi dečko. Međutim, nije bio sam već u društvu neke visoke plavokose djevojke. Odmah me je nešto stisnulo u grudima iako je to vjerovatno bila samo njegova prijateljica. Iz nekog neobičnog razloga nisam se usuđivala da krenem prema njima jer me je kočio njihov veoma prisan odnos. Ona mu je svako malo šaputala nešto na uho, a on se smijao i to sa onim svojim zavodničkim polusmiješkom koji sam oduvijek voljela. Tada je ona stavila ruku na njegov obraz i nešto mu rekla, a on se nasmijao onako slatko dok mu je ona prolazila rukom kroz kosu. Sve manje sam osjećala noge...Koljena su mi klecala ali sam se staložila. Neću sada praviti scene i otrčati sa zabave plaući niti ću prići njima, ošamariti je ili politi pićem, a onda napasti Harrya i opet otići sa zabave. Jednostavno ću im prići sasvim opušteno i normalno. Sigurna sam da Harry ne bi nikada namjerno flertovao s nekom drugom djevojkom. Moram mu vjerovati...Valjda...Nesigurno sam krenula prema njima prolazeći pored neko dvoje koji koji se se ljubili kao da niko na ovom svijetu ne postoji osim njih. Tada me je Harry napokon ugledao i malo se odmakao od te plavuše. Nasmiješio mi se, a tada se i ona okrenula. Po izrazu lica, nije joj baš bilo drago što me vidi.
Ariel: H-heej...
Harry: Heej.
Harry mi je samo diskretno dao pozdrav rukom jer je i on svjestan da moramo biti pažljivi i minimalno intomni da neko ne bi nešto posumnjao. Stala sam pored njih dvoje, a ona me onako snimila pogledom i zatim pogledala u Harrya.
Xxx: Pa...Harry ko je ovo?
Harry: Umm...Ovo je moja...Prijateljica. Ariel ovo je Gabriela.
Pogledala me je i ispružila mi ruku koja je više podsjećala na šapu sa ogromnim kandžama, to jest' noktima.
Gabriela: Ja sam Gabriela, drago mi je ali možeš me zvati Gaby.
Nasmiješila sam se onako iz pristojnosti.
Ariel: Ariel drago mi je.
Pustila mi je ruku i ponovo se okrenula prema Harryu koji je imao pomalo zabrinut izraz lica koji je prikrivao smiješkom.
Harry: Ovaj...Gaby je moja prijateljica...
Gabriela: I bivša djevojka.
Tada mi se dah zaustavio. Pogledala sam prema Harryu koji je imao vrlo neobičan izraz lica i koji je spustio pogled kako bi izbjegao moj pogled. To me je još više povrijedilo.
Ariel: Aaa lijepo.
Gabriela: Daaa. Bili smo zajedno još i prije X-factora tako da sam ja bila njegova najveća podrška i voljela sam onog pravog Harrya. A sad se većina djevojaka samo vrti oko njega zbog njegove slave.
Tada mi je uputila neki značajan pogled jer bi se to po njenom kao trebalo odnostii i na mene. Duboko sam u sebi uzdahnula pokušavajući da se opustim i skoncentrišem. Harry je krenuo da nešto kaže kako bi prekinuo tu temu ali ga je njegova Gaby prekinula.
Gabriela: Imali smo vrlo poseban odnos. Uvijek mi je govorio da ću zauvijek ostati u njegovom srcu i da može imati još 1oo djevojaka ali da mu nijedna nikada neće značiti kao ja. Zaista je znao da me učini posebnom.
Svaka njena riječ me je iznova probadala u grudi. Sjetila sam se svih onih rečenica u kojima mi je Harry govorio koliko mu značim i koliko sam posebna za njega. Šta ako to svakoj govori? Tada mu je stavila ruku na prsa i počela ga maziti, a on se počeo meškoljiti u pokušaju da se odvoji od nje. Ona ili to nije primjećivala ili se pravila ali je u svakom slučaju nastavila svoju priču.
Gabriela: Ali sve što je lijepo kratko traje, zar ne? Tako je i naša veza morala završiti ali to ne znači zauvijek, zar ne Harry?
Harry je pogledao nesigurno prema njoj.
Harry: Ovaj...
Prekinula ga je.
Gabriela: Dobro, dobro izvini. Znam da sam se malo previše raspričala u društvu neke nepoznate djevojke. To je ipak nešto samo između nas dvoje.
Bilo mi je muka od svega toga. Došlo mi je da je isšamaram i zaderem se 'Ja sam Harryeva djevojka kučko jedna i nikada prema tebi nije niti će osjećati ono što osjeća prema meni!' ali naravno nisam to mogla učiniti. A opet...Šta ako to nije istina? Šta ako Harryevi osjećaji prema meni nisu toliko duboki kao što ja mislim? Šta ako uživa u društvu drugih djevojaka i to mu dođe onako kao odmor od mene? Znam da ne bih trebala sumnjati u njega ali nakon ovoga sam jednostavno previše zgrožena i osjećam se nekako čudno...Ljubomorno?
Gabriela: Nego Harry mogao bi mi malo pokazati kuću. Željela bih da malo budemo nasamo i da se odvojimo od ove gužve. Šta misliš?
Harry: Ov....
Ariel: Idem ja.
Samo sam to izgovorila i počela se probijati kroz gužvu. Željela sam da plačem ali sam se posljednjim naporima suzdržavala. Ne znam zašto ne nisam ošamarila ili jo nešto rekla. Zašto? Ne znam ali jednostavno nisam mogla. Mislim da sam previše malaksala za takvo nešto. Udarila sam u nekog dečka koji je nosio piće i prolila ga po njemu. On je počeo da negoduje i nešto mi govori ali sam samo prošla pored njega, otvorila vanjska vrata i sjela na zidić pored. Stavila sam ruke preko lica i počela da plačem. Ne znam zašto mi se ovo dešava? Na neki način Harry nije učinio nšta ali opet s druge strane sam ljuta na njega. Mogao joj je reći da ide ili tako nešto, a ne dopuštati joj da mu se vješa oko vrata. Tek tada sam se počela plašiti da sam možda ja sve ovo shvatila preozbiljno. Možda on samo misli da osjeća nešto prema meni, a ustvari nije? U tom slučaju...Ne znam. Bojim se i pomisliti na to šta bi bilo sa mnom jer sam napokon počela da vjerujem u ljubav...Tada sam čula nečije korake iza sebe. Okrenula sam se i ugledala Harrya. Tek tada sam primijetila koliko je savršeno izgledao u tim crnim pantalama i uskoj crnoj majici. Na licu mu se idalje vidjelo crvenilo ali nije bilo toliko strašno koliko sam mislila. Ne mogu da vjerujem da pola tih nekih stvari maloprije nisam mogla u svoj onoj izgubljenosti da primijetim. Pogledao me je nekako nesigurno, a ja sam okrenula galvu i krišom obrisala suze. Sjeo je pored mene i krenuo da me poljubi ali sam izmakla glavu i okrenula je na drugu stranu.
Harry: Julija?
Ariel: Nemoj me tako zvati.
Stavio je ruku na moju ali sam je ja izmakla.
Harry: Šta je bilo?
Ariel: Još me pitaš? 'Ajde nemoj gubiti vrijeme. Idi pokaži svojoj Gaby kuću.
Tada sam mogla da čujem njegov prigušeni smijeh. Okrenula sam se prema njemu i susrela sa zelenim biserima koji su sjajili zbog osvjetljenja ispred kuće.
Ariel: Šta je smiješno?
Nakrivio je usne dopuštajući svojim rupicama da mu se ucrtaju na obrazima.
Harry: Simpatična si kad si ljubomorna.
Ariel: Ja ljubomorna?
Harry: Da ti Julija.
Stavio mi je ruku na obraz a ja sam je odmakla svojom.
Ariel: Ne diraj me.
Harry: Misliš da me možeš spriječiti?
Obuhvatio me oko struka i sasvim privukao sebi. Pokušala sam se odmaknuti ali nisam mogla.
Ariel: Harry pusti me.
Naslonio je glavu na moje rame i prislonio usne uz moje uho.
Harry: Nema šanse.
Jednostavno nisam mogla da se kontrolišem čim sam čula onaj njegov promukli glas i osjetila njegov dah tako da su me odmah preplavili neki žmarci. Nježno me je poljubio kod uha.
Ariel: Harry prestani. Kao prvo ne želim da nas neko vidi, a kao drugo ljuta sam na tebe.
Harry: Baš me briga.
Počeo je da me ljubi po vratu, a ja se nisam mogla izmaknuti koliko god sam to pokušavala. Ipak, bez obzira na to koliko sam ljuta na njega, ne mogu reći da me njegovi poljupci nisu dekoncentrisali i budili u meni stotine osjećanja. Ipak sam odlučila zaueti svoj stav pa sam stavila ruke na njegovaa prsa u pokušaju da ga zaustavim.
Ariel: Harry stani. Shvati me jednom u životu ozbiljno!
Pogledao je prema meni onako prodorno ali se nisam dala omesti.
Ariel: Ja sam sad stvarno ljuta samo da znaš i to ne možeš popraviti poljupcima.
Harry: Dobro. A ti sad meni objasni zašto si ljuta.
Ariel: Zato što dopuštaš tamo nekoj plavuši da te dira kao da nemaš djevojku.
Namrštio se i krenuo da nešto kaže ali sam ga prekinula.
Ariel: I nemoj se sada izvlačiti da nisi kad sam rođenim očima vidjela kad ste ondje koketirali.
Tada se nasmijao.
Ariel: Harry meni tu nije ništa smiješno.
Harry: Ariel nismo koketirali samo smo razgovarali.
Ariel: Ma da.
Harry: Barem ja, a ona je obavljala svoje neuspjele pokušaje zavođenja.
Ariel: Ma, ma da, a ti si joj se onako slatko smijao.
Harry: Hoćeš da znaš zašto sam joj se smijao?
Ariel: Ne hvala.
Prislnuo je nos uz moj obraz i tiho prošaputao.
Harry: Zato što sam cijelo vrijeme mislio na tebe.
A zatim me je poljubio u obraz svojim vlažnim i mekanim usnama. Te njegove riječi su još više uzburkale moje osjećaje.
Ariel: i sad bih kao trebala da ti vjerujem.
Tada je nježno rukom okrenuo moju glavu prema svojoj i pogledao me značajno ali ovoga puta sa ozbiljnim izrazom lica.
Harry: Ariel rekli smo da moramo vjerovati jedno drugome. I tako mora biti. Imamo dovoljno poteškoća, a ono što nas može zadržati skupa je povjerenje i zato mi moraš sad vjerovati. Kunem ti se da sam cijelo vrijeme samo na tebe mslio i zato sam se smješkao i djelovao zadubljeno ali ne zbog nje nego zbog tebe. I ti vrlo dobro znaš da bih ja najradije cijelom svijetu rekao da si moja djevojka ali nažalost ne mogu i zato ponekad dolazimo u nezgodne situacije.
Spustila sam pogled ne znajući šta tačno da m kažem na to.
Ariel: A-ali...Otkud znam da mi sve to ne lažeš? Eno lijepo je rekla da si i njoj govorio kako je najpos...
Tad ame je prekinuo stavivši kažiprst preko mojih usana.
Harry: Ariel upravo ti pričam o povjerenju. Ona možda jeste tada bila posebna za mene ali tada nisam upoznao tebe. I znaš šta još? Ona nije uspjela da me promijeni, a ti jesi.
Pogledala sam prema njemu sasvim zbunjena dok je on imao neki blagi izraz lica koji se uskoro preobličio u vragolasti osmijeh.
Harry: Ali na neki način mi je drago što si ljubomorna..
Pogledala sam ga iznenađeno, a on se nasmijao.
Harry: Zato što znam da ti je zaista stalo do mene...
Okrenula sam glavu još uvijek se praveći da sam ljuta.
Ariel: A zašto onda nisi nešto učinio pred Gabrielom? Ili rekao? Nego si joj dopustio da od mene pravi budalu.
Harry: Ona može samo od sebe napraviti budalu.
Ariel: Svejedno. Nisi me branio niti zaštitio.
To je izgleda ipak bilo nešto što ga je pogodilo malo dublje s obzirom da on uvijek pokušava da me zaštiti od svega. Mislim da nisam to trebala reći ali je već bilo kasno za kajanje. Tada je utao i krenuo prma kući.
Ariel: Harry? Gdje ćeš?
Ušao je u kuću. Ma ono super. Sad se i naljutio. Samo zato što sam mu rekla da me nije zaštitio...Osjećala sam neku drižnju savijest ali ipak nisam otišla za njim. Nisam željela da ponovo vidim Gabrielu niti da joj čujem glas. Ipak, to je izgleda bilo neizbiježno jer sam je za samo par trenutaka ugledala na vratima. Međutim nije izlazila sama već s Harryem. To me je zbunilo i uplašilo u isto vrijeme. Zaključila sam da me ona nije primijetila zbog slabog osvjetljenja i udaljenosti. Mogla sam da čujem njen piskutavi i izvještačeni glas.
Gabriela: Jaoo napokon smo malo izašli. Unutra mi je stvarno postalo zagušljivo, a i nedostajumi trenutci kada smo nas dvoje sami. Sigurno si me i ti ovdje doveo kako bismo obnovili neke stare uspomene.
Krenula je da ga zagrli i poljubi ali se Harry izmakao.
Harry: Zapravo sam došao zbog nečega drugog.
Krenuo je u mom pravcu. Tada se Gabrielin pogled zaustavio na meni. Nije izgledala baš obradovano.
Gabriela: Oh i Leonora je tu.
Harry: Ona se zove Ariel.
Mogla sam primijetiti da Harry dosta drskije razgovara s njom nego onda kad smo bili u kuhinji ali mi idalje nije bilo jasno kakve ima namjere.
Gabriela: Kako god. Nego, šta radimo ovdje?
Harry: Pa ja bih ti želio nešto pokazati i objasniti.
Tada me je uhvatio za ruku i pomogao mi da ustanem. Nisam znala šta se dešava kao ni Gabriela ali me u tom trenutku privukao sebi i spustio svoje vruće usne na moje i napravio jedan savršeni poljubac. Nisam uspjela ni da se snađem, a Gabriela nam je prišla i povukla me za haljinu.
Gabriela: M-ma šta to radite?!
Tada me je Harry zagrlio i pribio uz sebe.
Harry: Ljubimo se.
Ona je izgledala izbezumljeno i šokirano.
Gabriela: P-pa zašto se vas dvoje dovraga ljubite?
Harry je pogledao u mene i poljubio me uglom usana u čelo.
Harry: Zato što je ona moja djevojka...Zato što je božavam...Zato što mi je najvažnija na svijetu i zato što je niko ne smije dirati pa tako ni ti.
Gabriela: Molim?!
Harry: To što si čula. I želim da znaš da ona zaslužuje najbolje, a ne nečije glupe uvrede i provokacije i zato ću ti reći da ne živiš više u mašti. Između nas dvoje više ne može biti ničega jer sa pronašao drugu djevojku koja mi je promijenila život. Je li ti to dovoljno?
U tom trenutku joj je lice poprimilo neku čudnu boju. Stalno je otvarala usta u pokkušaju da nešto kaže ali nije uspjela. Nisam sigurna da li je uzrok tome bila ljutnja ili tuga ali samo znam da je ispustila neki neobičan zvuk, udarila štiklom u travu i krenula nazad prema kući. Harry me je još čvršće pribio uz sebe i pogledao prema meni.
Harry: Vidiš da se ipak sve može srediti poljupcem?
Prevrnula sam očima pokušavajući da prikrijem suze koje su voga puta bile radosnice. Te njegove iječi su me uspjele rasplakati. Naslonila sam glavu na njegova prsa i dopustila jednoj suzi da sklizne na njegovu majicu. On me poljubio u kosu.
Harry: Rekao sam ti da ću te uvijek štiti i tako će i biti. I ne postoji ta djevojka na svijetu s kojom bih te mijenjao.
Izgovorio je to i spustio jedan nježni i slatki poljubac na moje usne.