DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 105

 Vicky: O-o...otkud oni ovdje?
Slegnula sam ramenima prelazeći rukom preko njene glatke plave kose koja je padala preko mog ramena i prsa. Bila je čvrsto pribijena uz mene poput malog uplašenog djeteta i nisam znala šta da učinim, a da joj pomognem. Zapravo, nisam imala pojma ni kako bih sebi mogla pomoći jer mi je od straha utrnuo svaki dio tijela i da nije bilo Vicky koja je na neki način takođe pridržavala mene, bilo bi vidljivo koliko se tresem. Niall i Harry su razmmijenili poglede nakon čega je Harry prišao Jamesu tako jako ga gurnuo da je ovaj čim su mu leđa i auto došli u kontakt pao na zemlju.
Harry: Hajde sad pokaži da si muškarac! Hajde!
Mogla sam vidjeti da su Vickyine oči stisnute i ja sam željela da učinim isto ali mi nešto nije dalo...Željela sam biti sigurna da niko ništa neće uraditi kovrdžavom dečku koji nije čekao ni sekunde kako bi James došao sebi nego ga je istog trenutka udario koljenom u stomak. Ovaj se presavio i čvrsto zatvorio oči ispuštajući glasan jauk. Za to vrijeme su u okršaju bili Niall i Roger koji je bio mnogo spretniji od Jamesa i iskreno, plašila sam se da bi taj dvoboj mogao završiti u njegovu korist. Nikada nisam voljela gledati box i par puta sam bila prisutna dok bi se moj uživljeni otac zajedno sa prijateljima nervirao i derao na učesnike koji ga naravno ne mogu čuti. Nikada nisam znala šta je u tome da izaziva toliko uzbuđenje ili šta već ali u ovom trenutku dok posmatram dvije veoma važne osobe u životu kako se bore sa osobama koje, slobodno mogu reći mrzim....imam osjećaj da će mi srce iskočiti iz grudi. Želim da im pomognem, želim da nešto učinim...ali ne mogu...
Roger: Boli li, ha?!
Čim sam čula te riječi okrenula sam glavu prema Niallu koji se držao za nos iz kog je tekla krv. O moj Bože...Vicky je isto to učinila i odjedanput vrisnula skoro padajući na zemlju. Niallov ljutiti ali i zabrinuti pogled je završio na njoj i tog istog trenutka sam mogla primijetiti kako mu se prsti ruku savijaju i formiraju jednu čvrstu loptu koja je za par sekundi završila na Alexovoj vilici. Malo je hvalilo da počnem skakati i radovati se ali sam isto tako znala da je ovo trenutak u kom bih najmanje trebala takvo nešto učiniti.
Niall: Rekao bih da je tebi gore!
Mogla sam da čujem dosta glasova i povika oko nas ali niti jednu jedinu riječ nisam mogla da razumijem...zapravo nisam ni željela. U mojim očima su u tom trenutku postojala dva dečka za koja sam se samo nadala da će biti dobro. Očekivala sam da će neko prići i razdvojiti iha li se to nije dešavalo i mislim da je većina uživala u 'šou'.
U tom trenutku je Alex na kog sam skoro u potpunosti i zaboravila smogao snage da ustane i prije nego što sam uspjela i da shvatim kakve ima namjre uhvatio je Harrya za kosu, okrenuo ga prema sebi i svom snagom udario u lice. Istog trenutka sam vrisnula i odmakla se od Vicky koja je skoro pala. Željela sam da joj pomognem ali sam se osjećala i previše izgubljeno i samo sam željela da sve to prestane...Ne želim nikakvu osvetu ni kaznu...Samo želim da Harry bude dobro. I Niall naravno...
Ariel: Harry!
On je samo prešao rukom preko usana iz kojih je tekla jarko crvena krv, a ja sam imala osjećaj kao da mi je neko bacio oštru stijenu na želudac i skoro me na taj način srušio na pod.
James koji je sada stajao iza Harrya se zlobno nasmijao i uhvatio ga za ruke, a kroz glvu mi je istog trenutka prošla noć kada su Leovi prijatelji držali Harrya, a ovaj ga je tukao...Ne smijem dopustiti da se to ponovo dogodi...
Harry se svom snagom pokušao oteti ali mu nije išlo i baš u trenutku kada je Alex podigao ruku i krenuo da ga udari ja sam skočila, obamotala ruke oko njegovog vrata, a noge oko leđa.
Vicky: Ariel!
Nisam imala pojma šta da radim i samo sam zahvaljivala Bogu što nije toliko visok pa sam uspjela u tome što sam planirala.
Harry: Ariel silazi dole šta radiš!
Alex: Makni se od mene ludo jedna!
Uporno je pokušavao da me skine sa njega, a Harry koji je sasvim porumenio u licu čim je čuo Alexove riječi se snažno trgnuo, odgurnuo Jamesa od sebe i krenuo prema Alexu i meni.
Harry: Da ti nije palo na pamet da joj još jednom nešto ružno kažeš!
Mogla sam da čujem Alexov smijeh i samo sam čekala trenutak kada će ga Harry udariti ali mu to nije uspjelo jer se James zaletjeo i Harrya zajedno sa sobom bacio na zemlju. Otvorila sam usta u šoku ali su mi se ona naglo zatvorila u trenutku kada me je Alex skoro zbacio sa sebe.
Alex: Skidaj se sa mene kučko mala!
James se nalazio na Harryu ali nisam bila u poziciji da vidim lice kovrdžavog dečka zbog kog je strah u meni dostigao maksimum.
Jennifer: Makni se od nje!
Alex se okrenuo tako da nisam mogla vidjeti nikoga osim Rogera koji je prislonio Nialla uz auto, unio mu se u facu i nešto pričao ali ništa nisam mogla da razumijem. Odjednom, kao da je nešto ušlo u mene i natjeralo me da spustim usta na Alexov vrat i svom snagom obuhvatim zubima njegovu kožu. Ovaj je istog trenutka počeo da urla i dere sa na mene ali ja nisam popuštala osjećajući se kao jedno od onih stravičnih bića iz 'Pogrešnog skretanja'.
Alex: Ti nisi normalna!
Iako se uporno otimao poput nekog buntovnog konja koji ne želi dopustiti nikome da ga zajaše, nije uspjeo da me otkači sa sebe i pretpostavljala sam da je razlog tome činjenica da sam pronašla neku poziciju u kojoj ti 'napadnuta' osoba ne može ništa. Napokon sam oslobodila njegovu kožu i ostala šokirana kada sam vidjela tragove svojih zuba podebljane tamnom krvlju. U tom trenutku sam izgubila ravnotežu i počela da padam ali sam odjednom naletjela na nešto tvrdo i ne, to nije bio beton nego nešto mnogo sigurnije i ljepše...Harryeve ruke...Nisam imala pojma šta je sa Jamesom i kako ga se Harry riješio ali u tom trenutku nisam ni bila u poziciji za takvo nešto. Harry me je napokon spustio na zemlju i ljutito pogledao ali ipak, u tom beskrajnom zelenilu sam mogla da vidim i zabrinutost...
Harry: Šta zaboga izvodiš?!
Ja sam samo zadihano gledala u njega i njegovu modru usnicu iz koje je i dalje tekla krv. Ne razumijem kako mu u tim borbama uvijek nastrada usna. Još uvijek sam u sebi osjećala ogroman bijes i u trenutku kada sam pogledala prema Alexu za kog sam se plašila da bi mogao napasti Harrya s leđa, shvatila sam da je to nemoguće jer je on samo stajao naslonjen uz auto sa stisnutim očima u rukom na krvavom vratu. Harry se prateći moj pogled okrenuo prema njemu i raširio svoje tamno-zelene oči akon čega je pogledao prema meni.
Harry: Ono si mu ti učinila?
Uspravila sam se i klimnula glavom ostavljajući je podignutom jer sam se osjećala pomalo ponosno zbog svog nimalo humanog djela.
Harry je ispustio neki zvuk koji nije ličio ni na smijeh ni na izdah ali mi je bio dovoljan da mi da do znanja da sam uspjela itekako iznendatiti svog kovrdžavog dečka..Romea.
Tek tada sam pogledala na stranu i vidjela Jamesa koji se čvrsto džao za glavu ležeći na podu i iskreno nisam smjela ni zamisliti šta mu je Harry učinio. Kada sam ponovo pogledala prema njemu, Harryu, shvatila sam da ga nema i počela sam da paničim sve dok ga nisam ugledala kako pokušava skinuti bijesnog Nialla sa Rogera koji ga je samo smantano gledao sa zemlje. Imam osjećaj da su njegove riječi koje je maloprije upućivao Niallu bile presudne za takav kraj.
Niall: Ubiću te!
Harry: Niall stani, smiri se!
Prevrnula sam očima i značajno pogledala prema Harryu koji je trenutno dečko protiv nasilja i izgovaranja onoga 'Ubiću te!'
Emily: Jesi li ti dobro?!
Odjednom su se sve tri našle oko mene i željela sam da im odgovorim ali sam se osjećala previše izgubljeno i pitala sam se kako se odjednom cijela ta situacija tako smirila...Odjednom Harry više nema ni s kim da se tuče...Zapravo,mislim da bi nastavio tući Jamesa da se nije plašio da će ga zaista ubiti. Koliko god da je svjestan da sam se šalila, mislim da su mu kroz glavu ipak par puta proletjele one moje riječi iz bolnice...Kada sam mu rekla kako ga ne bih čekala kad bi završio u zatvoru. Što se tiče Alexa, mislim da nije želio kvariti moj poduhvat i...Baš kada sam to krenula da izgovorim vidjela sam Harrya koji nasreće na dečka kog kao da je napao vampir. Baš kada sam krenula da se narugam vlastitim mislima sjetila sam se da sam taj vampir ja...
Harry: Šta si to rekao?!
Skupila sam obrve te se probila između Emily i Jennifer da vidim šta se to sad dešava. Harry je toliko raširio oči da sa imala osjećaj da će mu ispasti i svaki kapilar mu je bio naglašen stvarajući dosta kontrasnu nijansu zelenoj boji koja je preovladavala. Na vratu i čelu su mu bile naglašene žile kao i rukama kojima je čvrsto držao Alexa za jaknu.
Alex: To što si čuo!
Harry: Proklet bio!
Odjednom ga je toliko jako gurnuo da je ovaj odletio među 6-7 ljudi koji su stajali sa strane i koji su se izmakli čim se to dogodilo. James je pokušao da se ispravi ali je Harry bio brži te ga je sam podigao i ponovo bacio.
Ariel: Harry!
Krenula sam prema nnjima ali me je zaustavila muška ruka koja je pripadala Niallu.
Niall: Pusti ga.
Uputila sam mu zbunjeni pogled i nije mi bilo jasno čemu se više tući...Ionako su njih trojica poraženi...
Niall: Zaslužio je...
Uzdahnula sam, stavila ruku preko očiju i poput male djece koja gledaju horore ili ljubavne scene koje se uglavnom sastoje od poljupca, kroz prste posmatrala bijesnog dečka koji se sada nalazio na Alexu, držao za njegovu plavu kosu i nešto mu govorio. Međutim, zbog udaljenosti silnih glasova nisam mogla da shvatim šta. Otkud uopšte na ovoj prokletoj pumpi toliko ljudi?
Alex je dva-tri puta na Harryev nagovor klimnuo glavom nakon čega ga je Harry još jednom udario u lice i ovome je istog sekunda glava odletjela na stranu. Zadihani i više nego bijesnikovrdžavi dečko je ustao ne skidajući pogled sa bespomoćnog Alexa. U tom trenutku nas je sve uplašio iritantni zvuk za koji sam nakon par trenutaka shvatila da pripada policijskom autu. Roger je istog trenutka pokušao da ustane sa zemljeali su Niallovi udarci izgleda bili teži nego što sam mislila. Nije uspio i na kraju je samo izdahnuo, ponovo legao, raširio ruke i pogledao prema vedrom plavom nebu iznad nas. Tri policajca su izašla iz auta i zbunjeno počela da gledaju prema svima nama očito pokušavajući da shvate šta se dogodilo...
............
Harry's P.O.V. (Harryeva perspektiva)
Xxx: Sada ćemo ovako ali sljedeći put se ne uplićite u posao zakona.
Prevrnuo sam očima kretajući se između mršavog policajca i nezainteresovanog Nialla niz dugi, hladni i prazni hodnjik.
Harry: Pa čisto sumnjam da biste ih uhvatili da mi nismo nešto preduzeli...
Pogledao sam prema njemu stavljajući ruke u uske džepove svojih crnih farmerki. On je samo izdahnuo pokušavajući da zbog svoje profesije ostane hladnokrvan. Znao sam da mi neće ništa odgovoriti i mislim da mu je bilo i bolje...Sve i da je cijela patrola bila ispred glupe pumpe u trenutku kada su se oni idioti pojavili, ne bi me mogli zaustaviti sve dok svakom od njih ne bih unakazio jedan dio lica. Danas sam imao potpunu slobodu i iskreno uživao sam u njoj sve dok Ariel nije skočila na onog malounika...Iz glave mi ne izlazi mogućnost da je mogla pasti sa njegovih leđa, dobiti još jedan potres mozga....ma sve i da je samo nokat slomila imam osjećaj da bih poludjeo i slomio prokletom Alexu glavu...Još jedna stvar koja me je izjedala je činjenica da je bila onako blizu jednom muškarcu...Znam da ne osjeća prema njemu ništa osim mržnje ali je zato on imao priliku da je oseti na sebi...Da osjeti njene ruke oko svog vrata, njene noge, miris...Osjetio je čak i njene usne...prokletstvo. Stisnuo sam oči i uzdahnuo pokušavajući da istjeram tu sliku iz glave. Napokon smo se pojavii u malo većoj prostoriji koja je bila toliko čista da si mogao vidjeti sopstveni lik u pločicama ispod sebe. Moj nemirni pogled je počeo da kruži sve dok nisam ugledao tri djevojke koje su sjedile na klupi i u isto vrijeme pogledale prema nama. Prva je ustala niska brineta koja je istog trenutka krenula prema meni, a ja sam imao osjećaj kao da je neko uzeo iglu i počeo da me bocka u srce. Mislim da se to više ne dešava ni petogodišnjim curicama ali ne mogu si pomoći.
Ariel: Napokon...
Odjednom sam mogao da osjetim njenu malenu glavu na svom ramenu i njene nježne ruke oko svog trupa. I ja sam takođe svoje obamotao oko nje uživajući u mirisu koji me obasuo zajedno sa njom. Zatvorio sam oči i naslonio obraz na njenu mekanu kosu nadajući se da ću uvijek imati mogućnost da je tako čvrsto držim i nazivam svojom.
Ariel: Neće vas zadržatii, zar ne?
Harry: neće, ne brini...Samo smo dali izjave i to je to...
Ariel: A...G-gdje su oni?
Krv mi je istog trenutka počela ključati i sve što sam mogao da učinim bilo je da je još čvršće pritisnem uz sebe. Više nikada nikome neću dopustiti da je dodirne niti da je povrijedi...Iako se plašim da bih ja mogao da budem prvi koji će učiniti ovo drugo...
Harry: Oni za sad ostaju ovdje dok ih ne prebace u neki veći zatvor....
Ariel: Aaa...gdje su se krili?
Nije mi se uopšte sviđala činjenica da ih spominje...Jednostavno ne želim da joj ta gamad više ikada prođu kroz glavu...
Harry: Proveli su noć kod nekog prijatelja...Tu u Penzanceu.
Klimnula je glavom na taj način trljajući svoj obraz o' moja prsa. Poljubio sam je u glavu pokušavajući da to učinim što sam nježnije mogao.
Emily: Vas dvoje...
Iako to nisam želio, slatka smeđokosa djevojka se odvojila od mene i pogledala prema četiri osobe koje su stajale kod vrata dajući nam rukama znak da krenemo za njima. Odjednom su se moje oči susrele sa prelijepim plavim koje su odozdo zurile u mene dodatno čineći ljepšim mali i simpatični smiješak.
Ariel: Vrijeme je da krenemo.
Uzdahnuo sam i klimnuo glavom nadajući se da će sada Niall biti malo popustljiviji te da će predložiti da ovoga puta Emily i Jennifer završe sa njim i Vicky u autu. Prebacio sam jednu ruku preko Arielinih leđa te se zajedno s njom uputio ka izlazu iu policijske stanice. Zamišljeno sam gledao ispred sebe u trenutku kada sam osjetio mekani dodir na svojoj ruci koja je na nekoliko mjesta imao rane nastale za vrijeme tuče.
Ariel: Boli li te?
Odmahnuo sam glavom skupljajući obrve i pažljivo posmatrajući zabrinuto lice te prelijepe djevojke koja je zagledala moje ruke.
Ariel: Uhm...Mogu li te nešto pitati?
Kada mi je posljednji put postavila to pitanje nije dobro završilo...Samo se nadam da nije ponovo nešto vezano za Ash.
Harry: Možeš...
Bolje ne...
Ariel: Šta ti je Alex rekao na kraju...mislim, kada si ono sasvim poludjeo i bacio ga na zemlju?
Mislim da je ovo gore nego da me je pitala za Ash...Slobodnom rukom sam prošao kroz od znoja vlažne kovrdže i pogledao prema ulici sa ne baš mnogo prolaznika ni auta...
Harry: Nije bitno...
Ariel: Harry...
Odjednom se izvukla iz moje ruke i stala ispred mene gledajući me ravno u oči. Ovo je jedan od trenutaka kada znam da ne mogu izbjeć govorenje istine...I dalje sam gledao na stranu jer sam se plašio da bih u njenim očima mogao primijetiti strah...Ne želim da je bilo ko plaši pa čak ni ja...
Harry: Rekao mi je...
Grlo mi se polako počelo stezati i samo sam čekao trenutak kada ću se početi gušiti i kada neću biti u stanju da izgovorim ijednu riječ...
Harry: Rekao mi je da si sinoć uživala dok te je dodirivao htjela ti to priznati ili ne i-i...
Stisnuo sam oči dok mi je njegov glas tutnjao kroz glavu izazivajući u meni vrtoglavicu i gađenje.
Harry: Da...imaš lijepu kožu...i da...da je igrom slučaja morao da prestane ali da bi ti u suprotnom pokazao da...ugh...
Stavio sam ruku preko čela i odmahnuo glavom dajući joj do znanja da ne mogu dalje pričati, a njena ruka koja se našla na mojoj me je na trenutak smirila.
Ariel: Nastavi...
Glas joj je bio umirujući i predstavljao je najljepšu melodiju za moje uši...za razliku od njenog, moj je bio sav isprekidan i istanjen kao u neke curice koja je na ivici plača...
Harry: Da bi ti pokazao da...ja ne mogu ni upola učiniti da se osjećaš dobro kao što bi on....
Nisam želio da otvorim oči i iskreno, plašio sam se da bih se mogao srušiti na zemlju ako bih to učinio...cijelo tijelo mi je bilo naježeno, grlo gotovo sasvim začepljeno, a srce mi je toliko jako kucalo da sam imao osjećaj da ga držim u ruci. Odjednom me je iz tog transa trgnuo slatki smijeh i trebalo mi je par trenutaka da shvatim da on dolazi od do maloprije uplašene djevojke ispred mene. Otvorio sam oči i zbunjeno je pogledala dok je ona zadnji dio ruke držala preko usana pokušavajući da priguši smijeh. Upitno sam podigao ruku, a ona se nakašljala i zamahala glavom.
Ariel: I ti mu vjeruješ?
Upitno je podigla obrve još uvijek na ivici smijeha, a ja sma brže-bolje odmahnuo glavom skupljajući obrve i dajući joj do znanja da uopšte ne vidim smisao u njenom pitanju...Naravno da mu ne vjerujem.
Ariel: Pa u čemu je onda problem?
Zapravo, to je dobro pitanje...U čemu je onda problem ako već ne vjerujem u to što je rekao? Mislim, vjerujem u onaj dio vezan za kožu ali ostalo...Ne, nema šanse. Ona je slegnula ramenima i značajno me pogledala prije nego što je krenula prema dva auta u koja su već svi bili posjedali. Brzo sam krenuo za njom i uhvatio je za ruku u posljednjem trenutku hvatajući ono srce koje mi je zamalo skliznulo među prstima.
Harry: Pa č-čekaj...trebao bih?
To sam je pitao najozbiljnije što sam mogao, a ona je prasnula u smijeh iako sam znao da to nije željela učiniti odmah.
Ariel: Naravno da ne budalo, hajde idemo.
U tom trenutku je stavila ruku na moje dupe i pogurala me prema autu, a ja sam širom otvorio oči zagledajući tu djevojku pored sebe kako bih se uvjerio da je Ariel...barem ona koju poznajem...ili je pijana? Nije imala kad piti...
Ariel: Šta je bilo?
Sklonila je ruku sa mene sama sebi otvarajući vrata, a ja sam udahnuo, nasmijao se i zamahao glavom priznajući samom sebi da mi se sviđa i ova Ariel...Defintivno...
...... .......... .........
___Dan kasnije___
: I? Jesi li našla išta?
Prevrnula sam očima i izdahnula gledajući prema kockastoj crnoj kesi koju sam nosila.
Ariel: Jesam mama...
Zašto sam je ponovo počela zvati mamom?
#Mama: Nadam se da nećeš izdati moje povjerenje s obzirom da sam se oslonila na tvoj ukus.
Odlučila sam ne dati joj odgovor na tu izjavu jer sam to smatrala poprilično bespotrebnim. Mogla sam čuti kako je otužno izdahnula i mogla sam da pretpostavim šta dolazi na red...
#Mama: Sigurno joj je jadnici brat upropastio i rođendan i sve...
: Jao mama, pa nije umro.
#Mama: Ali je poslije skoro dva dana došao kući u nikakvom stanju i bez ikakvog objašnjenja. Ponaša se kao da je ljut na sve, kao da su mu nešto skrivili, a oni su umrli od brige. Zamalo su i policiju zovnuli i...
#Ariel: Dobro mama, znam...čula sam sve to već milion puta.
Izgovorila je jedno glasno 'huh' i mogla sam je zamisliti kako namješta kosu...zapravo, ona to smatra namještanjem, a radi baš suprotno.
#Mama: Pa onda nemoj reći da joj je lako.
#Ariel: Pa nisam ni rekla da joj je lako...
U tom trenutku mi je za oko zapala parfemerija i mogu reći da me je više privukao njen onako elegantni i lijepi izgled u kom je preovladavala modro ljubičasta boja...možda bih trebala kupiti neki parfem? Nisam već duže vrijeme ništa sebi kupila, a opet...
#Mama: Da li si još u tržnom?
Na svu sreću, mamin glas me je prekinuo iz misli koje su trebale biti vezane za razloge iz kojih ne bih trebala da ulazim tamo pa sam odlučila da sve ostane na onim prvim.
#Ariel: Jesam,brzo ću kući.
Ušla sam unutra i onaj prelijepi miris od maloprije me je zapunhuo u još većoj mjeri. Imala sam osjećaj kao da me je neko ubacio u neki egzotični cvijet i čim sam vidjela čega sve ima shvatila sam da će mi trebati dosta vremena da se odlučim.
#Mama: I ne zaboravi na čestitku.
#Ariel: Ugh, dobro...zaboga, moram ići.
Brzo sam prekinula i stavila mobilni u džep svojih cvjetnih pantala. Nisam ih oblačila već barem godinu dana i uopšte nemam pojma kako su mi se danas našle u rukama...odnosno na nogama. Propela sam se na prste kako bih vidjela neke od parfema koje su mi zaklanjale dvije visoke djevojke. Zzašto nisam visoka još barem 5-1o cm? Ponekad je zamorno biti nizak...
'Pa zašto onda ne nosiš štikle i riješiš problem?
Naravno, prva se morala javiti podrugljiva Ariel...Pa zato što bi jednostavno bilo neudobno provoditi čitav dan u njima? U sred svađanja sa samom sobom prekinuo me je nešto jači udarac i desnu stranu tijela pri čemu mi je kesa sa poklonoom skoro pala.
Xxx: Uh, izvini...
Umiljati ženski glas je dopirao odnekud iza mene i samo sam klimnula glavom ne okrećući se prema njoj.
Ariel: ma nema veze...
Uzdahnula sam i nastavila razgledavati i baš kada sam krenula da uzmem jedan od testera i isprobam ga prekinuo me je isti onaj glas.
Xxx: Uhm...je li se meni čini ili si to ti Ariel?
Ha? Namrštila sam se i okrenula i prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo je 'Sva sreća što nisam uzela parfem jer bi mi u ovom trenutku definitivno ispao iz ruke'. Ali, zato je nastradala kesa koja na svu sreću nije bila lomljiva kao ni poklon u njoj. Trepnula sam par puta saginjući se i pokušavajući da drhtavim rukama napipam kesu.
Ariel: U-uhm...Jes...jesam...
Klimnula sam glavom koristeći krajnje napore da se nasmiješim ali je to na kraju izgledalo zaista jadno i retardirano...
Ashley: Hah, koja slučajnost.
Da baš...Koja slučajnost da pored toliko tržnih centara u gradu, toliko parfemerija i toliko ljudi baš naletim na Ashley?! Istog trenutka kada sam ugledala njenu blistavu, svježe ofarbanu plavu kosu, prelijepo i profesionalno urađene nokte, nakit, uske poderane farmerke, usku majicu, kratku jaku i štikle...osjetila sam se kao ružno pače...Zašto bi me uopšte i čudilo ako bi me Harry varao sa njom?
Čim mi je ta misao prošla kroz glavu, ona kesa koju sam taman podigla mi je ponovo ispala iz ruku podjednako kao što mi je i srce palo negdje u želudac, a Ashleyine prelijepe tirkizno-plavo-zelene oči su mi uputile zbunjeni pogled.
Ariel: Uh, ovaj...otkud ti?
Jaoo čuj otkud ti...kao da mi je ušla u kuću pa da je to pitam...zašto sam se zaboga pred njom izgubila? Ona se nasmiješila svojim prelijepim usnama sa savršeno nanijetim svjetlucavim svijetlo-rozim sjajem.
Ashley: Pa evo malo sam išla u šoping.
Podigla je kesu u kojoj sam mogla da primijetim nešto crno i istog trenutka sam se kao neka budala nagela i skoro ubacila glavu u nju da bih vidjela šta je. Ona se nasmijala primijevši moju radoznalost te je izvukla jednu prelijepu kratku crnu haljinu od koje mi je iskreno stao dah.
Ashley: Večeras je specialno veče.
Namignula mi je, a ja sam nastavila da buljim u nju sa napola otvorenim ustima i potpuno bezizražajnim izrazom lica. Specialno veče? Šta pod tim podrazumijeva?
Prislonila je tu prelijepu haljinu uz svoje vitko tijelo i prosto je nije bilo briga što to radi u sred parfemerije.
Ashley: Šta misliš odgovara li mi?
Pita me za modne savjete? Hah... Mislim da će sigurno vjerovati u suprotno od onog što ja kažem s obzirom da sam izletjela iz kuće kao posljednji debil. Definitivno ću morati povesti više brige o svom izgledu...A kako sam znala da ću naletjeti na Ashley? I zašto uopšte hoću da izgledam lijepo pred njom? Jer sam ljubomorna?
Podigla sam palac dajući njoj do znanja da joj je haljina super ali sam ujedno taj znak dala na vlastito pitanje u vezi ljubomore...Naravno da sam ljubomorna...Harry je sa ovako lijepom djevojkom proveo jedan cijeli dan i još su bili...hajde ušuti malo Ariel!
Ariel: Zaista je prelijepa...
Nakrivila je glavu i iskreno mi se nasmiješila dopuštajući malenim rupicama da joj se ucrtaju u obrazima. Imam li ja rupice?
Ashley: Inače, šta si to ti kupila?
Nagela se prema mojoj kesi koju sam ja odmah sklonila skoro iza leđa poput nekog dilera koji se plaši da bi mu policajac mogao pronaći drogu. Ashley je podigla svoje koliko sam mogla primijetiti nacrtane obrve, a ja sam se nasmijala i malo podigla kesu pokušavajući da popravim glupost koju sam upravo napravila.
Ariel: Ma, hah, ovaj...To je poklon koji sam kupila jednoj prijateljevoj sestri...
Jesam li ja to Lea upravo nazvala prijateljem?
Ashley se ponovo nasmiješila i klimnula glavom.
Ashley: Oh, baš lijepo.
Ne planiram joj pokazati džemper koji sam kupila za Jess iako nije tako ružan...Ipak, poslije one haljine mi se sve čini bezveze... Par trenutaka smo samo tako stajale same stvarajući neprijatnu atmosferu, a onda je ona napokon progovorila.
Ashley: Uhm, ne znam koliko je ovo pametno da ti predložim ali...da li bi možda željela da negdje odemo na piće?
Odjednom se svaka Ariel u meni počela smijati uglas nakon čega je svaka odjedanput ućutala sa vilicama spuštenim do poda. Ashley me upravo pitala da odemo na piće? Hah, hah...
Ariel: Uhm...
Ashley: Znam da je možda glupo ali bih voljela kada bismo bile u boljim odnosima nego što jesmo...I samo naše upoznavanje je krenulo kako ne treba i žao mi je zbog toga, a izgledaš mi kao baš kul cura...Bilo bi zabavno kada bismo se družile.
Ma sanjaj...
Ariel: Pa super.
Nasmijala sam se najljepše što sam mogla osjećajući kako mi srce polako postaje mekše poput tvrdog keksa ubačenog u mlijeko. Šta ako je iskrena? I šta ako zaista nema nikakve loše namjere s Harryem? Možda bih joj jednostavno trebala dati šansu...i definitivno bih barem jednom u životu trebala da svoju paranoičnost spustim na zemlju.
Ariel: Pa da...Bilo bi lijepo.
Nasmijala se i klimnula glavom pokazujući mi rukom prema izlazu. A hajde, mogu parfemi pričekati...
Nakon nekolike minute smo izabrale jedan od stolova poredanih u beskrajno velikom dijelu tržnog centra čekajući da konobar dođe i posluži nas.
Ashley: Pa kako ti provodiš ove dane?
A ništa, prekosinoć su me pokušali silovati dok je Harry bio s tobom i juče sam završila na policijskoj stanici...hm, znaš što? Pa Harry je prebio te što su me pokušali silovati...da, da...A inače ako hoćeš da znaš još detalja, ima tu toga koliko hoćeš...Naprimjer Harry i ja smo cijelu pretprošlu noć proveli u svađi zbog tebe. Interesantno, zar ne?
Ariel: A standardno...Škola, kuća i tako..Ti?
Sklonila je jedan plavi pramen na taj način pokazujući uho koje je jednom svojom stranom bilo sasvim popunjeno sitnim menđušama...
Ashely: A nije loše...
Spustila je pogled i znala sam da tako pokušava da prikrije neku emociju u njemu. U tom trenutku nam je prišao konobar i obe smo naručile kapućino.
Ashley: mislim da će nam prijati na ovom pomalo svježem danu.
Ariel: hah, da...
Uzela sam iz kutijice jednu kesicu šećera te se počela igrati sa njim. Šuškavi zvuk mi je itekako parao uši ali mi je u isto vrijeme i prijao. Ne znam kako...
Ashley: Kako ide tebi i Harryu?
Odjednom su mi se prsti na nogama zgrčili, a onu kesicu sam toliko stisnula da sam je na jednom mjestu probila noktom i istog trenutka su se sitni bijeli kristaličići rasuli po mom dijelu stola, krilu i podu. Ashley je zabirnuto pogledala u moje ruke, a ja sam se nasmijala i počela da se čistim. Ovaj dan postaje sve gori i gori.
Ariel: A smotana sam...
Ashley: Hah, ma okej je.
Ariel: A ovaj...
Počela sam rukom prelaziti preko svojih uljepljenih pantalona i nisam se usuđivala podići pogled prema prelijepoj plavoj djevojci koja sjedila ispred mene i igrala se sa svojim velikim šarenim prstenom.
Baš kada sam krenula da joj odgovorim, prišao nam je konobar i položio na sto dvije velike čaše kapućina na pomalo čudan način gledajući na prosuti šećer. Kada se napokon udaljio nakašljala sam se i zagledala u sredinu stola.
Ariel: nije loše...
Trebala sam da joj kažem da nam je savršeno ali sad je gotovo.
Ashley: Drago mi je.
Nisam baš sigurna... Da li bih ja nju trebala pitati za Richarda? Ona uopšte ne zna ni da sam ga upoznala...
Ashley: nadam se da ste prevazišli sve one probleme i želim ti se još jedanput izviniti zbog haosa koji sam izazvala.
Baš slatko...Nasmiješila sam se i klimnula glavom.
Ariel: Ma uredu je...
Nije uredu. Ništa nije uredu.
Ashley: Inače, da li gledaš neki rijaliti šou ili emisiju? Nešto?Bilo je očito da želi romijeniti temu, a iskreno bilo mi je drago zbog toga jer je pričanje o Harryu sa njegovom bivšom zaista nešto što mi u ovom trenutku nimalo ne bi prijalo.
Ariel: Ah, pa...X-factor s vremena na vrijeme.
Podigla je obrve zajedno sa svojim blistavo bijelim osmijehom.
Ashley: Stvarno? Baš lijepo, i ja isto...taj šou mi je zaista prirastao srcu jer sam tamo gledala Harrya i onda...
Odjednom se zaustavila i par trenutaka smo samo gledale jedna u drugu...Iako se iz svakog butika mogla čuti različita pjesma, za mene kao da je sve to odjednom ugašeno i sve što sam mogla da čujem bili su vlastiti otkucaji srca. Ashley je spustila glavu i zamahala njome češući se po tjemenu.
Ashley: joj, izvini...
Zašto nisam odmah otišla kući?
Ariel: ma uredu je. Mislim, bili ste zajedno i ne vidim problem u tome da ga spomeneš.
Molim?! Ko to priča za mene?!
Ashley: Hvala ti.
Čim je zatvorila oči prilikom ispijanja gutljaja kapućina ja sam izdahnula najglasnije što sam mogla nadajući se da me ona ne može čuti...I ja sam takođe prislonila toplu porculansku čašu uz suhe usne i otpila gutljaj još uvijek vrućeg kapućina ali sam pretrpjela bol odlučna da ne pravim sada dramu i oko toga. Odjednom mi je neka ideja počela trčkarati po mozgu i nakon jedno 1oo odbijanja toliko mi je dosadila da sam je uhvatila izbacila iz sebe.
Ariel: Reci mi nešto o tvojoj i Harryevoj vezi?
Njene prelijepe zeleno-plave oči su se širom otvorile nakon čega se nakašljala i nasmijala. Ja sam ostala mrtva-hladna očekujući odgovor na to najgore moguće pitanje koje sam mogla da izaberem. Šta mi se zaboga dogodilo? Kada je vidjela da sam ozbiljna, prešla je rukom prekoo usana usput skidajući i jedan sloj sjaja te me značajno pogledala.
Ashley: Zašto te to zanima?
Oblizala sam usne svojim sprženim jezikom i slegnula ramenima.
Ariel: nemam poseban razlog...Samo bih voljela znati...Kako ste se upoznali? Gdje ste se upoznali? Kada ste se prvi put poljubili? Kako te je pitao da budete u vezi? Gdje ste otišli na prvi dejt? Kada ti je rekao da te voli? Kada ste prvi put vodili lju...
Stavila sam ruku preko usta i zatvorila oči shvatajući šta sam sve upravo izgovorila. Zvučim poput neke opsjednute luđakinje. Ashley se nasmijala ali se mogu kladiti da je to bilo onako od muke.
Ariel: Izvini..ja...ne znam šta mi je bilo...
Ashley: Ma uredu je dušo, nemoj se brinuti...
Iskreno, bila sam joj zahvalna što cijelu situaciju ne čini još neugodnijom.
Ariel: Nisam uopšte trebala da započinjem ovu temu. Možemo o ne...
Ashley: Uredu je. Odgovoriću ti.
Samo sam ukipljeno nastavila buljiti u nju razmišljajući o tome da li ona pod tim 'odgovoriću ti' misli baš na svako pitanje? Iako sam ih ja sama postavila, iskreno plašim se da ne želim čuti odgovore.
Ashley: Eh...Harry je bio moja simpatija još od X-factora...Za svaki njihov nastup bih potrošila svu svoju ušteđevinu kako bih nakupovala dopune i glasala za njih. Ono veče kada su zauzeli 3. mjesto plakala sam ko kišna godina jer sam mislila da ih više nikada neću vidjeti. Eh...onda je prošlo jedno godinu ipo ili dvije i upoznala sam jednu djevojku...Monicu. Bile smo baš dobre i nisam ni slutila da ona zapravo dođe neki rod Harryu. Nisu baš jako blizak ali dovoljno da se poznaju i da je on pozove na rođendansku zabavu. I ja to nisam imala pojma sve dok me ona nije pozvala da idem s njom. Znači ostala sam u š-o-k-u.
Cijelo vrijeme dok sam je slušala nisam niti jednom trepnula, a svako sekund sam gutala pljuvačku i na kraju sam imala osjećaj da ću se početi daviti jer su mi usta bila sasvim suha. Imala je poseban sjaj u očima dok je sve to pričala i kao da je potpuno zaboravila da se obraća meni...Kao da je otišla u neki svoj svijet u kom postoje....ona i Harry.
Ashley: I onda smo se upoznali na toj zabavi, pričali...'vamo-tamo...ali ja nisam ni slutila da bih ga mogla zanimati. Mislim, pored toliko djevojaka, hello.
Podigla je ruke u vis praveći neobične pokrete sa njima te se nasmijala, a ja sam razmišljala kako nije ni čudo što je Harry izabrao pored toliko djevojaka...Pitam se koju bi izabrao između nas dvije kada bi nekim slučajem izgubio pamćenje i zaboravio da je ikada i sa jednom bilo šta imao. Ja bih definitivno izgubila, zar ne?
Ashley: Kada sam krenula kući, privukao me je sebi onako zavodljivo i u džep od farmerki mi je ugurao papirić sa svojim brojem mobilnog ispod kog je onako čitko pisalo 'Call me babe xoxo'.
Promeškoljila sam se osjećajući kako mi krvni pritisak raste. Želim da prestane pričati. Odmah.
Ashley: Ako želiš neću dalje...
Ariel: Nastavi.
Ne, ne, ne nemoj.
Ashley: Iako sam bila nervozna i nisam imala pojma šta da mu kažem, nazvala sam ga poslije možda dva dana i eto...tako je sve polako počelo...
Bila sam joj zahvalna na tome što nije detaljisala jer se plašim da bih u suprotnom završitala iz sveg glasa...
Ariel: To je baš...slatko...
Hoću reći ubitačno...
Ashley: Pa jeste...I eto, onda su počeli jedni od najljepših trenutaka u mom životu.
A meni ovo postaje jedan od najgorih dana u životu...
Ashley: Uvijek je bio tako pažljiv ali i zavodljiv.
Značajno me pogledala i nakrivila glavu.
Ashley: Znaš na šta mislim.
Klimnula sam glavom dok mi se u njoj stvarala scena u kojoj se njih dvoje ljube onako strastveno i onda je on....dosta, dosta...
Ariel: A...kako ste prekinuli? Mislim, znam da to nije moja stvar ali...ako želiš...
Klimnula je glavom i uzdahnula sliježući ramenima i igrajući se svojim dugim noktima.
Ashley: A ne znam...Mislim da je uzrok našem prekidu bila pretežno ljubomora.
Za mene veoma utješna informacija.
Ashley: On nikada nije bio pretjerano ljubomoran dečko...
Molim?!
Ashley: Ali zato sam ja kao djevojka bila.
Hah, ona je nešto sigurno pomiješala.
Ashley: Vjerujem da me ti razumiješ jer ipak...vidjeti ga sa tolikim brojem djevojaka koje priželjkuju da ti nestaneš sa lica Zemlje kako bi one dobile priliku da budu s njim nije nimalo lako...
To je bila istina...
Ashley: I onda je moja ljubomora dostigla svoj vrhunac kada je Lou ostala trudna i kada je došla da je zamijeni Rachel.
Odjednom mi je srce zastalo i samo sam bez riječi gledala u zamišljenu Ashley koja je gledala na stranu praveći neobične pokrete desnim okom.
Ariel: P-prevario te?
Pogledala je namršteno prema meni nakon čega se nasmijala i odmahnula glavom.
Ashley: Ne, naravno da ne.
U tom trenutku sam izgovorila jedno glasno 'Hu' i ne shvatajući koliko je glupo što ovakav razgovor vodim sa ni više ni manje nego Ashley.
Ashley: Ali sam ja mislila da mu se sviđa...I možda je i bilo tako. Djevojka je bila lijepa...i sad je se sjećam...Zbog nje sam počela da vodim više brige o izgedu.
Hah, to Harryeve djevojke vode neku tradiciju. Ashley je bila ljubomorna na tu Rachel pa je počela da se brine o izgledu i sada sam ja ljubomorna na nju i planiram da se potrudim više oko izgleda...hm, da mi je znati ko je moja nasljednica. U tom trenutku sam željela samu sebe ošamariti. Ja neću imati nasljednicu...Neću, zar ne?
Ashley: Sve češće smo se svađali i na kraju shvatili da nema smisla da održimo vezu...Uglavnom, ništa strašno. Standardno.
Prošla sam rukom kroz kosu dok je u meni vladao osjećaj da mi neko drži ogromnu sjekiru odmah pored glave...i sada samo čekam trenutak kada će zamahnuti njome.
Ariel: A ta Rachel...da li je bilo kasnije nešto između njih dvoje? I da li ona još uvijek radi za njih?
O Bože...Šta ako radi? Ashley se nasmijala i iskreno pitala sam se zašto to uporno radi cijelo vrijeme kada vidi da meni nije ni do čega.
Asley: ne znam zaista, to ćeš morati pitati njega...
Nemam drugog posla...Ili možda imam? Klimnula sam glavom i otpila jedan ogromni gutljaj svog već ohlađenog kapućina.
Ashley: Zanima li te još nešto?
Odlučno sam odmahnula glavom ustajući se stolice i uzimajući kesu sa Jessyinim poklonom. Za danas sam definitivno čula i previše.
Ashley: Ideš?
Klimnla sam glavom i pogledala na ručni sat. 16:ooh. Trebala sam već davno biti kući.
Ariel: Da, moram svratiti do apoteke i kupiti baki neke lijekove.
Ashley: Oh, super onda jer moram i ja.
Neko se šali sa mnom, je lli tako? Hajde skrivene kamereee! Plašim se da će kad izađemo iz apoteke reći da i ona mora otići do mog naselja jer se tu preselila.
Odjednom je i ona ustala uzimajući svoju kesu i vadeći novac iz novčanika. Brzo sam stavila ruke ispred sebe odmahujući glavom i pokušavajući da je zaustavim.
Ariel: Ne, ne, ja ću.
Ashley: Ma uredu je. Ja častim.
Uzdahnula sam osjećajući se potpuno glupo. Nikada nisam voljela kada neko drugi plaća piće za mene ali u tom trenutku to i nije bilo toliko bitno...
Izašle smo iz tržnog centra i nakon 1o-ak minuta pronašle apoteku. Ušla sam unutra vadeći iz džepa papirić na kom su bili zapisani nazivi lijekova koje moram kupiti. Iz glave mi nikako nije mogla izaći svaka Ashleyina maloprije izgovorena riječ i što je najgore zajedno sa njom je potpuno nepozvano uletjela i Rachel. Zašto sada kao budala razmišljam o njoj kad je ona prošlost? A opet ako ćemo iskreno, i Ashley je bila...prošlost za koju nisam znala ni da je postojala.
Ashley: Uhm, dajte mi jedne kontracepcijske pilule.
Istog trenutka sam raširila oči i pogledala rema njoj, a ona se nasmiješila i namignula mi.
Ashley: Rekla sam ti da je specijalna veče.
Kiselo sam se nasmijala osjećajući kako mi koljena klecaju. A daj Ariel smiri se...Djevojka će se samo provoditi sa svojim dečkom...dečkom? Richardom? Onim s kojim, kako Harry kaže ima problema? Prekjuče joj je bila potrebna pomoć, a večeras imaju posebno veče? Ma koliko sve to zvučalo suludo prinuđena sam da vjerujem u to...Vjerujem Harryu i znam da me ne bi prevario...Znam to...Znam...
Ta utešnja riječ 'znam' mi je kao eho odjekivala u glavi i postajala sve tiša i tiša....
Xxx: Gospođice?
Trgnula sam se iz misli i poput malog djeteta gospođi sa naočarima okačenim na sredinu nosa pružila papirić kroz mali otvor na staklu između nas. Okrenula sam se i vidjela Ashley koja je stajala na vratima...Pretpostavljala sam da me čeka i počela sam da razmišljam o tome kako podsjećam na najobičnijeg lutora pored nje. Ona kupuje prelijepu haljinu, a ja džemper i to ne sebi...Ona kupuje kontracepcijske pilule, a ja lijekove koje koriste stari i bolesni ljudi...Šta je sljedeće?
Kada sam napokon dobila vrećicu sa lijekovima, platila sam i izašla napolje.
Ashley: Eh, pa rastajemo se onda draga moja. Bilo mi je drago što smo se vidjele i lijepo družile.
Klimnula sam glavom i uzvratila joj osmijeh.
Ashley: Nadam se da ćemo se još vidjeti, ja sad moram na frizuru.
Podigla sam obrve i značajno je pogledala.
Ariel: I to povodom specijalne večeri?
Ona je poskakutala u mjestu i zagrizla unutrašnjost dojnje usne.
Ashley: O da.
Zaista je posebno...Samo se nadam da će je Richard zaprostiti, da će ona pristati i onda će od uzbuđenja u potpunosti zaboraviti na pilule. Heh, i onda će oni da vode ljubav, ona će da zatrudni, vjenčaće se...otići negdje daleko, daleko i to će biti biti kraj i jedini način da Ashley odleprša iz mog i Harryevog života.
Ariel: ništa onda, želim ti lijep provod.
Ashley: hvala draga.
Poljubila me je u obraz, a zatim mi mahnula i otišla niz ulicu. Moja ruka je stalno klizila prema džepu jer sam željela da nazovem Harrya i pitam ga da li ima neke planove za večeas ali sam odlučila jednostavno mu vjerovati bez ikakvih provjera...On voli samo mene i moram u to da vjerujem...moram.
............
A, B, C...E...Oh, hvali mi knjiga sa početnim slovom D...nemam tu njigu...I šta sad? Trebala bih otići u knjižaru i kupiti jednu? Otkud mi uopšte sada ta ideja da ih slažem po abecedi? Srušila sam sve knjige sa police i izmiješala ih odlučna da ih neću nazad vraćati. Barem ne sad...previše sam nervozna za takvo nešto. Uzdahnula sam i prišla krevetu te počela namiještati posteljinu i to po ni više ni manje nego 1o. put od maloprije...Sjela sam na pod i prošla rukama kroz kosu. Moram se smiriti i realno razmisliti. Harry je kući...trenutno mu je dosadno baš kao i meni, a Ashley se zabavlja sa svojim dečkom. Richardom! Naslonila sam leđa na krevet i pogledala u plafon koji je na par mjesta bio oštećen. Trebala bih to srediti, zar ne? Trebala bih okrečiti sobu u novu boju samo ne znam koju...Možda tirkizno plavu? Kao što su Ashleyine oči? Bježi Ashley.
Samu sam sebe udarila po glavi i shvatila da počinjem luditi. Vrijeme je da to prestane. Brzo sam zavukla ruku ispod kreveta i izvukla mobilni koji sam tu sakrila čim sam se vratila iz grada. Znala sam da neću moći izdržati, a da ne nazovem Harrya ako mi bude tu negdje pred očima.
Zvoni jednom...dva puta...tri...
: Julija?
Istog trenutka sam se trgnula u mjestu i mobilni mi je skoro ispao iz ruke.
#Ariel: Hej.
Nakašljala sam se pošto sam zvučala potpuno neprirodno.
#Harry: Kako si ljubavi?
Nikako.
#Ariel: Super...Šta ti radiš?
#Harry: Uhm...ništa posebno.
#Ariel: Oh...
#Harry: Sve je uredu? Zvučiš mi nekako čudno...
#Ariel: Ma sve je okej samo...juče smo se nabrzinu rastali i danas si ti bio zauzet pa sam mislila..ako bi želio da dođeš ili da negdje izađemo ili nešto...slično...
#Harry: A...
U tom trenutku se nešto začulo u pozadini...to je bilo zvono...na vratima...Srce mi je istog trenutka poskočilo zajedno sa očima na sat. 2o:ooh...Savršeno vrijeme za večeru...Šuti Ariel.
#Ariel: Uhm, ko je to?
#Harry: Erm...čekaj...
Činilo mi se kao da mogu da čujem svaki njegov korak...pokret...ili su to ipak bili samo otkucaji mog srca koje kao da mi se popelo do ušiju... Uskoro se začuo jedan kratki zvuk koji mi je dao do znanja da je otvorio vrata. Sljedeće što sam začula bilo je neko krčenje i na kraju zvuk koji me je obavijestio da je poziv prekinut. Stavila sam ruku preko usta šokirano gledajući u telefon koji mi je ispao iz ruke i pao na pod. Nije mu se nešto dogodilo, zar ne? Krenula sam da ga ponovo nazovem ali prije nego što sam to uspjela učiniti, mobilni mi je zazvonio i izazvao vrisak s moje strane. Ponašala sam se kao neki pećinski čovjek koji je prvi put došao u dodir sa savremenom tehnologijom ali...jednostavno sam bila i previše uplašena da bih se mogla normalno ponašati ili razmišljati...
#Ariel: M-molim?
#Harry: Ej dušo, ovaj...Sada moram da idem ali nazvaću te kasnije čim budem mogao. Volim te.
Iako mi se činilo da mi je neko izbio dah iz pluća i da nema šanse da progovorim ipak sam to učinila i pitala ga ko je došao kod njega, međutim jedino što sam dobila kao odgovor bio je ponovo onaj glupi zvuk koji me je obavijestio o prekidu poziva. Bacila sam mobilni na drugi kraj sobe svom snagom udarila nogom od pod...Šta ako je s njom? A šta ako je sve ovo možda samo jedna velika slučajnost? Možda ga je samo posjetio neki prijatelj ili nešto? A zašto mi to ne bi rekao? Šta ako je sada u svom stanu sa prokletom Ashley koja nosi onu usku kratku i crnu haljinu zajedno sa torbicom punom antibebi pilula?! Dovraga! Srušila sam stolicu na pod, uzela jaknu koja je bila okačena na nju, obukla je i izletjela iz sobe. Što je previše previše je. Idem do njega suočiti se sa istinom ma kakva ona bila jer ovako više ne ide...