DNA by:LoRa Styles

Part 59

 Kroz cijelo moje tijelo je prošla neka hladna i neobjašnjiva jeza i u trenutku sam zatvorila oči..Kao da bi mi to moglo pomoći. I Harry je prestao da govori i mogla sam osjetiti da me je još čvršće zagrlio. Tek sada me je uhvatio onaj pravi i nesavladivi strah od rastanka i povratka u tu kuću koja je za mene postala noćna mora. Sva ta hladnoća i mržnja u maminom glasu su me presijekle u grudima i izazvale još veću bol u meni. Mnogo puta je u ljutnji rekla moje ime ali nijedan taj put nije bilo tako oštro kao ovaj. Izgleda da ništa od svega onoga što se desilo nije mnogo uticalo na njihovo mišljenje, to jest nije ga promijenilo nabolje već baš naprotiv. Pa onda je neizbiježno da samoj sebi postavim pitanje da li oni uopšte imaju srca? Ili se na njegovom mjestu nalazi jedan obični, hladni i teški kamen koji je zaslužan za to što se oni isto tako i ponašaju?Usne sam čvrsto priljubila uz Harryevu majicu sa još uvijek jednako ukopanim noktima. Ne znam da li ga je to boljelo ali u tom trenutku nisam mogla sebi pomoći. Jednostavno sam imala potrebu da to uradim i nisam željela da ga ispustim.
Ariel: H-Harry...
Njegovo ime je bila zapravo prva riječ koja je razbila svu tu novonastalu tišinu nakon što me je mama zovnula, a je Harry bio i jedini koji je to mogao i da čuje s obzirom da mi je glas bio drhtav i slabašan. Čak su i Elly i njena mama prestale da se prepiru, neki od komšija koji su provirili zbog one škripe auta od maloprije su počeli da se vraćaju u kuće dok je bilo i onih koji su još ostali da stoje ili vire na prozorima kako bi vidjeli o čemu se tu zapravo radi. Oni jednostavno imaju taj neki čudni osjećaj da nanjuše kada se treba desiti nešto važno, a cijeli taj prizor je za njih bio veoma primamljiv. Prvo je Harry skoro pregazio Elly autom, zatim cijela ona igra na sred ulice, a sada mene doziva mama dok ja ne želim da se izvučem iz zagrljaja njima vjerovatno još uvijek neprepoznatljivog dečka. Da li može biti bolje? Na svu sreću, u ulici sam ja poslije Elly najmlađa osoba tako da nema mladih koji bi odmah mogli prepoznati Harrya ili čak snimiti sve ono što upravo slijedi, a sigurna sam da neće biti nimalo prijatno. Harry je duboko uzdahnuo i to sam mogla osjetiti po nadimanju njegovih prsa uz koja sam bila čvrsto pribijena. Nakon toga je svoje nježne ali ujedno i veoma velike i snažne ruke premjestio sa mojih leđa na moja ramena pokušavajući da uspostavi očni kontakt sa mnom. S obzirom da sam u sebi osjećala sve manje snage, a tijelo mi je sve više drhtalo, to i nije bio veliki problem. Polako me je pomjerio unazad i uskoro sam mogla da vidim njegove krupne, sivkasto-zelene oči koje su zurile u mene i na trenutak otjerale strah koji sam osjećala u sebi. Cijelo vrijeme me je vrhovima prstiju češkao po koži ruka koje su postajale sve naježenije.
Harry: Jul...
U tom trenutku je njegov tihi, hrapavi glas prekinuo poprilično glasni i prodorni, mnogo neprijatniji za čuti od ovog Harryevog.
Tata: Ariel ulazi u kuću!
Zatvorila sam oči i na taj način ispustila jednu suzu koja se cijelo vrijeme negdje krila i pekla me. Jednostavno je kao i uvijek odlučila da izađe i pokaže moju slabost unatoč mojim naporima da je spriječim. Nisam željela da otvorim oči jer sam počela da zamišljam da se Harry i ja nalazimo na nekom mjestu potpuno sami gdje nas niko ne može ometati niti nas spriječiti da se volimo. Znala sam da ću čim otvorim oči vidjeti sve one poznate kuće i osobe i shvatiti da se nalazim nedaleko od kućnog praga koji ću uskoro morati da pređem htjela ja to ili ne ali sam ipak željela barem na trenutak otići u taj neki svoj svijet...Dok još mogu da osjetim Harryev dodir...Ali nažalost kao što sam i rekla, čim otvorim oči.... Tada svi moji lijepi snovi i maštanja nestaju, a počinje noćna mora koja je nažalost stvarna i koja predstavlja moj život. U tom trenutku sam na kapcima mogla da osjetim nježne prste koji su me lagano milovali i osim očiju, mazili i cijelo moje lice. Uskoro sam zajedno sa njima mogla da osjetim i mekane kovrdže koje su pale preko mog čela i nježno me milovale dok je promukli glas počeo da tiho govori i izaziva trnce u mom tijelu.
Harry: Pogledaj me...
Unatoč želji da vidim njegovo lice, nisam smjela da otvorim oči jer sam znala da će cijela novonastala magija nestati čim ugledam dva oštra pogleda preko njegovog ramena. Uskoro su tople usne ugrijale mali dio moje kože na obrazu lagano se povlačeći do mojih očiju. Imala sam priliku da osjetim nježni poljubac na mom kapku koji je za sobom ostavio mokar i topao trag.
Harry: Otvori oči Julija...Za mene...
Sav taj njegov vreli dah je učinio da mi oči na trenutak zasuze, a njegove riječi su izazvale cijeli talas emocija u meni koji je bilo nemoguče zaustaviti.Za njega...I da li je onda uopšte moguće odbiti ga? Polako sam otvorila oči i prvo što sam ugledala su bile njegove savršene, kao nacrtane usne koje su uskoro nestale premjestivši se iznad i spustivši jedan mekani poljubac negdje kod moje obrve. Zatim je niže spustio glavu tako da su nam se pogledi susreli, a s obzirom da smo bili potpuno pribijeni jedno uz drugo, nisam mogla vidjeti ništa osim njegovog lica 'ukrašenog' Ellyinom bojom sa ruka, a to je bilo mnogo ljepše od onog mog maštanja od maloprije jer sada mogu da vidim njega. Jedino što se u pozadini čulo, bilo je Roxyino lajanje, došaptavanje svih radoznalih posmatrača kao i Ellyino kikotanje i proizvođenje čudnih zvukova. Ipak, ništa od toga nije moglo da me vrati u stvarnost...Već je bilo kasno jer sam se nalazila u jednom malom svijetu gdje postojimo samo on i ja...Samo Harry i ja.
Harry: Želim da me uvijek gledaš u oči jer su one te koje uljepšavaju moj život i koje sanjam svaku noć.
Krenula sam da spustim pogled jer su me te njegove riječi malo posramile ali sam onda shvatila da bih time prekršila ono što mi je on upravo rekao. Bilo mi je drago što to čujem jer on svakim svojim pogledom uljepšava moj život i ulijeva nadu u mene.
Mama: Ariel!
Glas joj je već pomalo postajao histeričan ali se nisam previše obazirala na to. Jednostavno me sada nije zanimalo ništa osim Harrya. Njen glas je izazvao mali uzdah s njegove strane ali je uskoro svu koncentraciju vratio ponovo na mene. Najljepši osjećaj na svijetu, barem za mene, je taj kada smo ovako blizu jedno drugome i kada znam da samo ja mogu da uživam u svakoj njegovoj savršenoj crti lica koje su sačinjavale savršenstvo. Nježno me je pomazio po kosi dok su se vrhovi naših noseva međusobno dodirivali, a dahovi izmjenjivali i sudarali.
Harry: Uvijek kada budeš uplašena, samo se sjeti mene...Želim da budem tvoja snaga i nada...Možeš li mi to obećati?
Klimnula sam glavom ispuštajući jednu suzu...On zapravo nema pojma da je on uvijek moja snaga, moja nada...Jednostavno moj život. Nasmiješio se ali sam ponovo bila lišena njegovih rupica koje su se trebale ocrtati na njegovim mekanim obrazima preko kojih sam prelazila vrhom kažiprsta.
Harry: I samo zapamti da bez obzira na to šta oni mislili, uradili, govorili ili pokušavali, ništa ne može da nas rastavi sve dok...Sve dok vjeruješ u našu ljubav.
Oblizala sam usne na trenutak slučajno dodirujući i njegove, a zatim ga nesigurno pogledala.
Ariel: Naravno..A-A šta je s tobom?
Nakrivio je smiješak na desnu stranu tako da mu se ovoga puta rupica na tom obrazu duboko ucrtala, a zatim je spustio jedan kratki poljubac na moje vlažne usne.
Harry: Ja već vjerujem u nju...
To je izazvalo smiješak i na mom licu unatoč maminom i tatinom glasu u pozadini. Osim njihovog, mogla sam da čujem i pomalo promukli Ellyin glas koji je dopirao odnekud iza mene.
Elly: Sad će se poljubiti.
Harryev osmijeh je postao mnogo veći nego maloprije, a mala rupica se mogla vidjeti i na drugom obrazu. Ne znam da li je to planirao ili mu je Elly dala tu ideju ali je za par sekundi prislonio usne na moje i počeo da se lagano igra sa njima stvarajući veoma lijep poljubac i to pred cijelom mojom ulicom, tačnije nekolicinom njenih radoznalih stanovnika i ono najvažnije...Pred mojim roditeljima. Nije me bilo briga i stavila sam ruke oko njegovog vrata te se prepustila poljupcu. Jedna njegova ruka je lagano stiskala moju kosu u predjelu vrata dok se druga odmarala na mojim leđima lagano ih mazeći.
Elly: Uhhh...
Pretpostavljam da je to trebalo da bude nešto poput izdaha ali mislim da su je čuli svi prisutni pa čak i oni u kućama (ako malo preuveličamo ali je zaista bilo glasno).
Elly: Znaš mama, sad mi je krivo što sam odbila Nicka kada me je pitao da budemo u vezi.
Mogla sam da čujem kikotanje od strane njene mame i odmah mi je kroz glavu prošao njen prijatelj Nick koji inače živi u Liverpoolu ali ovdje dolazi kod rodbine preko raspusta. Jedno vrijeme su se gotovo prestali družiti jer je Nickova mama mislila da je Elly previše opasna za njega. Iz razmišljanja kao i uživanja u poljupcu me je odjednom trgnula nečija ruka na mojoj i šok je uslijedio kada sam shvatila da se Harryeve obe ruke još uvijek nalaze na mom vratu i leđima. Širom sam otvorila oči i prestala pomijerati usne što je i Harrya podstaknulo da se zaustavi i zbunjeno me pogleda. Mogla sam da vidim ljutiti izraz meni dobro poznate žene, tačnije moje majke iza njegovih leđa. Pokušala sam da pomaknem ruku ali me je ona još čvršće stisnula i povukla. S obzirom da se Harry nije odmah snašao, na trenutak je gotovo uspjela da me sasvim otrgne od njega ali je uskoro okrenuo glavu, ugledao je te me čvršće pribio uz sebe. Mamine pomalo krvave oči su zurile u nas izazivajući ogroman strah u meni. Još više nam se približila, ne ispuštajući moju ruku, te pogledala oko sebe shvatajući da je privukla još veću pažnju od strane komšija. Vjerovatno je to razlog tome što je počela tiho pričati.
Mama: Slušaj me ti...Ostavi je da ne bih morala praviti veće scene.
Harry je uzeo moju ruku te je otrgnuo od mamine, a ja sam već mogla da osjetim bol jer je stisak bio itekako jak. Ona je na trenutak ostala šokirana njegovom smjelošću dok je Harry zadržao samouvjeren stav.
Harry: Gospođo, vi možete praviti kakve god i kolike god scene hoćete ali nas ne možete razdvojiti dok nas dvoje to ne odlučimo.
Mama je krenula da mu nešto kaže ali joj Harry to nije dozvolio tako što je prekinuo. Za to vrijeme sam se čvrsto pribila uz njega dok se svaka linija naših tijela savršeno uklopila stvarajući osjećaj toplote i sigurnosti u meni.
Harry: Ako smo došli ovdje, to znači da će se Ariel, naravno protiv njene i moje volje, vratiti kući i ne vidim nikakav razlog da se prave bilo kakve scene niti da je vi nasilnički odvlačite.
Mama je stisnula zube i vjerovatno bi počela histerisati da se nije toliko ljudi nalazilo u našoj blizini.
Mama: Sad se praviš i pametan?
Ta njena prosta izjava je bila dokaz da nije bila spremna na one Harryeve riječi niti na bilo kakvu vrstu verbalnog sukoba. Mislim da se čak na neki način i plašila Harrya...Vidjela sam to u njenim očima...
Harry: Ne, ja samo tražim nekoliko minuta bez vašeg uplitanja da se pozdravimo.
Mama je duboko uzdahnula prolazeći nervozno rukama kroz kosu. S obzirom da je za nju Harry očito bio prevelik protivnik, pogledala je prema meni i samo sam čekala trenutak kada će me uhvatiti za kosu i udariti iz sve snage ali se to nije desilo. Nisam bila sigurna da li su to bila samo moja umišljanja prouzrokovana strahom ili je zaista imala želju da to učini ali je spriječavala javnost kao i Harry koji to sigurno ne bi dopustio.
Mama: Kako tebe bezobraznice jedna nije stid da se ljubiš tu s njim? Pred svima nama? Pred rođenom majkom?
Pogledala je prema Harryu puna nekakvog gađenja.
Mama: I to s ovim nasilnikom.
Na trenutak sam zatvorila oči shvatajući da se njeno mišljenje kao ni riječnik i način na koji zamišlja Harrya neće nikada promijeniti.
Ariel: Mama on nije nasilnik.
Ljutito je pogledala prema meni izdrljavivši oči i potajno pokazujući kažiprst.
Mama: Umukni.
Tijelo mi je na trenutak zadrhtalo, a srce jače zalupalo iako sam pokušavala da ostanem hrabra. Harryeva ruka koje se nalazila iza mojih leđa je našla put do moje i lagano je stisnula. Nakon toga je napravio mali korak unaprijed te se unio mami u lice. U njenim očima su se sva ona mržnja, bijes, gađenje i ljutnja pomiješale sa strahom koji su u njoj izazivale tamno-zelene oči uperene u nju. Napravila je korak unazad ali Harrya to nije omelo da i on učini isto samo prema njoj.
Harry: Meni možete govoriti šta hoćete, možete se derati iz sveg glasa i ako hoćete možete me i udariti ali nju ne smijete dirati niti povisiti ton na nju. Možda trenutno ne mogu ništa učiniti ali kad-tad hoću ali ne fizičkii kao što vi vjerovatno mislite s obzirom da me smatrate nasilnikom već na mnogo gori način, a ne bi vam trebalo da vam karijera bude upropaštena, zar ne?
Ona je par trenutaka samo ćutala i gledala u njega. Vjerovatno je tek tad vidjela opasnost koja se krila duboko u tamnom zelenilu njegovih očiju. Bila je vrlo dobro svjesna toga da Harry posjeduje ogromnu moć kao veoma poznata osoba i da sigurno može učiniti nešto što bi moglo da utiče na njenu i tatinu glumačku karijeru. Naravno, to nije značilo da će oni odustati od svoje odluke unište našu vezu ali je ipak izazvalo popriličan strah u njoj. Kao što sam već rekla, vidjelo joj se u pogledu. Zadržala je poprilično samouvjeren izraz lica ali se uskoro odmakla okrećući glavu na stranu u pokušaju da izbjegne Harryev ljutiti ali ujedno i prodorni pogled. Disanje mu je bilo porpilično otežano i znala sam da je itekako iznerviran zbog maminih nepromišljenih izjava kao i načina na koji se obraćala meni. Poljubio me je u kosu i par trenutaka zadržao usne prislonjene na moju glavu. Ja sam ga čvrsto držala za majicu i udisala njegov savršeni miris koji me je na neki način opuštao. Ipak, mogla sam da primijetim mamin značajni pogled upućen tati koji je odmah nakon toga krenuo u našem pravcu. U meni se pojavio ogroman strah da bi ponovo nešto mogao učiniti Harryu kao prošli put što je prouzrokovalo moje vlačenje Harrya za majicu.
Ariel: H-Harry...Tata...
Harry se okrenuo, a zatim i susreo sa visokim čovjekom poprilično slabije građe od njega ali itekako ljutitim izrazom lica. Ja sam pokušala da stanem između njih ali su me Harryeve ruke zadržale na njegovoj bočnoj strani. Tata je duboko uzdahnuo, a zatim se još više približio Harryu. Dva veoma bijesna pogleda koja su sačinjavala jedan par zelenih i jedan par plavih očiju su se susrela sasvim blizu dok je moje srce sve više lupalo neumorno pokušavajući da iskoči iz grudi.
Tata: Vidi, stvorio si nam dovoljno problema, čak si nam i vlastitu kćer odveo iz kuće i mislim da je krajnje vrijeme da izađeš iz naših života.
Harry se na trenutak nasmijao spuštajući glavu ali je uskoro povratio onaj ozbiljni izraz lica kao i prodorni pogled upućen tati.
Harry: Već sam vam rekao. Ja nemam ništa sa vašim životima i iz njih odavno pokušavam izaći. Ja samo ne želim izaći iz Arielinog života.
Tata je stisnuo zube te bacio jedan pogled na komšije koje su u tom trenutku počele da se povlače u kuće (ako izuzmemo one najveće tračare koje sebi ne bi dopustile da im ovakvo nešto promakne). Tata je ponovo vratio pogled na Harrya pokušavajući da zadrži nizak ton.
Tata: Pa onda dovraga već jednom izađi iz njenog života.
Prije nego što je Harry bilo šta mogao da kaže, ja sam se pomjerila malo unaprijed te ljutito pogledala u tatu.
Ariel: Ali ja ne želim da on ode iz mog života.
Mama: Ariel!
Pogledala sam nezainteresovano prema njoj dajući joj do znanja da njihove primjerdbe nemaju više ama baš nikakvog uticaja na mene. Tata me je prostrijelio pogledom te pokazao prstom prema našoj kući.
Tata: Ariel ti odlazi u kuću. Kao prvo zato što ne želim više čuti ni riječi od tebe, a kao drugo zato što želim sve razjasniti nasamo s njim.
Pri izgovaranju posljednjih riječi je glavom pokazao na Harrya koji je na trenutak postao zamišljen, a strah u meni je lagano rastao.
Tata: Ustvari, najbolje je da nas dvojica odemo u kuću i obavimo to bez okolnih nadgledanja.
Ja sam s nevjericom pogledala prema Harryu, a on me je uhvatio za ruku te se sageo kako bi mogao da dođe do mog uha.
Harry: Možeš nas ostaviti nasamo.
Pogledala sam šokirano prema njemu, a zatim odmahnula glavom.
Ariel: Nema šanse.
Tata: Ariel, ako si ga poslušala kad su bile u pitanju sve one gluposti koje ti je utuvljivao u glavu, poslušaj ga i sad kad po prvi put u životu kaže nešto pametno.
Na te njegove riječi je Harry samo uzdahnuo te se sasvim okrenuo prema meni stavljajući ruke na moja ramena. Spustio je malo niže glavu, prislonio je uz moju te počeo tiho govoriti.
Harry: Samo želim da porazgovaramo u četiri oka. Ne brini se, neće se ništa desiti.
Ja sam odmahnula glavom dok su mi oči ispunjavale nove slane suze ne dopuštajući mi da trepnem jer bi u suprotnom potekle niz moje lice, a to nisam željela. On me je nježno pomazio po obrazu te sklonio buntovne pramenove kose koji su uporno željeli da se istaknu i izdvoje iz repa.
Harry: Ne brini se. Nakon toga ćemo se nas dvoje lijepo pozdraviti.
Moj pogled kao i cijelo moje tijelo su postajali sve nervozniji. Nije me više bilo briga za suze i jednostavno sam im dopustila da poteku niz moje lice i završavaju na mom vratu, kosi ili usnama.
Ariel: Ali vi nemate o čemu razgovarati Harry. On samo...Bojim se da će ti nešto učiniti..Ja...N-ne mogu dopustiti da vas dvojica budete nasamo. Ti ne možeš uticati na njegovo mišljenje, to je nešto nepromjenjivo.
Tata: Ariel!
I bez njegovog upozorenja sam bila svjesna da me oni sve mogu čuti ali me nije bilo briga. Uhvatila sam Harrya za majicu te ga pogledala ravno u njegove oči koje su sada odisale najtamnijim mogućim zelenilom.
Ariel: Harry ne idi s njim.
Harry je samo napravio vrlo dobro poznati pokret usana koji mu je vjerovatno prešao u naviku, a zatim me poljubio u čelo.
Harry: Uredu je.
Ja sam počela uplašeno da odmahujem glavom, a on je polako počeo da se odmiče od mene. I dalje sam ga čvrsto držala za majicu ne dopuštajući mu da ode. Pogledao me je te stavio ruke na moje dajući mi do znanja da ga pustim. Ja sam ponovo odmahnula glavom ispuštajući nove suze, a on je polako otkačio moje ruke sa svoje majice. Tata je krenuo prema kući, a Harry za njim i željela sam da ga zaustavim ali me je mama uhvatila za ruku te mi pogledom dala znak da se smirim.
Mama: Ti ostaješ ovdje.
Spustila sam glavu shvatajući da mi ne preostaje ništa drugo nego da to uradim s obzirom da čak i Harry dijeli isto mišljenje kao i oni. Pogled mi je odlutao do kuće u koju su upravo ulazila dva muškarca prolazeći pored uplašene žene, tačnije moje tetke.. Ne znam šta je tati sada na umu i zašto bi on dovraga želio da razgovara sa Harryem...Znam da sigurno ne želi da se cijela ova situacija riješi na bolje, barem što se tiče Harryeve i moje perspektive. Uskoro sam na svojoj ruci mogla da osjetim kovrdže koje su bile mnogo oštrije i grublje od Harryevih. Pogledala sam na stranu susrećući se sa krupnim plavim očima koje su radoznalo zurile u mene.
Elly: Gdje čupavi i čika Jack idu?
Po načinu na koji je postavila to pitanje sam mogla primijetiti da je i ona svjesna da nešto nije uredu. Vidjela svu onu ljutnju u razgovoru od maloprije kao i mamin stisak na mojoj ruci koji još uvijek nije popuštao. Pogledala sam prema mami dajući joj znak da me pusti što je ona i učinila vjerovatno da komšiluk (susjedstvo) ne bi komentarisalo kako se nasilno ponaša prema svojoj kćeri ali je ipak stala ispred mene s namjerom da mi prepriječi put u slučaju da pokušam potrčati prema kući. Nakon toga sam ponovo pogledala prema Elly ,koja je grickala pramen kose i na taj način davala balama slobodu da cure niz njenu bradu. Krenula sam da joj nešto odgovorim ali me je prekinuo nečiji čvrsti zagrljaj. Nije mi mnogo trebalo da zaključim i ko je to.
Hannah: Ariii.
Ruke su joj bile čvrsto obamotane oko mog vrata i glave, a ja sam se naslonila na nju stavljajući ruke na njena leđa. Iste sekunde sam počela da plačem iz sve snage i možda jeste pomalo čudno ali to je u ljudskoj prirodi, barem kod mene. Sve one razgovore kao i mamine i tatine oštre riječi od maloprije sam pretrpjela sa pokojom suzom ali samo jedan zagrljaj onako iz ljubavi i srca mi je bio dovoljan da zaplačem i na taj način izbacim sve ono što sam uporno zadržavala i prikrivala. Tetka me je nježno milovala po kosi pokušavajući da me smiri.
Hannah: Nemoj dušo tetkina plakati.
Ariel: N-ne mogu više..Dosta mi je svega...
Oči su mi bile čvrsto zatvorene tako da nisam mogla vidjeti mamin pogled ispod oka za koji sam bila sigurna da je prisutan.
Hannah: Biće sve dobro.
Odmahnula sam glavom sasvim je prislonivši uz tetkino rame.
Ariel: Ovome nema kraja...
Mogla sam da osjetim male ručice koje su uhvatile moju majicu. Pretpostavila sam da je to Elly ali se nisam imala snage okrenuti. Međutim, uskoro je za čudo tihi mali glasić potvrdio moje pretpostavke.
Elly: Ari, zašto plačeš?
Tetka me je ispustila iz zagrljaja, a ja sam samo malaksalo sjela na ivicu trotoara i pogledala prema Elly koja me je posmatrala pomalo zabrinuto. Ja sam spustila glavu, skupila koljena te obamotala ruke oko njih, a zatim slegnula ramenima. Ona mi je prišla te stavila svoju plavo-zelenu ruku na moju kosu. Tek tada sam se sjetila da je i moje cijelo lice vjerovatno bilo umazano od nje ali je to bilo nešto što me je u tom trenutku najmanje brinulo.
Elly: Znaš...Čupavi te voli...
Pogledala sam zbunjeno prema njoj jer je još nikada nisam čula da tako ozbiljno razgovara sa nekim, a ona je prema meni ispružila obe ruke široko razmičući svaki prstić jedan od drugoga.
Elly: Kunem ti se u hiljadu mrtvih skejskvaša.
Ja sam se nasmijala i odmah odustala od moje pomisli od maloprije što se tiče ozbiljnog razgovora. Ipak, one riječi su mi itekako značile iako ih je izgovorila samo jedna petogodišnja djevojčica i to ne bilo kakva, koja vjerovatno ne zna ni šta je to ljubav...Vjerovatno je to za nju nešto poput zajedničkog lovljenja skejskvaša ili jedenja gumeni bombona sa mlijekom ali ipak...Značilo mi je...Uzdahnula sam i počela da se igram vrhovima prstiju sliježući ramenima.
Ariel: Iako mi to još nije rekao, nadam se da je tako.
Nisam mogla da vjerujem da je zapravo Elly osoba kojoj se povjeravam u takvoj situaciji ali sam imala neku potrebu i nije me bilo briga koliko ludo to izgledalo. Tetka je stajala po strani i posmatrala nas dok je mama započela razgovor sa komšinicama ne skidajući pogled sa mene. Pretpostavljala sam da im 'prodaje' neku priču o svemu ovome što se izdešavalo kako se ne bi okolo počele širiti loše glasine. Elly je sjela pored mene i počela stavljati kamenčiće u nos.
Elly: Ari...
U tom trenutku joj je prišla njena mama dajući joj znak rukom da izvadi kamenčić.
Em: Elly izvadi to! Ne želim da opet završimo u bolnici ko onda kad su ti morali vaditi pasulj iz nosa. Hajde!
Elly je preko volje nekako izvukla kamenčić i dala ga njenoj mami koja je izgledala poprilično umorno i zabrinuto.
Mama: Ari molim te pripazi da ne ubaci ponovo nešto u nos ili uši.
Pogledala sam prema njoj dok je pokušavala da tankom šnalicom zakači crne pramenove koji su joj ispadali iz punđe. Bezvoljno sam klimnula glavom, a ona me je posmatrala nekako sa sažaljenjem jer je i sama shvatila da naša porodica i nije tako savršena kao što su svi oduvijek mislili. Harry i tata mi nisu izlazili iz glave i mislila sam da ću poluditi, a bol u grudima mi je postajala sve jača. Kada se Ellyina mama udaljila, Elly se pomjerila još više do mene i stavila mi ruku na koljeno. Mogla sam da primijetim par poprilično svježih ogrebotina koje su se krile ispod one boje i koje su pokazivale kroz koliko borbi Elly dnevno prolazi.
Elly: Čupavi te voli sve dok se igra sa tobom.
Stavila sam ruku preko lica, a zatim pogledala prema njoj ugledavši njen pomalo uzbuđeni izraz lica. Međutim, on se uskoro izobličio u neki razočarani i pomalo ljutiti, a kada Elly ima takav izraz lica, to izgleda zaista smiješno.
Elly: Ali sam pomalo ljuta na njega što meni neće to da pokaže.
Nasmijala sam se i znala sam da su me svi u tom trenutku iznenađeno i zabrinuto pogledali i sigurno se zamislili oko mog mentalnog stanja. Ipak, nemam im šta zamjeriti. Vjerovatno bih i ja to pomislila kada bih vidjela djevojku koja se smije samo par minuta nakon što je plakala iz sve snage. Ipak, niko ne zna da je gotovo nemoguće ostati u potpunosti tužan dok razgovaraš sa Elly jer ona nenamjerno izmami osmijeh na tvoje lice svojim dječijim i luckastim izjavama. Opet, taj moj osmijeh se nije zadugo zadržao jer sam nervozno pogledala prema kući koja je za mene u tom trenutku izgledala poput nekog zatvora...U koji ću ja uskoro biti zatvorena. Ipak, ono što me je najviše interesovalo ali i zabrinjavalo bile su stvari koje su se dešavale unutra. Pogledala sam prema mami koja je uveliko bila u razgovoru dok je tetka zamišljeno gledala u asfalt prelazeći nogom preko sitnih kamenčića. Elly je sumnučavo gledala prema Roxy koja je sve više divljala u dvorištu i bilo je samo pitanje trenutka kada će i izaći iz njega, a sigurna sam da je u tome vidjela idealnu priliku za novi lov na 'najopasnijeg' skejskvaša. Barem što se nje tiče. Ja sam bila u nekom polusjedećem položaju i nisam bila sigurna da li je pametno da ustanem.. Znala sam da će svi odmah pogledati u mene, a ono što sam najmanje u tom trenutku željela bilo je da privučem pažnju. Duboko sam uzdahnula i u trenutku kada sam bila sigurna da mama neće imati vremena da reaguje, brzo ustala i potrčala prema kući. Svi su se okrenuli i pogledali u mom pravcu, a ja sam počela da preskačem cvijeće i trčim uz stepenice od terase.
Mama: Ariel!
Brzo sam uletjela u kuću i potrčala prema dnevnom ali mi se kvaka izmakla pod rukom u trenutku kada sam krenula da je povučem. Uskoro sam se susrela sa parom smaragdnih očiju koje su pripadale visokom kovrdžavom dečku koji je bio pomalo iznenađen kao i ja.
Harry: Ariel?
Ono što sam prvo učinila bilo je pregledavanje njegovog lica pogledom kako bih se uvjerila da je sve uredu i da nije zadobio neki udarac. I zaista ničega nije bilo što me je veoma začudilo jer sam mislila da ga je tata zovnuo u kuću zbog fizičkog sukoba. Harry me je zabrinuto pogledao ispreplićući prste sa mojom kosom dok sam ja samo gledala u njega nesvjesno ispuštajući nekoliko suza.
Harry: Jesi li dobro?
Čvrsto sam ga zagrlila ne dopuštajući nijednom milimetru da ostane između naših tijela. On me je nježno poljubio u vrat prelazeći prstima preko mojih ramena i leđa. Bilo mi je neopisivo drago što je živ i zdrav jer sam mislila da ću ga zateći u stanju u kakvom je bio prošli put kada je stupio u sukob sa tatom ili čak gorem. Iza njega je zamišljeno sjedo moj tata čiji je pogled bio pomalo izgubljen ali i uznemiren. Zašto?
Mama: Ariel Jones!
Mogla sam osjetiti njezinu ruku koja me je vukla za majicu u pokušaju da me odvoji od Harrya.
Ariel: Mama pusti me!
Osjetila sam i Harryevu ruku koja je pokušavala da skloni maminu.
Harry: Hej!
Izvukla sam se iz Harryevog zagrljaja te se okrenula prema mami koja je ispustila moju majicu i ljutito me pogledala. Iza nje se pojavila i tetka koja je neprestano namještala šiške gledajući zabrinuto u nas. Harry je stavio ruke oko mog struka i pažljivo me poljubio u obraz. Mama je na trenutak zatvorila oči i protrljala ih rukama izražavajući gađenje prema tome što je upravo vidjela. Tada je pokazala rukom prema vratima još uvijek ne otvarajući oči.
Mama: Gubi se ti već jednom iz moje kuće!
Stavila sam ruke preko Harryevih koje su se još uvijek nalazile oko mog struka i duboko uzdahnula.
Ariel: Već ti je i sam rekao da ćemo se razdvojiti kada se na miru oprostimo.
Otvorila je oči i pogledala me pomalo iznenađeno.
Mama: A ako sam ja mlada damo rekla da ide, onda ima da ide! I treba da slušaš mene! I ti i on! Jer je ovo moja kuća, a ti si moja kćerka!
Sve više su me počele iritirati njene izjave pune bijesa i mržnja i iako me je to itekako boljelo, bila sam i poprilično iznervirana ali i spremna za suprotstavljanje.
Ariel: A šta ako te mi ne želimo slušati?!
Prvo me je šokirano pogledala, a zatim, iznervirano uzdahnula te se naslonila rukom na stepenište.
Mama: E pa ti moraš mene slušati!
Harry je prislonio usne na moje uho i na trenutak me je njegov topli dah skoro dekoncentrisao.
Harry: Juli...
Prekinula sam ga jer sam pretpostavljala da je želio reći da se ne nerviram, ne protivim ili nešto slično. Kada sam već započela, željela sam ovu raspravu sa mamom izvesti do kraja.
Ariel: Ali ja neću da te slušam mama!
Ona je odjednom dobila neki izraz lica kao da je prosvijetljena dok je tetka pomalo zbunjeno posmatrala i ujedno i meni upućivala zabrinute i nesigurne poglede.
Mama: Aha! Aha! To ti je on sad rekao da mi kažeš, je li tako?!
Mogla sam da čujem kako je Harry uzdahnuo dok je mama uporno uperivala prstom u njega.
Harry: Gospođo mol...
Ona ga je prostrijelila pogledom još uvijek ne spuštajući prst.
Mama: Ti ćuti! Dosta sam od tebe čula!
Pogledala je prema tetki i malo joj se približila.
Mama: Vidiš li ti ovo?! Ti njega braniš, a on okreće Ariel protiv vlastitih roditelja!
Prešla sam rukom preko čela pitajući se dokle može ići mamina bolesna mašta, a Harry je uzeo tu moju ruku te je nježno poljubio. Njegova pažnja kao i prisutnost su mi davali neku vrstu snage i borbenosti i zato nisam željela posustati pred mamom niti završiti svađu s njenim vrijeđanjem Harrya.
Ariel: Mama molim te...Još ćeš početi da umišljaš?
Malo je stisnula oči te pogledala prema meni.
Mama: Sve sam shvatila, ne treba mi više ništa On te uporno okre...
Polako sam se izvukla iz Harryevog zagrljaja te krenula prema njoj što je sve poprilično iznenadilo.
Ariel: Meni ne treba niko ko će da me okreće protiv vas! Vi me sami okrećete protiv sebe! Kako ne razumiješ!?
Par trenutaka je gledala u mene sa nekom nedefinisanom grimasom ali je uskoro visoko podigla glavu pokazujući svoj ponos te se malo propela na prste kako bi mogla vidjeti tatu koji je još uvijek sjedio u dnevnom.
Mama: Čuješ li ti ovo Jack?! Šta tamo sjediš, dolazi!
Nastala je mala tišina jer smo vjerovatno svi čekali na tatino pojavljivanje ili barem odgovor, a ovo drugo je i uslijedilo ali nakon malo vremena.
Tata: Obavi to bez mene.
Mamina grimasa se odjednom izobličila u šokiran izraz lica i mislim da nikada prije nisam primijetila da može toliko raširiti oči niti sam primijetila da ima poprilično lijepu boju očiju...Ne[to poput svijetlo sme]e sa ylatkastim odsjajem...A mo\da je bila u pitanju samo svjetlost koja je dolayila kroy staklo na vanjskim vratima.
Mama: Molim?! Pa šta je sad s tob...
Krenula je prema tati, a ja sam je uhvatila za ruku i zaustavila, a ona se okrenula i jednako šokirano me pogledala.
Ariel: Ne moraš tatu uplitati u sve.
Stavila je ruku na moju te je naglo otrgla od svoje i ljutito me pogledala.
Mama:To se mene ne tiče!
U tom trenutku sam čak poželjela i da se nasmijem jer njenim neshvatljivim i popriličnom glupim izjavama izgleda nema kraja.
Ariel: Molim? Pa normalno da me se tiče kad se svađaš sa mnom!
Krenula je da mi odgovori ali sam je ja prekinula izgovarajući, njoj vjerovatno najmrže ime na svijetu.
Ariel: I Harryem!
Protrljala je oči, a zatim me pogledala ljutito unoseći mii se u lice. Harry je stao iza mene pokušavajući da me odmakne od nje.
Mama: Ne izgovaraj njegovo ime u ovoj kući...
Zatvorila je oči, a ja sam uzdahnula odupirući se Harryev naporima da me odmakne od nje. U meni je odjedanput sve proključalo i nisam mogla podnijeti da tako govori o njemu i što je najgore od svega...On je prinuđen da to sluša.
Ariel: On je moj dečko i pomiri se s tim da ćeš svaki prokleti dan slušati njegovo ime sve dok se ne pomiriš s tim da smo zajedno!
To su bile riječi koje su i mene poprilično iznenadile jer nisam planirala ništa slično izgovoriti. Ipak ni na trenutak nisam zažalila što sam to rekla i shvatila sam da je smjelost jedino oružje kojim se mogu boriti protiv mame. Izraz lica joj se par trenutaka nije uopšte mijenjalo i to me je na trenutak pokolebalo dok jedna Harryeva ruka bila na mojoj mišici uporno pokušavajući da me povuče unazad. U tom trenutku kao da se trenutak od prošle svađe ponavljao i mamina je ruka poletjela prema mom licu. Zatvorila sam oči očekivajući šamar svake sekunde ali se to nije dogodilo. Otvorila sam oči i ugledala mamin pomalo uplašeni pogled kao i veliku mušku ruku urašenu lijepim srebrnim prstenovima koja je čvrsto držala njenu ne ostavljajući joj mogućnost za bilo kakav pokret. Mama je stisnula zube pokušavajući da prikrije strah.
Mama: Pusti me.
Harry je prošao pored mene još uvijek je držeći za ruku te joj se unio u lice. Tetka mi je za to vrijeme prišla te me zagrlila milujući me po kosi. Mogla sam čak primijetiti i tatin zabrinuti pogled koji je dolazio iz dnevnog. Harryev pogled se nije mogao mjeriti ni sa jednim maminim ni tatinim ljutitim jer je jednostavno zelenilo njegovih očiju bilo nešto što te može uplašiti jednako kao i očarati. U ovom trenutku je ona opasnost definitivno prevladala ne dopuštajući maminim ustima da se više pomjere niti ispuste bilo kakvu riječ. Harryeve usne su cijelo vrijeme bile stisnute ali sam znala da na taj način suzdržava bijes koji je kipio u njemu. Uskoro se napokon mogao čuti njegov promukli ali poprilično bijesni glas koji je bio veoma tih ali jednako opasan.
Harry: Već sam vas jednom upozorio. Na Ariel ne smijete ni povisiti ton, a kamoli je ponovo udariti. Ja vam to neću dopustiti i nemojte misliti da će vam naša razdvojenost dopustiti da radite šta hoćete. Ja ću uvijek sve saznati i doćiću kad je god potrebno da branim Ariel i to vam već jednom treba biti jasno.
Mama je pokušala otrgnuti ruku ali joj to naravno nije uspijevalo i to je bilo nemoguće. Pokušala je i krenuti unazad ali ni to nije mogla jer je Harry bio poput stijene koja je zarobila i od koje se može osloboditi tek kada on to bude želio.
Harry: Nikada nisam podigao ruku na ženu, niti ću. Ali to ne znači da ne postoje drugi načini kojima bih vas mogao natjerati da požalite ako vam ikada više padne na pamet da pipnete Ariel.
Ona je samo zurila u njega ne usuđujući se više da bilo šta kaže, a u tom trenutku im je prišao i tata koji je stavio ruku na Harryevu te ga ljutito pogledao.
Tata: Hej.
Harry je pustio njenu ruku ne zadržavajući dugo pogled na tati te krenuo prema meni. Tetka me je polako pustila, a ja sam dopustila Harryu da me čvrsto zagrli i utopli svojim savršenim tijelom kao i poljupcima koje je spuštao na moju kosu.
Mama: Vidiš li ti kakav je on? Nemoj se praviti da ovo sad nisi vidjela!
Pogledala sam prema Harryu koji me je nježno pomazio po obrazu, a ja sam zatvorila oči te se pokušavala što više prilagoditi obliku njegove savršene ruke.
Mama: Ariel!
Ponovo sam otvorila oči i ugledala one savršene zelene koje su me nekako pitomo posmatrale i izmamile osmijeh na moje lice. Ujedno sam tim osmijehom željela iskazati Harryu zahvalnost jer me je odbranio od maminog šamara. Zaista mi nije bilo jasno kakvo sada sažaljenje mama pokušava izazvati sa moje strane kada je ona ta koja je krenula da me udari.
Mama: Ariel Jones! Zar ti ovo sada nije bilo dovolj...
Malo sam se pomaknula u stranu kako bih je mogla pogledati u oči koje su u sebi još uvijek krile strah i zaustaviti u toj glupoj rečenici koja već od samog početka nije imala smisla.
Ariel: Za šta?!
Usta su joj ostala otvorena i s obzirom da nije bila spremna na to da ću je prekinuti počela je da pokazuje nešto rukama pokušavajući da prikrije zbunjenost kao i nespremnost. Tata je stajao pored nje držeći rtuku na njenom ramenu i to je jerovatno trebalo da pretstavlja neku podršku. Ipak, još uvijek nisam bila sigurna o čemu su to on i Harry maloprije razgovarali i da li je to razlog tatinoj odsutnosti u psihičkom smislu.
Ariel: Da se ne pravim da nisam vidjela šta?! To da si krenula da me ošamariš i da te je Harry spriječio, je li to? E pa vrlo dobro sam to vidjela mama i nemam razloga da se pravim da nisam.
Prešla je rukom preko čela dok me je Harry nježno mazio po dlanu lijeve ruke.
Mama: nisam na to mislila.
Nasmijala sam se i zamahala glavom.
Ariel: Ahaa, mislila si na onaj dio kad je on tebe uhvatio za ruku i onio ti se u lice zato što ti to više odgovara zar ne? A pravićemo se da me nikada nisi udarila niti pokušala da to uradiš.
Pogledala je prema meni očima koje su izgledale poprilično umorne ali itekako spremne za nastavak rasprave. Znala sam da ovo neće završiti dok njena ne bude zadnja.
Mama: To je za tvoje dobro. Ja samo pokušavam da te vaspitam.
Harry je u tom trenutku stavio ruku iza mojih leđa, a ja sam naslonila obraz na njegovo rame lagano uzdišući zbog maminih glupih razmišljanja.
Harry: Njoj je 17 godina i mislim da je malo kasno da je vaspitavate onako kako vama odgovara.
Mama ga je prostrijelila pogledom ali sam imala osjećaj kao da većinu stvari govori samo da bi Harrya natjerala da nešto kaže. Ne znam zašo ali mislim da pokušava naći neku njegovu manu koju bi mogao otkriti prilikom sukoba s njom pa da onda ona može ispasti žrtva, a on nasilnik i neodgojeni dečko kao što ona kaže.
Mama: Ti se ne petljaj.
Lagano sam stisnula kraj Harryeve majice vrhovima prstiju te mu se približila.
Ariel: Ima pravo da se petlja.
Mama je krenula da mi nešto kaže ali je tata prekino tako što je ispružio ruke.
Tata: Dobro dosta više!
Mama ga je pogledala iznenađeno, a tata je duboko uzdahnuo i uputio pomalo nedefinisan pogled Harryu i meni.
Tata: Imate tri minute da se pozdravite, a onda ti (pokazuje prema Harryu) odlazi i da više završimo s ovim.
Pogledala sam prema Harryu koji je oblizao usne te prebacio kosu na stranu. Nakon toga je na trenutak spustio gavu, a zatim pogledao prema tati.
Harry: Ja ću otići tek kada mi obećate da ćete se lijepo ponašati prema Ariel.
Mama se namrštila i i stavila jednu ruku na kuk dok je drugom pravila neke neobjašnjive pokrete.
Mama: Ma ko si ti da...
Tata je prekinuo tako što joj je uputio značajan pogled te lagano je potapšao po ramenu.
Tata: Mi ćemo biti najbolji što možemo prema njoj...Ako ćeš je ti ostaviti na miru.
U tom trenutku mi je srce zastalo i pogledala sam šokirano prema Harryu odmahujući glavom. On me je na trenutak pogledao, a zatim mi se nasmiješio. Međutim, kao i uvijek posljednjih dana bilo je gotovo nemoguće primijetiti njegove rupice jer se smijao preko volje i samim tim ni osmijesi mu nisu bili dovoljno široki ni jaki. Isti taj osmijeh je zadržao kada je pogledao prema mami i tati samo što sam u njemu ovoga puta mogla vidjeti i tračak nekakog nepoštovanja.
Harry: Zar su vam stvarno potrebno dogovori da biste se lijepo ponašali prema vlastitoj kćeri?
U tom trenutku su i mama i tata dobili pomalo neobične izraze lica i mislim da su tek tada shvatitli koliko je bilo glupo i ponizno ono što je tata maloprije rekao. Harry je protresao glavom i u pogledu sam mu mogla vidjeti da je čak malo i potresen time.
Harry: Zar ste toliko jadni? Nije vam dovoljno što je tjerate da ide na sekciju i bavi se glumom iako je to ne zanima...Nije vam dovoljno što joj namećete nekog Lea iako ga ona ne voli...Nije vam dovoljno što joj ne date da bude sa dečkom i što se iživaljavate na njoj? Još na kraju me ucjenjujete prijetnjom da ćete biti loši prema njoj ukoliko se ne maknem iz njenog života, a svjesni ste da joj značim. K-kakvi ste to vi ljudi?
Oči su mi se nakupile suzama, a mama i tata su razmijenili značajne poglede i mislim da su to bile neke vrste ohrabrenja. Ipak, ma koliko oni to htjeli priznati sebi ili ne...Duboko u duši su znali da je Harry upravu. Ali...Ponos je ponos, a oni ga imaju i previše. Tata je stavio ruke u džepove i krenuo u dnevni.
Tata: Tri minute.
Kao što sam i mislila. Odlučili su se samo praviti kao da nisu ni čuli šta je Harry rekao. Sve to me je užasno boljelo...Imam osjećaj kao da su moji roditelji zapravo najhladniji na svijetu i da me oni jednostavno...Ne vole. Rukavom sam lagano obrisala suze koje su mi se uporno slijevale niz lice dok je mama još uvijek stajala na vratima od dnevnog i gledala nas ispod oka.
Tata: Jade!
Na te tatine riječi se onako preko volje povukla u dnevni, a Harry me je povukao za ruku te smo izašli iz kuće i krenuli prema njegovom autu. Cijelo vrijeme me je nježno mazio ili po kosi ili licu ili ruci. Što je više to radio, sve više me je hvatao strah od razdvajanja koje upravo slijedi. Stali smo pored auta i on se okrenuo prema meni prodorno me gledajući očima koje su se sjajile...Pretpostavljam da je osim sunca koje je baš u tom trenutku zalazilo, tome pridonijela i po koja suza koja je lagano izvirala miješajući se sa prelijepim zelenilom. Tek tada sam primijetila jedan pramen njegove kose koji je bio obojen u zeleno zahvaljujući Elly i to je izgledalo zaista slatko kao i cijelo Harryevo lice.
Ariel: N-nedostajaćeš mi...
Bilo je nemoguće dovesti moj glas u normalu jer mi je cijelo vrijeme drhtao...Ne znam da li je to bilo zbog plača, straha ili tuge ali znam da je osjećaj bio ružan i gotovo nepodnošljiv. Poljubio me je u ugao oka pritom kupeći sa svojim usnama i jednu suzu koja je upravo u tom trenutku krenula da klizi. Ja sam se nasmiješila i stavila ruku u njegove kovrdže.
Ariel: Slano?
Nasmijao se i napravio neku grimasu oblizujući usne. Čvrsto sam ga zagrlila ne dajući mu priliku da bilo šta kaže. Mogla sam po vibraciji njegovih pluća osjetiti smijeh koji je zajedno sa sobom poveo i topli Harryev dah rasipajući se po mom vratu.
Harry: I ti ćeš meni nedostajati Julija ali ćemo smisliti nešto kao i uvijek.
Lagano sam otvorila oči ne odmičući glavu od njegovog ramena nadajući se da ta njegova izjava ima neku budućnost.
Ariel: Misliš?
Pomazio me je po leđima i poljubio u kosu.
Harry: Naravno.
Polako sam se odvojila od njega te obrisala suze, a zatim ga pogledala pomalo nesigurno.
Ariel: O-o čemu ste tata i ti razgovarali?
Par trenutaka je ćutao, a zatim uzeo moju ruku te je nježno poljubio svojim rumenim usnama ne skidajući pogled sa mene.
Harry: To sada nije bitno. Nemamo mnogo vremena da bismo se time zamarali.
Nisam baš bila sigurna da li je zaista tako mislio ili mi jednostavno nije želio reći ali se nisam dugo ni zadržavala na toj misli. Harry je uzdahnuo i prošao rukom kroz kosu gledajući prema mom džepu.
Harry: Mobilni ti je tu, je li tako?
Prešla sam rukom preko džepa kako bih se i sama uvjerila, a zatim klimnula glavom.
Ariel: Mhm...Paziću da ga ne pronađu...
Harry je spustio pogled i mogla sam primijetiti da je porilično nervozan. I ja sam bila i to mnogo ali sam to više ispoljavala kroz plač s obzirom da su mi suze neprestano tekle. Skupio je obrve te pogledao prema meni dok sam ja pokušavala da prikrijem činjenicu da ne mogu prestati plakati. Znala sam da su i njegove oči suzne ali je to on mnogo vještije prikrivao. Polako se sageo usput sklanjajući moju kosu na stranu, a zatim prislonio svoje vlažne i mekane usne na moje. Znala sam da će mi to itekako nedostajati ako ne smislim način na koji bismo se mogli viđati. Obamotala sam ruke oko njegovog vrata i primijetila da su mu loknice itekako mokre od znoja iako je bilo poprilično svježe što znači da je uzrok tome vjerovatno bila nervoza.
Mama: Ariel!
Kao i uvijek...Glas koji mora da pokvari baš svaki moj lijepi trenutak sa Harryem. Krenula sam da odvojim usne od njegovih ali mi on to nije dopustio već me je još više primakao sebi i čvrsto zagrlio ne prekidajući poljubac. Pretpostavljala sam da mi je time želio dati znak u smislu 'pusti je'. Stisnula sam njegove mekane kovrdže i on me je u tom trenutku ugrizao za usnu što je prouzrokovalo mali prigušeni jauk s moje strane. To je izmamilo obostrani osmijeh za koji sam znala da neće dugo trajati. Polako smo odvojili usne i pogledali se ravno u oči. Zbog neobične boje sunca koje se probijalo između sivo-bijelih oblaka pokušavajući da zađe, oči su mu dobile mnogo svijetliju boju...Poput one žućkasto-zelene kao kod mačaka. Nasmijao se ali onako istinski kao da je znao da želim vidjeti njegove rupice. To je bilo zaista slatko i nisam znala da li da se nasmijem ili da još više plačem. Na kraju sam uradila i jedno i drugo i to je izgledalo zaista blsavo. Harry mi je pokušavao obrisati suze ali da li je to moguće dok one stalno teku? Ne. Uzdahnula sam i još ga jednom čvrsto zagrlila.
Mama: Ariel!
Polako smo se odvojili, a on se sageo te me nježno poljubio u ivicu usana.
Harry: Vidimo se Julija...
Počeo je hodati unazad još uvijek sasvim okrenut prema meni. Ja sam prekrstila ruke i jednom mu lagano mahala.
Ariel: Vidimo se Romeo...Kovrdžavi.
On se nasmijao i poslao mi zračni poljubac kao i ja njemu. Nakon toga je zavukao ruku u džep, izvukao ključ, a zatim otključao auto i ušao u njega. Počeo je okretati ključ gledajući ravno u mene dok sam ja pokušavala obrisati suze i napokon ih zaustaviti. Nisam mogla da mu dobro vidim lik zbog zatamnjenog stakla ali mi je čak i to u tom trenutku bilo dovoljno jer sam znala da ga narednih dana neću moći vidjeti ni tako. Upalio je auto, a ja sam se pomaknula u stranu kako bi mogao da prođe pored mene, a zatim izađe na drugu stranu ulice koja takođe ima put prema glavnoj autocesti.Svirnuo mi je i mahnuo kao i ja njemu. Stajala sam sve dok se moglo vidjeti crno auto koje se sve više udaljavalo prema kraju ulice, a bol u meni je sve više rasla. Nikakva mamina i tatina maltretiranja me ne plaše koliko razdvojenost od Harrya. Šta ako to ne mognem podnijeti? Auto je polako skrenulo i nestalo iz mog vidika, a ja sam zatvorila oči i duboko uzdahnula dok mi je sunce stvaralo crvenu boju koja mi je blještala ispred očiju. Ipak, to me nije ometalo u zamišljanju Harryevih zelenih očiju koje kao da su me još uvijek posmatrale i davale mi snagu da se borim. Prstima sam obuhvatila onu ogrlicu koju mi je još davno kupio te je nježno poljubila.
Ariel: Volim te Harry...