DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 119

  Ariel 's P.O.V. (Arielina perspektiva)

Crvkut ptica koji kao da je dopirao iz moje sopstvene glave me je polako izvlačio iz dubokog sna koji je bio izmiješan svim i svačim poput nekog nejasnog japanskog crtanog filma i pitala sam se da li su mi možda na neki način ptice uletjele u sobu. Polako sam počela da pomijeram tijelo koje mi je bilo u potpunosti ukočeno i mogla sam osjetiti kako mi kosti na nekim mjestima 'kucaju'. Izgeda da se cijelu noć nisam pomjerila iz jednog te istog položaja. Duboko sam zijevnula osjećajući kako mi hladni i pomalo vlažni zrak ispunjava unutrašnjost usta kao i ostale disajne organe. Izgleda da sam sinoć zaboravila zatvoriti prozor prije spavanja. Polako sam zatvorila oči čiji kapci kao da su bili međusobno zalijepljeni superljepkom te ostala u šoku kada sam ugledala ogromnu plavu površinu koja je bila na prelazu između svijetle i tamne i trebalo mi je par rasprava sa samom sobom da se u potpunosti uvjerim da nismo krečili sobu. Hladni zrak je polako počeo da razbistrava moje mutne, pospane i još uvijek ne upotpunosi svjesne misli, tačnije mozak tjerajući me da se prisjetim prethodne večeri provedene s...Harryem. Pokušala sam okrenuti glavu na lijevu stranu ali nisam uspjela zbog nečeg tvrdog za šta sam sve do tada mislila da je jastuk. To je zapravo bila njegova lijepa glava okružena nestašnom smeđom kosom koja je jednim dijelom bila prilijepljena za moje lice. Težina koju sam osjećala na nogama i za koju sam takođe mislila da je prouzrokovana jastukom bila je izazivana Harryevom nogom koja je bila prebačena preko mene. Zavalila sam glavu unazad gledajući u prelijepo nebo po kom sam mogla zaključiti da još uvijek nije u potpunosti svanulo jutro, tačnije da nije izašlo sunce. Bilo je previše mračno. Ne mogu vjerovati da smo ovdje proveli cijelu noć...nisam se čak ni javila mojima...posljednji kontakt koji sam uspostavila s njima bio je kada sam im poslala poruku da ću se kasno vratiti kući jer moram da probno radim...sigurno mi neće povjerovati ako im kažem da sam morala preuzeti i treću smjenu. Ali im se isto tako neće svidjeti ni činjenica da sam bila s Harryem. Možda se ne sviđa ni zloj Ariel ni onoj savjesnoj koja me je sve do sinoć tjerala da polako idem uz stepenice, bez preskakanja...i evo me sada ležim u Harryevom zagrljaju na vrh njegovog auta nakon što sam mu priznala da ga još uvijek volim i dala mu šansu da mi sve objasni bez prevelike drame. Možda je takav način ipak bolji...za oboje, a ja se nadam da zaista više ništa ne krije od mene. Sve dosadašnje svađe su se odvile bez ikakve potrebe, sve je davno moglo biti razjašnjeno ali sada je gotovo i ne želim više razmišljati o tome. Prošlost se ne može promijeniti ali isto tako ni budućnost. Sve je u rukama sudbine i Boga, a na nama preostaje samo da se izborimo sa svim onim što nas čeka. Da li mene napokon čeka sreća sa ovim dečkom čiji je nos trenutno zaboden u moj vrat i koji duboko i hrapavo diše posipajući moju kožu svojim dahom koji je za razliku od vazduha bio jako topao? Možda...Tek nakon što su mi usne zatrnule shvatila sam da sam se sve do tada glupavo ali i zaljubljeno smješkala prisjećajući se koliko mi je sinoć puta šapnuo na uho da me voli sve dok nisam zaspala. Zatvorila sam oči i naslonila obraz na njegove kosu u još većoj mjeri u pokušaju da nastavim spavati ali mi nije išlo...Srce mi je prebrzo kucalo, a i osjećala sam se poprilično razbuđeno unatoč činjenici da sam juče imala itekako naporan dan. Prvo potraga za poslom pa sve ono sa Ashley i Richardom pa cijela radna smjena pa Chrisy pa Vicky pa Harry...Uh...Zijevnula sam po deseti put otkako sam otvorila oči te se polako pokušala ustati ali to nikako nisam mogla učiniti sve dok je Harryevo tijelo bilo obamotano oko mog. Polako sam stavila ruku na njegovu glavu pokušavajući da je u potpunosti polegnem na mekano ćebe koje je grijalo podlogu pod nama ali mi on to nije dopustio tako što je nešto promrmljao te još više uvukao glavu u prevoj na mom vratu sada prebacujući i ruku preko mog stomaka. Cijela moja lijeva polovina je bila zarobljena njegovim dugim, velikim i razvijenim tijelom tako da nisam imala nikakvog izgleda za 'bijeg'.
Ariel: Harry...
Ne želim ga u potpunosti probuditi samo mu želim u tom polusnu reći da se malo pomijeri jer mi je zaista zatrnuo svaki dio tijela.
Ariel: Harry...
Nije reagovao i ja sam se nasmiješila posmatrajući njegovo spokojno i trnutno blijedo lice ukrašeno prelijepim očima, usnama, rupicama, obrvama, nosem...jednostavno svime. Nježno sam prešla dlanom preko njegovog obraza pokušavajući da ga barem na trenutak izvučem iz sna.
Ariel: Harry...
Ovoga puta sam bila malo glasnija i eto posrećilo mi se s obzirom da je par puta malo jače trepnuo sa ipak još uvijek zatvorenim očima nakon čega ih je polako počeo otvarati. Ja sam nastavila prelaziti prstima preko njegovog lica kako ga ne bih previše naglo probudila. Želim učiniti da se osjeća jednako lijepo kao što je on učinio da se ja osjećam sinoć...noćas ali evo i jutros iako još uvijek nije ništa učinio osim što me je u potpunosti zarobio svojim tijelom i ugrijao dahom.
Tiho i gotovo nerazumljivo je promrmljao moje ime iako me još uvijek nije mogao ni vidjeti s obzirom da je ponovo zatvorio oči. Čini mi se da je to više rekao onako u snu.
Ariel: Možeš li se samo malo pomjeriti?
Pažljivo sam prislonila usne uz hladnu kožu na njegovom čelu s obzirom da je to u tom trenutku bilo jedino mjesto koje sam mogla da dohvatim. Tada je otvorio oči više nego maloprije dobijajući priliku da me barem djelimično vidi.
Harry: Ariel?
Čini mi se da je i on bio jednako iznenađen što me vidi kao što sam ja bila maloprije. Izgleda da smo previše vremena proveli odvojeno jedno od drugog tako da je u ranim jutarnjim satima od naših mozgova ipak previše očekivati da će i da na sekundu pomisliti kako bismo mogli jedno drugome biti u naručju. Oči su mu bile mutno zelene i na uglovima ukrašene bijelim crncima krmelja koji su ih na neki način činile pitomijim. Nakon što je skoro nekoliko minuta zurio u mene na obrazima je prvo otkrio malene rupice koje su postajale sve dublje i izraženije uporedo sa izduživanjem i izvijanjem rumenih usana u mali pospani smiješak.
Harry: Dobro jutro...
Prešla sam rukom preko njegovog čela sklanjajući nekolika oznojena pramena kose na stranu, a zatim sam istom tom rukom prešla preko ostatka njegovog lica pokušavajući da budem što nježnija.
Ariel: Nastavi spavati još uvijek je rano...
O Bože, pričam kao da se nalazimo u hotelskoj sobi, a ne na vrhu tvrdog i hladnog krova.
Ariel: ...Samo ako možeš da pomjeriš nogu i tuku pošto sam poprilično smrskana.
Nasmijala sam se onoliko kooliko sam mogla s obzirom da mi je koža lica još uvijek bila zategnuta i u nemogućnosti da se previše rastegne. Činilo mi se da mu je bilo potrebno par trenutaka da shvati šta mu govorim i tek onda je polako povukao nogu na svoju stranu protežući svoje ionako dugo tijelo.
Harry: Izvinjavam se...
Ja sam osjetila ogromno olakšanje ali ne i nogu koja mi je zbog utrnutosti bila kao u potpunosti odumrla. Malo sam je razdrmala osjećajući mnogo manju težinu i na svom stomaku od kog se odmakla Harryeva duga ruka koja je završila u zraku. Raširio je svoje duge prste koji su u odnosu na nebo i svjetlost koja je dopirala sa njega iako još uvijek nije bilo sunca bili dosta tamniji i pored svog ostalog prostora ja sam odlučila to plavetnilo posmatrati baš kroz njih. Ono što je meni, a pretpostavljam i njemu najviše upadalo u oko bio je prsten koji kao da je svakog trenutka mogao postati ogroman u tolikoj mjeri da se obamota oko nas i ostavi nas pribijene jedno uz drugo...zauvijek...Harry je sinoć nekoliko puta spomenuo tu riječ i pitam se da li je zaista moguće da bi me mogao voljeti do kraja svog života...to ipak nije tako mala stvar, a mi smo mladi...Mada mi se uvijek čini da nikada neću biti sposobna da volim nekog muškarca pored Harrya i takvo mišljenje sam imala čak i onda kada smo bili u svađi i kada sam mislila da je s nama zauvijek gotovo...i eto, ponovo ta riječ...zauvijek.
Harry: Zemlja zove Ariel Jones.
Trepnula sam trgnuvši se na njegove riječi i susrevši se s njegovim licem koje se našlo nadamnom.
Ariel: Ipak nećeš više spavati?
Omdahnuo je glavom i izgovorio jedno 'c' nakon čega je spustio svoje lice ovoga puta i ne tražeći dozvoli da ga poljubim...mada mu je ni sinoć nisam dala pa je opet to učinio. U svakom slučaju ne mogu reći da sams e previše bunila. Usne su nam se na samo pojedinim mjestima doticale i isto tako u sekundama gubile kontakt. Ne znam zašto ali nije započinjao poljubac nego me je samo posmatrao svojim nateklim i još uvijek poprilično pospanim smaragdnim očima koje su sada bile dosta svjetlije...na nekim mjestima su imale čak i svijetlo plavi odsjaj koji ih je činio još časrobnijim.
Ariel: Zašto me nisi sinoć probudio?
Lagano se nasmiješio prelazeći kažiprstom preko sredine moj lijevog obraza i dopuštajući samim vrhovima naših trenutno smrznutih noseva da se međusobno dodiruju i golicaju.
Harry: Nisam želio da ideš.
Nisam ni ja ali isto tako znam da ću požaliti zbog toga čim dođem kući...Jeste da u posljednje vrijeme nisam imala baš previše problema s mamom i tatom ali oni su bili i presrećni zbog mene s obzirom da sam provodila dosta vremena sa Leom i oni su naravno odmah znali da nešto nije uredu sa mnom i Harryem.
Ariel: Ali mama i tata ć...
Baš kao i sinoć bila sam prekinuta Harryevim usnama i ma koliko d ame je to nerviralo uživala sam u svakom kontaktu sa prelijepom mekanom rozom kožom kojom su njegove usne bile obložene. Mogla sam da osjetim svako mjesto na kom su bile malo ispucale i isto tako sam tačno mogla znati kada bi bile suhe...kada vlažne...i samo ja sam imala tu mogućnost...U tom trenutku mi se u glavi pojavila ona slika na kojoj se Harry u klubu ljubi sa plavokosom djevojkom za koju kaže da nije Ashley na šta mu ja, nadam se ne slijepo, vjerujem zajedno sa načinom na koji sam zamišljala njegov prisilni poljubac sa istom tom Ashley. Cijelo tijelo mi je poprimilo mukli osjećaj kog sam se željela riješiti ali nisam mogla jer mi te glupe scene nisu željele izaći iz glave.
Ariel: Harry...
Izgovorila sam njegovo ime iako još uvijek nisam bila oslobođena njegovih usana što je on ignorisao pokušavajući da nastavi poljubac ali sam ga ja u tome spriječila stavljajući palac na njegovu dojnju usnu. Otvorio je svoje očaravajuće bistre oči u kojima sam na trenutak uz zbunjenost ugledala i svoj lik.
Ariel: Stani malo...
Pslonio je obe usne na jagodicu mog palca spuštajući pogled koji je odjedanput postao zamišljen.
Harry: Znam da ne bismo trebali požurivati...
Ariel: Pusti sad to...
Jeste da ne bismo trebali požurivati ali sada je kasno da o tome raspravljamo...Ponovo je podigao pogled na moje lice očito zbunjeno očekujući nastavak moje rečenice.
Ariel: Željela sam da te pitam...Da li si išta osjetio u trenutku kada su te njih dvije na silu poljubile?
Nadam se da je to bilo na silu....jeste...vjerujem mu..poslije svega ipak da...Očekivala sam da će se nasmijati, napraviti neku čudnu gimasu ili šta već ali je on umjesto toga zadžao veoma ozbiljan izraz lica odmičući ga od mene na samo centimetar-dva...
Harry: Pa...
Otvorio je usta dopuštajući da se njegova mišićava prsa koja su jednim dijelom bila pritisnuta uz moja povećaju pod uticajem zraka kojima su bila ispunjena.
Harry: Hm...
Iskreno, nisam baš mislila da će mu toliko trebati da mi da odgovor. Počela me je hvatati panika i malo je hvalilo da ga gurnem od sebe, skočim sa auta, a nespretna kakva i jesam vjerovatno bih slomila nogu...onda bih tako polomljena počela da trčim, vrištim i govorim mu kako ne želim da čujem nikakav odgovor. Onda bih vjerovatno završila pod nekim autom baš kao što se to dešava većini glupih horor filmova sa poludjelim osobama.
Harry: Pa ne znam, prvo sam razmišljao o tome da ih odvučem u krevet jer mi su mi se poprilično sviđale ali sam se onda sjetio tebe i nisam želio da budem baš toliiki kreten i onda sam se nekako suzdržao...iako sam nekoliko puta nakon toga požalo...i sad mi je krivo ali šta da se radi.
Samo sam gledala u njega razmišljajući o tome kako bi ona šala iz mog mozga od maloprije mogla postati stvarnost. Šali se, zar ne? Sad će se nasmijati i..Izraz lica mu je još uvijek bio sasvim ozbiljan ali se ja nisam dala pokolebati. Ta ne bi mi valjda poslije svega onoga od sinoć rekao nešto ovakvo i bio ozbiljan?
Ariel: Ha...Harry?
Nasmijala sam se uz to prisilno koristeći one najnaivnije atome snage s obzirom da sam svu izgubila sa njegovim riječima. Znam da se šali ali opet....
Ariel: Harry!
Udarila sam ga rukom u rame na šta se on na trenutak nasmijao, a zatim spustio glavu tako da sam sada umjesto njegovog savršeno isklesanog lica mogla vidjeti samo čupavu gomilu koja me je golicala po licu. Po načinu na koji su se pomijerala njegova ramena i ostatak tijela koji sam mogla vidjeti shvatila sam da se smije te osjetila ne val, nego cunami olakšanja kojim sam bila potopljena ali ipak srećna.
Ariel: A bezobrazan si da znaš...
Pokušala sam ostati ozbiljna iako bih se od neke čudne sreće koja je pretpostavljam bespotrebna, čini mi se mogla smijati danima. Ponovo je podigao glavu i pogledao me u oči odmahujući njome.
Harry: Još uvijek mi ne vjeruješ u potpunosti.
Na trenutak se malo uozbiljio gledajući me mnogo prodornije nego do tada.
Ariel: Ne misliš valjda...
Harry: Ne, ne, ne mislim na to da u bukvalnom smislu vjeruješ u moje riječi nego u to da nikada ne bih pomislio takvo nešto.
Ariel: Vjerovala sam ti...
Nakrivio je usne ka gore obrazujući maleni smiješak koji nije bio baš u potpunosti iskren.
Harry: Mogao sam u tvom pogledu vidjeti nervozu Julija...
Izgleda da sam pred njim ipak kao otvorena knjiga iz koje sve može čitati kada želi i kako želi...
Ariel: Ma to je bilo bezveze mada...mada bih lagala kada bih rekla da su mi prijale tvoje riječi.
Nasmijao se sada nešto življe nego maloprije odmah zatim oblizujući svoje već vlažne punačke usne.
Harry: Pa dobro to nisam ni očekivao.
Iako sam mislila da će nastaviti poljubac od maloprije on se uspravio u sjedeći položaj pored mene nakon čega mi je pružio ruku te mi pomogao da i ja učinim isto. Odmah zatim je prebacio ćebe preko mojih leđa i krila pokušavajući da održi toplinu u mom tijelu ali ipak u tome nije u potpunosti uspijevao. Jutro je bilo poprilično hladno. Zapravo, to je još uvijek bila zora i nebo je već poprimilo zlatnu boju koja nam je davala do znanja da sunce polako i lijeno počnje da proviruje ali nam je direktan pogled na njega zaklanjalo brdo.
Ariel: Ne možemo vidjeti svitanje...
Rekla sam to razočarano igrajući se sa jednim končićem koji je virio iz sivkastog ćebeta koje sam dijelila s Harryem. Nisam dobijala nikakav odgovor sve dok se on nije iz svojih očito dubokih misli vratio u stvarnost još uvijek zamišljeno i pomalo izgubljeno gledajući u mene.
Harry: Hm?
Pitam se o čemu razmišlja...O mom povjerenju? Znam da mu je to jako bitno ali isto tako nam je oboma potrebno vrijeme...zar nije dovoljno što sam sinoć skoro sat vremena ignorisala Vickyine riječi koje su me stalno bckale u svaku vijugu u mom ionako već tada pulsirajućem mozgu? Povjerovala sam mu iako i nisam baš imala prevelikog povoda za to...
Ariel: Kažem nećemo vidjeti svitanje...
Glavom sam mu pokazala ka sada već crvenom nebu čija je boja polako postajala svijetlija. On je pogledao u tom pravcu uput zijevajući na najslađi mogući način.
Harry-: Ko kaže?
Slegnuo je ramenima i pogledao prema meni, a prije nego što sam ja bilo šta mogla odgovoriti izvukao se iz ćebeta te spretno skočio sa auta. Raširila sam ruke upućujući mu upitan pogled na šta je on samo zaobišao auto prelazeći na prednju stranu.
Harry: Dolazi ovamo.
Pokazao mi je rukama ka sebi i jedini način da stignem do njega bio je taj da se spustim preko stakla...tačnije da skliznem preko malenog tobogana na autu. Željela sam da odbijem njegovu ponudu ali pošto smatram da previše komplikujem stvari u posljednje vrijeme, odlučila sam bez pobune učiniti ono što mi je rekao. Je li se meni čini ili nas dvoje pokušavamo da pojednostavimo našu vezu? Bojim se da to nije tako jednostavno. Zajedno sa ćebetom pod sobom sam mnogo jednostavnije prešla staklo koje je nadam se bilo dovoljno izdržljivo i kvalitetno da ga ne mogu oštetiti. Čim sam mu bila bliže Harry je obuhvatio rukama moje bokove te me privukao sebi tako da su mi noge savijene u koljenima bile s obe strane njegovog vitkog tijela. Zagrizao je dojnju usnu te pogledao prema meni na neki poseban način koji mi je u tom trenutku,ma koliko ja sebe uvjeravala da je to nemoguće, bio nedefinisan. Nageo se prema meni te prislonio svoj nos uz moj obraz dok su mu usne ostavljale jedan maleni statični poljubac koji je trajao sve dok nije prebacio ćebe preko mojih ramena. Nakon toga me je spustio na zemlju i zatim ostavio lišenu svog dodira s obzirom da je otišao da uzme drugo ćebe za sebe i hranu koja nam je još sinoć ostala tu.
Harry: Nije baš da će biti topao doručak ali šta je tu je...
Nasmiješio se dodajući mi jednu vrećicu koja je na sebi imala ukras 'Night&Day', a u sebi pecivo koje je izgledalo zaista lijepo mada pretpostavljam da je mnogo ljepše kada je toplo. Velika muška ruka se našla na mojim ramenima nakon čega me taj prelijepi kovrdžavi dečko poveo ka istom onom putiću kojim smo se peli kada me je prvi put ovdje doveo. Uspomene su počele da teku svakom venom u mom tijelu na taj način stvarajući mnogo jače pulsiranje nego što je to inače normalno.
Kada smo bili na uzvišenju koje mi je bilo itekako poznato, skrenuli smo drugim putem i ja sam se zapitala otkud Harry tako dobro poznaje to brdašce...Izgleda da je tu provodio mnogo više vremena nego što sam mislila. Uskoro smo se našli na drugoj strani koja je meni bila nepoznata ali sa koje smo mogli da u daljini vidimo ostatak dugog polja i pokoje brdašce slično ovome na kom smo se nalazili. Sve njih j ukrašavao prah sastavljen od toplih boja, a glavni umjetnik je bilo sunce koje je ponosno sada već virilo cijelom svojom polovinom. Prizor je bio jednako lijep kao i onaj koji smo imali kada smo posmatrali zalazak sunca i pitam se...pitam se da li ovo svitanje koje inače predstavlja novo rađanje dana koje se ponavlja na svakih 24h predstavlja i novi početak za nas dvoje...za Harrya i mene.
Harry: Vidiš da ćemo ipak pogledati svitanje.
Obrisao je jedan veći kamen koji se nalazio pored nas te sjeo na njega pokazujući mi rukom na mjesto pored sebe. Smjestila sam se pored njega te zagrizla prvi komad peciva koje je unatoč svojoj smrznutosti bilo ukusno.
Harry: Sviđa li ti se?
Klimnula sam glavom osjećajući kako mi noostalgija na neki način urušava raspoloženje. Isti slučaj je pretpostavljam bio i od Harrya mada mi se čini da je on postao neraspoloženiji mnogo prije...Dok smo još bili na krovu. Pogledala sam prema njemu što on nije ni primijetio s obzirom da je gledao u prelijepo prostranstvo ispred nas sužavajući otvore na očima zbog svjetlosti koja još uvijek nije bila prejaka.
Ariel: O čemu razmišljaš?
Naglo je pogledao prema meni, a odmah zatim spustio pogled lagano sliježući ramenima.
Harry: Ne znam..o mnogo toga.
Ariel: Na primjer?
Malo više sam se okrenula na stranu osjećajući kako radoznalost polako počinje da izviruje iz mojih očiju.
Harry: Pa uglavnom se u svemu nalazimo nas dvoje.
Nasmiješio se čak i u tom trenutku izgledajući zamišljeno dok mu je jedno oko bilo otvorenije nego drugo. Klimnula sam glavom odlučna da ga više neću ništa zapitkivati s nadom da te misli nisu vezani ni za šta loše.
Harry: Inače...
Odložio je svoj droučak sa strane te prebacio jednu nogu sa druge strane kamena takod a je bio u potpunosti okrenut prema meni. Spustio je pogled na hladnu sivu podlogu pod seobom prelazeći prstom preko njegove hrapave površin dok mu je ćebe sa jednog ramena lagano klizilo. Cijela lijeva strana njegovog lica je sada bila obasjana zlatnom bojom dok je druga bila u tami savršo predstavljajući sliku svakog čovjeka...Odnosno, svi mi imamo svoju svijetlu i mračnu stranu ali zato ne posjeduje svako mogućnost da ih konotroliše i drži ih u bilansu.
Harry: Sinoć sam u potpunosti zaboravio da te pitam...ko je taj Ch...
Napravio je neku grimasu kojom je valjda trebao da izgleda ne pretjerano zainteresovan za odgovor na vlastito pitanje ali sam zato ja znala da i nije baš tako.
Ariel: Rekla sam ti, še...
Harry: Šefov nećak, znam to.
Prevrnuo je svojim svijetlo zelenim očima koje se nisu mogle porediti ni sa jednom iglicom zimzelenog drveća koje je bilo prisutno na par mjesta oko nas.
Ariel: E pa ni ja ne znam više od toga...
Osim da je gej. A da mu to odmah kažem?
Harry: Pa...šta je radio tamo?
Još uvijek nije podizao pogled i pretpostavljam da je na taj način pokušavao prikriti prave emocije koje su se krile u njegovim radoznalim očima.
Ariel: Hm, sad je red na tebi red da ti meni vjeruješ.
Nasmiješila sam se i nastavila jesti svoje pecivo dok je pomalo nesigurni Harryev pogled dolutao do mog lica.
Harry: Nije stvar u tome da sumnjam u tebe nego...nego su muškarci čudni.
I ja sam sjela na isti način kao i on okrenuta prema njemu i s namjerom da se malo igram sa njim.
Ariel: Nadam se da tu ubrajaš i sebe.
Ponovo je zakolutao očima održavajući jedan mali smiješak nakrivljen na desnu stranu na svom licu.
Harry: Pa dobro ali moraš priznati da sam ja ipak najnormalniji od muškaraca u tvom životu.
Nasmijala sam se izazivajući i kod njega nešto veselije raspoloženje. Napokon je podignuo svoju sve do tada podgnutu glavu igrajući se između dva prsta sa sitnim kamenčićem.
Harry: Ali ozbiljno...Mislim: Mike, Edward, Leo...Svaki je sve luđi.
Pokušala sam ostati obiljna ali nisam uspjela i usput sam napravila grimasu dajući mu do znanja da se ne slažem s njim....mada jednim dijelom slažem što se tiče Edwarda i Lea s obzirom da je s njima zaista bilo svakakvih situacija. Dok Mike već nije, on je normalniji i od Harrya samo što mu to sada ne planiram reći.
Ariel: Kako god, Christian je sasvim okej. I sladak je i...
Harry: Ha?
Glas mu je izašao u veoma škripavom i neobičnom izdanju i mislim da ni on nije planirao da ga ispusti na takav način. Ipak, u tom trenutku su se u njegovoj glavi nalazili mnogo veći problemi za koje sam krivac upravo ja.
Ariel: Pa to što si čuo...
Harry: Sladak ti je?
Podigao je svoje tamne obrve nekoliko puta uzastopno oblizujući usne koje su mu se sušile pretpostavljam od nervoze. Ne mogu vjerovati zbog čega paniči kada zna da volim samo njega. Ne bih onda sinoć napustila Christiana koji je u njegovoj glavi pretpostavljam neki muževni bilder i otišla s njim i to poslije Vickyinog poziva.
Ariel: Mhm....Šta je u tome loše?
Promeškoljio se u mjestu praveći usklađene pokrete ramenima što je u trenutku podsjećalo na razgibavanje.
Harry: A ništa...
Stavila sam posljednji komad peciva u usta, a zatim zgužvala vrećicu i stavila je u džep od jakne odlučna da neću zagađivati tu prelijepu okolinu. Sunce je već bilo podosta izašlo i to je zapravo bilo prvo svitanje koje sam gledala sa pravog mjesta...i tokom cijelog procesa.
Ariel: A i ti se ne bi ljutio ako bih ti rekla da me je poljubio na silu kao što su tebe čak dvije djevojke, zar ne?
Harry: Šta?!
Naglo je ustao sa kamena, a ja sam stavila presavijene prste ruke preko usta prikrivajući vragolasti smiješak koji je uživao u Harryevoj reakciji baš kao i ja.
Harry: Poljubio te?!
Imao je zgrožen izraz lica i u trenutku kada je stao ispred mene svojim tijelom me je sakrio od sunca stvarajući jednu ogromnu sjenu kojom sam bila prekrivena.
Ariel: nisam to rekla..
Gledala sam kako se emocije u njegovim očima smjenjuju kao svjetla na svjećicama kojima ukrašavamo novogodišnju jelku.
Harry: Ariel.
Glas mu je bio poprilično upozoravajući i bilo mi je jasno da mu moj osmijeh koji više nisam ni pokušavala sakriti ništa ne otkriva.
Ariel: Šta je? Tebe mogu ljubiti dok smo u svađi, a mene ne?
O Gospode odakle mi izlaze ove riječi?
Harry: Molim?!
Izgovorio je to ktoz polusmijeh ali sam znala da to nije ona vrsta smijeha koji označava šalu. Shvatao me je i više nego ozbiljno.
Harry: H-hoćeš da kažeš da...
Mahao je rukama oko sebe ali glas nije izlazio kao da je jednostavno neko privio ton. Na kraju je samo udario nogom od jedan kamen koji jeodletjeo na drugu stranu zemljane površine dok je ćebe već odavno bilo na tlu. Krenula sam da mu kažem da sam se samo šalila ali je on već u tom trenutku čučao ispred mene gledajući me u oči.
Harry: Sad te ozbiljno pitam...da li te je poljubio?
Pogledala sam na stranu i prije nego što mi je mozak uspio i registrovati njegovo pitanje zla Ariel se vragolasto nasmijala tako da je odjeknula cijela unutrašnjost mog tijela te me natjerala daa klimnem glavom. Harryeva vilica je pala dok je ostatak tijela ostao potpuno ukočen. Usne su mu uporno pokušavale formirati neki glas ali se svejedno ponovo ništa nije čulo. Na kraju je samo spustio glavu i zamahao njome dok je jednom rukom prolazio kroz svoju kovrždavu kosu. Mislimd a je bio u tolikom šoku da u trenutku nije imao snage ni da reaguje burno.
Ariel: I ako te slučajno zanima da li mi se svidjelo...
Prije nego što sam uspejla dovršiti rečenicu stavio je ruku preko mojih usana i počeo da odmahuje glavom sa zatvorenim očima. Ja sam se nasmijala te unatoč njegovoj ruci izgovorila ono što sam i planirala dovoljno glasno da me može čuti i razumjeti.
Ariel: Jeste zato što sam zamišljala da se ljubim s tobom.
Oči su mu se u šoku širom otvorile, a ja sam sebe počela uvjeravati kako ovdje nešto očito loše utiče na mene e sad...da li je u pitanju jutro, svitanje ili pecivo zaista ne bih znala reći.
Harry: M-molim!? Pa zašto se onda jednostavno nisi ljubila sa mnom?!
Ponovo sam se nasmijala gubeći težinu njegove ruke sa svojih usana.
Ariel: Pa nismo bili zajedno.
Harry: Ariel prekosinoć smo se poljubili ako se ne sjećaš i kakav je problem onda bio sinoć?! Zašto me jednostavno nisi nazvala i rekla mi da želiš da te poljubim, da želiš da imamo sex ili šta već!
Stavila sam ruku preko lica i odmahnula glavom ne znajući šta da mu više kažem osim istine. Mislim da se počinje gubiti u svim osjećajima koji su ga spopali.
Ariel: Okej...
Odjednom su njegovi dugi prsti makli moju ruku s lica i umjesto nje se na moje usne pritisnulo nešto jako mekano...njegove usne. Ipak sam odlučila izgovaranje istine malo odgoditi i uživati u njegovom nastupu dokazivanja, da ga tako nazovemo. Prešao je svojim jezikom preko mojih usana čineći ih u potpunosti vlažnim nakon čega ga je uvukao u moja usta (msm na jezik xd). Za to vrijeme je prstima prelazio preko mog tijela s kog je ćebe već odavno palo ali mi nije bilo hladno. Baš naprotiv. Uzeo je moje ruke te ih stavio u svoju kosu koja je bila vlažna i pitala sam se kako se na ovakvoj hladnoći može oznojiti. Pretpostavljam da je i tome uzrok bila nervoza. U sljedećem trenutku je sjeo na kamen pored mene vlačeći me za sobom tako da nismo ni u jednom trenutku prekinuli poljubac nakon čehga me je sjeo u svoje krilo. Bila sam okrenuta prema njemu sa jednom rukom koja je stiskala njegovu kosu i drugom čiji su nokti bili ukopani u mekani kožu njegovog vrata. On je svoju desnu ruku držao na zadnjem dijelu moje glave kako bi nam usne bile što pritisnutije jedne uz druge dok je drugom prelazio preko mojih leđa, bedara i dupeta. Prostor oko nas postao poprilično sparan, tj. izdasi koje smo ispuštali su uspjeli nadjačaju svježi zrak koji čak ni sunce nije uspjelo ugrijati.
Harry: kunem ti se da te više niko nikad neće poljubiti osim mene.
Čim je to izgovorio ionako ne odmičući previše usne od mojih nastavio je poljubac, a ja sam se još više pribila uz njegovo tijelo koje je bilo gotovo vruće. Mogla sam osjetiti kako malo jače stišće moju kosu ali mi to i nije toliko smetalo u trenutku. Samo sam želela da nastavimo jer mi je zaista nedostajao unatoč činjenici da sam se maloprije šalila. Nedostajali su mi njegovi poljupci i iako znam da još uvijek nismo ponovo u zvaničnoj vezi ne mogu da se suzdržavam. Potreban mi je. Obrušio je svoje natekle usne na moj vrat nekoliko puta zastenjavši i izazvavši istu reakciju i sa moje strane.
Harry: Da li ti više prijaju moju ili njegovi poljupci?
Prislonio je usne uz moj obraz nakon što je završio sa vratom ostavivši za sobom nekoliko ugriza i bezbroj ovlaženih mjesta. Činilo mi se da vreli dah iz njegovih usta prolazi kroz moj obraz i ulazi u moja usta iako sam znala da je to nemoguće. Oblizala sam usne nesposobna da se skoncentrišem i dam odgovor na njegovo pitanje koje je on ubrzo ponovio.
Harry: Odgovori mi...
Nasmijala sam se te oslonila ruke na njegova nameta ramena primičući usne bliže uhu.
Ariel: Christian je gej i mislim da bi prije pojeo pseći izmet nego poljubio djevojku.
Potapšala sam ga po ramenu i polako se ustala sa njega dok su mu ruke samo skliznule sa mog ramena padajući na tvrdi kamen na kom je još uvijek sjedio. Gledao je šokirano prema meni još uvijek zadihan od prethodnog poljupca, a ja sam zagrila dojnju usnu pokušavajući da koliko-toliko prikrijem osmijeh koji nikako ne mogu da izgubim sve dok smo u ovoj besmislenoj diskusiji i poljupcu koji se nije niti dogodio. Podigla sam ćebe te ga ogrnula preko svojih leđa gledajući prema Harryu koji je još uvijek nepomično sjedio gledajući u svoje noge.
Ariel: Idemo li?
Pogledao je prema meni i počeo gotovo neprimijetno da odmahuje glavom što je nakon par trenutaka postalo dosta intenzivnije da bi na kraju ustao krećući se prema meni.
Harry: Znaš šta...
Podigao je kažiprst pokušavajući da mi prijeti i pri tom izgleda opasno ali ga je smiješak koji je počeo sve više i više da se razvija u potpunosti izadavao. Prije engo što mi je u potpunosti prišao krenula sam unazad i zatim počela da trčim dobivši priliku da iza sebe čujem njegove jake i učestale korake koji su mi dali do znanja da i on trči. Bacila sam ćebe te ubrzala ali naravno nisam imala šanse protiv njega i uskoro sam samo mogla da osjetim jednu ruku koja je obuhvatila moje noge i drugu koja je pridržavala moja leđa. Čim sam se našla u njegovom naručju oboje smo se nasmijali i iako nisam mogla da mu vidim lice mogla sam da osjetim i u glavi vidim njegov prelijepi osmijeh. Usne su mu bile prislonjene odmah uz moje uho tako da se nije ni morao mučiti da ga pronađe.
Harry: Platićeš mi za ovo...
............
Još jednom sam mahnula prije nego što je crni automobil iščeznuo iz mog vida na kraju ulice koja je još uvijek bila u magli. Obamotala sam ruke oko sebe polagano se krećući prema kući te na taj način odgađajući susret sa mamom i tatom za koji pretpostavljam da neće biti baš ugodan. Nemam pojma šta ću im reći i iskreno nisam baš provela mnogo vremena razmišljajući o tome. Najvećim dijelom zbog Harrya...ali i, ma koliko to zvučalo ludo, zbog Ashley. Maloprije sam svratila do biblioteke kako bih vratila ključ i susrela se sa meni nepoznatom djevojkom koja mi je rekla da je Ashley bolesna te da neće raditi narednih sedam dana...Dakle, lice joj je u gorem stanju nego što sam i mislila da bi moglo biti.
Popela sam se na terasu te polagano povukla šteku kako ne bih probudila njih dvoje u slučaju da spavaju i istog trenutka kada sam podigla pogled poskočila sam u mjestu i gotovo vrisnula s obzirom da su oboje stajali ispred mene sa ogromnim podočnjacima i uopšteno jezivim izrazom lica.
Ariel: D-dobro jutro...
Srce mi je još uvijek kucalo nenormalnom brzinom ali sam znala da bi bilo besmisleno i bespotrebno da im sada pričam kako su me uplašili.
Jade: Pričaj.
Željela sam ući u kući ali se njih dvoje nisu sklanjali i samo sam čekala trenutak kada će mi baciti kofer sa stvarima u lice i zalupiti mi vrata nad nosom nekoliko puta ponavljajući kako od sada više ne živim u ovoj kući. Sve dok se to nije dešavalo bilo je dobro. Zapravo, možda bi i bilo bolje da me se odreknu. U tom slučaju bih mogla samostalno i bez problema useliti u Harryev stan i živjeti s njim sve dok...sve dok...
Jack: Ariel!
Trgnula sam se sa njegovim glasom koji je bio dublji nego inače i sadržao je više mrzovoljnosti u seb nego inače. A šta sam drugo mogla i očekivati?
Ariel: Izvinjavam se...
Iskreno, ovoga puta sam zaista kriva. Ne mogu se tek tako negdje izgubiti, ne javiti nikome i provesti cijelu noć van kuće. Najvećim dijelom je kriv Harry s obzirom da me nije želio probuditi i još mi je isključio zvuk na mobilnom dok sam spavala takod a nisam mogla čuti silne pozive od strane mame i tate ali šta je tu je...Barem je vrijedilo ako ništa.
Jade: I misliš da je to dovoljno?!
Napokon su se odmakli od vrata i ja sam polako ušla unutra automatski skidajući jaknu i izuvajući čizme.
Ariel: Ne...
Jack: Malo je hvalilo da zovnemo policiju!
Željela sam mu reći da je potrebno sačekati 48h da bi se počela potraga za nestalom osobom ali sam ipak odlučila držati jezik za zubima jer nisam baš u položaju da pametujem. Ušla sam za mamom u dnevni na kom su se nalazile deke kojim su valjda bili pokriveni. Dakle, nisu išli u sobu da spavaju.
Jade: Nemaš pojma koliko smo se zabrinuli! Gdje si bila?!
Naglo se okrenula prema meni prekrštjući ruke i gledajući me prodorno svojim jantarastim očima oko kojih se nalazila nedovoljno skinuta šminka od juče. Šta da joj kažem?
Jack: Ariel?
Mogla sam da čujem njegov glas odmah iza svojih leđa i imala sam osjećajj da se nalazim između dva vampira koja upravo žele da sklope ugovor oko toga ko će da dobije koliko litara krvi iz mene.
Ariel: Bila sam...
Mama se počela češati po slijepoočnici izvivši usne u neobičnu liniju koja nije predstavljala ni smiješak ali ni namrgođenost...
Jade: Ponovo?
Malo je hvalilo da pitam 'šta?' ali sam onda shvatila da bi to bilo krajnje bespotrebno. Mislim da joj to do prije mjesec dana i ne bi toliko smetalo jer je nego čudo nju i tatu omekšalo ali sada nakon što sam počela da se družim s Leom i kada je shvatila da smo Harry i ja prekinuli te da je napravio nešto zaista loše sumnjam da će biti baš srećna.
Jack: Pa zar više niste prekinuli?
Tata je prošao pored mene te sjeo na stolicu posmatrajući me svojim tamnim očima koje su u mene uslijevale sve osim sigurnosti i nade.
Jade: Noćima sam slušala kako jecaš u sobi...kako buncaš u snu...spominješ njega i neku djevojku...ne znam kako se zove. I sad uradiš šta? Vratiš mu se? Nakon što te je prevario? To je ista ona iz bolnice onaj dan kad ste doživjeli nesreću ili druga? Ti mu dođeš kao zamjena kad...
Ariel: Prestani!
Podigla sam ruke u zrak osjećajući kako mi se svaki mišić u tijelu grči od njenih surovih riječi za koje znam da nisu istina ali me svejedno bole.
Jade: Šta je?!
Raširila je ruke i oči krećući se naprijed-nazad u mjestu.
Jade: Istina boli!?
Zatvorila sam oči i stavila ruku na čelo odmahujući glavom nakon čega sam podigla pogled na tu ljutitu smeđokosu ženu još odlučnije odmahujući glavom.
Ariel: To na tvoju žalost nije istina.
Spustila sam ruku uz svoje tijelo te krenula prema vratima s nadom da me neće ponovo zadržati. Znam da sam pogriješila ali zato oni ne znaju ništa osim toga što i jeste najveći problem u cijeloj ovoj situaciji. Kada bi barem jednom kao ljudi sjeli sa mnom i porazgovarali o svemu...Tačnije dopustili meni da dođem do riječi i objasnim kakav je zapravo Harry...ali znam da je to nemoguće zbog njihovih glupih predrasuda...A dobro opet ako ćemo iskreno i ja sam sve do prekosinoć mislila da je osoba koju najviše volim ali i mrzim na svijetu te da ga više nikada neću vidjeti tako da im nemam previše prava zamjerati.
Jade: A Leo?
Korak mi se samo zaledio te ma natjerao da ostanem gdje jesam. Jednom rukom sam se oslonila na okvir od vrata ne okrećući se prema njima dvojema.
Ariel: Šta s njim?
Leo: Zašto se igraš s jadnim dečkom? Zapravo,, za sve je kriv onaj monstrum koji ti pomućuje mozak i ne dopuštat da uđeš u vezu u kojoj bi zaista bila srećna. Nasmijala sam se te skupila obrve premotavajući u glavi njene riječi. Jesam li je ja pogrešno razumjela ili...?
Ariel: Vezi? S Leom?
Okrenula sam se prema njima te zatekla 2 veoma ozbiljna izraza lica koja ni na bilo koji način niisu prihvatala moj osmijeh koji je bio proizvod šoka.
Ariel: između Lea i mene gotovo pa nema ni prijateljstva, a kamoli nečeg više...
Mama je samo zamahala glavom uzdišući i izdušući nekoliko puta zaredom pokušavajući da djeluje otužno dok je tata kao i uvijek čekao da ona nešto prva kaže.
Jade: E pa vidiš, po Barbarinoj priči, Leo i ne misli baš tako...
Podigla je pogled prema meni uporedo sa prevrtanjem želudca u mojoj utrobi. O čemu ona priča? O čemu zapravo Leo priča?
Jade: On misli da bi između vas dvoje moglo biti nečega...Proveli ste dosta vremena zajedno posljednjih dana.
Raširila sam ruke pokušavajući da od silnih riječi koje su mi isplivale na vrh jezika formiram jednu normalnu rečenicu ali mi nije išlo najbolje što je mama iskoristila, ustala i krenula prema meni sa jednim od svojih blaženih izraza lica.
Jade: Dušo zar ne vidiš da ti se pruža još jedna prilika? Harry nije za tebe...Poznat je, ostaviće te kad-tad vjeruj mi...Nekoliko puta do sada ste prekidali i, ma koliko ti to ne željela priznati sebi ili nama, prevario te je...Ne znam šta se još izdešavalo ali tvoje stanje nam je bilo dovoljno da shvatimo da ništa nije uredu. I eto, osoba koja te je uspjela oraspoložitii u tim trenutcima bio je Leo. Oduvijek te voli i nije imao ni djevojku već više od godinu dana jer čeka samo na tebe...on te nikad ne bi prevario. Plus, potiče iz divne porodice, međusobno se družimo...čak idete zajedno na sekciju, glumite zajedno...možete imati i zajedničku karijeru, budućnost? On bi te čuvao kao kap vode na dlanu, a ne otimao od vlastitih roditelja i okrećao te protiv njih...
Nasmijala sam se od muke i zatvorila oči stavljajući ruke ispred sebe kako bih joj dala do znanja da prestane.
Ariel: A ne, ne, ne...Vidi, to što si sad čula sam već prije čula u mnogo verzija i iskreno više mi je muka od toga. Ja nikad neću biti s Leom i pomirite se već jednom s tim1 Pored toliko muškaraca na svijetu vi ste se spopali baš njega?!
Jade: A ti baš Harrya?!
Nakon što mi je uzvratila načinom na koji sam se ja njoj obratila prevrnula je očima koje su bile pue njene prirodne histeričnosti, a ja sam se pitala šta sam to skrivila pa da dobijem lude roditelje.
Ariel: ja Harrya volim!
Unijela mi se u facu i već unaprijed sam mogla da zaključim da će mi žestoko uzvratiti.
Jade: Ali on tebe ne!
Samo sam se okrenula i počela se peti uz stepenice shvatajući da onaj razgovor ikoga od nas nikuda ne vodi...Ne znam šta će se dogoditi ali trenutno ih ne mogu slušati...Vjerovatno ću opet završiti u glupoj kazni i samo mi preostaje da pbrojim dane do rođendan koji i nije tako blizu.
Jack: Ariel!
Mogla sam da čujem njihove korake za sobom ali se nisam željela zaustavljati niti okrećati. Nema šanse.
Jade: Tvoj otac i ja smo već razgovarali o svemu ovome tokovom neprospavane noći i mi smo ti koji znaju šta je najbolje za tebe.
Nastavila sam ih ignorisati i na svu sreću približila sam se vratima od svoje sobe.
Jade: Selidba ili Leo!
Odjednom mi se ruka kojom sam obuhvatila kavku zaledila kao i cijelo moje tijelo zajedno sa srcem koje kao da je prestalo da kuca.
Ariel: Šta?
Glas mi je iz usta više izašao kao neki šum, ipak dovoljno jasan da me oni razumiju. Zato se s druge strane iskreno nadam da ja njih nisam dobro razumjela. Mama mi je prišla prekrštenih ruku sa tatom u njenoj pozadini, a meni je srce na svu sreću ponovo proradilo mada sa nekontrolisanom brzinom.
Jade: Ili ćeš se već jednom kaniti Harrya koji ti ne može donijeti ništa dobro i biti s Leom, dečkom koji će te učiniti srećnom, koji će te čuvati kao kap vode na dlanu i voljeti do kraja života...ili se selimo iz UK zauvijek, a to vjeruj mi nije nikakav problem s obzirom da je tata sinoć dobio ponudu za posao u Australiji... Imaš vremena do večeras da razmisliš.
Na kraju se nasmiješila, okrenula mi leđa i uskoro sa tatom sišla u prizemlje ostavljajući me samu u nepomičnom i šokiranom stanju...