DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 75

  ________2O dana kasnije________

Ariel: Um...A šta misliš o ovoj?

S obzirom da nisam dobijala nikakav odgovor, okrenula sam se oko sebe u potrazi za željenom osobom...Međutim pored mene su stajale samo dvije starije žene koje su me na trenutak pogledale, a zatim nastavile razgledavati odjeću. Vratila sam tirkizno plavu haljinu na mjeso gdje sam je i našla, a zatim uzdahnula sam te počela pogledom prelaziti preko cijelog butika da bih na sasvim drugoj strani ugledala tamnokosog kovrdžavog dečka koji je razgledavao odjeću i usput pokušavao razgovarati i sa par fanovkinja pored njega. Par trenutaka sam oklijevala, a onda sam malo sporijim koracima krenula prema njemu nadajući se da će one otići prije nego što mu ja priđem. Na svu sreću tako je bilo.. Odahnula sam te ubrzala. Znam da su nas svakako do sada mnogo puta uslikali ali pokušavam barem izbjeći pojašnjavanje šta sam mu ja i ko sam. Stala sam pored njega i shvatila da se nalazi u dijelu gdje su samo ženske farmerke i pantalone. Malo sam se namrštila, a zatim pogledala prema njemu dok je on veoma zamišljeno prelazio dugim prstima preko vješalica kako bi bolje vidjeo odjeću.
Ariel: Koliko se ja sjećam mi smo došli da tražimo haljinu?
Zaustavio se te pogledao prema meni gotovo plavim očima koje su izgledale dosta umorno.
Harry: A da možda ipak uzmemo neke poderane farmerke ili slično? Mislim i to je dosta moderno danas, a i lijepo bi ti stajale.
Značajno sam ga pogledala te nakrivila glavu, a on se pravio da to ne primijećuje te je nastafio sa razgledavanjem.
Ariel: A daj Harry nisi fer...Pa svi će nositi haljine.
Pogledao je prema meni te prošao rukom kroz kosu sklanjajući je na stranu.
Harry: A ti moraš biti kao svi?
Prevrnula sam očima i nasmijala se.
Ariel: Nisam to rekla ali ne želim ni da ispadne kao da sam pogriješila adresu.
Okrenuo se ponovo prema odjeći, a zatim promrmljao nešto sebi u bradu. Ipak bilo je dovoljno razumljivo da shvatim da je rekao 'Možda bi i bilo bolje da je pogriješiš'. Zamahala sam glavom i uzdahnula, a zatim mi se pogled zaustavio na tri djevojke koje su nas slikale. Okrenula sam glavu na drugu stranu pokušavajući da prikrijem lice ali sam vrlo dobro znala da neću imati baš neke oristi od toga pored toliko drugih slika na kojima se vidi sve. Ipak, baš me briga, nije nam prvi put da smo se pojavili u javnosti zajedno. Uostalom, spremna sam učiniti sve jer ga napokon vidim nakon 15 bolnih i jako teških dana. S obzrom da sam shvatila da ne planira birati sa mnom haljinu odlučila sam koristiti drugu taktiku.
Ariel: Ako mi već nećeš pomoći onda ću sama izabrati neku ali nemoj onda kasnije reći da je prekratka.
Pogledao je prema meni sa veoma ozbiljnim izrazom lica kao i očima koje su bile otvorene šire od uobičajenog. Ja sam se nasmijala te krenula prema dijelu sa haljinama, a odmah sam iza sebe mogla da čujem i teške muške korake.
Harry: E pa sad ti nisi fer.
Pravila sam se da ga nisam čula, a zatim ponovo stala na mjesto gdje sam maloprije bila i uzela istu onu haljinu. Okrenula sam se s njom prema Harryu te je prislonila uz tijelo.
Ariel: Ova?
Par trenutaka je samo stajao prekrštenih ruku i značajno prelazio pogledom preko haljine, a ujedno i mene. Kada me je napokon pogledao u oči odlučno je odmahnuo glavom.
Harry: Ne.
Prevrnula sam očima te nervozno uzdahnula jer je to već barem 2o put u ovih sat vremena da on kaže 'ne'.
Ariel: A daj Harry nećemo ovako nikad. Šta joj hvali?
Uzeo mi je haljinu iz ruke te je vratio na mjesto odakle sam je i uzela.
Harry: Ariel dogovorili smo se da nećemo te haljine...Što tako..Znaš..Mislim.
Počeo je da rukama prelazi preko vojih bokova dajući mi do znanja da ne tražimo usku haljinu. Nisam izdržala, a da se ne nasmijem iako je on i dalje bio veoma ozbiljan i pomalo zabrinut.
Harry: A znaš i sama da sam protiv toga da uopšte ideš na tu zabavu.
Tada sam se uozbiljila te ga značajno pogledala kao i on mene, a izgledao je zaista slatko pa čak i u takvom raspoloženju.
Ariel: Pa i ti znaš i sam da je ova kupovina za zabavu bila jedina prilika da se vidimo.
Namrštio se te nastavio gledati neke haljine koje su bile definitivno za starije žene s obzirom na dužinu kao i boju.
Harry: E pa da znaš da bih večeras doao tamo da nemamo koncert.
Nasmijala sam se te uzela jednu haljinu počela se ogledati u velikom ogledalu ispred sebe prislanjajući je uz tijelo.
Ariel: Harry tamo će biti samo članovi sekcije.
Prišao mi je te počeo zagledati haljinu s nekim sumnjičavim pogledom takod a je podsjećao na one dosadne modne kreatore kojima ne odgovara ništa osim onoga što su oni samo kreirali.
Harry: Pa rekao bih im da sam ja Romeo, a ne onaj skot zbog kog i ne želim da ideš na zabavu.
Samo sam uzdahnula jer sam mrzila razgovore u kojima se na bilo koji način spominjao Leo...Spustila sam haljinu te se okrenula prema Harryu i značajno ga pogledala. Kosa mu je bila nekako ufrčkanija nego inače i mislim da je za to zaslužna Lou ili ko već. Opet, izgledao je pomalo drugačije ali jednako slatko i lijepo kao i do sad. Oblizao je svoje predivne usne te me takođe pogledao duboko u oči.
Ariel: Harry ja mu neću uopšte blizu ni prilaziti. Nećemo imati veze jedno s drugim. Uostalom vratiću se kući...Ustvari ne kući nego znaš i sam već gdje možda i odmah nakon sat vremena. Ne brini.
Spustio je pogled te klimnuo glavom iako sam još uvijek mogla primijetiti neku nesigurnost u njemu. Još više mi se približio me zagrlio. Bili smo u malo zavučenijem dijelu tako da sam pretpostavljala daa nas niko ne može vidjeti, a sve i da možda...Nije me bilo briga. Mogla sam da osjetim da ima i novi miris koji mi se jako sviđao ali je bio mnogo drugačiji od onog starog. Mislim da će mi sada trebati neko vrijeme da se naviknem na ovaj jer sam ga po starom prepoznavala čak i kada bih mu bila okrenuta leđima. Osjetila sam njegov vlažni poljubac na mom obrazu nakon čega se odmakao i nasmiješio ucrtavajući rupicu na lijevom obrazu. Uzvratila sam mu osmijeh te izvukla jednu bijelu haljinu.
Ariel: Okej, šta kažeš na ovu?
Haljina je bila stegnuta u struku, a dole malo šira do sredine bedara tako da nije baš bila u mogućnosti da istakne bilo kakvu 'oblinu'. Harry jezagrizao dojnju usnu te je počeo zagledati, a zatim je podigao palac i klimnuo glavom.
Harry: Ta mi se sviđa.
Da mi je samo znati što...Nasmijala sam se i prevrnula očima, a zatim počela da gledam koji je broj.
Ariel: 'Ajde hvala Bogu. Idem da je isprobam, vraćam se brzo.
Krenula sam prema kabini, a on mi je namignuo te stavio ruke u džepove i naslonio se na zid pored.
....... ........ ......
Napokon smo se zaustavili na parkiraluštu ispred nekoliko ogromnih zagrada obojenih u različite žive boje tako da je izgledalo interesantn. Ipak, ne mogu reći da mi je simpatično živjeti tu ali šta se može...Pogledala sam prema Harryu koji je kroz prozor pogledivao okolinu.
Harry: Da li si se i sa kim sprijateljila?
Pogledao je prema meni svojim jako svijetlim očima, a ja sam odmahnula glavo skrećući pogled na drugu stranu.
Ariel: I ne baš jer se nadam da ću što prije otići odavde. Uostalom, nije baš da mnogo izlazim iz glupog stana. Samo vrijeme provodim sa dosadnim Monetteovima koji uvijek gledaju neke dokumentarce i naučne programe ili sam na lap-topu. Hajde hvala Bogu pa imam barem to...
Naslonio se na sic te nekako tužno pogledao prema meni nježno me mazeći po obrazu.
Harry: Žao mi je...Znaš da bih promijenio to da mogu.
Nasmiješila sam se pokušavajući da mu pokažem da sam jaka iako baš i nisam jer dosta večeri provodim plačući u sobi potpuno sama bez ikoga ko bi mi mogao pomoći ili me utješiti.
Ariel: Okej je...Zato mi je mnogo lakše kad razmišljam o tebi.
Nasmijao se te nageo i nježno me poljubio. Uhvatila sam ga za kragnu od jakne, a on je nastavio da me ljubi po usnama i obrazima.
Harry: Ja o tebi razmišljam 24h.
Nasmijala sam se te prevrnula očima iako on to nije mogao vidjeti s obzirom da me je ljubio po vratu.
Ariel: Pa budalo valjda spavaš barem 1oh.
Mogla sam da čujem ali i osjetim smijeh i sa njegove strane dok je pokušavao da nastavi ostavljati svoje tople poljupce preko cijele moje kože.
Harry: E pa tih 1oh sanjam o tebi.
Ariel: Aaa...A može li se znati šta?
Nasmijao se i vratio glavu ispred mene dok mu je pogled padao na moje usne.
Harry: Pa kako kad ali to je tajna.
Napravila sam neku grimasu, a on se samo nasmiješio te pritisnuo svoje usna na moje lagano ih sisajući. Pogled mi je pao na sat na autu i tada sam shvatila da već poprilično kasnim. Nevoljno sam odvojila usne od njegovih te tućno uzdahnula.
Ariel: Moram ići. Već kasnim...
On je nervozno pogledao na stranu te protrljao oči.
Harry: Vidjećemo se sljedećih dana?
Ariel: Nadam se...Barem ću pokušati da nešto iskombinujem. Ako bude trebalo staviću im troduplu dozu tableta za uspavljivanje u njihov dosadni čaj sa mlijekom.
Uspjela sam da mu izmamim veliki osmijeh na lice što me je obradovalo jer zaista nisam željela da se rastanemo u tućnoj atmosferi. Pogledao je značajno u mene dok mu se u očima ocrtavala vragolastost.
Harry: Računam na to.
Nasmijala sam se te klimnula glavom.
Ariel: Tajni zadatak će biti izvršen u najkraćem roku gospodine Styles.
Odjednom se nageo preko mjenjača prema meni u tolikoj mjeri da mi je glava ostala prislonjena uz vrata od automobila. Gledao me je svojim zavodničkim pogledom i proklinjala sam glupo vrijeme zbog kog moram ići.
Harry: Drago mi je gospođice Jones.
Počeo je da me ljubi ali to je od samog starta bilo zaista strasno. Nasmijala sam se te stavila ruke na njegova prsa.
Ariel: Pa vi ste samo moj šef ne smijete se tako ponašati.
I on se takođe nasmijao te nastavio da me ljubi dok se njegov dah rasipao preko moj naježene kože.
Harry: Ti si moja djevojka koju nikome ne dam.
Uzvratila sam mu još nekoliko poljubaca, a zatim ga počela pomalo odgurivati dajući mu do znanja da me 'oslobodi'.
Ariel: I koja sada zaista mora da ide.
Napravio je nezadovoljan izraz lica te se polako vratio u normalan položaj na svom sjedištu.
Harry: A daj taman nam je dobro krenulo.
Nasmijala sam se te ga poljubila u obraz i namignula mu.
Ariel: Nastavićemo drugi put.
Kraičkom oka je pogledao prema meni pokušavajući da izgleda ozbiljno ali se odmah zatim nasmijao i obuhvatio rukom moju bradu te me poljubio.
Harry: Vidimo se uskoro Julija?
Ariel: Rekla sam ti, čim izvršim zadatak.
Nasmijao se, a zatim oblizao usne i značajno me pogledao svojim zeleno-plavim očima.
Harry: Sada ozbiljno...
Uzdahnula sam te spustila pogled i slegnula ramenima.
Ariel: Ne znam stvarno...Što je najgore sada dolazi taj glupi zimski raspust i nemam pojma kako onda da izađem iz kuće. Kako god, nadam se da će se smilovati i pustiti me negdje s vremena na vrijeme iako su im mama i tata rekli da to ne smiju...
Prošao je rukom kroz moju kosu te klimnuo glavom dok mu se u očima mogla primijetiti tuga. Čvrsto sam ga zagrlila kao i on mene uživajući u njegovom dodiru, mirisu i tolini, a zatim ponovo pogledala na sat. Okej, sada sam gotova. Izvukla sam se iz zagrljaja i ispustila malo izdah.
Ariel: Moram ići.
Harry: Važi i...
Uhvatio me za ruku i pogledao duboko u oči dok su se njegove nekako presijavale pokazujući svoju prodornost.
Harry: Idi što dalje od znaš već koga.
Odmah sam osjetila čudan pritisak u prsima i bila sam svjesna da će to vjerovatno biti teško...Gotovo neizvodljivo ali opet ću se potruditi ne samo zbog Harrya već i zbog sebe jer želim Lea sasvim udaljiti iz svog života iako je to za sada nemoguće. Klimnula sam glavom te nježno pomazila njegovu ruku kojom me je držao. Još jednom smo se poljubili, a ja sam onda uzela kesu sa haljinom, izašla iz auta i mahnula mu.
Ariel: Vidimo se Romeo.
Blago sam se udarila po glavi i nasmijala.
Ariel: Kovrdžavi Romeo.
On se takođe nasmijao te mi onako zavodljivo namignuo i mahnuo dok mu je jedan pramen kose skliznuo niz čelo.
Harry: Vidimo se Julija.
Još jednom sam bacila pogled na njegovu razbarušenu ukovrdžanu tamnu kosu kao i prelijepe svijetle oči koje sam posljednjih dana mogla samo zamišljati ili gledati na slikama, a nakon toga sam zatvorila vrata i krenula uskim putem prema upečatljivom zeleno-žutoj zgradi. Zbog njene drečavosti sam često prilazeći joj razmišljala o tome kako izgleda kao da je bila Elly arhitekta. Da Elly koju nisam jako dugo vidjela i koja mi iskreno nedostaje kao i mnogo toga...Ponekad se ma koliko to nenormalno zvučalo možda čak i poželim mame i tate jer su Monetteovi stvarno dosadni i nekako čudni...Opet kad bolje razmislim ne mogu reći da mi nedostaju mama i tata...Barem ne oni novi koji više podsjećaju na neke tiranine nego na roditelje. Prije moje veze sa Harryem su bili mnogo normalniji iako je opet tu bio isti onaj problem među nama...Leo. Uzdahnula sam te malo više stegnula kaput jer mi je bilo svježe, a suncu nije bilo ni traga...
Inače, da malo pojasnim cjelokupnu situaciju. Dakle, mama i tata su se ponovo vratili na snimanje u Hollywood, a njihov plan ostavljanja mene je bio potpuno drugačiji od onog koji sam ja predviđala. Ja sam mislila da će kao i prošli put naći nekoga ko će doći u našu kuću i biti sa mnom ali ne...Oni su zapravo mene poslali kod nekih svojih prijatelja za koje ja nisam znala ni da postoje i sva sreća što to nisu Morganovi. Oni će valjda uskoro ići na neki zimski odmor tako da ne bih mogla biti kod njih. Ipak, ne bih mogla reći ni da je sreća jer sam kod Monetteovih...Oni su bračni par porijeklom iz Francuske, a mama i tata su im nekad davno učinili neku uslugu pa im oni sad vraćaju 'čuvanjem' mene. Iskreno, kad o ovome pričam osjećam se kao da sam neka mačka koju su ostavili na čuvanje. Bilo kako bilo, život mi nije postao ništa bolji...Zapravo je sve nekako još tužnije sada kada je nastala i zima i kada sunca uopšte i nema...Cijelim gradom vlada neka depresija koja užasno ubija...Barem mene. Harrya sam u punih 2o dana vidjela samo tri puta i to onako nabrzinu kada su se moji spremali i nisu imali vremena da dolaze po mene. Danas smo proveli oko 2h zajedno ali mislim da mi ni godina ne bi bila dovoljna da nadoknadim sve ono izgubljeno...Sekcija je zbog zimskog raspusta završila nekoliko dana prije prvog školskog polugodišta i zbog toga se večeras održava zabava u Erikovoj kući kako bismo proslavili kraj prvog dijela pripremanja za predstavu. Iskreno, ne ide mi se tamo ali je kupovina haljine bila jedini način da se na duže vrijeme vidim sa Harryem...
Popela sam se uz stepenice te polako otvorila vrata pokušavajući da uđem neprimijetno. Ali da li je to bilo moguće? Naravno da nije...
Collette: Ariel?!
Iako u Londonu žive gotovo 2o godina još uvijek imaju taj francuski naglasak koji je ponekad toliko jak da ih jedva razumijem šta govore. Izula sam s te krenula prema dnevnom gdje je plavokosa žena zalijevala svoje kućno cvijeće i gledala me ispod svojih uskih i jako neobičnih naočara. Blago sam se nasmiješila te podigla ruku.
Ariel: Hej...
Ostavila je cvijeće, obrisala ruke od sebe te se nasmiješila i pogledala u moju kesu.
Colette: Ahh, da vidim šta ste izabrale.
Polako sam izvadila haljinu iz kese te joj je pružila. Ona je pogledala te zadovoljno klimnula glavom.
Collette: Stvarno je lijepa.
Dodala mi je haljinu, a ja sam krenula prema vratima i zaustavila se shvativši da ona još ne planira završiti razgovor.
Collette: Zašto nisi pozvala Victoriu kod nas na sok? Ipak se slabo družiš u posljednje vrijeme, bilo bi lijepo, a i ja bih je voljela upoznati.
Da mi je samo znati kako bi se iznenadila kada bi upoznala moju 'kovrdžavu Victoriu' s kojom sam upravo bila u kupovini. Okrenula sam se prema njoj i ponovo nasmiješila.
Ariel: Nije imala vremena pa je odmah otišla kući.
Klimnula je glavom te povukla prema gore naočare koje su joj stalno spadale.
Collette: Aha, aha. I da, nemoj praviti veliku buku u sobi jer Jean-Pierre spava.
Ariel: Okej...
Uzdahnula sam te izašla i otišla u svoju sobu, a odmah zatim zaključala vrata kako me ne bi smarala više. Zaista ne razumijem njihov život koji se sastoji od samo nekoliko stvari. Na primjer njen život čini briga o cvijeću i užasno debelom mačoru Crouseu koji se i sada vjerovatno izležava u njihovoj sobi na svom ogromnom jastuku. Zatim gledanje kao što sam već navela dokumentaraca i naučnih emisija zajedno sa svojim mužem Jean-Pierrom čije je ime već dovoljno dosadno i komplikovano...On po cijeli dan ili gleda te gluposti, jede, spava i ide na posao. Mislim da u toku dana izgovore najviše 1o rečenica međusobno...To je sve iskreno tužno...Legla sam na krevet pokušavajući da iz sebe izbacim tugu koja je nastala onog trenutka kada je Collette spomenula Victoriu s obzirom da sam i sama rekla da idem s njom u kupovinu...Užasno mi nedostaje, a u školi gotovo uopšte ne pričamo. Sve je nekako službeno i bojim se da se više nikada nećemo moći vratiti na staro. Mnogo puta sam joj pisala poruke i govorila cijelu istinu ali ništa...Bez obzira na to kaže da je povrijeđena i da ne može preći preko toga. Svaki put kada naiđem na naše slike počnem da plačem tako da sam sve to spakovala i sklonila što dalje od sebe takod a ne bih čak ni slučajno ih pronašla..Da sam joj barem odmah rekla...To je rečenica koja me najviše muči i naprosto ubija svaki put kad mi prođe kroz glavu. Osjetivši blago peckanje u očima, uspravila sam se te ih protrljala i duboko uzdahnula. U tom trenutku sam osjetila blagu vibraciju na nozi. Izvadila sam mobilni i izvukla samoj sebi osmijeh na lice ugledavši pozadinu na kojoj je prelijepi kovrdžavi dečko u svom najslađem izdanju i pročitavši to čarobno ime. Harry.
'Daa zaboravio sam ti reći da mi pošalješ svoju sliku kad se središ za zabavu. Ja te moram prbi vidjeti ;) Kovrdžavi Romeoxx'
Nasmijala sam se te pogledala prema velikom ogledalu preko puta sebe i koje će biti idealno za slikanje. Da mi je samo znati kako bi reagovao kada bih obukla neku staru kratku haljinu, slikala se u njoj i poslala mu to...Mislim da je bolje da ne pokušavam...
........ .......... .........
Catherine: U kakvim ste odnosima ti i Nicky?
Zbunjeno sam je pogledala dok sam stavljala čips u usta.
Ariel: Ne baš dobrim, zašto?
Pogledala je negdje iza mene te se naslonila laktom na sto otpijajući gutljaj soka.
Catherine: Pa shvatila sam po načinu na koji se posmatra.
Okrenula sam se i ugledala crnokosu dosta izazovno obučenu djevojku koja je samo onako zmijski stisnula oči te se izgubila u grupi koja je stajala i čavrljala pored shvativši da smo je skontale. Uzdahnula sam te ponovo pogledala prema Catherine koja je inače takođe član sekcije i sa kojom sam od svih njih najbolja. Sa nama su sve do maloprije sjedile još 4 djevojke s kojima provodim najviše vremena od prisutnih ali su otišle da poprave šminku. To ne bi vjerovatno bilo ništa čudno da nisu otišle još prije pola sata. Slegnula sam ramenima te nezainteresovano nastavila jesti čips iz crvene zdjelice ispred sebe.
Ariel: A ona tako posmatra svakoga...
Po izrazu njenog lica sam shvatila da ne misli isto.
Catherine: Ne bih se baš složila.
Par trenutaka sm gledala u nju očekujući da će mi to malo pojasniti ali mislim da ni ona nije imala pravo objašnjenje. Nasmiješila sam se i odmahnula rukom.
Ariel: Kako god.
U tom trenutku je pored nas prošao visoki plavokosi dečko prolazeći rukom kroz očito uvijenu kosu. Na trenutak je značajno pogledao prema meni, a ja sam odmah skrenula pogled na stranu. Jednostavno ga ne mogu podnijeti u svojoj blizini i to samo trpim na sekciji...Jednostavno mi se gadi i nekad imam ogromnu potrebu da ga udarim iz sve snage...Ipak, bilo je tu i jedno pitanje koje me je neprestano kompkalo, a na koje mi Harry nije želio dati odgovor. Šta mu je Leo onaj dan rekao? Zašto uvijek postoje ti neki tajni razgovori za koje znam da su vezani za mene, a niko ne želi da mi kaže o čemu je riječ. Prošla sam kroz kosu i sklonila je sa ramena jer mi je bilo pomalo vruće s obzirom da je klima bila uključena. U tom trenutku se muzika zaustavila i začuo se Erikov glas koji je odzvanjao uz pomoć mikrofona. Mikrofon je bio neophodan s obzirom da bi bilo glupo da nas okuplja kao stado kako bi nešto rekao, a bilo nas je oko 3o. Tu nismo bili samo mi hajmo reći glumci nego i oni zaduženi za kostime, scenu i ostale stvari.
Erik: Ne brinite neću vam dugo dosađivati, muzika se uskoro vraća.
Mogao se čuti smijeh zbog koga se Erik na trenutak ućutao.
Erik: Samo bih želio predati mikrofon jednoj članici naše sekcije koja je ovdje naravno prisutna i koja želi sa nama podijeliti jednu predivnu vijest.
Ne znam zašto ali odmah mi je kroz glavu prošlo da je neko trudan. Protresla sam glavom čudeći se vlastitim mislim. Otkud mi pobogu to?
Erik: Pa Nicky, izvoli.
Nicky? Pogledala sam prema stepenicama sa kojih je sišao Erik čije je mjesto uskoro zauzela Nicky naravno sva u svom fazonu. Da mi je samo znati kakva je to radosna vijest...Dobila je ulogu na nekoj drugoj predstavi? Možda ovoga puta glumi vješticu iz 'Ivice i Marice'... Nasmijala se te zabacila kosu na stranu.
Nicky: Ahh sigurno se sada svi pitate šta je u pitanju, zar ne?
Počela je da onako nasilni trepće i žvaće žvaku dok su svi počeli da nešto u glas pričaju tako da se ništa nije moglo razumjeti.
Catherine: Jaoo Ari, možda sam izvuče pištolj i upuca te.
Raširila sam oči i pogledala šokirano prema njoj, a ona se nasmijala te odmahnula glavom.
Catherine: ma šalim se ali samo zamisliii...Naravno nemoj to shvatiti kao da bih ja volje da te upuca nego samo kažem. To bi se sigurno desilo da smo u nekom filmu...
Ona je inače pomalo zaluđena filmovima i u svojih 18 godina ih je pogledala barem 1oo hiljada. Životni san joj je da jednog dana postane režiser i ne bi me čudilo da se takva neka scena u kojoj zloća upucava izgubljenu djevojku nedaleko od sebe i pojavi u nekom njenom filmu ako ga ikada snimi... Nicky se nakašljala dajući svima do znanja da se utišaju jer ona mora da nastavi.
Nicky: Pa svima vam je poznato da moj otac ima poznatu englesku diskografsku kuću, zar ne?I to da on zahvaljujući tome često sarađuje sa poznatim osobama i ima mnoge veze?
Moglo se čuti jedno 'horsko' 'daa', a ona se zadovoljno nasmijala te nastavila maltretirati vlastitu kosu.
Nicky: E pa ja ću se naći u jednom spotuuu!
Tada su svi počeli da se 'raduju' iako su vjerovatno u glavi zamišljali kako je dave. Ja sam samo stavila kosu iza uha te kraičkom oka pogledala prema Catherine koja je gledala negdje u pod. Zašto sam imala čudan osjećaj da smišlja neki film?
Nicky: Ali, ali...To nije sve ljudi moji, ne, ne! Šta mislite čiji je to spot?
U tom trenutku sam osjetila ogromnu nervozu u stomaku iako ni sama ne znam zašto. Duboko sam uzdahnula pokušavajući da se opustim ali mi je stalno kroz glavu prolazio Harryev i moj razgovor od danas u kom je rekao da od sutra počinju sa snimanjem novog spota.
Nicky: E pa u pitanju jee....One Directiioooon!
Srce mi je samo u trenutku stalo i počela sam blago odmahivati glavom. Svi su počeli da to komentarišu i da joj čestitaju, a od svih njih...Njen pogled se zaustavio na meni. Pogledala me je onako prodorno i značajno, a onda se nasmijala i počela zahvaljivati ostalima.
Catherine: Jako bitno...Prije će biti da čisti studio.
Pogledala sam prema Catherine koja se igrala sa noktima potpuno nezainteresovana za stvari koje su se dešavale oko nje. Ipak, to što je ona rekla nije bila neka utjeha s obziromd a sam svjesna činjenice da je otac sigurno ne bi zaposlio kao čistačicu. Obezbijedio joj je da bude u spotu baš kao što su i meni moju obezbijedili ulogu Julije...Da...Tako je to kad imaš neku moć samo što mene moji s tim nisu obradovali dok je kod Nicky drugačije stanje. Prešla sam rukom preko lica i duboko uzdahnula. Ne smijem se toliko uzbuđivati zbog toga...Zašto se uopšte brinem? Tada sam se sjetila samog početka kada je Harry dolazio pored mene dok sam još 'bježala' od njega i kada je Nicky počela da koketira sa njim i mazi ga po kosi...Kako će se tek poašati...Ma nije bitno. Šta je sa mnom? Harry je neće ni pogledati...U tom trenutku sam se osjetila kao neki debil koji tješi samoga sebe...Prošla sam rukom kroz kosu te otpila posljednji gutljaj soka. Nemam razloga se brinem. Harry me vo...Dobro nije mi još to rekao ali se barem nadam da se tako osjeća...
Nicky: Da, da znam da sam prava srećnicaa!!!!
A dajte uzmite joj više taj mikrofon. Stavila sam ruke preko ušiju dok me Catherine zbunjeno posmatrala.
Catherine: Šta je tebi?
Odmahnula sam rukom i napokon osjetila olakšanje kada se začula muzika. Sasvim sam se naslonila na stolicu te pogledala iza sebe gdje sam samo mogla vidjeti Nicky okruženu svojim 'drugaricama' koje je zapravo sam iskorištavaj kao i ona njh. Jadno.
Catherine: Hajde idemo da plešemo.
Ustala je i pružila mi ruku, a ja sam napravila grimasu te odmahnula glavom.
Ariel:Neću...Nije mi zaista do toga, ai loše se osjećam.
Napravila je tužnu facu te skupila ruke dajući mi znak da me moli.
Ariel: ne mogu stvarno.
Tužno je uzdahnula i slegnula ramenima.
Catherine: Okej, razumijem te.
U tom trenutku joj je prišao Philip. Dečko koji joj se inače sviđa i koji naravno glumi jednu od sporednih uloga u predstavi. Ona je odmah nervozno počela da izvodi nešto sa rukama i da se izvja. On se nasmiješio, a meni se pogled zaustavio na stotinama pjegica koje su prekrivale dio lica oko nosa.
Philip: Jesi li za ples?
Catherine: Oh pa naravno.
Uhvatila ga je za ruku, a on je odvukao na drugi kraj gdje su počeli da plešu. Ja sam se nasmijala te počela igrati sa praznom čašom ispred sebe razmišljajući o tom spotu. Pa zar postoji tolika slučajnost...Ili možda nije slučajnost...Odjednom sam ugledala žensku ruku koja je spustila sok ispred mene. Podigla sam pogled i susrela se sa nasmijanom djevojkom koja mi je rukom pokazala prema stolici preko puta.
Xxx: Mogu sjesti?
Klimnula sam glavom poprilično zbunjena s obzirom da je u pitanju bila Karmel. Ona je dio klana zvanog 'Nicky' i još nikad nismo progovorile ni riječi osim kada smo morale za potrebe predstave...Tačnije vježbi za predstavu. Okrenula sam se i vidjela da Nicky još uvijek razgovara sa ostatkom društva. Pa šta se onda s ovom desilo? Pogledala sam ponovo ispred sebe dok se ona smješkala i igrala sa naušnicom.
Karmel: Vidjela sam da nemaš sok pa sam ti ga odlučila donijeti. Nasmiješila sam se, a zatim je sumnjičavo pogledala.
Ariel: Hvala ti ali...To naravno nije jedini razlog zbog kog si to učinila, zar ne?
Pokušavala je djelovati opušteno ali je ta nervoza u njoj bila i više nego očita.
Karmel: Hah pa još nikad nismo ovako razgovarale. Izgledaš mi kao cool cura pa bih te voljela bolje upoznati.
Uzdahnula sam te se počela igrati sa privjeskom na ogrlici koju mi je Harry još davno kupio.
Ariel: Pa...To je lijepo od tebe ali lagala bih kada bih rekla da mi to nije krajnje čudno. Mislim ipak pogledaj (pokazala sam joj palcem u pravcu iza sebe gdje je bila Nicky sa kompanijom) tamo je tvoje društvo sa sekcije koje sigurno priča o tom spotu ili naravno komentariše i trača koga stigne...Zar je moguće da si ti otišla od njih samo da bi se upoznala sa mnom?
Nakašljala se te odmahnula rukom i uzdahnula.
Karmel: Mah...Nije ti ono više društvo za mene...Nicky me užasno nervira i...Ne želim se više družiti s njom...
Možda bih joj i povjerovala da je maloprije nisam vidjela kako se sa njom grli i kako šapću nešto jedna drugoj. Okej, ovo postaje zaista čudno...
Ariel: Posvađale ste se?
Tužno je klimnula glavom i počela kao da ispod očiju briše suze koje ja nisam mogla primijetiti.
Ariel: U samo par minuta? Mislim maloprije ste bile zajedno i zaista nije izgledalo kao da se svađate.
Pogledala je pomalo iznenađeno prema meni, a ja sam podigla obrve i značajno je pogledala. Pogled joj je odlutao iza mene i u trenutku kada sam ja željela da se okrenem i vidim koga posmatra, brzo je spustila glavu i podigla svoju čašu soka.
Karmel: Ma ne bi razumjela vjeruj mi. Nego hajmo mi popiti sok.
Uzdahnula sam te uzela čašu nadajući se da ću što prije završiti taj čudni i besmisleni razgovor s njom ako odmah popijemo sokove. Bilo mi je čudno što nije skidala pogled sa moje čaše cijelo vrijeme dok sam je primicala ustima. Napokon sam otpila gutljaj i primijetila kako ona svoj totalno preko volje pije. Nije joj uopšte bilo do toga kao ni meni...
Karmel: Um...Jela sam mnogo čupsa pa sam ožednila.
Ja sam se nasmijala, a ona je ponovo počela da pije sok. Uzvratila sam joj osmijeh te ponovo otpila mnogo veći gutljaj s nadom da će otići kada završimo s ovim.
Tako je i bilo. Popričale smo još malo dok na kraju obe nismo sve popile. Nakon toga je ona samo tako otišla s izgovorom kako mora u toalet zbog previše popijenih sokova. Meni je u svakom slučaju bilo bolje bez nje i uskoro su mi se pridržile moje odbjegle prijateljice. Posjedale su oko stola te se počele smješkati.
Abby: Izvini što smo se ovoliko zadržale ali da vidiš kao Erik ima zgodne komšije (susjede).
Sve su ponovo počele da se smiju i prave čudne grimase.
Beca: O moj Bože daa! Sve do maloprije su u dvorištu pored na osvjetljenju igrali fudbaal (nogomet)!
Sve su počele da prave face kao da se 'tope', a ja sam počela da im se smijem i odmahujem glavom.
Ariel: Niste normalne.
Nasmijale su se i nastavile sa glupiranjem.
Rita: Uh, uh ne bi ni ti bila vjeruj mi da si ih vidjela!
U tom trenutku sam pomislila na Harrya i shvatila da ne postoji taj dečko koji bi mogao da privuče moju pažnju pored njega. Zamišljenos am pogledala na stranu maštajući o tome da sam u njegovom zagrljaju, a ne ovdje. Ipak, nisam baš mogla da se skoncentrišem na to jer sam osjetila blagu vrtoglavicu iako sam osjećala i neko olakšanje. Više uopšte se nisam zamarala oko toga što će Nicky da bude u spotu iako mi je sve do maloprije to presijecalo dah. Nije mi bilo jasno zbog čega se tako osjećam ali uskoro o tome nisam ni razmišljala. Počela sam da se smijem ko blesava i pričam neke glupe šale djevojkama oko sebe.
Abby: Opa Arii što si nam se opustila.
Nasmijala sam se te ustala i počela da igram.
Ariel: hajmo djevojke igrajtee!
I one su ustale i razmijenile iznenađene poglede jer niko od njih nije navikao na mene ovakvu pa čak ni ja sama. Nisam imala pojma šta mi je ali nije bilo ni načina da se kontrolišem. Nastavila sam se smijati i potpuno otkačeno plesati. Za vrlo kratko vrijeme sam privukla pažnju dosta zvanica koje su počele zajedno sa mnom da luduju. Ipak ma koliko sam se osjećala nekako opušteno, možda čak i previše opušteno jednim dijelom sm se brinula za sebe...Nisam imala pojma zašto sam takva, a sve to me je uhvatilo otkako je Karmel otišla. Odjednom me je Catherine uhvatila za ruku i pomelo zabrinuto pogledala.
Catherine: Jesi li dobro Ari?
Ja sam se samo nasmijala i uhvatila je za ruku kako bi počela plesati sa mnom.
Ariel: Naravo da jesam! Prelijepo se osjećam iako ni sama ne znam zašto.
Nasmijala sam se iz sveg glasa dok je ona i dalje izgledala zabrinuto.
Catherine: Um...Pa mislila sam da ti ne piješ alkohol?
Na trenutak sam se zaustavila te otpila gutljaj nečijeg soka, a zatim nezainteresovano pogledala prema njoj
Ariel: Pa nisam ni pila.
Atmosfera je postala još bolja nego maloprije i svi su plesali pa i ja zajedno s njima iako sam imala osjećaj kao da nisu moje noge. Bila sam kao u nekim oblacima i nisam mogla da se kotrolišem. Jednostavno sam imala te neke potrebe koje se nikada prije nisu pojavljivale u meni. Primijetila sam da me Nicky gleda i smješka se, a odmah pored nje je bila i Karmel koja joj je nešto govorila. Pa zar nisu posvađane? Ma baš me briga. Otišla sam što dalje o dnjih i nastavila da pjevam i svakome nešto dobacujem...Nakon što sam imala osjećaj kao da mi je pola mozga zablokiralo i odumrlo samo sam se počela teturati prma toaletu kako bih se pokušala umiti. Neki dečko mi je nešto rekao, a ja sam mu samo bacila pet i ušla unutra. Prišla sam lavabou te se umila ali to i nije baš pomoglo osjećaju neke utrnulosti i odumrlosti. Nikad se tako nsiam osjećala ali nisam bila previše zabrinuta. Krenula sam da izađem iz toaleta ali nisam mogla. Jednostavno me odjednom uhvatila neka malaksalost. Prislonila sam se uza zid te protrljala oči pokušavajući da dođem seb. Ipak, nisam mogla. Uzdahnula sam i počela intenzivnije treptati jer mi se vid počeo magliti. Sagela sam se te oslonila rukama na koljena. Mantalo mi se, osjećala sam tnce po cijelom tijelu i kao da nijedan dio mene nije pripadao meni, nisam mogla da se kontrolišem i imala sam užasnu potrebu za smijom, sve mi se maglilo, a što je najgore od svega toga ništa od toga me nije zabrinjavalo...Odjednom sam začula zvuk vrata. Pogledala sam prema njima ali mi se svako malo vid zamućivao. Nisam bila sigurna ko je to. Pokušala sam da uspravim i izađem ali nije bilo šanse. Ta osoba je stala ispred mene i tek tada sam shvatila da je to muško. Prije nego što sam uspjela i da podignem pogled stavio mi je ruke preko očiju i drugom rukom me uspravio držeči ruku oko mog struka.
Ariel: P-pusti me...
Pokušala sam da pomjerim ruke ali nisam mogla. Barem ne dovoljno. Uskoro sam bila ponovo prislonjena uza zid, a usput sam mogla i da osjetim nečiji dah na svom licu. Polako sam pomjerila lijevu ruku te je stavila na glavu dečka ispred mene, a na moju jednim dijelom radost sam osjetila bujnu kovrdžavu kosu.
Ariel: Harry?
Čak i u takvom stanju sam znala da je nemoguće da je on ali opet je jedan dio mene vjerovao...Možda je došao. Trgnuo me je zvuk štilki koji mi je dao do znanja da je ženska osoba ušla unutra. Na trenutak mi je srce počelo jače ukcati ali je uskoro taj osjećaj nestao i ponovo sam osjetila tu neku bezbrižnost koja je bila nenormalna za takvu situaciju. Tada sam osjetila vlažne usne prislonjene uz moje uho.
Xxx: Julija...
Bilo je toliko tiho da nisam mogla prepoznati glas ali sam se nasmijala misleći da je to Harry.
Ariel: Otkud ti?
Sklonio je ruku sa mojih očiju i istog trenutka počeo da me ljubi. Jedva sam se pridržavala rukama oko njegovog vrata i kao da je sve to bio san...U snu se obično ni za šta ne pitaš ni kako ni šta..E pa takav slučaj je bio i sa mnom u tom trenutku. Uopšte se nisam zamarala činjenicama vezanim za Harryev dolazak...Osjetila sam ogromnu težinu u očnim kapcima i nisam uopšte mogla ni da ih podignem. Ipak nisam ni željela sve dok je Harry tu sa mnom. Polako sam ga uhvatila za kosu ali sam se na trenutak začudila što nema onoliko kovrdža kao danas. Iako sam gotovo sasvim izgubila mogućnost za razmišljanje to mi je u trenutku prošlo kroz glavu. Krenula sam da nešto kažem ali nisam imala mnogo snage niti sam mogla s obzirom na poljupce. Napokon sam lijeno otvorila oči i ugledala lice koje nije bilo ni slično Harryevom...To je bio drugi dečko kojem se nisam u tom trenutku mogla sjetiti imena...Pokušala sam da ga odgurnem ali nisam imala snage. Mozak mi je potpuno blokirao ali sam svim snagama pokušavala da nešto poduzmem. U tom trenutku je otvorio oči i čim sam vidjela to plavetnilo u glavu mi je samo od sebe došlo njegovo ime. Leo. Počela sam proizvoditi čudne zvukove u pokušajima da nešto kažem, a on se samo nasmijao i nastavio da me ljubi. Nisam mogla da ga odgurnem niti da se oslobodim...Jednostavno sam bila potpuno slaba i bespomoćna. Nekoliko suza mi je skliznulo niz lice i samo sam molila Boga da se pojavi Harry i spasi me...Ipak, to se nije dešavalo. Nije se ni moglo desiti. Počela sam osjećati kako malo dolazim sebi ali sve to je bilo vezano za moozak...Ništa za tijelo. Ono je još uvijek bilo bespomoćno. Već odavno sam prestala pomijerati sune ali zato on nije i osjećala sam ogromnu zgađenost. Šta su mi uradili? Sve se to dešava otkako sam bila sa Karmelom tačnije...Otkako sam popila sok...O Bože... Odjednom sam pored nas primijetila i djevojku od maloprije koja je u ruci držala kameru i snimala nas. Ja sam krenula sa vrisnem ali nisam mogla. Još više sam počela plakati i tjerati samu sebe da se pokrenem i odgurnem ga ali nisam mogla. Jednostavno nisam imala kontrolu nad vlastitim tijelom.
Xxx: Hm...Mislim da je ovo dovoljno.
S obziromd a sam već mogla mnogo bolje razmišljati nije mi trebalo mnogo da zaključim ko je u pitanju. Nicky. Leo me je još jednom poljubio, a zatim pustio tako da sam samo pala na tvrde i hladne pločice. Još uvijek nisam mogla da se mnogo pomijeram i samo sam plakala. Podigla sam pogled i vidjela njih dvoje kako se smiju. Vid mi je i dalje bio mutan i nisam bila sigurna da li je to zbog plača ili još uvijek na mene djeluje to što djeluje...Droga ili šta već...Nisam mogla vjerovati da su to uradili...I u svemu tome učestvuje i Karmen. Kako sam više dolazila sebi, kockice su mi se slagale u glavi i shvatila sam koliko sam zapravo bila glupa pa nasmijela na sve to.
Leo: Izgleda li uvjerljivo?
Nicky: Ufff itekako, pogotovo na početku. Baš se bila uživjela.
Tada je Leo promrmljao nešto u smislu 'Da kad je mislila da je u pitanju onaj idiot'. Napokon sam pomjerila ruke i prešla s njima preko lica.
Ariel: K-kako ste mogli...
Mogla sam ih čuti kako se smiju, a ubrzo zatim je Nicky čučnula pored mene i 'pomazila' me po glavi. Krenula sam da je udarim po ruci ali sam bila usporena i ona je bez problema izmakla svoju i ponovo se nasmijala što je izazvalo neko treperenje i zujanje u mojim ušima.
Nicky: Prava drama tek počinje Julijice....