DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 65

Počeo me je ljubiti po vratu gdje mu se glava još uvijek nalazila i to me je lagano golicalo iako je naravno prijalo. Podigao je glavu do mojih usana te ih nježno poljubio gledajući me ravno u oči. Njegove su bile tako sjajne i prelijepe da sam dobila želju kao i svaki put, da ih gledam 24h. Iako je Harry u potpunosti savršen u svakom smislu, njegove oči su nešto što me najviše očara svaki put kao i ono veče kada sam ga prvi put vidjela. To je njegovo najjače oružje kojim jednostavno nijednu djevojku ne može ostaviti ravnodušnom. Opet, ponekad i nisam svjesna kolika sam zapravo srećnica jer imam mogućnost da ih gledam tako blizu i tako dugo i što sam u tim prelijepim očima njegova djevojka i njegova Julija. Ustvari, nisam svjesna kolika sam srećnica jer imam Harrya...Ne Harrya Stylesa nego Harrya odnosno mog kovrdžavog Romea. Nije stvar u tome što je poznat nego u njemu i mislim da većina ljudi zapravo nema pojma kakva je on divna osoba, a i ja sama sam bila među tim ljudima. Bilo kako bilo, drago mi je što sam mu dala priliku da me uvjeri u suprotno i učini me najsrećnijom djevojkom na svijetu unatoč svim preprekama i problemima koji 'iskaču' iz dana u dan. Zatvorila sam oči i ponovo ih otvorila pokušavajući da se vratim u stvarnost shvativši da sam se čak i malo previše zamislila. Mogla sam da vidim prelijepog dečka koji je bio naslonjen podlakticama sa obe moje strane zureći u mene dok su mu se usnice nakrivile u mali misteriozni smiješak. Nasmiješila sam se te ga upitno pogledala.
Ariel: Šta je?
Oblizao je usne te se nasmijao i pogledao me značajno.
Harry: Pa pokušavao sam da te probudim poljupcima iz nekog svijeta u koji si očito odlutala ali sam se onda sjetio da ja nisam princ, a ni ti nisi Snježana ni uspavana ljepotica iako si naravno prelijepa i pretpostavio sam da je to razlog zbog kog ne reaguješ...Pa sam onda pokušavao da razmislim o tome šta bi Romeo uradio da probudi svoju Juliju.
Nasmijala sam se te ga lagano udarila u rame.
Ariel: A daj nisam spavala!
Onaj mali krivi smiješak od maloprije se raširio u poprilično veći ucrtavajući duboke slatke rupice na oba obraza..
Harry: Pa rekao sam ti da si otišla u svijet snova...A znaš...
Malo se uozbiljio i počeo prelaziti kažiprstim cijlom dužinom mog lica.
Harry: Volio bih da znam zašto.
Malo sam se zacrvenila sjetivši se da sam razmišljala o njemu i onda sam se nasmiješila onako kako to znaju samo zaljubljene, ludo zaljubljene osobe. Harry se namrštio i nakrivio glavu pokazujući mi da je sad još zainteresovaniji. Spustila sam pogled te se počela igrati sa njegovom srebrnom ogrilcom.
Ariel: Ma ništa...Mislim razmišljala sam o našoj vezi i...I nama i o tome kako sam zapravo srećna djevojka jer...Imam tebe...
Nisam podizala pogled ali sam zatvoila oči u trenutku kada sam osjetila njegove usne na mom čelu.
Harry: A ti nemaš pojma koliko ja puta na dan zahvaljujem Bogu što mi je poklonio tebe...Što sam ono veče otišao u klub i pronašao svoju Juliju koju sam toliko dugo tražio...I drago mi je što nisam odustao od tebe i što sam se borio da te osvojim.
Podigla sam pogled prema njemu i iako mi je srce jednostavno poskakivalo zbog tih njegovih riječi,izraz lica mi je bio ozbilja jer sam željela da zna da sam tako i razumjela tu njegovu izjavu. Klimnula sam glavom te zagrizla dojnju usnu dok je Harry premiještao jednu nogu koja me je do tad malo bola.
Ariel: I ja sam zahvalna što nisi odustao jer vjerovatno nikad ne bih promijenila svoje mišljenje o ljubavi i nikad ne bih shvatila da postoji dečko koji nije kao Edward...Niti bilo koji drugi dečko. Jednostavno sam pronašla svog Romea i nikada nisam mogla ni sanjati da bih to mogla reći nekom dečku van sekcije. Ali...Čuda se dešavaju...
Nasmiješio se i sasvim prislonio glavu uz moju gledajući me ravno u oči.
Harry: A ti si moje čudo...Najljepše čudo...
Prislonio je usne uz moje i poljubio me onako nježno ali lijepo i ugodno. Jednostavno sam imala želju da se odvezem s njim na kraj svijeta ostanem tamo cijeli život jer mi se jednostavno ne vraća u stvarnost...Surovu stvarnost od koje jednostavno pookušavam pobjeći, a to je prosto nemoguće ako nisam a Harryem. Tada su mi u glavu polako počeli dolaziti roditelji kao i razrednica...Bježanje, raspust koji se bliži...Jednostavno sve one loše stvari i unatoč mojim pokušajima da se vratim u taj čarobni svijet u kome smo samo Harry i ja...Bilo je nemoguće. Odjedanput sam prestala pomijerati usne i samim tim sam i prkinula poljubac. Harry je otvorio oči i zbunjeno me pogledao malo izmičući glavu kako bi me bolje vidjeo.
Harry: Je li sve uredu?
Naslonila sam glavu na stranu i tada sam pred sobom mogla vidjeti samo grubi crni materija sa sjedišta. Prešla sam noktom preko toga stvarajućii mali zvuk koji mi i nije smetao iako mi takvi zvukovi često paraju uši.
Ariel: Jesam...Mislim koliko mogu biti jer sam svjesna šta me čeka sada kada...Kada sesuočim sa roditeljima. Jednostavno više nemam živaca ni vollje za toga...Najradije bih da zauvijek pobjegnem od njih ali je to nemoguće i...Mislim da možda zvuči okrutno kada kažem da bih otišla od vlastitih roditelja ali tako je jer je njihovo ponašanje prema meni okrutno i...Ne znam ni sama...
Lgano je uzdahnuo te spustio glavu. Nakon toga je uzeo moju ruku te se počeo igrati mojim prstima, a ja sam mogla da osjetim njegove srebrne prstenove koji su bili hladniji kože.
Harry: Znam...I svjestan sam da je tebi teže ali vjeruj mi ni meni nije lako kada se nalazim negdje u društvu ili kada jednostavno pokušavam uživati i onda se sjetim kako je ustvari tebi...tada bih najradije sve to ostavio, došao po tebe odveo te negdje daleko ali...Ali znam da bih tako samo stvorio još veće probleme i to je nešto što me polako ubija...
Stavila sam ruke oko njegovog vrata i povukla ga prema sebi.
Ariel: Samo me zagrli...
Klimnuo je glavom te podvukao ruke ispod mene te me nježno mazio koliko je mogao s obzirom da su mu se ruke našle između mene i sjedišta. Ja sam ljubila njegovu mekanu kosu koja mi je dodatno davala osjećaj ugodnosti iako su u meni oni loši osjećaji koji su uporno pokušavali prevladati one lijepe. Ipak, sve dok je Harrya sa mnom to je naprosto nemoguće.
Poljubio me je u kosu i vrat, a zatim se uspravio te me pogledao očima koje su u sebi sada sadržavale tugu i bol. Nisam željela da ga rastužim i automatski sam se osjećala još gore.
Harry: Ne želim da te iko rastužuje ni povrjeđuje...A upravo sam to maloprije i sam uradio...Kao da ti nije dovoljno....
Uspravila sam glavu te ga prekinula poljupcem, a on je ispustio mali zvuk koji je bio nerazuman, a vjerovatno je trebao predstavljati sljedeću riječ koju je želio izgovoriti. Kada sam odmakla glavu i odvojila usne od njegovih, nježno sam prešla rukama preko njegovih ramenalakano ih stišćući.
Ariel: harry nećemo o tome...Ti mene nikako ne možeš povrijediti kao oni.
Zatvorio je oči te odmahnuo glavom.
Harry: Ali jesam...Povrijedio sam te jer...Jer da nisam ne bi pobjegla od mene...
Tada sam osjetila još veću bol i tugu i nisam znala šta da kažem niti učinim.
Ariel: Ja nikada ne bih pobjegla od tebe...Mislim, ono je jednostavno bio trenutak ljutnje i bola jer se obojema sve skupilo ali to se ne računa i nećemo to spominjati. Može?
Par trenutaka je samo gledao u mene, a onda je klimnuo glavom i uzdahnuo.
Harry: Okej...
Znala sam da to kaže samo zbog mene iako u sebi vjerovatno još uvijek osjeća krivicu. Zagrizao je usnu, a zatim ponovo uzdahnuo i kao da je pokušavao pobjeći od vlasitith misli, a taj osjećaj mi je i više nego poznat.
Harry: Želiš da izađemo? Mislim da ti je ovako nezgodno.
Nasmiješila sam se onako preko volje samo da bih ga oraspoložila.
Ariel: Ma okej je, lijepo mi je ovako.
Značajno me je pogledao, a zatim se uspravio odupirujući se rukama od sjedište.
Harry: A ja znam da to kažeš iako to ne misliš.
Nasmijala sam se i krenula u pobunu ali je on već izašao napolje te mi pružio ruku kako bi mi pomogao da se ustanem. Imala sam osjećaj kao da sam laka poput perceta jer do tada nisam ni osjećala koliko sam zapravo bila pritisnuta Harryev tijellom. Ipak, to je bio dokaz da se toliko udubim u njega i opustim se da ne osjetim ništa drugo osim zaljubljenosti i otkucaja srca koji prelaze granice normale. Uhvatila sam ga za ruku te se ustala i stala ispred visokog dečka koji se slatko nasmijao te mi počeo namještati kosu koja je vjerovatno bila raščupana.
Ariel: Isto sam Elly, zar ne?
Nasmijao se i odmahnuoo glavom te mi stavio pramen kose iza uha.
Harry: Ne, nisi još došla do te faze.
Pravila sam se kao da sam osjetila olakšanje te prešla rukom preko čela 'brišući znoj'.
Ariel: Uh dobro je onda.
Oboje smo krenuli da se nasmijemo ali su nas prekinuli koraci koji su postajali sve glasniji. Pogledala sam na stranu te primijetila dobro poznate sive štikle koje nisu imale mnogo veliku petu ali je i to bilo dovoljno da prave upečatljiv zvuk lupkanja. Već me je u grudima počelo nešto gušiti i polako sam podizala pogled sve se više uvjeravajući da je to moja majka. Na kraju sam mogla i da vidim njen ljutiti pogled i izraz lica koji su me strijeljali i pokušavali ubiti ali na svu sreću nauka još nije toliko uzapredovala i za sad je takvo nešto prosto nemoguće. Takođe sam pored nje mogla i da vidim tatu koji je pokušavao izgledati ljutito iako je više podsjećao na nekog izgubljenog čovjeka koji sam sebe pita zašto je morao zapastu u ovakvu situaciju. I Harryev pogled je već bio posvećen njima dok su mu usne bile malo otvorene te na taj način upotpunjavale njegovu ozbiljost. Mama je prekrstila ruke te izbacila jednu nogu malo naprijed oslanjajući je na petu, a zatim je i podigla jednu obrvu tako da je prosto podsjećala na one naporne nastavnike koji te uhvate u neznanju i na neki način..Kao da su to i priželjkivali. Mislim da je i mama priželjkivala da me uhvati sa Harryem kako bi na taj način spriječila svaku mogućnost da se izvučem sa nekom lažu. Tata je stavio ruke u džepove te nervozno pogledao na stranu jer je kao i svi prisutni znao da je mama ta koja ima tu 'čast' da prekine ovu tišinu. Inače, većinom ljudi priželjkuju da neko prekine tišinu jer se za vrijeme nje osjeća neugodno ali sam ja iskreno u tom trenutku više bila za to da svi ćutimo iako sam bila svjesna da je takvo nešto nemoguće...Mislim da bi mama i kada bi joj se nešto ogromno poput oraha zaglavilo u grlu nekako to sama riješila te odgodila gušenje za neki drugi put samo da bi uživala pričajući o meni i Harryu. Naravno ne u pozitivnom smislu...
Mama: Ahaaa...Kao što smo i pretpostavili. Gospodin savršeni ('savršeni' posebno naglašeno) kakvim ga naša poludjela kćer smatra je zaslužan za njeno bježanje. Ma svaka čas, vrijedno aplauza.
Počela je da aplaudira i mislim da se na trenutak osjetila neugodno jer joj se već dovoljno zbunjeni tata nije pridružio. Ja sam prevrnula očima, a Harry je uzdahnuo te se odmakao na stranu stavljajući ruke na bokove. Znala sam da će pomisliti da me je Harry natjerao da bježim, a zapravo nemaju pojma da smo se maloprije onoliko svađali samo zbog toga...I zato što se on brine za mene kao i moje školovanje. Mama je krenula prema meni, a ja sam napravila jedan korak unazad plašeći se da bi me mogla odvuući.
Mama: Kako te samo nije sramota? Kako? Jesi li ti uopšte svjesna u kakvu si ti nas neugodnu situaciju stavila pred razrednicom?! I to sve zbog ovog smrada tu!
Zaustavila se ispred mene te pri izgovaranju posljednjih riječi pokazala prstom prema Harryu.
Ariel: Kao prvo, ne vrijeđaj ga jer on nema ništa s mojim bježanjem, a kao drugo stvarno mi nije do rasprave.
Zinula je u čudu te na trenutak pogledala prema tati pokušavajući da mu da do znanja da nešto sa mnom nije uredu ili šta već. Ponovo je pogledala prema meni sa još uvijek jednako šokiranim izrazom lica.
Mama: Tebi nije do rasprave? Pa misliš da je nama? Pa dijete drago što je ovo danas nama trebalo?! Što je tebi trebalo da bježiš?! Pa zbog njega!
Ponovo je pokazala rukom prema Harryu koji je stajao prekrštenih ruku i gledao negdje na stranu.
Ariel: Rekla sam ti već da nije on kriv što sam bježala!
Napravila je grimasu te odmahnula rukom.
Mama: Ma daj Ariel molim te! Pa kakvim me debilom smatraš?
Ako ćemo iskreno velikim iako si mi mama. Ipak, to joj nisam rekla jer ne želim još veće probleme.
Mama: On je kriv za sve probleme u našem životu! Mogli smo mirno živjeti, a vidi nas! Sopstvenu kćer više ne možemo kontrolisati! U šta si se pretvorila?! U neku luđakinju koja samo gleda kako da napravi neki problem! Pa šta da radimo s tobom? Da znaš samo da smo i tata i ja razmišljali o psihijatru i...
U tom trenutku je prekinuo prodorni muški glas koji joj nije dozvolio da dovrši svoju rečenicu koja je bila puna histerije i netrpeljivosti.
Harry: Dosta je bilo! Već miion puta sam rekao da mene možete i vrijeđati i dirati ali Ariel nećete! Zar vam nije dosta to što ste je zatvorili u kuću i oduzeli joj normalan život?! Još hoćete i da je kod psihijatra vodite,a ako ćemo iskreno vi ste jedini ovdje kome je takvo nešto zaista potrebno!
Mama je ostala bez riječi, a Harry mi je prišao i stavio ruku iza mojih leđa. Ja sam uzdanula te protrljala oči i u svoj toj muci mi je došlo da se nasmijem zbog onoga što je Harry posljednje izgovorio. Ipak, ta moja želja za smijehom je ubrzo nestala jer je mama krenula prema Harryu i počela ga udarati torbicom po prsima.
Mama: Ti hoćeš reći da sam ja luda?!
Harry je pokušao uhvatiti za ruke i zaustaviti ali je to bilo prosto nemoguće. Ja sam pokušala stati između nje i Harrya ali me je Harry uhvatio za struk te sklonio na stranu vjerovatno da ne bi i mene udarila. Tada joj je prišao i tata te je uhvatio za ruke sa leđa.
Tata: Jade!
Ona se i dalje 'koprcala' pokušavajući da dohvati Harrya koji je prošao rukom kroz raščupanu kosu, a ja sam mu prišla, stavila ruke na njegova prsa te ga zabrinuto pogledala.
Ariel: Jesi li dobro?
On se nasmiješio iako sam bila sigurna da mu nije do toga te klimnuo glavom uhvativši me za ruke.
Harry: Jesam, ne brini.
Jade: Ma kako možeš da se brineš za njega nakon što ti je rođenoj majci rekao da je luda?!
Okrenula sam se prema njoj te je zatekla u poprilično čudnom, tačnije nenormalnom stanju. Sva kosa joj je bila raščupana, a odjeća u takođe opštem neredu jer joj je jedan rukav na sakou bio zavrnut, a drugi ispružen i sa jednim puknutim dugmetom dok joj se jedna nogavica toliko izvrnula da se šav nalazio naprijed. Da mi je samo znati kako je to postigla u tako kratkom vremenu i moglo se reći da je podsjećala Elly ali joj se ne bih usudila takvo nešto reći nakon što je Harry poslao kod psiihijatra.
Ariel: Kao prvo nije ti to rekao, a kao drugo..
Prekinula me je svojim poprilično histeričnim glasom.
Mama: Ma šta?! Pa je li rekao da mi je potreban psihijatar?!
Harry je stao malo više pored mene te ispružio ruku prema njoj.
Harry: A vi ste to rekli za Ariel, a ona je posljednja osoba ovdje kojoj je to potrebno.
Mama je napravila zgroženu facu, a zatim je ponovo napravila par koraka prema nama iako je tata pokušavao zaustaviti.
Mama: E pa možda si i upravu! Tebi je potrebnije!
Prešla sam rukom preko lica te pogledala na stranu. Jednostavno ne mogu da podnesem da tako nešto govori o Harryu kad nema pojma da je on zapravo jedan anđeo.
Ariel: Daj Jade molim te urazumi se! I kao što sam željela da kažem...Kao drugo, tvoj trenutni izgled i ponašanje se podudaraju sa Harryev riječima pa bih ti preporučila da prvo malo poradiš na tome i tek onda počneš pametovati i napadati!
Harry je stavio ruku iza mog vrta te me nježno mazio, a mama je pogledala šokirano prema tata.
Mama: Čuješ li ti ovo?!
Tata je pogledao prema meni pokušavajući da stvori izgled pun autoriteta, a to mu u zadnje vrijeme baš i ne ide.
Tata: Ariel tako se ne razgovara sa majkom!
Pribila sam se uz Harryev bok te obuhvatila rukama njegov struk.
Ariel: E pa ni onako se ne ponaša prema mom dečku!
Mama je u svm tom ludilu podigla ruke, a nakon toga samu sebe udarila po glavi.
Mama: Pa koga sam ja odgajala 17 godina?! Pa o kome sam se ja toliko brinula i pokušavala sve učiniti da uživa i stvara sebi budućnost?! Koga?! Za ovu tu pomahnitalu djevojku koju više ne mogu ni da prepoznam i kojoj je neki tamo glupan važniji od mene same?! Njene rođene majke?! O moj Božee!
Ja sam duboko uzdahnula te počela trljati lice rukama, a Harry me je zagrlio te me poljubio u kosu.
Harry: Nemoj se nervirati...
Mama je odjedanput ponovo pogledala prema nama iskolačivši oči.
Mama: šta joj ti opet šapćeš?! Šta joj stalno puniš glavu glupostima?!
Harry je nervozno uzdahnuo i po pogledu mu se moglo vidjeti da je poprilično umoran od svega ovoga.
Harry: Gospođo molim vas smirite se.
Mama: ja da se smirim?! Ti meni kažeš da se smirim?!
Tata je uhvatio za lakat pokušavajući da je primakne više sebi te joj nešto kaže.
Tata: Jade...
Mama je zamahnula rukom i zamalo udarila tatu, a zatim počela namještati sako.
Mama: Pusti me! Još samo ti pređi na njihovu stranu pa ću da se lijepo ubijem! U štta mi se porodica pretvorila?! U šta?! I to sve zbog njega! Njega i samo njega!
Počela je pokazivati prstom prema Harryu iako joj ga je tata uporno pokušavao spustiti. Mama ga je samo prostrijelila pogledom te spustila ruku.
Mama: Pusti me! Bolje ti je da mi pomogneš!
U tom trenutku sam mogla da primijetim da je tata pogledao prema Harryu ali ne na trenutak nego je to trajalo malo duže. Pogledala sam i prema Harryu te shvatila da i on gleda u tatu. U tom trenutku me je još više pribio uz sebe i nježno me pomazio i to je bilo poput nekog znaka. Tata je spustio pogled te uzdahnuo dok je mama bila zauzeta vraćanjem nogavice u normalno stanje pa na svu sreću to nije vidjela. Harry je primijetio moj pogled i onda se nakašljao i spustio glavu. Nije mi bilo jasno o čemu se radim i u mene se ponovo vratila ona želja da znam o čemu su onaj dan razgovarali.
Mama se napokon uspravila te počela namiještati frizuru, a nakon toga je duboko uzdahnula i prešla rukom preko čela dok se drugom oslanjala na tatu.
Mama: Ovo je previše za mene...Idemo...Idemo...
Pogledala je prema meni i naravno, to nije bio onaj pogled koji majka ima kada vidi dijete...Zapravo ona nikada nije imala onaj pravi majčinski pogled, a sada je svaka nada da će se to ikada desiti uništena.
Mama: Hajde, dolazi idemo! Stvarno, ja više nemam života za ovo, a ni živaca...Zaista...Umorna sam od svega, a posebno od gledanja kako mi se kćer pretvara u neku razuzdanu i neodgojenu klinku ali srediću to ja...Kunem vam se...Hajde sad.
Prišla mi je te me uhvatila za ruku iako sam je pokušala odmaknuti te me povukla. Počela sam da osjeam neku paniku jer nisam željela da se tek tako razdvojim od Harrya, a nemam pojma kad ćemo se ponovo vidjeti.
Ariel: Ma pusti me!
U trenutku kada sam krenula za njom je nisam mogla da se oduprem, osjetila sam nečiju ruku na mojoj koja me je zaustavila zajedno sa mamom. Okrenula sam se prema Harryu, a on je usta držao čvrsto zatvorenima te me privukao sebi.
Harry: Ona nigdje ne ide dok ja to ne kažem!
Mama je napravila neku grimasu, a zatim se nasmijala iako joj se u očima vidjelo potpuno drugačije raspoloženje. Opet, svi smo znali da taj smijeh sigurno nije od srca.
Mama: Sad bi on i meni da šefuje?!
Harry je oblizao svoje punačke usne te se nageo kako bi bio bliže mami.
Harry: Ja nikome ne naređujem već samo branim svoja prava.
Mama je stavila ruke na kukove te se nagela takođe prema Harryu sa nekim ciničnim izrazom lica.
Mama: A to su?
Harry je uhvatio moju ruku, psrepleo prste sa mojima te ih podigao mami pred oči.
Harry: Da se pozdravim sa djevojkom.
U maminim očima se odmah mogao primijetiti povećan nivo mržnje čim je vidjela naše ruke. Krenula je da ih razdvoji ili šta već ali su Harryevi refleksi bili mnogo brži pa je na vrijeme reagovao i spriječio da to učini tako što me je povukao. Mogla sam da čujem njene sitne ali veoma brze korake iza nas.
Mama: Ček', ček' gdje ćeš?!
Harry je zastao i okrenuo se prema njoj pa sam samim tim i ja učinila isto. Zahvaljujući suncu koje su uporno borilo sa oblacima koji su ga pokušavali zakloniti, oči su mu imale neki žućkasto-bijeli i zaista zanimljiv odsjaj. Jednostavno ti ponekad ne trena ništa drugo osim tih predivnih očiju koje ti otvaraju dušu. Ipak, nisam dugo mogla biti opčinjena njima jer nije bilo ni vrijeme ni mjesto za to.
Harry: Idemo u auto da joj nešto mogu reći nasamo.
Pogledala sam pomalo zbunjeno prma njemu, a mama je par trenutaka oklijevala da nešto kaže i kao da je mozgala smišljajući odgovor.
Mama: Ma nemoj?
To je bilo najbolje što je mogla da kaže? Harry je bio već očito iznerviran njenim pitanjima i potptanjima pa je prostresao glavom te prešao rukom preko očiju.
Harry: Samo ću joj nešto reći i to je to, može?
Prevrnula je očima te napravila neku podrugljivu grimasu.
Mama: Pa naravno, moraš joj reći nešto protiv njenih roditelja.
Bilo mi je već dosta tih njenih priča kako me Harry okreće protiv njih. Kad će već jednom shvatiti da oni sami to rade? Uzdahnula sam te je značajno pogledala.
Ariel: Jade zar stvarno misliš da postoji nešto loše o vama, a da ja to već ne znam?
Prostrijelila me je pogledom i krenula da mi nešto kaže ali je Harry prekinuo.
Harry: Uostalom ne vrti se svijet oko vas, a sad nas izvinite.
Povukao me je za ruku prema njegovom autu, a mama je ostala ljutito stajati.
Mama: Ariel bolje ti je da se vratiš za manje od minut!
Samo sam prevrnula očima ne obazirujući se na to što je rekla. U tom trenutku me je čudila jedna stvar...Zašto im Harry nije rekao nešto kao i svaki put? U smislu da ne smiju biti loši prema meni i slično? Zar će mi zaista samo nešto reći i onda me prepustti histeričnoj mami i smlaćenom tati? Okrenula sam se i vidjela da mama nešto ljutito govori tati koji samo stoji i pravi se da je sluša iako se vidi da nije mnogo zainteresovan. Harry mi je otvorio vrata, a ja sam sjela unutra i sačekala da i on sjede za vozačevo mjesto. Kao što sam i pretpostavljala...Ovo je poprilično naporan dan i mislim da moram debelo platiti za ona bježanja...Moje kazne su mnogo gore od neopravdanih časova ili smanjenog vladanja...Ustvari, ne znam zašto razmišljam šta bi trebalo da bude jer sam već odavno shvatila da se moj život ne kreće u granicama normale. Harry je sjeo za vozačevo mjesto, a ja sam mu uputila zbunjeni pogled.
Ariel: Šta mi imaš reći?
On je pogledao prema meni, a zatim se vragolasto nasmijalo što je mene još više zbunilo. Namrštila sam se te raširila ruke i odmahnula glavom dajući mu do znanja da ne znam o čemu se radi. Mama i tata su već stajali nedaleko od auta poput neko dvoje čuvara koji čekaju da žrtva odnosno ja izađe iz auta pa da je mogu odvesti u mučilište...Taačnije kuću. Pogledala sam ponovo prema Harryu, a on mi je pokazao rukom da se nagne kako bi mi nešto mogao šapnuti.
Ariel: Pa Harry, oni te ne mogu čuti.
On je ponovo ponovio isti pokret i shvatila sam da mi nema drue. Nagela sam se, a njegov vlažni i vrući dah me je počeo golicati po koži.
Harry: Ovoga puta će Romeo preuzeti ulogu otmičara...
Pomakla sam malo glavu te uhvatila njegov vragolasti zeleni pogled koji je zurio u mene. Nasmijao se te me nježno poljubio, a ja sam bila pomalo sumnjičava i zbunjena dok mi se jedna mogućnost počela vrzmati po mislima.
Mama: Ariel dolaziii!
Pogledala sam naprijed i vidjela ljutitu mamu koja mi je pokazivala rukom da izađem iz auta. Ponovo sam okrenula glavu prema Harryu s namjerom da mu nešto kažem ali je on već bio uspravljen, a ruka mu se nalazila na ključu koji je već bio na svom mjestu. Stavila sam kosu iza uha te polako počela dizati glavu.
Ariel: H-Harry ti ćeš...
Prije nego što sam mogla dovršiti rečenicu, on je upalio auto i počeo ići u rikverc.
Mama: Arieeel!
Ja sam pogledala iznenađeno prema Harryu koji je stavio crne sunčanice i počeo da se smije dok je mama pokušavala trčeći da stigne auto.
Mama: Stani manijačeee! Jaaack! Jaack ode nam s kćerkoom! Jaack!!!
Iako sam bila u šoku i ja sam počela da se smijem, a Harry je okrenuo auto i uputio se prema cesti.
Ariel: Ali Harry?!
Nasmiješio se te na trenutak pogledao prema meni.
Harry: Ne želim da se tek tako rastanemo poslije one svađe ljubavi. Mogu njih dvoje malo i da sačekaju.
Pokazao je glavom iza nas, a ja sam pogledala u retrovizor i ugledala mamu i tatu kako ulaze u tatin auto.
Ariel: Um...Izgleda da će i oni za nama.
Harry je namjestio retrovizor iznad nas, a zatim istom tom rukom prošao kroz kosu pokušavajući da je još više razbaruši.
Harry: Onda nas čeka mala jurnjava.
Nasmijao se te pogledao prema meni očima koje su bile pune nekog neobičnog sjaja, a u meni je preovladavao neki čudan osjećaj u kome je bila pomiješana nervoza i uzbuđenost. Dakle, ovo je razlog zbog koga im nije ništa rekao...Znao je da to nije pravi rastanak....
Harry: Hajde veži se.