Spustila sam pogled i zatvorila oči spremna za jednu vjerovatno poprilično dugu raspravu. Nisam gledala prema njemu i jednostavno na neki način nisam imala hrabrosti. Pogledala sam prema prozoru te se naslonila laktom na njega igrajući se sa vlastitim usnama. Mislim da mi je sva ta tišina u tom trenutku više parala uši nego bilo kakva buka jer je napetost ovako billa veća.Iščekivanje nečijih riječi...Na takav način...Jednostavno izaziva u tebi drhtavicu...Kako srca, tako i svih ostalih organa iako i sam znaš da to nije moguće. Jednostavno se tako osjećaš. Osjetila sam njegovu ruku koja je polako skliznula sa mog koljena, a ujedno i čula lagani izdisaj sa njegove strane. Zatvorila sam oči te ih lagano protrljala prstima nadajući se da će se ta tišina brzo 'razbiti' iako sam pretpostavljala da riječi koje to učine, neće biti baš najugodnije. Naravno, nisam očekivala da će se Harry početi iživljavati na meni ali sam znala da mu sigurno nije drago što sam bježala iako je to bilo zbog nas...Našeg viđanja koje nam je oboma upotpunilo prethodne dane...A ovaj je ipak izuzetak iako sam mislila da će i on biti jednako lijep kao i ovi predhodni. Što je najgore od svega, znam da me kući čeka još jedna 'masaža' od strane mojih roditelja i mislim da će to biti milion puta gore nego rasprava sa Harryem...Koja slijedi.
Harry: Sva četiri dana?
To su bile te riječi koje su donijele malo živosti u cijelu tu situaciju, a Harryev promukli glas je bio mnogo tiši nego što sam mislila da će biti. Činio se tako mirnim i kontrolisanim ali sam znala da njegove misli kao i osjećaji nisu ni približni tome. U trenutku kada je ono rekao, iskreno sam se uplašila jer sam se izgleda bila i previše udubila u tu tišinu...Jednostavno, kao da sam mislila da nijedno nećemo uopšte ništa ni reći, a to je bilo nemoguće...Nesigurno sam okrenula glavu prema njemu, a njegov pogled je bio zamišljen i posvećen nekoj daljini ispred nas iako je sve što je mogao vidjeti bila autocesta uz parkirališe i uvijek prisutna prometna gužva. Shvativši da se neće okrenuti prema meni i ja sam pogledala ispred sebe igrajući se sa jednim zalutalim pramenom kose.
Ariel: P-pa ne baš sva četiri...Mislim prva dva sam rekla da me boli stomak, a...Druga dva sam...Pobjegla...
On je duboko uzdahnuo te sasvim naslonio glavu na sic okrenuviši je više prema gore te protrljao oči. Ja sam bila svjesna da moj odgovor nije nimalo ublažio situaciju ali sam se nadala da neće izgledati toliko loše ako kažem da prva dva dana nisam u bukvalnom smislu pobjegla. Ipak, pretpostavljala sam da je razrednica shvatila da sam i u ponedjeljak i utorak bježala tako da je to sada prosto svejedno. Nisam znala da li mi je gore da razmišljam o sljedećim Harryevim riječima ili situaciji koja se sada odvija ispred zbornice. Mislim da ni jedno ni drugo ne bi nimalo prijalo ni očima ni ušima ali šta je - tu je. Sama sam se u to uvukla i moram se i izvući. Ako je to uopšte moguće...
Harry: Ariel, stvarno nisi ništa bolje učinila ako si prva dva dana lagala. To se svejedno zove bježanje!
Uzdahnula sam i pogledala na stranu dok je on još uvijek bio u istom položaju kao i maloprije, a glas mu je bio primijetno jači.
Ariel: Pa znam ali...
Iako ni sama nisam znala šta sam dalje željela da kažem, riječi su mi bile odsječeneHarryevim naglim okretom prema meni kao i još viši glas nego maloprije.
Harry: Nema ali! Ne mogu da vjerujem da si to uradila!
Pogledala sam u njega i susrela se sa njegovim tamnim očima koje su zurile u mene. Usta su mu bila otvorena dok je iz njih klizio topli dah kojim je pokušavao uravnotežiti disanje. Iako sam znala da sam pogriješila i da sam vjerovatno sam pogoršala situaciju, smatrala sam da pretjeruje jer da to nisam učinila još se ne bismo vidjeli i ja iskreno ne znam kako bih to podnijela.
Ariel: Pa uradila sam to zbog tebe!
Stavio je ruke preko lica i na trenutak okrenuo glavu na drugu stranu.
Harry: Super! Sad sam ja kriv što si ti bježala!
Gledala sam u njega bez riječi i jednostavno niam znala šta ga je spopalo. Pa valjda sam ja ta kojo je gore u cijeloj toj situaciji iako ni sama još ne znam šta me čeka kad se vratim kući.
Ariel: Ne kažem da si ti kriv ali si ti razlog zbog koga sam bježala! Kako ne razumiješ?!
Ponovo je pogledao prema meni i pogled mu je bio nekako ljutit i nervozan i jednostavno mi je već nedostajao onaj simpatični..vragolasti ili zavodljivi.. Kakav god, samo ne ovaj. Ispružio je ruku prema meni gledajući me ravno u oči dok mu je glas još uvijek bio jednako jak.
Harry: Ti mene ne razumiješ!
Prošla sam rukom kroz kosu i okrenula glavu praveći grimasu.
Ariel: Ma daj Harry molim te. Šta ja tebe ne razumijem?!
Prilikom postavljanja tog pitanja sam pogledala prema njemu, a on je držao ispružene dlanove kao da je rukama pokušavao izraziti svoje misli iako je on znao da je to nemoguće uraditi bez riječi.
Harry: Pa ne možeš to raditi!
Ipak, s obzirom na jačinu njegovog glasa, vjerovatno bi mi bilo draže da se svađamo pomoću pamtomime, a ne ovako.
Harry: T-to rade samo oni najgori đaci i oni...Stvarno ne mogu da vjerujem!
Počeo je prolaziti rukom kroz kosu dok su moje bile prekrštene i iskreno nisam znala šta da mu kažem jer je bilo očito da me ne razumije. Pokušavala sam zadržavati miran glas jer me je glava već počela boljeti i mislim da bi još buke bilo zaista previše, a i bespotrebno.
Ariel: Ali oni to rade iz drugih stvari. Da se pokažu kao mangupi ili da bez posebnog razloga napakoste nastavnicima i roditeljima ili im je jednostavno previše dosadno na časovima pa im to postae jedina zanimacija vezana za školu. A-ali ja sam to uradila zbog ljubavi Harry...Zbog tebe...Kako ne razumiješ?
Samo je ćutao i gledao kroz prozor. Ja sam osjećala neko olakšanje jer sam mu to rekla iako nisam baš mogla shvatiti da li je to uticalo na njega. Primijetila sam kako odmahuje glavom i samim tim je moja dvojba od maloprije bila privedena kraju jer sam znala pravi odgovor.
Harry: Svejedno to nisi trebala uraditi....
Duboko sam uzdahnula i pitala samu sebe šta mu je...Ne razumijem njegovo ponašanje i imama neki osjećaj kao da me uopšte ne sluša već samo priča o onome što je sebi zacrtao u glavi. Ipak, glas mu je bio dosta smireniji i nadala sam se da će tako i ostati.
Ariel: Baš ti hvala što si uz mene...
Pogledao je prema meni naslonjen laktovima na koljena dok su mu obrve bile skupljene i odmah sam znala da će se usprotiviti mojoj izjavi.
Harry: Ti očekuješ od mene da te podržavam u takvom nečemu?
Prebacila sam jednu ruku preko stomaka dok sam se drugom oslonila na nju pomoću lakta te protrljala čelo. Pogled mi je na trenutak odlutao prema školi i mame i tate još nije bilo...Ma divno, vjerovatno je u pitanju cijela rasprava i očito da mi je ovo dan D koji su u mom životu sve češći. Mislim da je ovaj put čak i gore jer mi je do sad Harry uvijek bio potpora...A sad? Sad me i on osuđuje i govori isto što ću i od roditelja vjerovatno danas čuti bezbroj puta samo što će biti još gore. A kao da nije dovoljno teško, još će i da shvate da sam pobjegla zbog Harrya. Vjerovatno će misliti da me je on nagovorio na to i stvariti još goru sliku o njemu u glavi. Čak će i tata koji se barem malo promijenio odustati od toga i vratitti se na staro...Tačnije, biće isti kao i mama iako mislim da to baš i ne može postići u potpunosti. U svakom slučaju, da li može gore? To se uvijek pitam i zato ovoga puta neću reći 'ne' zato što se uvijek ispostavi da može biti i dva puta gore.
Ariel: Bilo bi ti lijepo da smo proveli još jednu sedmicu odvojeno? I naravno još mnogo njih.
Ispustio je pomalo neobičan izdah te spustio glavu zatvarajući oči.
Harry: Nisam to rekao.
Klimnula sam glavom zadržavajući hladan izraz lica.
Ariel: Aha, sad mi je lakše.
Rekla sam to sarkastično, a on se uspravio i sasvim naslonio uz sic još uvijek zatvorenih očiju.
Harry: Ariel mogli smo smisliti i nešto drugo!
Pogledala sam prema njemu i nasmijala se jer iskreno nisam znala na koji drugi način da reagujem na tu njegovu izjavu. On je otvorio svoje pjenušavo-zelene oči i pogledao me dok su mu usne bile nekako rumenije nego inače...Njegovi pokreti rucima kroz kosu su je još više razbarušili i izgledao je zaista prelijepo da me je to na trenutak dekoncentrisalo i samo sam gledala u njega i ćutala. Mislim da se to i njemu desilo i neko kraće vrijeme smo tako zurili jedno u drugo dok je ljutnja lagano ispravala iz naših očiju i nestajala. Uskoro su se ponovo mogli vidjeti oni zaljubljeni pogledi i ta situacija je na neki način bila smiješna, barem mislim da se to nikome ne dešava u sred svađe ali sam se uskoro trgnula i izazvala istu reakciju i sa njegove strane. Zatvorila sam oči pokušavajući da se priberem i sjetim onoga što je zadnje rekao za što mi je bilo potrebno par trenutaka. Mogla sam primijetiti da se i on uzmeškoljio te nakašljao ponovo namještajući kosu na stranu. Uzdahnula sam sjetivši se njegovih riječi te pogledala negdje ispred sebe kako mi se ne bi dogodilo isto što i maloprije iako sam još uvijek osjećala poprilično neujednačene otkucaje srca.
Ariel: Pa zašto onda nisi smislio nešto drugo?! Ili si možda jednostavno...
U tom trenutku me je nešto presijeklo u grudima i rastužile su me vlastite riječi koje sam eljela izgovoriti. Znala sam da to nije istina ali su jednostavno same izletjele iz mojih usana unatoč maloj stanci.
Ariel: ...Ili si možda jednostavno želio odmoriti od mene...Dok sam se ja mučila sa mamom i tatom pateći za tobom...
Osjetila sam suze koje su me golicale pod kapcima i koje kao da su čekale još samo jednu tužnu riječ kako bi skliznule ne obazirući se na to da li ja to želim ili ne. Harry je ostao u istom položaju ali sam mogla primijetiti da su mu oči širom otvorene i da su ga moje riječ vjerovatno zaboljele.
Harry: A-Ariel znaš da nije tako.
Mogla sam primijetiti podrhtavanje njegove dojnje usne koje je uskoro prikrio zagrizavši je svojim biserno bijelim zubima. Za to vrijeme su mu se sa strane blago ucrtale rupice i ja sam bila tužna jer sam znala da uzrok njihovom pojavljivanju nije onaj njegov savršeni osmijeh...Koji mi je u tom trenutku užasno nedostajao...
Ispale pramenčiće kose sam stavila iza uha te vrhom kažiprsta zaustavila suzu koja je krenula da potekne iz ugla oka.
Ariel: Pa zašto onda uporno pokušavaš da me natjeraš da je tako?!
Oboje smo pogledali jedno prema drugome ali smo zadržali koncentraciju ne dopustivši onome od maloprije da se ponovi. U njegovim očima sam mogla vidjeti izmjeđane sve nijanse zelene boje dok mu je cijeli izraz lica bio nekako nedefinisan tako da nisam mogla znati kako se osjeća.
Harry: Samo ti želim dobro!
Obamotala sam ruke oko sebe te pogledala na stranu pokušavajući da zaustavim najezdu suza koje su me uporno pekle za oči.
Ariel: Pa kako ne razumiješ da si ti jedino dobro u mom životu! I kada sam s tobom, ja se osjećam najljepše i to dobro o kome govoriš si ti!
Pogledala sam prema njemu, a on je počeo da odmahuje glavom što je izazvalo zbunjenu reakciju s moje strane. Uspravio se te pogledao veoma ozbiljno prema meni.
Harry: Nisam!
Bila sam poprilično iznenađena i na neki način sam očekivala da će i on meni reći isto ali ovo...Nije mi bilo jasno šta pokušava.
Harry: Nisam...
Namrštila sam se te slegla ramenima dajući mu do znanja da ne znam šta hoće da kaže.
Ariel: Ne razumijem te...P-pa da li ti uopšte znaš koliko ti meni značiš?
Lagano se počešao po kosi te skrenuo poprilično nervozni pogled na stranu.
Harry: Nemoj sve gledati tako površno!
Pravio je neobične pokrete usnama pokušavajući da nešto kaže ali mu nije išlo. Iskreno, sve me je to pomalo plašilo i nisam bila sigurna šta se dešava.
Ariel: A ti nemoj o svemu pričati u šiframa!
Stavio je ruke na volan te spustio pogled odahujući glavom.
Harry: Nije bitno! Samo ćemo završiti s ovim, okej?!
Odmahnula sam glavom te se malo više okrenula na stranu kako bih ga mogla u potpunosti vidjeti kako treba. Ipak, njegov pogled je još uvijek bio spušten i namršten i imala sam osjećaj da ne želim pogledati u mene.
Ariel: harry bitno je i nećemo završiti dok mi ne kažeš na šta si mislio!
Pogledao je prma meni veoma lutitim pogledom i znala sam da neće ispuniti moj zahtjev.
Harry: Završili smo!
Nervozno sam okrenula glvu te udarila rukama od koljena.
Ariel: Nikada ne završavam svađu dok se sve ne razjasni!
Pogledala sam ponovo prema njemu, a on se samouvjereno naslonio na sic te pogledao prema meni dok su mi se kovrdže rasipale po naslonjaču.
Harry: Za mene je završeno pa ti ako hoćeš, svađaj se sama sa sobom!
U tom trenutku mi se iskreno plakalo ali kao i uvijek kada to zaista želim..Suze mi se nekako zalede i ne mogu napraviti nikakav pokret. Opet, možda je i bolje što je tako jer se onda vjerovatno ne bih mogla zaustaviti, a mislim da je za danas dovoljno drame. Opet, u sebi sam osjećala ogromnu bol i kao da pored mene nije sjedio onaj pažljivi dečko koji se beskrajno brine o meni i pokušava me svaki put očarati svojim izjavama i riječima kao i postupcima i pokretima što mu naravno uspjeva. Ali sada...Sada je tu sjedio dečko koji je likom bio isti kao i ovaj pomenuti ali je po ponašanju bio drugačiji i nisam bila sigurna šta je uzrok tome.
Ariel: Harry, šta je s tobom?
Uzdahnuo je te pogledao prema meni uhvativši me za ruku. Bila sam iznenađena takvim iznenadnim gestom iako sam po nervozi u njegovim očima shvatila da to radi kako bi skrenuo pažnju sa svađe.
Harry: Nećemo više o tome.
Odjednom je stavio ruku iza moje glave i počeo je primicati svojoj dok je lagano zatvarao oči. Odmah sam osjetila titranje u stomaku i prstima i cijelom tijelu iako sam mislila da je to nemoguće. Ipak, shvativši da upravo želi sve prekinuti poljupcem, stavila sam ruke na njegova prsa te ga zaustavila, a on je otvorio oči i zbunjeno me pogledao. Nisam to mogla tek tako završiti.
Ariel: Harry prestani! Zar stvarno misliš da ćeš sve riješiti jednim poljupcem?!
Odmaknuo se od mene i nervozno zatvorio oči praveći neobjašnjive pokrete rukama.
Harry: Ja stvarno ne znam šta hoćeš od mene!
Prebacila sam kosu unazad i tek tada osjetila da mi ruke drhte. Stavila sam ih između koljena pokušavajući da to prikrijem.
Ariel: Ne znaš? Prvo me optužuješ i praviš se da me ne razumiješ, a znaš da sam sve zbog tebe uradila i na kraju počneš da pričaš o nekim stvarima koje ja očito ili ne razumijem ili ne vidim ali želim da mi objasniš! I tebi je sve to bespotrebno jer si se umorio od rasprave pa sad hoćeš da me poljubiš i završiš s tim kao da si utješio malo dijete sa čokoladicom! Ne želim da se svi ponašate prema meni kao da sm dijete jer to nisam!
Pogledao je prema meni i ona ljutnja mu se ponovo vratila u oči i shvatia sam da ovome nema kraja jer mi jednostavno neće odgovoriti na ono što želim.
Harry: I odlučila si to dokazati bježanjem?! Pa to je toliko djetinjasto da ne može biti djetinjastije!
Izvukla sam ruke kako bi' ih raširila ali sam onda ponovo vidjela i osjetila da se itekako tresu, a počele su i da mi trnu. Još mi samo treba da se unesvijestim i začinim ovaj iovako užasan dan.
Ariel: Zašto se uvijek vraćamo na bježanje?!
Namrštio se i pogledao zbunjeno prema meni dok su mu oči sadržavale prelijepe prelaze izamu nijasni. Ipak, nisam sebi dozvolila da me to ponovo obuzme te sam pogledala na stranu.
Harry: Pa o čemu ti želiš da razgovaramo?! Šta je s tobom?!
Spustila sam glavu te stavila ruke preko lica te počela trljati oči dok su me suze svrbile i pekle po očima u isto vrijeme. Jednostavno se sveu meni počelo nakupljeti, a čak u cijeloj toj zbrci više nijednom nisam pogledala prema školi tako da nisam imala pojma šta je s mamom i tatom. Opet, prošli bi ispred nas da su završili. Osim ako nisu odlučili svratiti u neki kafić u kome će se dogovarati oko rasprave sa mnom i gdje će me ujedno i čekati što znači da imaju i previše vremena za plan kojim će me uništiti u potpunosti zajedno sa ovim danom koji je već uništen.
Ariel: Samo hoću..Hoću da me dovraga razumiješ i odgovoriš mi na pitanje!
Mogla sam da čujem nervozno uzdisanje i poprilično jako stavljanje ruku na volan.
Harry: Zašto si se svezala tog prokletog pitanja?!
Podigla sam glavu i pogledala ga s očima koje su već bile pune suza. Pokušavala sam ih obrisati ali s obzirom da su mi stalno navirale nove, to je bilo nemoguće. U Harryevim oočima se mogla vidjeti neka nesigurnost dok je stalno pravio male trzaje prstima i rukama i pretpostavljala sam da me je možda želio zagrliti ili utješiti...
Ariel: Pa možda zato što ni ja ne znam! Možda sam samo željela da nastavim svađu koja mi je potpuno bespotrebna u iovako komplikovanom životu kao što ti vjerovatno misliš! A možda jednostavno samo hoću da mi kažeš zašto ti je toliko teško palo to što sam pobjegla bez obzira na činjenicu da znaš razlog! Ja sam...
U tom trenutku me je prekinuo njegov prodorni glas koji je ispunio unutrašnjost auta kao i pogled pun zelenila koji te je jednostavno obuzimao čak i za vrijeme svađe.
Harry: Znaš šta? Ja sam glup što sam uopšte to i spominjao i što se brinem za tvoju budućnost dok ti samo misliš o meni!
U tom trenutku su mi te riječi samo zapijale za uši i nakupljale se negdje u dubini misli ostavljajući neku vrstu boli. Osjetila sam krupne i hladne suze koje su mi samo kapale niz lice ne čekajući da skliznu.
Harry: Pa da li ti ikad razmišljaš o fakultetu i sličnim stvarima?! O učenju?! Školi?! Samim bježanjem ne prisustvuješ časovima i da li te uopšte zanima šta ste radili taj čas?! Bilo šta?! Kako ne shvataš da je škola tvoja budućnost, a ne ja! Šta će biti s tobom kad....
U tom trenutku se zaustavio i par trenutaka gledao u mene, a zatim je udario rukom u volan i pogledao na stranu. Ja sam još uvijek bila ukipljena i jedino što se na meni pomijeralo bile su suze. Nisam mogla da vjerujem šta je rekao i što je najgore...Sve to je bila istina...U mom životu postoji samo on i razmišljam samo o njemu i to je istina ali..Ali nikada nisam mislila da bi se ljutio na mene zbog toga jer sam smatrala...Da i on razmišlja jednako i on meni. Ali naravno on ima karijeru, njemu ne treba škola...On ne mora da razmišlja o tome ali...Ali to mu ne daje za prvo da kaže onakvo nešto jer me je to zaboljelo...Posebno zadnja rečenica jer sam znala koji je njen nastavak. Oblizala sam usne koje su u potpunosti bile suhe ali mi to nije mnogo pomoglo pa sam jedva pomjerila usne kakko bih ispustila glas koji je bio drhtav i nesiguran.
Ariel: Ž-želio si reći...Šta će biti sa mnom kada nas dvoje prekinemo, zar ne?
Nije ništa odgovarao, a glava mu je još uvijek bila okrenuta prema prozoru. Drhtavom rukom sam prešla preko lica brišući suze kojima nije bilo kraja. Klimnula sam glavom iako sam znala da me on ne vidi ali sam bila svjesna da sam ispravno dovršila rečenicu jer bi u protivnom reagovao na neki način.
Ariel: Znaš, to je stvar koje se toliko bojim i o kojoj pokušavam ne razmišljati ali je to jednostavno nemoguće. Zašto? Z-zato što mi i previše značiš Harry i kroz ovu svađu sam shvatila da ja tebi ne značim ni upola kao ti meni...Ja sam za tebe jedna od djevojaka zar ne? A ti si za mene jedan jedini koji će zauvijek ostati u mom srcu i iskrenod a ti kažem...Spremna sam sve rizikovati za tebe...A ti očito ne bi to uradio za mene...Mislila sam ...Možda je ova veza jednostavno nešto prekomplikovano za tebe i nisi to očekivao je li tako? Mislio si da će ići lako kao i sa ostalima ali nije...Trebao si odmah na početku stati, a ne me proganjati Harry. Ovako je sada otišlo predaleko i jednostavno...Jedostavno su moji osjećaji otišli daleko i...
Harry: Ariel...
Čim sam čula njegov glas koji je sada bio potpuno miran nisam mogla da se suzdržim i nisam više mogla izustiti niti jednu jedinu riječ. Napravila sam brzi pokret te rukom dohvatila ruksak sa zadnjeg sjedišta te izletjela napolje. Počela sam trčati preko parkinga i ubrzo sam mogla čuti zatvaranje vrata kao i glas koji je učinio da moje srce počne još brže kucati.
Harry: Ariel! Ariel stani!
Mogla sam čuti njegove korake iza sebe i počela sam još brže trčati i sve to me je podsjetilo na onu veče kad sam se vraćala od Jennifer i kada me je Harry čekao i počeo trčati za mnom jer smo tada prvi put bili azprave posvađani iako čak nismo ni bili u vezi.
Harry: Ariel!
Nastavila sam trčati ali je bio brži i uskoro sam osjetila snažne muške ruke oko mog struka.
Ariel: Pusti me!
Osjetila sam njegove kovrdže kod mog vrata kao i njegovu bradu na mom ramenu i iako sam se pokušavala otrgnuti jedan dio mene to nije želio jer sam se tako unatoč svemu osjećala lijepo.
Harry: Nikada!
Te njegove riječi su me na trenutak pokolebale u mom mišljenju od maloprije i to je zvučalo mnogo ljepše od svih onih izgovorenih riječi tokom svađe. Odmahnula sam glavom i nastavila plakati dok su mi nokti bilu ukopani u njegove ruke koje su me još uvijek čvrsto držale i nije bilo šanse da se pomaknem.
Ariel: H-Harry...
Usne su mu bile kod mog uha i već sam bila potpuno onesposobljena da bilo šta više napravim.
Harry: Sve si pogrešno shvatila.
Zagrizla sam dojnju usnu dok mi je pokoja slana suza završavala na tom mjestu. Ipak, ništa od toga mi nije moglo skrenuti pažnju sa Harryevih upravo izgovorenih riječi jer to nisam očekivala....Zapravo, vjerovatno je prava istina da sam to cijelo vrijeme duboko u sebi priželjkivala iako od tolike navale emocija nisam ni bila svjesna toga. Nalazili smo se na sred parkirališta i mogao nas je vidjeti bilo ko ali se nismo pomijerali. Iskreno, imala sam osjećaj da mi ne bi smetalo ni kada bi došlo strista novinara i fanova i počeli nas slikati i snimati...Samo sam željela da čujem neke Harryeve riječi koje bi me mogle utješiti u potpunosti i otjerati sve one moje ružne misli koje sam maloprije i izgovorila. Još uvijek nije pomijerao usne sa mog uha i s obzirom da smo oboje bili zadihani, taj njegov dah zajedno sa kovrdžama me je lagano golicao i izazivao naježenost moje kože.
Harry: Sve si pogrešno shvatila ljubavi...
Poljubio me je u uho i kosu, a zatim me toliko pribio uz sebe da gotovo nisam mogla da dišem ali mi je prijalo i nisam željela da se odvojim od njega.
Harry: Ono što najmanje želim jeste da se razdvojimo...T si prva djevojka koja mi je promijenila život nabolje i nema te prepreke koja bi me natjerala da odustanem od tebe...Kunem ti se Julija...
I disanje i srce i suze i svi mogući oblici kretanja kod mene su u sekundi stali i osjećala sam se kao da se nalazim u rukama nekog anđela koji pokušava da me spasi svojom ljubavlju i riječima koje su zapravo uzrok cijelom tom zastoju u meni. Uskoro sam mogla da osjetim tople i pomalo vlažne usne na mom obrazu koje kao da su me odledile i ponovo vratile živost u meni iako je ona bila iskazana plačom.
Harry: J-ja samo ne želim da ti upropastim život jer imam osjećaj da to radim...Da nije mene ništa se od toga tebi ne bi dešavalo i ponekad po cijelu noć ne spavam razmišljajući o tome. Misliš da mene sad ne boli jer sam ja razlog zbog koga ćeš cijeli dan provesti svađajući se sa roditeljima? Misliš da se ja ne osjećam krivim jer si zbog mene zatvorena u četiri zida i nemaš pravo na normalan život poput tvojih ostalih vršnjaka? Ja sam za to vrijeme stalno u nekom pokretu i ponekad imam i previše pažnje i zato želim da svu svoju pažnju posvetim tebi zato što si mi potrebna i što mi značiš više nego vlastiti život Ariel....Da si poput ostalih djevojki vjerovatno bih odavno odustao jer bih shvatio da želiš samo da me iskoristiš kako bi stekla pažnju i odmakla se od poludjelih roditelja ili da su možda čak i oni upleteni u igru. Ali to ne mislim zato što ti nisi poput drugih djevojaka...Što si posebna i što si drugačija i zato te neću pustiti...Nikada...
Već nisam uopšte osjećala noge i mislim da sam zapravo stajala zahvaljujući Harryevom zagrlju. Nije mi bila potrebna više niti jedna jedina riječ jer su sva ona moja razmišljanja od maloprije bila otjerana i izbrisana kao da nikada nisu ni postojala...Dobro možda ne baš tako jer sam i dalje osjećala neku bol ne znam ni sama zašto ali ono što zna jeste da je ljubav u meni u tom trenutku preovladala kao i sreća unatoč svim onim izgovorenim glupostima u svađi. Polako je odmotao ruke te prešao sa moje strane lagano me ljubeći u obraz i ugao usana, a zatim je jednu ruku stavio na prevoj mojih koljena, a drugu na moja leđa te me podigao. Ja sam zatvorila oči te prislonila glavu uz njegov vrat lagano ga ljubeći dok me je on nosio nazad prema autu. Osjećala sam se nekako iscrpljeno iako sam zapravo posljednjih pola sata provela u autu. Mislila sam da će me spustiti ispred suvozačevih vrata te mi ih otvoriti kako bih ušla ali nije umjesto toga je premjestio ruku tako da me je gotovo držao samo sa jednom. Ruke su mi se cijelo vrijeme nalazile oko njegovog vrata i nježno sam ga češkala po vlažnoj koži dok se on polako sageo kako bi otvorio zadnja vrata. Uskoro me spustio na zadnje sjedište i nježno me pogurao prema gore kako bi in on mogao sjesti. Posmatrala sam ga brišući suze, a pretpostavljala sam da mi je sveoko očiju crveo i natečeno. S obzirom da sam bila u poluležećem položaju, nageo se tako da je bio preko mene, a moja glava je sasvim pala na sjedište. Gledala sam ga ravno u njegove svijetlo-zelene kristale koji su se sjajili i mogao se primijetiti trag suza na ivici desnog oka. Sada sam već bia uvjerena da je predamnom isti onaj osjećajni dečko koga poznajem i zapravo je bio cijelo vrijeme samo što u svoj toj agooniji nismo razumjeli jedno drugo i onda smo govorili čak i stvari koje ne mislimo. Lagano sam još uvijek pomalo utrnulu ruku stavila na njegov obraz te ga nježno pomazila, a on je zatvorio oči te nakrivio glavu podsjećajući na neko mače koje se pokušava sasvim uklopiti u oblik ruke koja ga miluje.
Ariel: Nikada nemoj kriviti sebe.
Glas mi je bio potpuno tih i pomalo promukao kao da godinama nisam uopšte pričala pa sam morala da se nakašljen kako bih ga vratila u normalu. Harry je otvorio oči gledajući me sa pomalo tužnim pogledom kroz koji sam mogla shvatiti da ipak još uvijek sebe krivi.
Ariel: harry...Ti si jedina osoba koja uljepšava moj život u potpunosti i da se ti nisi pojavio...Mnoge stvari nikada ne bih shvatila...Ali tu je ujedno i jedna najbitnija. Nikada ne bih shvatila da postoji prava ljubav kao i dečko koji te toliko štiti i koji je spreman sve učiniti za tebe. Zahvaljujući tebi ja uspijevam pobjeći iz mračnog svijeta koji me okružuje zbog mame i tate i ostalih loših osoba u mom životu koje ne želim ni da spominjem. I nisu mi potrebni ni izlasci ni internet ni druženje ni lap-top ni mobilni za koji bi mi roditelji znali ako bi me to udaljilo od tebe...Ništa od toga ne bih mijenjala za tebe i sve dok smo zajedno meni je dobro i ne treba mi nikakav luksuz koji možda i ne možemo nazvati luksuzom jer je to nešto što je normalno za svakog čovjek. Ali ono što je najvažije, jeste da si ti nešto što je uljepšalo moj život bez obzira na sve probleme koji su stvoreni našom vezom. To su samo jedni od razloga zbog kojih sam život posvetila tebi i mislim da je tako najbolje bez obzira na sve...
On je oblizao usne lagano odmahujući glavom dok je bila jasno vidljiva knedla koju je teško progutao. Prelazio je rukom preko mog lica lagano prateći njene pokrete dok ja nisam sikada pogled sa njegovih smaragdnih očiju.
Harry: A-Ariel ali ti...
Prekinula sam ga stavivši prst na njegove usne, a on me je pogledao u oči i imala sam osjećaj kao da uopšte ne trepće.
Ariel: Obećavam ti da ću se posvetiti i školi, samo zbog tebe...Ali ne možeš od mene tražiti da te izbacim iz glave jer je to prosto nemoguće. Ako ništa, ubacivaću te u svaku lekciju pa možda onda budem bolje pamtila mada neće biti dobro ako na fizici umjesto Njutna spomenem nekg kovrdžavog Romea.
Tada smo se oboje nasmijali, a on je nježno poljubio vrh mog prsta koji je još uvijek bio na njegovim usnama. Nakon toga se sageo i prislonio usne na moje i to je bio poljubac koji mi je neizmijerno trebao i koji sam napokon dobila kao šlag na kraju iako znam da torta još uvijek nije privedena kraju s obzirom da najteži dio sa mamom i tatom tek dolazi. Ipak, ponekad je i u torti najljepša sredina kao u ovom slučaju i ja nemam ništa protiv sve dok znam da je Harry uz mene i da nisam sama pa čak i onda kada nije uživo pored mene. Odovjio je usne od mojih i prislonio obraz uz moj ispuštajući mali izdah. Jednom rukom sam prelazila preko njegovih leđa dok sam drugom prolazila kroz njegove kovrdže.
Harry: Oprosti mi što sam bio onakva budala...
Poljubila sam prelaz između njegovog obraza i vrata jer mi je to bilo najbliže i nježno sam ga pomazila po drugom obrazu.
Ariel: Uredu je, nisi ti...
Harry: Jesam.
Pogledao me je ravno u oči prelazeći prstima preko mojih usana izazivajući ubrzano disanje s moje strane.
Harry: Bio sam grub, a to je ono što najmanje želim kad sam s tobom jer si ti moja princeza...Moja Julija. Nemam pravo biti takav.
Malo sam uzdigla glavu kako bih ga mogla poljubiti u njegove mekane usne koje su jednostavno bile savršene i neodoljive, a u sebi sam osjećala neku popunjenost jer smo sve riješili i što je ova svađa ipak na kraju dobro završila.
Ariel: Sve je uredu i možda je ovako i bolje jer smo sebi rekli neke stvari koje prije nismo...
Nasmiješio se ucrtavajući jednu malu rupicu na desnom obrazu.
Harry: Ali ćemo sljedeći put sjesti i sve lijepo reći, a ne onako kroz svađu.
Nasmijala sam se i klimnula glavom.
Ariel: Pa to si upravu.
Poljubio me je u obraz još uvijek ne skidajući svoj osmijeh, a zatim je spustio glavu na mali prevoj kod mog vrata.
Harry: Obećaj mi da se više nećemo svađati Julija...Odnosno pokušaćemo da se to ne dešava baš često.
Klimnula sam glavom te ga poljubila u njegove mekane i sajne kovrdže koje su me po cijelom obrazu i očima.
Ariel: Obećavam Romeo.
Nježno me je štipnuo za ruku još uvijek držeći glavu prislonjenu uz moj vrat, a ja sam se uzmigoljila i nasmijala.
Ariel: Mislim kovrdžavi.
YOU ARE READING
DNA by:LoRa Styles
FanfictionPrica 'DNA' koju je napisala LoRa Styles.Ja je ovde samo prepisujem.Pricu mozete pronaci na stranici '' Ljubav je kad ti kazem da te volim vise od One Direction". "Love is heavy and light, bright and dark, hot and cold, sick and healthy...