DNA by:LoRa Styles

Part 62

Taj isti put kao i okoliš predstavljen drvećem, žbunjem, livadama i svim ostalim prelijepim prizorima, pejzažima, podsjetili su me na dan kada sam prvi vidjela sve to kao i na moje osjećaje koji su bili potpuno uzburkani i nepredvidljivi. Auto je polako počelo da usporava dok se sasvim nije zaustavilo uz put i mogla sam da vidim isti onaj puteljak koji je vodio do mjesta na kom sam se upustila u vjerovatno najveći izazov mog života. Tačnije, u vezu sa Harryem. Kao i uvijek, čekala sam da preslaki kovdžavi dečko izađe iz auta i pređe na drugu stranu te mi džentlmenski otvori vrata pokazivajuć svoj savršeni i vrlo zavodljivi osmijeh koji predstavljaju zubi biserno bijele boje kao i rumene, savršene usne za kojima sam žudila svih ovih dana. Otkopčala sam pojas te polako izašla iz auta udišući svježi i ugodni miris i posmatrajući cijeli prostor oko sebe koji je na neki način odisao mirom ali i ljubavlju. Pogledala sam prema Harryu, a on je ispružio svoju ruku dajući mi zak da je uhvatim. Tako sam i učinila, a zatim ispreplela prste sa njegovim dugim i nježnim prstima koji su mi davali pomalo čvršći stisak. Kao da se plašio da bih nekuda mogla pobjeći ili nestati. Naravno, to nikada ne bih učinila jer je on jedina osoba s kojom bih mogla ostati zauvijek. Polako smo krenuli uskim putićem penjući se na uzvišicu na tom brdu prekrivenom travom koja sada već nije bila ukrašena onolikim brojem cvijeća kao prošli put s obzirom da se bliži najhladnije godišnje doba. Ipak, bez obzira na to, mjesto je bilo jednako lijepo i u meni je sve više rastao neki čudan osjećaj dok smo se približavali onoj litici gdje sam pristala da zvanično postanem Julija. To je vjerovatno bila moja najbolja odluka koju sam ikada donijela iako sam mislila da nikada ne bih mogla biti sa nekim poput Harrya. Zapravo, na početku ga nisam ni poznavala. Tada je u mojim očima postojao samo šarmantni Harry Styles koji voli da se igra sa ženskim srcima, a kao zamku za mene je odlučio izabrati veoma misteriozno ali i specifično ime. Kovrdžavi Romeo. Ali, sada znam da sam bila u krivu. On i jeste moj kovrdžavi Romeo ali ne onakav kakvim sam ga smatrala. On je jedan zapravo veoma pažljiv, brižan i zaštitinički nastrojen dečko koji itekako zna da voli samo...Samo kao da se plaši. Kao što sam i ja do sada. Došli smo do ivice, stali na sigurnu udaljenost od kraja te pogledali u ogromnu livadu koja se prostirala ispred nas još uvijek se držeći za ruke. Pogledala sam prema Harryu koji je imao neki nedefinisan ali sladak smiješak koji je itekako otkrivao njegove rupice. Oči su mu bile malo stisnute i na taj način naglašavale linije ispod njih. Nisam bila u potpunosti omogućena da vidim to zelenilo koje te je jednostavno obuzimalo i mamilo sebi ali mi je bilo dovoljno da vidim tog dečka koji mi toliko znači i koji je zapravo ukrao moje srce i to mi nimalo ne smeta sve dok ga dobro čuva. Kraičkom oka je pogledao prema meni i na taj način primijetio moj pomalo zamišljeni ali itekako srećni i zaljubljeni pogled. Sasvim je okrenuo glavu prema meni ne skidajući taj svoj osmijeh koji nisam mogla prestati gledati.
Harry: Sjećaš se?
Spustila sam pogled i nasmiješila se te klimnula glavom, a on se sasvim okrenuo prema meni i čvrsto me zagrlio. Naslonila sam glavu na njegova prsa i duboko uzdahnula uživajući u tom trenutku za koji sam znala da neće dugo trajati. Nismo imali mnogo vremena i oboje smo bili svjesni toga jer se na vrijeme moramo vratiti kada moj tata dolazi po mene. Usput, dok smo se vozili, razgovarali smo o mnogim stvarima ali smo kao i uvijek izbjegavali teme vezane za moje roditelje kao i ostale probleme. Željeli smo malo razgovarati o nama i posvetiti svo ovo vrijeme koje imamo nama. Ipak, mene je mučilo jedno pitanje za koje sam tražila pogodno vrijeme kako bih ga mogla postaviti...
Polako smo se izvukli iz zagrljaja, a on je naslonio čelo na moje i pogledao me duboko u oči. Da sam zažmurila, mislim da bih vidjela pred sobom cijeli onaj prizor od onoga dana kao i njegov i moj izraza lica kada me je pitao da budemo u vezi. Ipak, nisam to učinila jer mi je ovako bilo ljepše. Zašto da uživam u prošlosti kada je sadašnjost takođe prelijepa (ako izosavimo sve te probleme sa roditeljima). Ono što je najvažnije, mogu da vidim njega, njegove oči, usne, osjetim njegov dah, miris poljupce i dodire. Mislim da mi ništa više ne treba. Nasmijao se i izazvao jedan pramenčić koji je pao preko njegovog lica zbog malog trzaja. Harry je puhnuo pokušavajući da ga nekuda makne ali je taj pramenčić samo zaigrao prilagođavajući se Harryevom dahu, a zatim se vratio u isti položaj. Ja sam se nasmiješila te ga sklonila na stranu ujedno se smijući Harryevom neobičnom izrazu lica. Primakao se te me nježno poljubio u obraz ostajući u tom položaju s namjerom da nešto kaže i izaziva trnce u cijelom mom tijelu prozrokovane njegovim vrelim dahom.
Harry: Znaš, onaj dan sam bio jako nervozan...
Ja sam se nasmijala, a on je obuhvatio moje ruke sa još uvijek prislonjenim licem uz moj obraz.
Harry: Ipak, taj dan je promijenio moj život kao i gledanje na...Ljubav.
Ja sam u tom trenutku napravila mali nesvijesni trzaj s lijevom rukom što je Harry primijetio i odmah reagovao nježno je ljubeći i napokon me gledajući u oči. Njegove riječi su i previše uticale na mene da bih mogla bilo šta da kažem, a on se samo nasmiješio te spustio usne na moje ali samo na kratko. Tada sam mogla da osjetim, s obzirom da smo bili sasvim prislonjeni jedno uz drugo, kako zavlači ruku u svoj džep i vadi nešto. Mislila sam da je u pitanju telefon iako nisam znala koga ima namjeru da zove ali nije bio. Mogla sam da vidim stisnutu Harryevu šaku , a vrlo dobro sam znala da je nemoguće da to učini sa mobilnim. Pogledala sam zbunjeno prema njemu, a on je napravio jedan mali krivi smiješak na desnu stranu te oblizao usne otvarajući šaku. Uskoro sam mogla vidjeti prelijepu zlatnu narukvicu koja se sastojala od metalnog kruga za koji su na nekoliko mjesta bili prikačeni privjesci u obliku srca. Mogla sam da primijetim i slova koja su bila utisnuta na vanjskoj strani narukvice ali nisam mogla pročitati šta piše. U meni se odjedanput pojavila neka nervoza kao da je ovo prvi poklon koji sam dobila od njega. Ispustila sam neki zvuk koji je trebao predstavljati neku vrstu smijeha. Ipak to je više zvučalo kao nešto poput 'phuu'. Pogledala sam prema Harryu čiji je pogled takođe bio zaključan na narukvici i mogla sam da primijetim njegovo nervozno grickanje dojnje usnice. Sklonila sam jedan pramen kose koji mi je uporno zaklanjao vid te napokon uzela narukvicu dodirujući vrhovima prstiju Harryev dlan koji je bio itekako znojan. Nisam bila sigurna da li je uzrok tome nervoza ili držanje moje ruke prije toga ali su mi uskoro misli bile ovraćene od strane slova koja nisu bila obična nego ona ukrasna i prelijepo urađena. Tek kada sam bolje pogledala, mogla sam jasno vidjeti šta piše.
'For my Juliet'
Zagrlizla sam obe usne osjećajući lagano poskakivanje mog srca. Prstima sam prelazila preko slova i tek tada osjetila da mi je ruka malo zatrnula. Nisam uopšte imala pojma otkud mi sva ta nervoza odjedanput ali znam da je na to još itekako uticao promukli i pomalo usporeni glas sa naglašenim britanskim naglaskom koji mu je savršeno pristajao.
Harry: To sam naručio neki dan i mislio sam je upakovati ali sam žurio kad si me nazvala p-pa nisam stigao...Mislim ne bih je ja upak...
Vjerovatno bi nastavio da priča o stvarima koje mi u tom trenutku nisu bile ni bitne ali sam ga prekinula stavivši ruke na njegove obraze i prislonivši usne na njegove koje su bile ovlažene prethodnim prelaženjem jezika preko njih. Mogla sam osjetiti vibracije prouzrokovane njegovim smijehom kao i čvrsti stisak snažnih muških ruka oko mog struka. Ja sam svoje prste ispreplela sa njegovim kovrdžama koje su takođe bile vlažne i tek tada sam zasigurno zaključila da je bio nervozan jer napolju nije bilo toliko toplo. Čvrsto sam držala narukvicu osjećajući ona izrezbarena slova pod prstima i to je u meni izazivalo još više nekih čudnih osjećaja za koje nisam mogla ni pronaći objašnjenje kao ni opis. On se ponovo nasmijao i na trenutak me podigao u vazduh, a ja sam ga čvrsto držala oko vrata. Odvojili smo usne i pogledali se u oči. U njegovim sam mogla vidjeti neopisivu blistavost i sreću, a znala sam da je tako i sa mojima.
Harry: Znači sviđa ti se?
Raširila sam usta u čudu, a zatim se nasmijala još uvijek ispoljavajući iznenađenost.
Ariel: K-kako me to možeš pitati? Pa naravno! Prelijepa je! H-hvala ti...O moj Bože Harry.
Nasmijala sam se i ponovo ga zagrlila ostavljajući poljubac na njegovom vratu odmah ispod tamno-smeđe kose. I on je mene poljubio u kosu, a ja sam na trenutak provirila u stvarnost i kroz glavu mi je automatski prošla jedna misao. Polako sam se odvojila od Harrya i tužno pogledala u narkuvicu dok je njegov pogled bio pomalo zbunjen ali i zabrinut. Malo je spustio glavu pokušavajući da vidi moje oči.
Harry: Šta je bilo?
Stavila sam narukvicu, a zatim drugom rukom prošla kroz kosu podižući pogled prema njemu.
Ariel: Neću moći da je nosim zbog...Zbog mame i tate. Odmah će znati da si mi je ti kupio, a samim tim i...
Riječi su mi se zaledile u trenutku kada su njegove velike ali nježne ruke obuhvatile moju i pažljivo skinule narukvicu. Na trenutak sam zamucala, a tek onda shvatila da je bolje da ćutim dok ne vidim kakvu ima namjeru. Odjedanput se polako počeo spuštati dok na kraju nije kleknuo ispred mene. Pogled, kao i cijelo moje tijelo su mi se zaledili i zahvaljujući ljubavnim filmovima koje nikada nisam baš pretjerano voljela ali sam ih mnogo pogledala s Emm, Janne i Vicky, kroz glavu mi je odmah prošla zamisao u kojoj me Harry prosi na istom mjestu gdje me je pitao da mu budem djevojka. Naravno znala sam da je nemoguće da se to desi i u to sam se i uvjerila u trenutku kada je zagrnuo nogavicu od mojih farmerki. Nježno je poljubio narukvicu gledajući ravno u moje oči dok su kroz moja prsa prolazili neki žmarci kao i neobična stiskanja koja su mi na trenutke zaustavljala dah. Nakon toga je otkopčao narukvicu te je stavio oko mog članka i ponovo zakopčao. Nakon toga je polako spustio nogavicu te pogledao prema meni oslanjajući ruke na koljena.
Harry: Tu je ne mogu vidjeti, zar ne?
Ja sam se nasmijala, a on je sjeo na hladni kamen te mi dao znak rukom da i ja učinim isto. Pogledala sam ga iznenađeno i prije nego što sam mogla bilo šta učiniti ili reći, uhvatio me je za ruku te povukao tako da sam završila u njegovom krilu. Prevrnula sam očima i pogledala u njega, a on se nasmijao i počeo da se igra sa pramenovima moje kose.
Ariel: Harry hladno je.
Pogledao me je, a zatim još više privukao tako da sam bila sasvim prislonjena uz njegov gornji dio tijela.
Harry: Hladno ti je na meni?
Nasmijala sam se i lagano ga počupala za loknicu.
Ariel: Naravno da ne. Govorim to zbog tebe.
Prešao je rukom preko mog ramena skrećući pogled u tom pravcu i oblizujući sune.
Harry: Ja bih trebao da se brinem za tebe.
Isplazila sam mu jezik, te prebacila jednu nogu sa njegove druge strane tako da smo mogli gledati ravno jedno u drugo dok su se njegove ruke sada kretale preko mojih leđa. Napravila sam poprilično čudan izraz lica i prstima uhvatila njegovu crnu majicu koja se savršeno uklapala sa njegovim torzom.
Ariel: Romeo to ne znači da se ja ne mogu brinuti za tebe.
Nasmijao se, a zatim i veoma potrudio da taj osmijeh nestane i da se napravi ozbiljan. Sada sam već mogla osjetiti kako mu se prsti polako isprepliću sa mojom dugom svijetlo-smeđom kosom koja je padala niz cijelu dužinu leđa. Pogledao je ravno u mene, a oči u savršeno bistrim očima mu se mogao vidjeti odsjaj već pomalo naoblačenog neba.
Harry: Kao prvo kovrdžavi Romeo...
Nakrivila sam glavu i duboko uzdahnula gledajući na stranu, a on je samo još više prislonio ruke na moja leđa.
Harry: ...A kao drugo, ja ću čuvati tebe i brinuti se o tebi, a ti samo trebaš...
U tom trenutku me je povukao zajedno sa sobom tako da je on tada već sasvim ležao na hladnom kamenu, a ja sam bila preko njega dok su mi noge ostale u porilično nezgodnom položaju jer nisam imala vremena da se snađem. Prije nego što sam mogla i da pokažem svoju iznenađenost njegovom iznenadnom akcijom, stavio je ruku iza moje glave i sasvim je primakao svojoj koja je podsjećala na lice anđela...Kovrdžavog anđela koji leži na stijeni i čije oči sijaju poput nekih zelenih dijamanata dok se nestašne kovrdže rasipaju oko njegove glave.
Harry: Da budeš uz mene i da...Da me voliš...
Srce mi je sve brže kucalo i shvatila sam ovo nije samo jedna smiješna i simpatična situacija. Usne su mi na trenutak zadrhtale ali mi ih je on stabilizovao svojim mekim koje mi nisu dozvolile da prokomentarišem njegovu izjavu. Neko vrijeme sam držala oči otvorenima gledajući u njegovo prelijepo lice koje je izgledalo tako bezazleno dok su mu kapci bili lagano spušteni, a duge tamne trepvice su padale preko svijetle i mekane kože. Uskoro sam se sasvim opustila i oslonila na njegovo snažno i mišićavo tijelo dok su mu ruke lutale mojim. Srce mi je kucalo sve brže i brže i nisam znala da li su uzrok tome bile one njegove riječi od maloprije ili njegovi poljupci koji su mi jednostavno oduzimali dah ili pokreti prstiju koji su izazivali trnce i jezu u mom tijelu. Jedna ruka mi je prelazila preko ledenog kamena ali mi ni na trenutak nije bilo hladno jer su Harryeve tople usne i jezik kao i dodiri bili mnogo uticajniji.
Mislim da bih sate mogla provesti ovako...U ovom položaju, omogućena da osjetim njegove dodire i poljupce kao i loknice s kojima sam se neprestano igrala obamotavajući ih oko prstiju. Ipak, koliko god sam se pokušavala opustiti i skoncentrisati samo na Harrya, u glavi mi je stalno bilo vrijeme..Znala sam da bi bismo trebali da krenemo jer zaista ne znam šta bih rekla tati kada bih kasnila i kada bi vidjeo da ne izlazim iz škole nego idem preko parkinga ili još gore...Izlazim iz Harryevog auta. Malo sam uspravila glavu sprječavajući Harrya da napravi planirani pokret usnama. Otvorio je svoje svijetlo-zelene oči koje su zurile u mene tražeći objašnjenje. Zagrizla sam dojnju usnu i tužno izdahnula.
Ariel: Mislim da bismo trebali krenuti...
Par trenutaka je ćutao i samo gledao u mene, a meni nije preostajalo ništa drugo nego da čekam šta će reći ili napraviti. Uskoro sam mogla da vidim njegovo lagano odmahivanje glavom ali i osjetim stiskanje moje majice na leđima od strane njegovih prstiju. Jedna ruka mu je baš kao i maloprije došla do moje kose i počela pomicati moju glavu navodeći me na još jedan poljubac.
Ariel: A-ali Harry...
On je naravno bio jači i sasvim mi je primakao glavu svojoj dopuštajući našim nosevima da se dodiruju i međusobno golivaju. Pogled mu je bio poprilično uzneimren i uplašen, a ja sam prešla rukom preko njegovog čela sklanjajući zalutale pramenove njegove tamne kose. Na trenutak je zatvorio oči ali sam uskoro bila ponovo u mogućnosti da vidim svo to zelenilo koje je bilo poprilično tamnije zbog moje sjene.
Harry: Ne želim da ponovo ideš...Ne želim te ponovo izgubiti...
Stavila sam ruke na njegove obraze te ga nježno poljubila u ugao usana, a za to vrijeme je počeo da puha neki vjetar koji je razbaršivao naše kose ali i izazivao naježenost kože s obzirom da nije bio baš prijatan. Ipak, u tom trenutku mi to nije toliko smetalo niti sam imala vremena da razmišljam o tome. Pogledala sam Harryeve oči koje su još uvijek gledale u mene, a zatim tiho prošaputala.
Ariel: Harry ti mene ne možeš izgubiti. Nikad me nisi izgubio, a nikada ni nećeš.
On je oblizao svoje usne i na trenutak zažmurio prelazeći prstima preko gornjeg dijela mojih leđa i vrata.
Harry: Ali želim da te gledam Ariel...Ja više ne mogu živjeti bez tebe i ovih sedam dana su za mene predstavljala pakao.
Svaka njegova riječ je izazivala novu navalu emocija u meni kao i lagano peckanje u očima koje je nagovještavalo nepozvane suze. Ja sam spustila glavu do njegovog uha, a on je sada već sasvim obamotao ruke oko mog struka ostavljajui vlažne poljupve na mom vratu kao i lijevom obrazu.
Ariel: Z-znam...I ja se tako osjećam ali...I sam znaš da bi moglo biti još gore ako zakasnim iako moji shvate da sam bila s tobom.
Prislonio je svoje usne na moju kosu prelazeći jednom rukom preko nje. Iako sam imala poprilično gustu kosu, čak i kroz nju sam mogla da osjetim njegov dah koji je dolazio sve do moje kože a vratu.
Harry: Ali ubija me činjenica da je ovo možda jedina prilika Ariel...D-da se nećemo vidjeti još ko zna koliko...
Jedna ogromna suza mi je provirila iz samog ugla oka, a zatim skliznula niz nos sve do mojih usana sa kojih je prešla na Harryevu kosu. Nisam znala šta odgovoriti na tu njegovu izjavu ali mi je zato kroz glavu prošlo par misli koje su me navodile na nešto što vjerovatno ne bih trebala uraditi. Otvorila sam oči i pogledala u daljinu koja se prostirala preko stijene i mogla sam da vidim par ptica koje su bezbrižno letjele i izvodile zaista prelijepe pokrete međusobno se igrajući. Zašto ja ne mogu biti tako slobodna kao one? Zašto ne mogu da letim i radim šta hoću kad mi je volja? S obzirom da to ne zavisi od mene...Šta onda mogu da učinim? Rizikujem?
Brzo sam obrisala vlažni i slani trag suze, a zatim se oslonila na podlakticu gledajući Harryeve krupne smaragdne oči koje su djelovale nekako odsutno.Duboko sam uzdahnula pokušavajući da obrazujem samouvjereni izraz lica.
Ariel: Ovo nije jedina prilika.
Malo se namrštio, a zatim počeo igrati sa ogrlicom koja je visila niz moj vrat i sve do tada dodirivala njegovu vilicu.
Ariel: Pa...Ne može ozdraviti za jedan da, zar ne?
Pogled mu je sa ogrlice prešao na mene i ovoga puta nije više bio onako odsutan, a ja sam cijelo vrijeme gotovo nesvjesno i nečujno pucketala prstima koji su se nalazili nedaleko od Harryeve kose. On je nervozno zagrizao dojnju usnu, a zatim prešao kažiprstom preko mog obraza.
Harry: Hoćeš reći...
Klimnula sam glavom još uvijek nesvjesna u šta se zapravo upuštam i nasmiješila se.
Ariel: Hoću reći da vjerovatno neće doći ni sutra...
Na licu mu se pojavio neki mali i pomalo nesigurni smiješak, a zatim se uspravio zajedno sa mnom u sjedeći položaj, tačnije isti onakav u kakvom smo bili prije pada. Nakrivio je glavu gledajući me ravno u oči svojim koje su odisale nekim neobjanjivim sjajem.
Harry: To znači da ćemo se i sutra vidjeti?
Par trenutaka sam oklijevala, a onda se nasmiješila i lagano klimnula glavom.
Onaj mali smiješak na njegovom licu od maloprije je postao mnogo veći, a uskoro sam na svojima mogla osjetiti njegove usne koje su pravile neki neuredni ali jednako savršeni poljubac. U glavi sam premotavala vlastite riječi i još uvijek nisam mogla vjerovati da sam to rekla. Ipak, kada je u pitanju Harry...Spremna sam sve učiniti samo da budem u njegovoj blizini. Nasmijala sam se i odvojila usne od njegovih pokušavajući da izvadim mobilni iz džepa. On me je počeo ljubiti po vratu i cijelo vrijeme sam mogla da osjetim njegov osmijeh koji bio onaj pravi i od srca, a osjećala sam se posebno jer sam ja ta koja ga je uspjela izmamiti. Nakon što sam nakon malo veće borbe sa vlastitim džepom uspjela izvaditi mobilni, vidjela sam da je itekako vrijeme da krenemo.
Ariel: Harry, moramo sada krenuti.
Prešao je usnama preko mog vrata i obraza sve dok nije došao do mojih usana i prije nego što je napravio bilo kakav pokret, pogledao me ravno u oči.
Harry: Obećavaš da ćemo se sutra vidjeti Julija?
Spustila sam pogled do njegovih usana, a zatim ih nježno poljubila i klimnula glavom.
Ariel: Obećavam.
Osjetila sam čvrsti stisak ruku iza mojih leđa kao i poljubac prislonjen uz moje usne. Nasmiješila sam se i stavila ruke na njegova čvrsta ramena te se oduprla polako ustajući. Prilikom otvaranja očiju, imala sam mogućnost vidjeti jedne blistave i već otvorene koje su prodorno gledale u mene.
Ariel: Sada moramo krenuti.
Polako sam počela otresati prašinu sa koljena dok je Harry ustao i počeo da okreće glavu pokušavajući da vidi vlastita leđa.
Harry: Jesam li ja prljav?
Napravila sam par koraka kako bih mogla vidjeti njegov zadnji dio i s obzirom da je na sebi imao i crnu majicu i crne pantalone, prašina je bila itekako vidljiva. Nasmijala sam se vidjevši njegov izraz lica koji me je podsjetio na malo zbunjeno dijete ali koji je bio itekako sladak. Ustvari kako da ne bude kada pripada nekome tako slatkom ali i šarmantnom poput Harrya?
Ariel: Umm, da.
Prekrstio je ruke i pogledao prema meni sa sada već namjerno smiješnim izrazom lica.
Harry: E pa onda ne idemo dok ne budem čist.
Nakrivila sam glavu i prostrijelila ga pogledom.
Ariel: Harry?!
On se nasmijao i napravio svoj uobičajeni pokret rukom sklanjajući kosu na stranu.
Harry: Ozbiljan sam.
Uzdahnula sam te stala iza njega prelazeći rukom preko njegovih leđa. Znala sam da je to namjerno radio kako bismo se što duže zadržalii ali mi ipak nije bilo jasno čemu rizikovanje da zakasnim kada ćemo se već vidjeti sutra. Mogla sam primijetiti da je okrenuo glavu na stranu i da me posmatra kraičkom oka dok su rupice na njegovim obrazima odavale njegov smiješak. Ja sam ga ljutito pogledala (naravno pretvarala sam se), a on se nasmijao i zamahao glavom.
Ariel: Styles smiri se.
Uhvatila sam vrhovima prstiju njegovu majicu i protresla je pokušavajući na brži način ukloniti svu tu bjelinu prouzrokovanu onim kamenom. To je bilo poprilično učinkovito i uskoro su mu leđa bila čista. On je ponovo okrenuo glavu na stranu pokušavajući da uhvati moj pogled koji je bio skoncentrisan na ostatak njegovg tijela.
Harry: Jesi li završila?
Prošla sam rukom kroz kosu grickajući dojnju usnu, a pogled mi je je bio zaustavljen na njegovom dupetu koje je vjerovatno bilo i najprljavije od svih ostalih predijela.
Ariel: Um...Ne?
Bilo je očito da sam ga zbunila ali ga to nije omelo u tome da da neku svoju sarkastičnu izjavu.
Harry: I onda kažeš da sam ja kriv što ćemo zakasniti, a ti umjesto da me čistiš, gledaš u moja leđa?
Prevrnula sam očima i shvatila da moram to završiti što prije jer smo zaista imali jako malo vremena. Uzdahnula sam i prešla rukom preko njegovog dupeta i to je izazvalo Harryevo migoljene ali i smijeh koji je ispunio cijeli prostor oko nas i koji je odjeknuo preko cijele one livade razbijajući dotadašnju tišinu. I ja sam se nasmijala ali sam mogla osjetiti vrućinu u obrazima što mi je davalo do znanja da sam vjerovatno pocrvenila.
Ariel: A daj Harry...
Pogledao je prema meni i nisam mogla da odlučim da li mu je osmijeh ili pogled bio vragolastiji. U svakom slučaju, okrenula sam glavu na stranu kako ne bi primijetio rumenilo na mom obrazu (mada sam već u startu znala da je nemoguće da to ostane neprimijetno).
Harry: A nije to ništa strašno.
Pogledala sam prema njemu ljutitim pogledom pokušaajući da prikrijem neprijatnost koja se krila na gotovo samoj površini mog pogleda.
Ariel: Pa znam i ja da nije ali ti si taj koji se nasmijao.
Provukao je ruku pozadi kako bi me štipnuo za struk što je izazvalo osmijeh kao i komešanje s moje strane.
Harry: A samo mi je bilo simatično.
Zamahala sam glvom te stavila jednu ruku na njegova leđa dajući mu do znanja da se uspravi dok to završim. Ponovila sam onaj pokret od maloprije i ovoga puta je ostao miran iako nisam uspjela, a da ne primijetim njegov osmijeh.
Pokušavala sam se ne obazirati na to i obaviti taj posao otresanja što je brže moguće ali je to išlo itekako sporo. Odlučila sam iskoristiti onu metodu od maloprije te jednostavno prstima uhvatiti pantalone kao što sam i majicu i otresti ih. Vjerovatno bi to bilo mnogo jednostavnije da mene ne prati ta neka vragolasta sreća i da harryeve pantalone nisu toliko uske, a moji nokti dugi. Zahvaljujući te tri činjenice među koje bi se vjerovatno mogla ubaciti i četvrta, a koje se u tom trenutku nisam mogla sjetiti, zajedno sa Harryevim pantalonama, uspjela sam uhvatiti i malo kože te ga na taj način uštinula. On se trznuo i okrenuo glavu prema meni, a ja sam odmakla ruke i ponovo pocrvenila ako ne i više nego maloprije.
Harry: Julija?!
Izraz lica mu je bio još vragolastiji nego maloprije, a ja sam prešla rukom preko čela smijući se sama sebi.
Ariel: A daj nisam to namjerno uradila.
Nakrivio je glavu i napravio neku grimasu.
Harry: Znaš ne bi bilo toliko strašno da priznaš.
Nasmijala sam se i pogledala iznenađeno prema njemu.
Ariel: Harry!
Ponovo je proizveo svoj zarazni smijeh, a nakon toga me zagrlio i poljubio u kosu obuhvatajući jednom rukom moju.
Harry: Šalim se Julija iako bih više volio da nije bilo slučajno.
Ja sam se nasmijala i prevrnula očima, a on mi je namignuo i oblizao usne koje su otkrivale zavodljivi smiješak.
Ariel: Idemo li sada?
Okrenuo je glavu koliko je mogao prelazeći rukom preko dupeta.
Hary: Pa jesi li očistila?
Podigla sam ruke u znak predaje i prošla pored njega.
Ariel: Baš me briga, ja odustajem. Očisti se sam.
Mogla sam da čuje njegov smijeh iza svojih leđa ali sam uskoro osjetila i njegove ruke koje su se obamoravale oko mog struka što me je spriječilo u daljem hodanju.
Arel: Harry...Sad stvarno moramo ići.
Spustio je svoje mekane usne na moj obraz, a zatim prešao ispred mene i sageo se. Prvo mi nije bilo jasno šta hoće ali sam se onda sjetila one večeri kad smo bili na zabavi i kada sam ja bila pomalo pijana. Iako se većine stvari kao ni riječi koje sam izgovorila prije upadanja u vodu ne sjećam, vrlo dobro sam zapamtila da me je nosio na leđima. Nasmijala sam se te stavila ruke na njegov vrat obamotavajući noge oko njegovog struka dok je se on polako uspravljao čvrsto me držeći za bedra. Bio je itekako čudan osjećaj biti na tolikoj visini ali je bilo lijepo i ono najvažnije, osjećala sam se sigurno jer je Harry bio taj koji me je čuvao i nosio.
Harry: Čvrsto se drži.
Prebacila sam ruke preko njegovih ramena te ih spojila pazeći da ne vršim prevelik pritisak a Harryev vrat. On je polako krenuo i u meni je lagano rastao adrenalin prilikom spuštanja niz onaj puteljak. Cijelo vrijeme sam pokušavala nekako namjestiti glavu, a da me njegove kovrdže ne golicaju ali je to bilo prosto nemoguće. Na kraju sam odustala i spustila glavu na njegovo rame dopuštajući im da se nestašno rasipaju po licu. Nježno sam poljubila Harryevo rame, a on se napokon spustio sa puteljka i krenuo prema autu.
Ariel: znaš, osjećam se kao malo dijete...
Pod rukama sam osjetila vibriranje njegovih prsa prouzrokovano smijehom.
Harry: Ti si samo moja princeza o kojoj se volim brinuti. Tačnije, moja Julija...
Došli smo pred auto i on se polako spustio, a ja sam skliznula niz njegova leđa te dodirnula nogama čvrsto tlo. Harry se okrenuo prema meni i pogledao me rabno u oči sklanjajući moju pomalo raščupanu kosu s lica.
Harry: I tako će biti sve dok sam ja tvoj kovrdžavi Romeo.
Ja sam se nasmiješila i klimnula glavom nježno ga mazeći po licu.
Ariel: Oko toga ne moraš brinuti.
Na lci mu se pojavio zadovoljni smiješak i nježno me je poljubio otvarajući vrata. Polako sam ušla i vezajući pojas čeala da on sjedne za svoje mjesto. Pogledala sam na mobilni i vidjela da smo u maloj krizi s vremenom. On je sjeo na suvozačevo mjesto, a ja sam ga pomalo zabrinuto pogledala igrajući se sa vrhovima prstiju.
Ariel: Mislim da ćeš morati malo brže voziti nego inače.
Počešao se po vratu te pogledao na ekran svog mobilnog koji je prije toga izvadio iz džepa. Klimnuo je glavom i vratio mobilni, a zatim upalio auto.
Harry: Rekla si da dolazi po tebe malo kasnije nego što bi trebao?
Naslonila sam glavu na prozor gledajući prelijepi okoliš, a zatim uzdahnula.
Ariel: Pa on dođe na vrijeme ali mi dopusti da ostanem malo i popričam sa Jenn, Emm i Vicky. Mislim, on je mnogo bolji od mame ali uglavnom kada ona nije prisutna...To mi baš i nije jasno ali...
U tom trenutku sam shvatila da je možda pravi treniutak da postavim Harryu pitanje koje me cijelo vrijeme muči.. Uspravila sam se i pomalo nesigurno pogledala prema njemu dok je on bio isključivo skoncentrisan na cestu.
Ariel: Šta si rekao tati onaj dan?
Na trenutak je pomelo namršteno pogledao prema meni, a zatim ponovo vratio pažnju na cestu zagrizujući dojnju usnu.
Harry: Ništa posebno...
Gledala sam u njega i postajala sve uvjerenija da se izmotava.
Ariel: Harry...
Nije želio pogledati prma meni, a ja sam spustila ruku na njegovu koja se nalazila na mjenjaču. To je uticalo na promjenu njegovog izraza lica i u očima sam mu mogla vidjeti malu nesigurnost.
Ariel: Možda to i nije toliko primijetno ali...Tata se promijenio. U odnosu na mamu i dosta samo što to ne pokazuje pred njom. I sve to od onog dana, tačnije trenutka kada ste vas dvojica otišli u kući i nasamo pričali. Šta si mu rekao?
Harry je pomjerio mjenjač i u tom trenutku sam sklonila ruku sa njegove, a brzina auta je postala primijetno veća. Pomjerio se u mjestu te nakašljao dajući mi do znanja da neće dati nikakav odgovor na moje pitnje. Par trenutaka sam gledala u njega ali sam onda shvatila da nemam velike koristi od toga pa sam samo uzdahnula i naslonila se na sic gledajući kroz prozor.
........... ............... ..............
S obzirom da nije mogao pronaći slobodno mjesto. Harry je bio prinuđen da zaustavi auto na traci što je izazvalo negodovanje ostalih vozač, a samim tim i ja sam morala što prije izaći. Harry se previo te dohvatio moju torbu i kapu koje su se nalazile na zadnjem sjedištu. Zahvalno sam se nasmiješila i klimnula glavom te stavila stavila kapu na glavu, a torbu na jedno rame i otkopčala pojas. Harry me je posmatrao sa malim slatkim smiješkom što je izazvalo isto i sa moje strane.
Ariel: Šta je?
Lagano je odmahnuo glavom gledajući me ravno u oči.
Harry: Ništa...Lijepo ti stoji kapa.
Stidljivo sam se nasmijala, a zatim nagela te prislonia usne na njegove prolazeći rukom kroz razbarušene kovrdže. Odmakla sam se od njega gledajući još barem na kratko njegove prelijepe oči, a zatim uhvatila ručku i polako otvorila vrata.
Ariel: Hvala ti i vidimo se sutra. Kovrdžavi Romeo.
Zadovoljno se nasmijao i podigao ruku u znak pozdrava.
Harry: Vidimo se Julija.
Izašla sam iz auta te zatvorila vrata, a zatim krenula prema školi. Mogla sam primijetiti da Harry još uvijek sjedi u autu i gleda za mnom unatoč sviranju ostalih auta koja su se nalazila iza njega. Okrenula sam se i još jednom mu mahnula iako nisam mogla da ga vidim zbog zamračenog stakla. Nakon toga sam potrčala prema školskom parkingu na kom je već bilo dosta učenika. Većinom su svi bili mlađi, a vjerovatno sam ja najstarija učenica u cijeloj školi kojoj kuća nije toliko udaljena ali je ipak tata odvozi i dovozi iz škole odnosno u školu. Odmah sam primijetila tatin auto kao i njega samog kako stoji naslonjen na njega. Sva sreća pa je gledao prema školi, a ja sam došla iz suprotnog smjera. Nakašljala sam se i stala pored vrata.
Ariel: Jack?
Iznenađeno i pomalo uplašeno se okrenuo, a zatim se počešao po čelu.
Tata: Pa gdje si ti do sad?
Uzdahnula sam te ušla u auto, a on je učinio isto i pogledao prema meni očito još uvijek očekujući odgovor na postavljeno pitanje.
Ariel: Pa...Malo sam se više zadržala sa drugaricama. Valjda smijem to?
Upalio je auto skrenuvši pogled sa mene, a ja sam uzdahnula i naslonila se na sic. On je prebacio jednu ruku preko mog sica gledajući iza sebe kako bi se uvjerio da može bezbijedno izaći sa parkirališta na autoput.
Tata: Da li Vicky, Jennifer i Emily izlaze u slobodno vrijeme?
Nasmijala sam se i uzrok tome je vjerovatno bila muka koja me je uhvatila u tom trenutku. Pogledala sam prema njemu još uvijek u nemogućnosti da vjerujem kakvo mi je pitanje upravo postavio.
Ariel: Jack, one nisu djeca iz prašume kao ja.
Prostrijelio me je pogledom, a nakon toga izveo auto sa parkinga.
Tata: S tobom se stvarno ne može normalno razgovarati.
Uzdahnula sam i prekristila ruke posmatrajući svoje vršnjake koji su bezbrižno išli u različitim pravcima...Neki kućama, neki da svrate na sok sa društvom, a neki da jednostavno hodaju po ulicama i ubijaju dosadu samo da ne bi morali odmah ići kući. I onda sam tu ja...
Ariel: Budi zadovoljan što sam uopšte normalna...
Pogledao je ljutito prema meni ali srećom samo nakratko jer je morao paziti kuda vozi.
Tata: Ariel!
Prevrnula sam očima i pogledala kroz prozor shvatajući da mi nema koristi bilo šta reći.
Ariel: Kad te već ne zanima kako se osjećam ni kako mi je uopšteno...Onda mi nemoj barem postavljati glupa pitanja.
Mogla sam da primijetim njegov pogled upućen meni ali se nisam previše obazirala na to.
Tata: To nisu glupa pitanja. Samo sam želio da te pitam jer bi možda i ti nekad željela izaći.
Nasmijala sam se i pogledala prema njemu praveći se oduševljena i podižući kažiprst.
Ariel: Bingoo!
Zaaplaudirala sam, a zatim vratila ozbiljan izarz lica.
Ariel: Stvarno, dobro si se sjetio.
On je uzdahnuo i pogledao na stranu skrećući iza ugla.
Tata: Ariel ja samo...
Protrljao je prstima oči i naslonio se laktom jedne ruke na prozor.
Tata: I nije istina da mi nije stalo.
Odmahnula sam glavom i spustila pogled ali mi je u tom trenutku ponovo prošlo ono pitanje koje me danima kopka i za koje ne mogu da nađem odgovor. Cijelo vrijeme sam gledala u patike pokušavajući da skupim hrabrosti za par pitanja.
Ariel: A otkud to odjednom?
Pogledao je prema meni i pokušao staviti ruku na moje rame ali sam se ja izmakla i značajno ga pogledala. Zaista mu ne mogu dopustiti da glumi savršenog i brižnog oca nakon svih tih ućasnih stvari u kojima učestvuje.
Tata: Ariel ti si moja kćerka...
Pogledala sam prema njemu i mislila sam da će mi se suze početi skupljati u očima...Ali nisu. Kao da sam jednostavno više okamenila na riječi vlastitih roditelja.
Ariel: Ali se ja ne osjećam tako Jack...I to je vjerovatno jedan od razloga što te ne zovem tatom.
U pogledu sam mu mogla proimijetiti bol ali ni to čak nije bilo dovoljno da me rastuži...Mislim da se ništa ne može mjeriti s onim što su mi učinili i onim što mi još uvijek čine.
Ariel: Ne znam zašto se plašiš mame i zašto se pretvaraš u drugog čovjeka kada je ona u blizini. To mi zaista nije jasno Jack! I ako ćemo iskreno...I ne zanima me. Ako misliš da ćeš povrattii moje povjerenje i potpunu ljubav izigravajući dobrog oca...Na glupom putu od kuće do škole i obrnuto...Varaš se.
On je klimnuo glavom i pogledao na stranu i čak mi je na trenutak kroz glavu prošla misao da možda plače. Ali to je nemoguće...Znam da jeste...Uzdahnula sam i ponovo pogledala kroz prozor ali sam se tada sjetila vremena prije snimanja i činjenice da me je i tada tata vozio...Ipak, može se primijetiti ogromna razlika. Prije bi samo ćutao i namrgođeno gledao ispred sebe...Kao da to nije bio isti čovjek kao ovaj koji sada sjedi pored mene i koji nema hrabrosti da me pogleda u oči. Opet je sve navodilo na jedno pitanje i nadala sam se da ću možda ovoga puta dobiti odgovor iako je i samo njegovo postavljanje ogroman rizik. Pogledala sam prema tati nervozno se igrajući sa hrapavim crnim pojasom.
Ariel: Šta ti je Harry rekao onaj dan?

E