DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 107

  Napravio je iznenađen izraz lica te još više nageo stolicu mojoj valjda kako bih ga mogla bolje čuti zbog glasne muziike. Otpio je gutljaj pića te oblizao usne i zagledao se u raznobojne čaše kojima je unutrašnjost šanka bila ispunjena.
Richard: Hm, zanimljivo...
Željela sam ga pitati šta je tu zanimljivo ali se nisam usuđivala...
Richard: Dakle, Ash vam više nije problem?
Odmahnula sam glavom uvjeravajući se u oni pomisao od maloprije...Prekinuli su.
Richrad: Ne daj se zavarati srećo...
Pogledala samzbunjeno prema njemu osjećajući kako mi se uzavrela krv penje do ušiju. On je i dalje gledao ispred sebe držeći čašu prislonjenu uz usne.
Ariel: K-kako...Šta?
Richard: Pa i ja sam sinoć mislio da meni i njoj tvoj dečko nije više problem.
O Gospode...Znači sa njim je zapravo bila sinoć...Nisu prekinuli...pa šta je onda?
Richard: Hm, ali sam se večeras uvjerio u suprotno.
Šta?! Malo je hvalilo da padnem sa stolice i najozbiljnije odjedanput mi se zamantalo. Prošla sam rukom kroz kosu te pokušala razbistriti misli kaoko bih se uvjerila da sam ga dobro razumjela.
Ariel: N-ne...ne raz.zumijem...
Sada sam već mogla da vidim tugu u njegovim očima i kao da pored mene nije sjedio isti onaj u svoj brizi nasmijani dečko kog sam upoznala onaj dan u parku. Imala sam osjećaj da će početi plakati...
Richrad: On je jedan obični i glupi ženskaroš koji...
Ariel: hej, hej! Nemaš pravo da ga vrijeđaš...on je moj dečko!
Pogledao je značajno prema meni te spustio onu čašu na sto, a aj sam mogla da osjetim neugodni miris alkohola.
Richard: Pa koliko se sjećam prošli put kad smo razgovarali bio je bivši.
I bio je upravu...Izsahnula sam i spustila pogled shvatajući da trenutno tu imamo jedan mnogo veći problem.
Ariel: uredu, hoćeš li mi b-barem reći o čemu pričaš?
Prešao je rukama preko lica ispuštajući duboke izdahe prije nego što je pogledao prema meni sa svojim crvenim i suznim očima.
Richard: Pa ništa...Sinoć nam je bilo prelijepo i mislio sam kako se napokon sve vratilo na svoje...Mislio sam da je ponovo samo moja...i...i večeras smo ponovo izašli u ovaj prokleti klub.
U tom trenutku je uzeo onu čašu i bacio je na pod izazivajući nešto burniju rekaciju od strane prisutnih. U meni je panika sve više rasla i samos ams e nadala da ga neki čuvari neće odvesti prije nego što završi svoju priču koju vjerovatno ne želim čuti.
Richard: I cijelo veče je samo nešto zvocala i zvocala i samo me je izazivala i nije mi bilo jasno šta hoće...I na kraju smo se posvađali i tek tada sam shvatio svrhu njenog ponašanja.
Ariel: K-koju?
Samo da nije ono što mislim da jeste...samo da nije to...
Richard: Pa da ode njemu.
Oči su mi se raširile, a srce stalo zajedno sa vremenom, mislima, osjećajima, svime...Na trenutak sam pomislila da sam možda umrla ali su me zujanje u ušima i glavobolja uvjeravali da nisam.
Ariel: O-otišla...Otišla je Harryu?
Nasmijao se i spustio glavu na ruku, a ja sam se nagela kako bih mogla čuti šta će mi reći i nije me bilo briga koliko smo u tom trenutku nenormalno izgledali.
Richard: Tačnije, on je došao njoj.
Ariel: Ovamo?!
Istog trenutka sam skočila sa stolice, a Richard je lijeno podigao svoje uplakano lice i klimnuo glavom usput uzdišući. Ma neko se šali sa mnom...Sigurno je to...I je se naravno kao i uvijek tješim na isti način. Niko se ne šali sa mnom, ovo je moj glupi život.
Ariel: Pa...P-pa gdje su?!
Slegnuo je ramenima, a zatim izgovorio nešto, a jedino što sam mogla da čujem i razumijem bilo je 'parkiralište'. Brzo sam počela da se probijam kroz gomilu s namjerom da odem na parkiralište iako sam sumnjala da su tamo...Kako će on znati gdje su? Ma nemoguće je da su zajedno, o čemu ja pričam? Nemoguće je... Izletjela sam napolje i usput začula dozivanje i glasove od one grupice od maloprije ali sam ih samo ignorisala jer su mi bili najmanji ptoblem u tom trenutku. Napokon sam se našla na parkingu na kom je takođe bilo dosta ljudi ali mi nije trebalo dugo da prepoznam Harryevo crno auto kao i registraciju na njemu. U tom trenutku mi se pogled zaustavio na smeđokosom dečku koji je čvrsto grlio meni vrlo dobro poznatu plavokosu djevojku koja je na sebi imala onu crnu haljinu koju je kupila juče. Zagrizla sam dojnju usnu pokušavajući da zadržim suze koje su mi se neprestano nakupljale u očima. Samo su se zagrlili...To može biti i prijateljski...Harry sigurno ima neko objašnjenje za to...Mora ga imati...U tom trenutku je spustio svoje usne na njeno čelo i otvorio joj vrata od automobila. Svi osjećaji u meni su bili pomiješani i samo sam sebe pokušavala uvjeriti da je sve uredu...da mi se to samo u tom trenutku čini strašniim ali da nije...A opet tu su Richardove riječi...Ashley i Harry isto veče provode sa svojim dečkom odnosno djevojkom, a veče kasnije njih dvoje završe zajedno dok ono drugo dvoje plaču...To je neka igra ili šta?
Ariel: H-Harry?
Nije me čuo nego je još uvijek stajao sa Ashley i nešto joj pričao na uho prlazeći rukom preko njene kose. Ma da...Sve je to prijateljski...
Ariel: Harry!
Odjednom se trgnuo i pogledao prema meni, a Ashley je istog trenutka okrenula glavu na drugu stranu.
Harry: Ariel?!
Ma kako romantičan susret...Nesigurno sam im prišla cijelo vrijeme grčeći prste na rukama. Harry je na sebi imao usku bijelu košulju koja mu je virila ispod kožne crne jakne i unatoč hladnom vremenu bila je malo otkopčana otkrivajući dvije ptice i leptira. Dole je imao par crnih pantalona koje obično nosi samo za posebne prilike. Dakle, nije baš da je slučajno došao ovdje...Sredio se...dogovorili su se?
Pogledom je prešao preko mog tijela i zbunjeno me pogledao, a ja sam shvatila da će ovo ići teže nego što sam mislila.
Harry: Otkud ti ovdje?
Ariel: I to ti trenutno izgleda kao najveći problem?
Odjednom mi je prišao, a u njegovim očima sam mogla da primijetim ljutnju. On je ljut na mene?
Harry: Ariel, prvo ti meni odgovori na prokleto pitanje! Zar nisi trebala biti kod Emily i vježbati matematiku?!
Sarkastično sam se nasmijala i prekrstila ruke.
Ariel: A zar ti nisi trebao da budeš kući i gledaš tu važnu utakmicu koju si kao čekao mjesecima?!
Harry: Morao sam da dođem.
Raširila sam oči pokušavajući da još malo zadržlim one suze koje su bile pune boli i emocija koje jednostavno žele da izađu van.
Ariel: A je li?! Što? Ona te zvala?
Pokazala sam prstom prema Ashley koja je stajala pored auta i prelazila prstima preko lica na taj način ga prikrivajući. Je li se ona smije ili šta?
Harry: Nje se kani.
Molim?! Okrenuo se prema njoj te joj glavom pokazao prema autu.
Harry: Ashley uđi u auto.
Sanjam...Ona ga je poslušala i tako i učinila, a ja sam bez riječi gledala u njega. U tom trenutku se ponovo okrenuo prema meni nervozno grickajući dojnju usnu...
Harry: Sad mi ti odgovori šta radiš ovdje!
Prevrnula sam očima osjećajući kako mi se djelić po djelić tijela oduzima. Gdje je onaj moj Harry s kojim sam se družila cijelu prošlu veče i noć? Onaj koji me je pitao zašto mu više ne vjerujem? Povjerenje...Ovo je taj njegov način na koji želi da pridobije moje povjerenje? hah, pa moram priznati da mu baš dobro ide.
Ariel: na rođendanu sam ako te baš zanima, a sad ti meni reci šta se ovdje dešava!
Oblizao je svoje prelijepe usne te prošao ruukom kroz kosu očito iznerviran mojim odgovorom.
Harry: Pa ne mogu da vjerujem...
Polako sam počela da gubim živce...
Ariel: Harry o čemu ti pričaš?! Odgovori mi već jednom na pitanje! I samo mi molim te nemoj reći da joj opet jadnoj treba pomoć jer na te gluposti više ne padam! Ne padam ni na tvoj šarm i uvijek glupe načine da zaobiđeš istinu! Hoću je sada, istog trenutka!
On je zatvorio oči ne dajući mi nikakav odgovor, a ja sam to prihvatila kao način da nastavim sa pričanjem. Imala sam osjećaj da ću duže zadržavati suze ako budem pričala...ali postajalo je sve teže...sve gore...
Ariel: Uvijek si tu za nju! Ona udari dlanom o' dlan i ti se tu stvoriš, a šta je sa mnom?! Mene su skoro silovali, a ti si bio sa njom! Maloprije su me vrijeđali i napadali i ti si ponovo bio sa njom! A znaš ko me je zaštitio umjesto tebe?! Leo!
Iako su jedino osvjetljenje predstavljala svjetla na autima koja su samo pristizala na taj način stvarajući u čovjeku osjećaj da je taj klub jedini u Londonu, par tamnih zelenih očiju se ipak isticao i imala sam osjećaj da me pokušavaju ubiti. Zbog nešto svježijeg vazduha koji nas je okruživao iz usta mu je stalno izlazio bijeli dim pokazujući mi koliko zapravo ubrzano diše. Raširio je ruke i još mi se više približio blago se saginjući kako bi nam glave koliko toliko bile na istom nivou...Imala sam osjećaj da ću umrijeti...
Harry: Ako ćemo iskreno, baš me više briga Ariel! Ne da mi se stalno s tobom raspravljati! Ne da mi se stalno tebi ispovijedati dok ti radiš šta hoćeš! Imam pravo i ja da provodim vrijeme s kim želim i ako imam nešto sa Ashley to je moja stvar!
Vilica mi je samo odjedanput pala prema dole kao i nekoliko suza koje više nisu mogle da izdrže. Nisam ga dobro čula, zar ne?
Ariel: M-molim?
S obzirom da je muzika bila jako glasna, a ja sam to 'molim' izgovorila jako tiho, mislim da me je mogao razumjeti samo po pomijeranju usana. Cijelo tijelo mi se treslo, sve mi je utrnulo i samo sam čekala trenutak kada će me zagrliti....ne znam zašto ali u tom trenutku mi je bio najpotrebniji njegov zagrljaj, ne ovakve uvrjedljive riječi...za mene barem uvrjedljive...
Harry: To što si čula!
Kao i uvijek kad plačem i kad sam uplašena...nevozna, grlo mi se počelo stezati i svim atomima snage sam se trudila da ne zajecam. Ne mogu mu priuštiti to zadovoljstvo. Odjednom se okrenuo i uputio ka svom autu u kom ga je čekala plavokosa djevojka....djevojka koja mi je uništila život...Nisam znala šta da učinim...Sve je izgledalo tako bezizlazno...
Ariel: Pa kakvom me ti to smatraš?!
Zaustavio se prije nego što je ušao u auto te se okrenuo prema meni držeći pogled prikovan za hladni i hrapavi beton prekriven sitnim kamenčićima i komadićima stakla od većinom slomljenih pivskih flaša.
Ariel: Ako imaš nešto sa Ashley to je tvoja stvar?! O čemu ti pričaš?! S kim ti pričaš?! Sa svojom majkom ili djevojkom?!
Nasmijao se i zamahao glavom nakon čega se odmah uozbiljio i pogledao prema meni. Pogled mu više nije bio onako ljutit ali isto tako mi nije ulijevao nikakvu nadu...
Harry: Iskreno, više ni ja ne znam...Vjerovatno s osobom koja pokušava da zavlada mnome...S osobom koja želi imati kontrolu nadamnom 24h...S osobom koja misli da je princeza za kojom ću ja samo trčkarati kao neki rob dok ona radi šta hoće i kasnije sve to pokušava ublažiti svojim nevinim suzama...
Upravo te suze o kojima je pričao su neprestano tekle niz moje lice i samo sam se pitala u čemu sam pogriješila...Kako na kraju svu krivicu može svaliti na mene? Ja ga nikada nisam smatrala robom i on vrlo dobro zna da sam upravo ja ta koja nikada u svom životu nije imala slobodu...U tom trenutku su se otvorila vrata od suvozačevog mjesta i napolje je izašla Ashley sa još uvijek čudnim izrazom lica i baš kad je krenula da nešto kaže Harry je ljutito pogledao i pokazao joj prstom prema sjedištu.
Harry: Ashley rekao sam ti da sjedneš u prokleto auto i čekaš me! Ovo je između mene i nje!
Jednu ruku sam stavila preko stomaka, a lakat druge sam naslonila na nju prelazeći prstima preko očiju. Šta se ovo dešava? Ashley je učinila kao što joj je i rekao, a ja sam mogla da osjetim Harryev prodorni pogled na sebi iako sam gledala u pod.
Harry: Ako već misliš da bi Leo bio bolji za tebe idi njemu! Vjerovatno će znati kako da te utješi...
Nakon što je to izgovorio ušao je u auto, razmijenio par riječi sa As...sa njom. Sa osobom koja mi je juče predlagala da budemo prijateljice, a sada? Sada odlazi sa mojim dečkom koji mi nagovještava da među njima možda postoji nešto...Svijet mi se ruši i iako sam to mnogo puta do sada rekla....mogu zasigurno reći da se nikada nisam tako loše osjećala...Sve je krenulo nizbrdo i svi mi znamo kako sve samo od sebe ide prema dole...samo se kotrlja...ali kada treba ići uzbrdo, prema gore...onda je već teže, a često neki i ne uspiju...Mislim da ću upravo ja biti među tim 'nekim'. U tom trenutku je upalio auto koje je prošlo pored mene i izašlo iz parkirališta ostavljajući me među toliko ljudi ali ipak usamljenu u toj groznoj noći za koju sam mislila da će biti samo još jedna u nizu...sasvim normalna...ali ipak, sudbina je preuzela stvar u svoje ruke, a protiv toga se ne može...