DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 56

  Ne znam kako ali sam uspjela da izbacim sve probleme i one loše stvari iz glave. Trenutno mi išta nije bitnije od Harrya i mislim da je tako i najbolje. Iako sam se na trenutak zamislila i čak sasvim opustla usne, Harrya to nije previše omelo pa je samostalno nastavio poljubac igrajući se sa mojim usnama. Uskoro sam se ponovo vratila u 'gru' i prsti su mi lagano skliznuli do dugmadi na njegovoj košulji dok je on stalno pjevušio i igrao se sa mojom kosom. Čak i tako se moglo primijetiti da ima zaista prelijep glas...Poput anđela. Zapravo, on za mene i jeste anđeo..Anđeo kog' ne želim izgubiti...
Vrhovima prstiju je prelazio preko moje već naježene kože na rukama i nogama, a ja sam napokon uspjela da otkopčam i posljednje dugme. Već su se nazirale tetovaže koje su bile predivno uklopljene sa njegovim savršenim torzom. Podvukla sam ruke pod njegovu košulju prvo nježno prelazeći preko njegove mekane kože koja je prekrivala veoma istaknute mišiće, a zatim došla do ramena polako ih oslobađajući pomalo hrapavog materijala. On je na trenutak odvojio ruke od mene kako bi mogao da ih izvuče iz rukava i baci košulju na pod. Cijelo vrijeme smo održavali poljubac koji je bio veoma strastven, a cijelu prostoriju su već ispunili naši izdisaji i postajalo je sve toplije. Osjećala sam da mi se tijelo počelo znojiti ali nisam bila sigurna da li je tome uzrok toplota ili jednostavno taj nalet strasti. Zgrabila sam nekoliko Harryevih kovrdži snažno ih stišćući između prstiju dok je on pokušavao što brže otkopčati moju haljinu na leđima. Mogla sam da osjetim njegove prste kao i lagane trzaje šlica. Nije mi bilo jasno u čemu je problem. Jedva sam na trenutak uspjela da odvojim usne od njegovih i dođem do riječi.
Ariel: Harry šta radiš?
On je oblizao usne i prislonio ih na moje u želji da nastavi poljubac.
Harry: Mislim da se šlic zaglavio.
Oboje smo se nasmijali i nastavili ljubiti, a Harry je već mnogo snažnije počeo da povlači šlic.
Harry: Ma daaaj...
Po boji njegovog glasa sam mogla da osjetim i blago nervozu i nestrpljivost. Stavila sam ruke na njegova ramena nježno ga mazeći po njegovoj preplanuloj koži dok se on i dalje iznervirano borio sa šlicem. Ponovo sam odvojila usne od njegovih i prešla rukom preko njegovog čela sklanjajući par lokni na stranu dok je on otvorio oči i otkrio svoje sada već maslino zelene oči koje su se sjajile kao nikada prije.
Ariel: Smiri se...
Spustio je jedan kratki vreli poljubac na ugao mojih usana, a zatim uhvatio kraj haljine i odmakao se jedan korak unazad.
Harry: Podigni ruke.
Učinila sam to što mi je rekao, a on je brzo povukao haljinu preko moje glave. Kosa mi je bila u opštem neredu, a on se vragolasto namiješio i snimio me pogled grickajući dojnju usnu. Zatim je klimnuo glavom i rukama obuhvatio moje obraze spreman da nastavimo poljubac.
Harry: Tako je već bolje.
Obrazi su mi već poprimili rumenu boju, dok je moju nelagodu otkrivao i mali sramežljivi smješak. Harryev usijani pogled je pao do mojih usana koje je uskoro 'zarobio' svojima. Rukom je prošao kroz moju kosu dovodeći je u malo normalnije stanje i to je radio vrlo pažljivo kako me ne bi počupao.Ruke su mu uskoro skliznule do mojih bokova koje je lagano povukao prema sebi i dao mi znak da obamotam noge oko njegovog struka. Tako sam i učinila, a on me je podigao sa stola i ponio prema dnevnom. Ja sam za to vrijeme čvrsto sam držala ruke oko njegovog vrata osjećajući već pomalo oznojene lokne dok mi je cijelo tijelo bilo obuzeto nekim valom vrućine kao i trncima koji su izazivali lagano drhtanje. Pažljivo me je legao na kauč i počeo se spuštati prema meni otkopčavajući svoje farmerke. Ja sam još uvijek držala ruke na njegovom vratu nestrpljivo čekajući dodir njegovih usana. Uskoro sam mogla i da ih osjetim kao i njegove velike i snažne ruke koje su putovale po mom izloženom i naježenom tijelu. Njegove usne su prelazile preko cijelog mog obraza do uha dok su mi nokti bili čvrsto ukopani u njegova leđa. Uskoro je jedna njegova ruka došla do moje i obuhvatila je. Nakon toga je počeo moju ruku spušati prema dole i nisam bila sasvim sigurna u njegove namjere. Uskoro sam mogla da osjetim njegove bokserice kao i njegov duboki i promukli glas kod mog uha koji je izazvao lagano drhtanje moje donje usne.
Harry: Pomoći ćeš mi, zar ne?
Jedva sam uspjela da klimnem glavom, a on je obuhvatio usnama moje uho i lagano ga gricnuo. Nesgigurno sam počela da povlačim njegove bokserice ali je njegova ruka uskoro ponovo doputovala do moje i ubrzala taj proces. Osjećala sam se potpuno opčinjeno dok su njegovi poljupci ostajali po cijelom mom vratu i licu. Uskoro je njegova lijeva ruka došla do kopče na mom grudnjaku, a čudan osjećaj u meni je sve više počeo da raste. Bokserice kao i njegove farmerke su bile povučene negdje do njegoih koljena ali je to bilo dovoljno da u cijelom tijelu osjetim vrućinu kao i neki znoj iako nisam bila nimalo oznojena. To je definitivno bilo nešto neopisivo. Prešao je rukama preko mojih ramena svlačeći tregere od grudnjaka, a ja sam na trenutak uspjela da uhvatim njegov tamno-zeleni pogled koji je zurio u mene. Bila sam svjesna da neko vrijeme neću moći baš često da uživam u njemu i zato sam imala potrebu da ga posmatram neprekidno. Ipak, uskoro su nestale od kapcima dok su njegove natečene rumene usne pale na moj vrati lagano sisajući kožu i ostavljajući male ugrize na par mjesta. Cijelo vrijeme smo oboje ispuštali uzdisaje kao i zvukove koji su bili neopisivi i neusporedivi s bilo čim. Harry je moj grudnjak bacio na pod pored nas, a ja sam se na trenutak uzmeškoljila što je izazvalo njegov osmijeh.
Harry: Uvijek ćeš me se tako sramiti?
Samos am stavila ruke iza njegove gave i privkla je prema svojoj kako bih ga poljubila i izbjegla odgovor dok je on vragolasto igrao sa čipkom na mojim gaćicama.
Ariel: Harry...
Jedva sam to uspjela promrmljati, a on se nasmijao i povukao gaćice dok sam ja morala da se malo uzdignem kako bi mi ih mogao sasvim skinuti.
Pogledao me je sa polusmiješkom oblizujući svoje savršene usne.
Harry: Bolje?
Sramežljivo sam se nasmijala i klimnula glavom, a on je spustio poljubac na moje čelo i pogledao me ravno u oči.
Harry: Smremna?
Klimnula sam glavom, a on je još uvijek gledao u mene iako mi nije bilo jasno zašto.
Harry: Ne razmišljaš ni o čemu ružnom zar ne?
Malo sam se namrštila zbunjena njegovim čudnim pitanjima u ovom trenutku.
Ariel: Nee ali zašto je to bitno?
Nježno me je poljubio pored oka, a ja sam lagano spustila kapke dopuštajući njegovim usnama potpunu kontrolu.
Harry: Zato što želim da misliš samo na mene.
Nasmiješila sam se i jednom rukom ga lagano počešala po kosi još je više razbarušujući.
Ariel: To radim 24h.
Zadovoljno se nasmijao, a zatim me poljubio i polako počeo...
........ ............... ............. (toliko od mene, ostalo maštajte sami ako hoćete, hahaha)
_________Dan kasnije__________
Harry se polako parkirao uz trotoar ne skidajući pogled s retrovizora, a moj pogled odlutao do Harryevog mobilnog koji se nalazio ispred mene kako bih mogla vidjeti koliko je sati. 13:48h. Malo smo poranili ali nema veze. Kada sam se uvjerila da se auto napokon zaustavilo, pogledala sam prema Harryu koji je bio namršten i itekako nervozan kao i cijelo prijepodne. Uzdahnula sam, a on je rukama protresao kosu i pogledao prema meni. Na trenutak je spustio pogled i oblizao usne, a zatim uzeo mobilni.
Harry: Izvoli.
Pogledala sam prema crnom iPhoneu koji je držao svojim dugim prstima i koji je pružio meni. Odmahnula sam glavom.
Ariel: Nema potrebe sada...
Pogledao je značajo u mene.
Harry: Ima i uostalom moramo se čuti kada završite razgovor, a ja imam još jedan mobilni uz sebe-
Ponovo sam odmahnula glvom i stavila ruku na njegovu polako je odmičući.
Ariel: Harry dobro će mi doći jedna šetnja. Vratiću se pješke.
Harry: Nema šanse!
Nasmijala sam se i okrenula glavu.
Ariel: Nisam beba pobogu si!
Potpuno je ignorisao moj prigovor i stavio mi mobilni u džep od farmerki. Pogledala sam iznenađeno prema njemu dok je njegov izraz lica bio sasvim ozbiljan.
Ariel: Harry?!
Pogledao me je ravno u oči izvlačeći prste iz mog džepa.
Harry: To je samo za sada, a popodne ćemo otići da izabereš neki drugi.
Naslonio se na sic i pogledao kroz prozor, a ja sam se odjednom osjetila nekako loše jer kada se sve zajedno pogleda, ispada kao da ga iskorištavam. Već jednom prije mi je kupovao mobilni, kupio mi je i odjeću, sada će ponovo da mi kupi mobilni..Ne želim da to tako izgleda...Želim da zna da ja nisam s njim radi njegovog bogatstva već...Već zato što ga volim...
Ariel: A-ali Harry...
Pogledao je prema meni, a ja sam spustila pogled i počela se igrati s kopčom na kaišu.
Ariel: N-e mogu to prihvatiti...Mislim ne želim uvijek neke tako skupe poklone od tebe...
Nesigurno sam podigla pogled, a on je već ljutito zuro u mene. Krenula sam da još nešto kažem ali me je prekinuo njegov prodorni glas.
Harry: Ariel kada ćeš već jednom dovraga shvatiti da sam ja tvoj dečko?!
Zatvorila sam oči dok mi je njegov glas odzvanjao u ušima. Ono što sam najmanje željela bilo je da ga razljutim ali to nije izgleda bilo mnogo teško s obzirom na njegovo raspoloženje.
Harry: Kako misliš da se čujemo?! Misli da će ti tvoji vratiti mobilni?! Poslije svega?! Misliš da nisu pročitali svaku našu poruku i izbrojali svaki naš poziv?! Kako se već jednom ne pomiriš s tim kakvi su oni?! Ne znam ni kad ćemo se uopšte ponovo vidjeti, a ti hoćeš još da rizikuješ pa da se i ne čujemo?! Šta je s tobom?!
Cijelo vrijeme sam gledala u njega i njegov uznemireni i ljutiti pogled. Bolje bi bilo da nisam ništa govorila ali sada je već bilo gotovo...Uostalom, upravu je. Jeste da su malo boljele njegove riječi ali i sama znam kakvi su moji roditelji. Dobro će biti ako su se zaustavili samo na pozivima i porukama. Spustila sam glavu i zatvorila oči.
Ariel: Žao mi je Harry...J-ja...Ja samo ne želim da ispadne kao da te iskorištavam i jednostavno nisam sada u trenutku razmišljala o drugim stvarima. Žao mi je.
Mogla sam da osjetim njegov pogled na sebi iako nisam okretala glavu prema njemu. Nisam znala šta da učinim i jedino što mi je preostalo jeste da čekam da on nešto kaže ili učini. Odjedanput sam osjetila njegove prste na mom obrazu. Pogledala sam prema njemu i ugledala mnogo smireniji pogled nego maloprije. Zagrizao je dojnju usnu i na trenutak zatvorio oči.
Harry: Izvini...
Tada je otvorio oči i pogledao me onako prodorno kako samo on to zna.
Harry: Izvini...
Nasmiješila sam se i stavila ruku na njegovu koja je još uvijek bila na mom obrazu.
Ariel: Nema ve...
Prekinuo me i klimnuo glavom.
Harry: Ima. Cijeli dan sam nervozan jer...Nervozan sam jer trebaš razgovarati s tetkom i neću biti tu prisutan već ću biti na glupoj probi i čekati da mi nešto javiš...I što je najgore ne znam šta ćeš mi javiti. I cijelu noć nisam spavao razmišljajući o tome kako ću bez tebe narednih nekoliko dana i jedini način za komunikaciju nam je da se čujemo mobilnim. Zato sam maloprije onako reagovao i žao mi je. Nisi ti kriva...I da mogu naradije bih kupio neku mašinu s kojom bih ubrzao vrijeme da što prije napuniš 18 i onda bismo pobjegli zajedno ali...Ali je to nemoguće i ubija me! Jednostavno me ubija!
Znala sam da ne mogu reći ništa kako bih ga dovoljno utješila jer sam i ja sama u potrazi za takvim nečim. I ja sama pokušavam da nađem neke riječi koje bi me barem na trenutak utješile ali n e postoje. Jedino svjetlo u tom mračnom tunelu mog života je Harry. On stoji tamo i čeka me da dođem kako bismo zajedno izašli napolje ali kao da je u pitanju noćna mora i uporno trčim ali je ta svjetlost odnosno Harry sve dalje ili jednostavno na isto razdaljini, a ja kao da se ne pomijeram...To je možda pomalo komplikovano ali to je ujedno i moj život iako mnogo ljepši od onoga prije nego što sam upoznala Harrya jer tada nisam imala ni tu svjetlu tačku niti nekoga ko bi me čekao tamo na izlazu. Uzela sam njegovu ruku lagano je privukla svojim usnama i poljubila. Nasmiješila sam mu se i dala mu znak da mi se približ. Jednostavno sam samo imala potrebu da ga zagrlim i to je to. Nageli smo se jedno prema drugome i čvrsto zagrlili. Na svu sreću, stakla na automobilu su tamnija i sa izvana nas niko ne bi mogao vidjeti. Cijelo vrijeme me je ljubio u kosu i mazio po leđima praveći male krugove prstima.
Ariel: Koliko god bilo teško, nešto ćemo smisliti...Obećavam ti.
Polako smo se pomjerili tako da smo mogli gledati jedno u drugo.
Harry: To bih ja trebao tebi reći.
Nasmijala sam se i nježno ga poljubila.
Ariel: Pa moram i ja nekada biti optimista.
Uhvatio je moje ruke i počeo me maziti po prstima.
Harry: Samo trebamo vjerovati...
Podigao je pogled prema meni.
Harry: U nas...
Klimnula sam glavom, a on se nasmiješio i spustio jedan kratki poljubac na moje usne.
Harry: Mislim da ćemo oboje zakasniti.
Namijala sam se.
Ariel: Upravu si. Hajde idem pa se čujemo.
Čupnula sam ga za jednu kovrdžu i otvorila vrata, a on se nasmijao i namignuo mi još uvijek u istom nagetom položaju. Izašla sam iz auta, zatvorila vrata i mahnula Harryu, a zatim par trenutaka sačekala kako bi mi neko auto stalo i kako bih prešla ulicu. Kada se to napokon i dogodilo brzo sam pretrčala ulicu i odmah mi je za oko zapao zeleni logo kao i ogromni natpis 'Starbucks'. Malo sam požurila zaobilazeći užurbane i nepažljive prolaznike i napokon ušla unutra. Odmah sam počela pogledom tražiti crvenokosu ženu i nije mi mnogo trebalo. Sjedila je za stolom pored prozora i zamišljeno gledala napolje. Krenula sam prema njoj i u sebi sam osjećala neopisivu radost što je vidim.
Ariel: Tetka?
Pomalo uplašeno je pogledala prema meni ali se uskoro njen izgubljeni izraz lica izobličio u onaj nasmijani. Ustala je i čvrsto me zagrlila.
Hannah: Ariii!
Nasmijala sam se i prepoznala njen veoma jaki parfem koji uvijek nosi. Kada se napokon odvojila od mene par trenutaka me je posmatrala prije nego što mi je dala znak da sjednem...Kao da se nismo vidjele mjesecima. Sjela sam za stolicu preko puta nje spremna za ar pitanja koje sam mogla da predividim u njenom radoznalom pogledu.
Hannah: Pa kako si mi? Gdje je Harry? Je li vam lijepo zajedno? Jesam li ti imalo nedostajala?
Pogled joj je pao na moju košulju, a ubrzo je spustila glavu kako bi vidjela i moje farmerke kao i patike koje sam nosila.
Hannah: Aaa pa vidim da imaš i novu odjeću. To ti je Harry kupio?
Nasmijala sam se i stavila ruku preko lica gledajući je između prstiju.
Ariel: Podsjećaš na one novinare koji te presretnu na sred ulice i odjednom postave 1o pitanja.
Zakikotala se i namjestila rukom šiške (to joj je inače navika koju radi svake tri minute).
Hannah: Izvini Ari, samo sam malo previše radoznala.
Nasmijala sam se i klimnula glavom.
Ariel: Znam. Odgovoriću ti na najosnovnije. Dakle, dobro sam, Harry je na nekoj probi sa dečkima i nedostajala si mi naravno.
Podigla je obrvu i značajno me pogledala.
Hannah: Odjeću ne ubrajaš u najosnovnije?
Nasmijala sam se i prevrnula očima.
Ariel: Ufff, da kupio mi je Harry.
Napravila je oduševljeni izraz lica i stavila ruke pored usana u takav oblik da je izgledala poput nekog mačeta.
Hannah: Awww pa to je baš slatko.
Nasmiješila sam se i spustila pogled.
Ariel: A jeste...
Obe smo par trenutaka ćutale i mislim da je to predstavljalo onaj prelaz sa zabavne teme na onu ozbiljniju i tužniju. Pogledala sam prema njoj i vidjela da je sada veoma ozbiljna.
Ariel: Pričaj...
Nisam joj više ništa morala govoriti. Uzdahnula je i naslonila se sasvim na naslonjač od stolice.
Hannah: Pa...
U tom trenutku nam je prišao visoki crni dečko u starbucks majici noseći tacnu.
Konobar (K): Izvolite.
Tetka je pogledala prema meni dajući mi upitni znak glavom.
Ariel: Ummm ja ću Frappuccino sa jagodama i šlagom.
Konobar je klimnuo glavom, a tetka je slegnula ramenima.
Hannah: Onda ću i ja isto to.
Konobar je još jednom klimnuo glavom i krenuo prema šanku.
Hannah: isam nikada to probala.
Zamišljeno sam se nasmiješila i počela igrati kesicom šećera koja se do tada nalazila u zdjelici između nas.
Ariel: To mi je omiljeni ukus.
Pogledala sam značajno prema njoj i uzdahnula.
Ariel: Ali nismo ovamo došle da bismo pričale o Frappuccinu, zar ne?
Klimnula je glavom i namjestila šiške.
Hannah: Pa ovako...Ja se prekosutra vraćam...
Pogledala je u mene, a moje srce kao da je odjedanput stalo.
Hannah: ...U Dablin...
Samo sam gledala u nju bez riječi tok su mi ruke sve više trnule, a ona je nastavila da priča.
Hannah: Nije toliko zbog posla koliko je...Koliko je zbog svađe sa tvojima...Shvatili su da sam bila na vašoj strani...
Prstima sam polako počela trljati oči osjećajući sve veću bol u grudima iako ni sama ne znam zašto kada sam mogla da pretpostavim da će se takvo nešto desiti.
Hannah: Oni se uskoro vraćaju na snimanje, a ti ćeš biti sa nekim drugim...Ne znam zaista s kim i mislim da ko god to bio nećeš imati baš sreće jer će se i Jade i Jack potruditi da ovoga puta nađu nekoga sličnog ako ne i istog kao što su oni...
Tda nam je konobar ponovo prišao i stavio ispred nas Frappuccino. Tetka je iz torbice izvadila novčanik i platila mu.
Hannah: Izvoli.
Konobar: Hvala.
Kada se udaljio od stola i kada je tetka vratila novčanik u torbu i zakopčala je, pogledala je ponovo u mene i nastavila.
Hannah: Zaista ne znam šta da ti kažem.
Spustila sam glavu i došlo mi je da se ubijem. Šta sad da radim bez tetke? Kako ću ja živjeti? Kako ćemo se Harry i ja uopšte viđati?
Hannah: Razgovarala sam malo s njima ali mislim da nisam mnogo toga postigla...Osim svađe...Jednostavno su kamenog srca.
Pogledala sam prema njoj već suznim očima plašeći se odgovora na pitanje koje ću joj postaviti.
Ariel: Hoćemo li se seliti?
Samo je ćutala i na kraju slegnula ramenima.
Hannah: Ne znam...Nisu mi ništa govorili ali mislim da za sad nećete zbog snimanja...
Na trenutak sam odahnula ali opet...Šta kad snimanje završi? Tetka je stavila ruke na moje i čvrsto ih stisnula gledajući me ravno u oči.
Hannah: Samo budi hrabra...To je ono najvažnije...
Spustila sam pogled i jedna ogromna suza mi je skliznula niz lice.
Ariel: A-ali kako? Sve je uništeno...
Pomazila me je po ruci i sageola glavu kako bi mi mogla vidjeti oči.
Hannah: Možda jeste većina ali jedno nije.
Pogledala sam zbunjeno u nju, a ona je ispružila ruku i obrisala mi suze.
Hannah: Nije uništena tvoja i Harryeva ljubav, a to je ono najvažnije.
Mislim da mi se u tom trenutku čak pojavio i mali sjaj u očima jer mi se cijelo tijelo nekako naježilo. To je možda samo jedna rečenica ali je ona isto tako ponovo malo razgorila vatru u meni koja se gotovo ugasila...To jest vratila mi je nadu barem na trenutak.
Hannah: Samo vjeruj u ljubav...I ti i Harry morat vjerovati u to da biste uspjeli. Ako izgubite vjeru u nju...Izgubili ste i bitku i rat i sve...
Klimnula sam glavom, a tetka mi je ponovo izbrisala vlažno lice. Uzdahnula je i mogla sam primijetiti malu nervozu u njenom pogledu. Pretpostavljam da nije baš srećna zbog toga što pokušava reći.
Hannah: Prije nego što sam pošla...Jade mi je rekla da ako idem da se nađem s tobom, da ti prenesem da imaš još sutra vremena da se vratiš kući da oni ne bi preduzimali druge mjere.
Pa naravno...Dugo su izdržali. Ja sam se od nervoze nasmijala, a tetka me je ozbiljno pogledala.
Hannah: Mislim da ćeš morati tako učiniti jer...Mogu da zovnu policiju, maloljetna si i znaš to. To ne bi ni tebi, a pogotovo ne Harryu odgovaralo jer bi se to brzo raširilo i imao bi problema sa medijima...Tačnije, cijeli svijet bi saznao za to i sigurno mu ne bi trebalo da se piše po internetu i novinama kako je oteo maloljetnu djevojku.
To je bila istina...Jednostavno, mama i tata uvijek imaju nekog asa u rukavu protiv koga ne možeš igrati. Kada ću ja imati takvo nešto? Klimnula sam glavom i pogledala prema tetki.
Ariel: Užasno ćeš mi nedostajati.
Nasmiješila se i mogla sam vidjeti par suza koje su se sjajile u njenim očima.
Hannah: I ti meni dušo.
Prešla sam na stolicu i čvrsto je zagrlila sad već stvarno plačući kao i ona dok me je nježno mazila po kosi. U meni je sve bilo pomiješano i nisam znala šta da mislim. Već sam u glavi zamišljala sutrašnji susret sa roditeljima, a ono što me najviše od svega boli jeste rastavljenost od Harrya i tetkin odlazak...Kao što sam i ranije zaključila...Izgubili smo jedinu osobu koja nam je mogla pomoći...