DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 76

  #Hannah: O moj Bože...Pa ja ne mogu vjerovati ...
Zagrlila sam jastuk te spustila glavu na njega ispuštajući novu turu gotovo vrelih suza.
: Ni ja tetka...Ni ja.
#Hannah: Pa gdje si sad?
U glasu joj se mogla primijetiti ogromna zabrinutost i kao da joj je malo hvalilo da kaže da će odmah doći da me utješi...Ipak i ona i ja smo znale da je to nemoguće.
#Ariel: U sobi...Dvije prijateljice sa sekcije su me pronašle u toaletu kad su oni već pobjegli...Rekla sam im da se osjećam loše pa su mi pomogle da uđem u taxi i išle sa mnom sve do kuće. I dalje jedva pomijeram tijelo tako da su me bukvalno skoro vukle...
Obrisala sam suze pokušavajući da dođem sebi ali jednostavno nisam mogla...U svakom dijelu tijela sam osjećala neki mukli bol koji nije prolazio...
#Ariel: Sva sreća pa su ono dvoje već spavali i nisu me čuli kad sam došla...
Mogla sam čuti kako je uzdahnula kao i ja dok sam pokušavala da napunim pluća sa što više vazduha kojeg mi je svake sekunde sve više hvalilo.
#Hannah: Pa trebala si otići u bolnicu.
#Ariel: Molim? Pa da nađu drogu u meni...Odmah bi zovnuli mamu i tatu jer su dužni da to učine u takvim slučajevima, a ono što mi najmanje treba jeste da njih dvoje misle da se još i drogiram. Niko mi sigurno ne bi vjerovao da mi je droga usuta u sok i što je najgore nemam dokaze da su to Le...Ma znaš već ko učinili...Ne mogu više ni imena da im izgovorim...Uništili su mi život! Mrzim ih! Mrziim!
Ispustila sam nekoliko bolnih jauka koji su nekontrolisano izletjeli iz mojih usta. Legla sam sasvim na krevet i sklupčala se, a posteljina podanom je već bila gotovo sva mokra...Prosto kao da mi je neko pustio vodu u očima i sada ona samo izlazi...Bez prestanka...
#Hannah: A dušo moja nemoj plakati...Ne znam zaista šta da ti kažem...
#Ariel: Izvini što te u ovo doba ovako sekiram ali zaista nisam znala koga da nazovem osim tebe...Puno mi nedostaješ i sve bih dala da i tu uz mene...Moj život više nema nikakvog smisla...Sve mi ide naopako i nikako da budem srećna u potpunosti. Do sada sam se uvijek vadila na to da nje sve tako crno jer imam Harrya, a sad...Sad ću i njega izgubiti...
#Hannah: Nemoj ta..
#Ariel: Moram tako tetka! Pa zar ne vidiš i sama da mi ništa ne ide od ruke? Mama i tata me maltretiraju, ne daju mi da budem sa dečkom kog volim i ostavili su me kod ludih francuza sa njihovom mačkom koja više liči na tigra i o kojoj se više brinu nego o meni...Idem na glupu sekciju i glumim sa Leom koji...Ma fuj! I ovo večeras i-i izgubila sam i najbolju prijateljicu, a sada i osobu koja mi najviše znači u životu...Izgubila sam Harrya...
Nisam više mogla ni da govorim. Imala sam osjećaj kao da mi se grlo začepilo tako da nisam mogla ni disati. Jedva sam se uspravila u sjedeći položaj kako bih uzdahnula nekoliko puta i pokušala doći sebi.
#Hannah: Nisi ga još izgubila...Jesi li ga pokušala nazvati?
#Ariel: M-ma jesam ali mu je isključen mobilni...Na koncert-tu su...
Prošla sam rukom kroz kosu koja mi se sva zalijepila za mokro lice kao i za znoj koji je uporno izbijao na sve strane. Ne bi me čudilo ni ako bih dehidrirala do jutra...
#Hannah: Pa onda ga nazovi ujutru čim se probudiš, porazgovarajte i sve mu lijepo objasni prije nego što on dobije taj snimak.
Prešla sam prstima preko očiju ii malo se zamislila oko njenog prijedloga.
#Ariel: Misliš?
#Hannah: Pa naravno. Bolje je da prvo sazna pravu istinu od tebe nego laž od njih.
Uzdahnula sam te klimnula glavom iako sam znala da tetka to ne može vidjeti.
#Ariel: Uradiću to pa kud puklo da puklo...
#Hannah: Nemaš šta izgubiti dušo...Hajde sada lezi i naspavaj se, ujutru će sve biti bolje.
Nasmijala sa se od sve te mke,a zatim ponovo počela da još više plačem.
#Ariel: Bolje? To kod mene ne postoji...Ništa ne može biti bolje...
#Hannah: Oh naravno da može dušo. Hajde naspavaj se biće ti bolje vjeruj mi...
#Ariel: Dobr, laku noć tetka...
Prekinula sam prije nego što mi je mogla bilo šta odgovoriti. Nisam više imala snage ni za šta...Pokušala sam prebaciti deku preko sebe ali nisam mogla...Nisam imala snage i samo sam se pitala kada će to čudo prestati da djeluje...Osjećala sam se sasvim onesposobljeno i jadno...Ipak, ono što je najviše u meni preovladavalo bio je strah. Gotovo ništa ne mogu učiniti iako je sve vezano za mene. Kako će Harry reagovati? Šta će reći? Uraditi? Hoće li me zamrziti ili mi vjerovati? O Bože...Koliko ću još puta morati da kažem ovo je najgori dan u mom životu?
............... ................. .................
_______Jutro________
Otvorila sam oči i par trenutaka treptala dok mi se vid nije razbistrio. Osjećala sam ogromnu glavobolju koja kao da mi je rasturala mozak. U trenutku kada sam se pomjerila imala sam osjećaj kao da mi je svaka kost pukla čemu su doprinosili i pucketavi zvukovi proizašli iz mog tijela. Kao da sam se probudila iz zimskog sna. Naslonila sam se na naslon od kreveta te protrljala oči, a tek tada osjetila koliko sam se zapravo smrznula s obzirom da sam spavala nepokrivena. Svaki put kada bih zatvorila oči, kao da sam predamnom vidjela Lea u trenutku kada me je ljubio....Protresala sam vlastitom glavom i naravno ništa se nije promijenilo...Svi znamo da još niko nije uspio otjerati misli iz glave na takav način...Pa sigurno onda neću ni ja. Par puta sam lupkala rukom po posteljini dok napokon nisam napipala mobilni. Otključala sam ga, a zatim pogledala u ekran i ostala u totalnom šoku. 14:37h! Stavila sam ruku preko usta te skočila sa kreveta i u tom trenutku su mi koljena toliko klecnula da sam zamalo pala. Pridržala sam se za krevet još uvijek gledajući u sate nadajući se da sam možda pogrešno vidjela...Nažalost to je bila surova istina...Sad će skoro 3h popodne i mislim da još nikad u životu nisam spavala do tih doba. I baš sam danas našla? Ma daaaj. Ustvari...To je sigurno opet zbog one droge...Toliko mi je iscrpila organizam da sam spavala više od 12h. Otvorila sam vrata od sobe te se nekako doteturala do kuhinje gdje je Collette nešto spremala. Pogledala je prema meni te se nasmijala, a vjerovatno bih i ja da se pogledam u ogledalo.
Collette: Baš si se danas uspavala.
Prošla sam rukom kroz kosu te se naslonila na zid.
Collette: Sinoć si se malo previše zabavljala?
Posmatrala me je onako preko naočara i bila je mnogo ozbiljnija nego maloprije. Odmahnula sam glavom, a zatim pogledala u propuštene pozive na mobilnom. 184 propuštena poziva od Harrya...Hah, ni manje ni više. Pa sad sam sve upropoastila...Zakasnila sam... Bijesno sam udarila nogom od pod i krenula samu sebe počupati,a Collette me je iznenađeno pogledala izdrljavivši svoje ogromne tamno-smeđe oči.
Collette: Ariel?
Popila sam čašu vode jer sam imala osjećaj kao da nemam više ni kapi u sebi, a zatim krenula prema sobi kako bih nazvala Harrya.
Collette: Ariel gdje ćeš? Zaboravila sam ti reći da je jutros došlo nešto za tebe!
U tom trenutku mi se cijelo tijelo zaledilo. Naslonila sam se rukom na okvir vrata od sobe, a zatim se okrenula iako nisam mogla vidjeti Collette.
Ariel: Š-šta?
Izašla je iz kuhinje i pružila mi najobičniju plavu kovertu na kojoj je samo pisalo 'Za Juliju'. Podigla sam pogled prema Collette koja me je sumnjičavo posmatrala. Brzo sam uzela kovertu iz njene ruke i ušla u sobu.
Ariel: H-hvala.
Zaključala sam vrata za sobom te brzo pocijepala kovertu u kojoj se nalazio CD. Na trenutak mi se sve zacrnilo pred očima i mislila sam ću se unesvijestiti. Uzela sam lap-top i stavila CD u njega. Dok sam sve to radila, ruke su mi se užasno tresle i par puta sam samu sebe pitala zašto to otvaram kad znam u čemu je riječ I naravno, uskoro sam ispred sebe mogla vidjeti veoma jasan video na kome se Leo i ja ljubimo. Odmah sam briznula u plač te stavila ruke preko usta. Osjećala sam se identično kao i sinoć ako ne i još gore. Nije bilo ničega što bi pokazalo da sam bila drogirana...Nije bilo nijednog dijela gdje sam pokušala da se odbranim ili ga odgurnem...Sve je to bila isječeno...Svaki moj pkret koji sam u tom trenutku mogla da učinim bio je toliko uvjerljiv...Kao i cijeli video...Prmjestila sam ruke preko očiju poput malog djeteta koje ne smije da gleda horor. Ono što me je najviše boljelo bila je pomisao na to da je Harry vjerovatno već sve to isto pogledao...Kako se osjećao? Šta je pomislio? Da li je uradio nešto što ne bi trebalo? O Bože...
Preklopila sam lap-top, izvadila CD iz njega i bacila ga ispod kreveta. U tom trenutku mi je mobilni zavibrirao...Pa da ostao je na vibraciji i zato me nisu probudili pozivi. Srce mi je lupalo nekontrolisanom brzinom jer sam vrlo dobro znala ko je to. Uzela sam ga i samim tim potvrdila vlastite misli...Harry...Uzdahnula sam nekoliko puta i prošla rukom kroz kosu nervozno gledajući u ekran. Nakon toga sam nesiguro pritisnula zelenu tipku osjećajući se kao da sam pritisnula okidač na pištolju uperenom u vlastitu glavu.
#Ariel: M-mo...
: Zašto?!
Sami početak me je dokrajčio...Znači on zaista misli da sam ga prevarila sa Leom?
#Ariel: Ha...
#Harry: Pa zašto si to dovraga učinila?! Zašto Ariel, zašto?!
Toliko se derao da sam morala malo odmaći mobilni od uha. Sjela sam na pod i počela da plačem. Ne mogu da vjerujem da...Misli da bih ja s...
#Harry: Obećaš mi da mu nećeš prići ni blizu, a ja sljedeći dan dobijem video gdje...Pa kako?! K-kako si samo mogla?! Gcorila si mi da ti se gadi, da ga mrziš i-i ne znam ni ja šta već, a ustvari....Znaš li ti šta si mi učinila?! Pa ubila si me Ariel!
Cijelo sam vrijeme odmahivala glavom jedva držeći mobilni u ruci. Nije bilo šanse da dođem do riječi..S jedne strane od plača, a s druge strane zbog Harrya koji je neprestano nešto govorio i derao se.
#Harry: Pa mislio sam da si drugačija Ariel! Mislio sam da si ona prava! Imaš li ti pojma kako se ja osjećam?! Jesi li svjesna da si me ubila?!
Tada se začuo neki jak udarac i pretpostavila sam da je nešto srušio ili udario. Cijelo tijelo mi je zadrhtalo i ispred očiju mi je letjelo hiljade nekih sitnih zvjezdica poput onih na tv-u kada nestane programa (hahahah e ovo je retardirana rečenica xd).
#Ariel: Har...
#Harry: ništa mi nemoj govoriti niti se izmotavati Ariel! Zato mi se ne javljaš cijelo jutro, je li?! Nećeš da se javiš ili ga možda provodiš s onim gadom koga ću sada ubiti ali na mrtvo!
Raširila sam oči doživljujući novi šok koji mi je zamrznuo cijelo tijelo. Bojim se da bi Harry bio spreman na to i šta onda? O Bože...
#Ariel: Molim te saslušaj me!
#Harry: Koliko dugo?! Koliko dugo si sa njim i koliko me praviš budalom?! Ustvari ne samo ti nego svi vi! I tvoji roditelji i on i svi! Pravite neku kao dramu, a kad ja odem svi se zajedno smijete, je li!?
#Ariel: Harry?!
U tom trenutku je zaćutao jer je vjerovatno i sam shvatio da je takvo nešto nemoguće. Pa kakve bismo to psihopate morali biti i ja i Leo i moji roditelji kao i njegovi zajedno sa Hannah da bismo glumili svaku onu svađu? Njegove riječi su me užasno zaboljele ali sam pokušavala razmišljati o tome u pozitivnom smislu...Ipak sve ovo sad govori u ljutnji, zar ne?
#Ariel: Harry ništa ti nsiam lagala...
#Harry: Misliš da je meni lako povjerovati u ono?! Pa pogledao sam snimak barem 3o puta kao bih se uvjerio da to možda nisi ti ali bila si! Razbio sam i lap-top i CD i sve što je tada bilo u mojoj okolini ali ništa od toga ne može ukloniti bol i bijes koji osjećam u sebi! Zar misliš da mi je lako Ariel?! Moja djevojka koja mi je nešto najvažnije u životu se ljubila sa...
U tom trenutku je proizveo neki zvuk nakon čega se mogao začuti udarac. Trznula sam se te pogledala na stranu stišćući oči iz kojih su samo tekle suze.
#Ariel: Samo me saslušaj...Mol...
#Harry: Ti ćeš tek doći na red Ariel i pričaćemo itekako ćemo pričati ali prvo treba da završim s nekim drugim!
Jedina osoba koja mi je u tom trenutku prošla kroz glavu bio je Leo i naravno da je na njega mislio. Dah mi se od šoka presijekao i trebalo mi je par trenutaka da dođem sebi.
#Ariel: H-Harry nem...
Tek tada sam shvatila da mi je zapravo prekinuo...Harry zna njegovu adresu...Pratio ga je na samom početku kada smo se upoznali...Nisam smjela ni pomisliti na to šta će se desiti. Smogla sam snage te brzo ustala i otvorila ormar uzimajući prvo s reda kako bih se presvukla i skinula sa sebe onu haljinu u kojoj sam i spavala. Čim sam to obavila, otišla sam u kuhinju gdje je Collette i dalje valjda spremala ručak. Pogledala je zabrinuto prema meni, a ja sam počela da brišem lice pokušavajući da sklonim svu tu razmazanu maskaru i suze. Ipak, da li je to u tom trenutku moglo popraviti dojam? Uh, bojim se da ne.
Collette: Um...Jesi li dobro?
Klimnula sam glavom blago je uzdižući te na taj način pokušavajući da izgledam uvjerljivije.
Ariel: M-morala bih otići do prijateljice...Namrštila se te na trenutak ostavila ručak i pogledala prema meni stavljajući ruke na kukove.
Collette: A zašto?
Nakašljala sam se te počešala po glavi dok je nervoza u meni sve više rasla. Moram stići tamo prije Harrya...Ne smijem dopustiti da nešto učini Leu...I ne, naravno da mi nije žao Lea nego Harrya. Ne mogu dopustiti da sebe uvuče u probleme...Morala sam brzo razmišljati.
Ariel: Ostao mi je novčanik sinoć kod nje...
Odmahnula je glavom te se nasmiješila.
Collette: Pa za sad ti ne treba novac ni za šta, zar ne? A i uostalom neka ona dođe kod tebe, ne možeš takva izaći na ulicu. Tada me je uhvatila pod ruku i odvukla malo na stranu possmatrajući me onim ispitivačkim pogledom koji oduvijek mrzim.
Collette: Šta se dogodilo Ariel? I nemoj mi sada reći da nije ništa jer znam da nešto jeste...Zašto plačeš?
Uzdahnula sam te pogledala na stranu i slegnula ramenima.
Ariel: Eto tako...Nakupilo mi se sve...
Collette: Nedostaju ti mama i tata?
Ma kako da ne...Ipak, morala sam iskoristiti svoje glumačke sposobnosti ako želim što prije izaći iz stana. Tužno sam klimnula glavom, a ona me je puna sažaljenja zagrlila i počela me maziti po leđima. Imala sam osjećaj kao da zamišlja da sam ja mačka s obzirom da Crousea uvijek tako nekako mazi ukrug i čupka ga za krzno. Izvukla sam se iz zagrljaja te počela brisati suze koje su bile istinske. Iz glave mi nije izlazio Harry...
Ariel: M-mogu li ići?
Uzdahnula je i par trenutaka gledala u mene. Šta to sada znači?
Collette: Prvo se moraš srediti malo.
Prevrnula sam očima i čak na trenutak poskakutala u mjestu s obzirom da me su me nervoza i nestrpljivost počele izjedati.
Ariel: Nema po...
Prije nego što sam mogla dovršiti rečenicu ona me je odvukla u toalet sa sobom. Čim sam se vidjela u ogledalu bilo mi je jasno zašto je inzistirala na sređivanju ali me to u tom trenutku zaista nije zabrinjavalo. Ruke su mi drhtale i samo sam uključila vodu i počela ispirati lice. Nakon toga sam se obrisala peškirom i pogledala prema njoj.
Ariel: Evo sve je super! Sada stvarno moram da idem!
Odmahnula je glavom uzela svoj neseser.
Collette: A šminka?
Krenula sam unazad i počela odmahivati glavom i rukama.
Ariel: Stvarno ne...
U tom trenutku se začuo nepodnošljivi krik i tek nakon par trenutaka sam shvatila da sotim na repu ogromnog narandžastok mačka koji se od silne debljine nije mogao ni izvući. Brzo sam sklonila nogu stavljajući ruku na prsta s obzirom da sam se i ja užasno uplašila. Kolet mu je zabrinuto prišla te ga podigla uvis i pogledala ravno u oči izbuljavivši svoje.
Collette: Crouse?!
Imala sam osjećaj kao da stojim pored žene koja je pronašla svoje davno izgubljeno dijete, a Crosusu se sva debbljina spustila prema dole tako da je izgledao kao neka vreća. On je samo mjauknuo, a ona ga je zagrlila iz sve snage. Jadan mačak. Brzo sam pojurila prema vratima jer mi je to bila jedina prilika.
Ariel: idem ja!
Prije nego što mi je mgla i odgovoriti, istrčala sam iz stana i što sam brže mogla izašla iz zgrade i otišla do autoputa čekajući taxi Pokušala sam nazvati Harrya ali mi se javila sekretarica. Samo da ne radi neku glupost...Taxi se napokon zaustavio i uletjela sam unutra govoreći mu jednu vrlo dobro poznatu adresu.
............ ............. ...........
Došla sam pred veliku kamenu kuću koju sam oduvijek mrzila kao i večere koje su se održavale u njoj. Zadnji put kada sam bila ovdje, pobjegla sam kod Harrya...Sve je bilo jako mirno, a sumnjam da bi bilo tako da je Harry stigao...Opet, nemam šta izgubiti...Ali šta ako mi otvori Leo i ako Harry nije tu? Šta ću mu reći zašto sam došla? Pa njegovo lice ne mogu ni da smislim...Gadi mi se i mrzim ga, a nikada nikoga nisam mrzila. Ipak...Ako je tu Harry bez razmišljanja ću ući. Odjednom kao da mi je ruka bez moje volje poletjela i pritisnula dugme za zvono. Stisnula sam oči i oblizala usne očekujući neki odgovor. Nakon nekoliko trenutaka vrata su se počela otvarati i željela sam da pobjegnem ali je već bilo kasno...Kao da bi sve bilo ovako tiho da se njih dvojica unutra tuku...Osim toga Harry ima i njegov broj, zar ne? Negdje su se možda našli...Pa koja sam glupača...Željela sam se tek tako okrenuti i otići ali se u tom trenutku ispred mene našla stara žena koja mi je bila itekako poznata. Leova baka...
Lb: Arii?
Nasmiješila sam se te pogledala na mobilni. Već je prošlo dosta vremena od Harryevog poziva...
Ariel: Um...T-tu je Leo?
Ne mogu vjerovati da je to pitam. Ona se nasmiješila te prešla jezikom preko svojih starih, suhih usana.
Lb: Ne...Otišli su na put.
Zbunjeno sam je pogledala.
Ariel: Ko?
Lb: Pa svi iz ove kuće osim mene.
Ona se nasmijala, a ja sam bila sve zbunjenija.
Ariel: Pa zar nisu trebali ići tek na zimskom raspustu za sedam dana?
Lb: Pa jesu ali je Leo inzistirao još sinoć da rano jutros krenu. Vvjerovatno se poželio odmora.
Ona se slatko nasmijala, a meni je došlo da polomim sve one vrtne kipiće u obliku patuljaka oko sebe. Pobjegao je! Prokletnik je pobjegao jer je znao da će Harry doći po njega! Bijednik prokleti je pobjegao!
Stalno sam to ponavljala stišćući zube i šake. Leova baka me j pomalo zabrinuto pogledala i kao da je nekoliko puta pomislila i da ću možda nju udariti.
Lb: Jesi li dobro?
Uzdahnula sam te ispružila ruke dajući joj do znanja da je sve okej, a naravno nije bilo.
Ariel: Hvala vam, moram da idem.
Brzo sam otrčala prema cesti i ušla u taxi koji me je još uvijek čekao. P ane mogu da vjerujem da je toliko jadan...Ono sinoć učini i onda pobjegne...Pa da li je moguće da postoje tolike kukavice? Zašto mu je onda ono dovraga trebao kada je svjestan da će ga Harry ubiti? Zapravo, gdje je onda sad Harry? Morao je biti ovdje, zar ne? U trenutku sam osjetila malo olakšanje...U svemu tome potoji i nešto dobro...Harry i Leo se barem neće potući..Tačnije, Harry neće prebiti Lea..Barem ne za sad...Bilo bi dobro kada bi Leo ostao da živi tamo gdje je i otišao...
Uzdahnula sam i tek tada shvatila da taxista gleda prema meni u retrovizoru očekujući da mu nešto kažem. Nisam imala pojma gdje sad da idem. Spustila sam glavu te pogledala u telefon gdje je još uvijek bila Harryeva slika...Ne mogu ga izgubiti...Tačnije ne smijem jer ću onda izgubiti i smisao za život. Pogledala sam prema taxisti i odlučno mu rekla sljedeću adresu.
.............. ............. ..............
Prešla sam i zadnju stepenicu te stala ispred vrata sa jasnim natpisom. 'Styles'. Uzdahnula sam osjećajući najveću nervozu do sad što znači da prelazi granice normale. Nadala sam se da je unutra...Zapravo, morao je biti jer mu je ispred parkirano auto. Nesigurno sam pozvonila i naslonila se uza zid. Nemam pojma odakle da počnem ni da li ću uopšte moći da dođem do riječi...Ne volim ga gledati kad je iznerviran, a sigurna sam da u nadolazećem izdanju nikada nisam imala priliku vidjeti. Ali neka se izdere na mene...Baš me briga i zaslužila sam kad sam naivna...Pozvonila sam još nekoliko puta ali ništa...Prislonila sam lice uz vrata nadajući se da ću možda nešto čuti.
Ariel: Harry?
Nije bilo nikakvog odgovora. Uzdahnula sam te jače pokucala.
Ariel: Harry molim te otvori!
Povukla sam kvaku spremna i da uletim tek tako unutra ali opet ništa.
Ariel: Harry molim te!
Ponovo sam pokucala i pozvonila ali ništa.
Ariel: Harry kad te preklinjem otvori! Znam da si unutra, vidjela sam ti auto ispred! Harry!
I kao i uvijek suze su me savladale i samo se počele slijevati niz obraze. Bila sam više na iznemoglosti i jedva sam stajala na nogama ali nisam željela ići...Ne smijem ići...
Ariel: Harry znam da sve izgleda kao istina i vjerovatno bih i ja isto mislila da sam na tvom mjestu ali samo me poslušaj...
Opet, jedino što se moglo čuti bio je moj glas koji je odjekivao hodnjikom. Uzdahnula sam te se naslonila leđima na vrata.
Ariel: Bila sam drogirana Harry...To je sve Leovo i nickyino malo..Kunem ti se da ga nikada ne bih poljubila. M-mislila sam da si to ti...Harry molim te otvori mi...Biće mi lakše, samo želim da te vidim. Baš me briga ako ćeš se derati na mene ili polomiti sve u stanu...Baš me briga...Samo hoću da te vidim...Znam da ti je teško ali i ja osjećam bol Harry...I više nego što misliš...Ti si mi sve u životu...Izgubila sam najbolju prijateljicu ali ne želim izgubiti i tebe...S Vicky ću se valjda pomiriti ali ako nas dvoje raskinemo...Tu nema povratka, zar ne? Ali to se ne smije desiti...Ne smijemo prekinuti Harry...Sjećaš se da smo nedavno čak mislili i da sam trudna? Bili smo spremni zauvijek ostati vezani i...Nisam više mogla da govorim jer su me suze u svakoj riječi prekidale. Ipak, nadala sam se da me sluša i da će mi otvoriti.
Ariel: Sinoć su me drogirali i...I nisam uopšte bila pri sebi...Mislila sam od Lea da si ti i to je jedini prokleti razlog zbog koga sam mu uzvraćala poljupce. Misliš da inače bih?! Pa ti si jedini muškarac u mom životu koji me zanima kako ne razumiješ? Preklinjem te da mi otvoriš...Molim te...
Skliznula sam niz vrata i sjela na prag. Nije me bilo briga da li će me neko vidjeti. Samo sam željela biti tu...Blizu Harrya i praviti se kao da razgovara sa mnom...Ikao nije rekao ni jednu jedinu riječ...
Ariel: E pa da znaš da ću ostati ovdje pred vratima ako treba i sto godina! Sve dok mi ne otvoriš...I neću ti dati ni da spavaš nego ću stalno nešto pričati i brbljati...Na kraju ću ti toliko dosaditi da ćeš mi morati oprostiti kako bi me se riješio, da znaš...
Pričala sam poput nekog malog djeteta i sve vrijeme sam plakala. Znala sam da su sve to čiste gluposti ali me nije bilo briga. Željela sam sve izbaciti iz sebe.
Ariel: i nadam se da ti je frižider (hladnjak) prazan i da ćeš brzo morati izaći da nešto kupiš....Kad tad ćeš ogladniti...Ja neću...Harry?
Uzdahnula sam i briznula još više u plač. Pa zašto mi dovraga ne otvori kad sam mu sve rekla? Pa nije valjda da mi uopšte ne vjeruje?
Ariel: E pa da znaš da te neću čekati! Idem sad kad si tako pokvaren!
Ustala sam i krenula sići niz stepenice ali sam se odmah zaustavila i ponovo prišla vraatima lupajući po njima. Jednostavno nisam mogla otići...
Ariel: Kad bih još bila dovoljno jaka da odem...To bi bilo super, zar ne? Pa zar ne vidiš čupavče jedan koliko mi je stalo do tebe?!
Stavila sam ruke preko usta i naslonila se na vrata. U tom trenutku su se vrata preko puta otvorila i na njima se pojavio neki stariji čovjek koji me je zbunjeno gledao.
Xxx: Je li se ti toliko dereš?
Ariel: jesam pa šta?
Xxx: Pa ovdje ima starijih ljudi koji bi popodne spavali.
Nervozno sam prošla rukom kroz kosu i ljutito pogledala prema njemu.
Ariel: Baš me briga Ja ostajem ovdje dok mi dečko ne otvori!
Xxx: Ehh...Da mu je stalo do tebe davno biti otvorio...
Izgovorio je to te ušao nazad u svoj stan. Ja sam nijemo još uvijek gledala prema tim vratima, a zatim se ponovo naslonila na ona od Harryevog stana. Te njegove riječi su bile poput koplja koje me je probolo duboko u srce i sada neće čak ni da izađe nego me još više želi patiti.
Ariel: Jesi li čuo šta je rekao? Kad smo pričali rekao si da ti je stalo...Pa zašto mi onda ne otvoriš?
Pustila sam glavu i gledala vlastite suze kako padaju i završavaju na hladnom podu.
Ariel: Harry molim te...
Okrenula sam se prema vratima i udarila u njih nogom.
Ariel: Kad te preklinjem! Ja...Naslonila sam se uza zid, čučnula te skupila noge i obamotala ih rukama.
Ariel: Ja te volim....Nikada nikoga nisam voljela kao tebe...Mislim, tu je bio i Edward ali nekako njemu sam stalno govorila 'volim te, volim te' i to uopšte nije imalo neke draži..Tek sada shvaćam da ga zapravo nikada nisam voljela kao tebe...Znam da ti ovo nikad prije nisam rekla kao ni ti meni ali volim te! Prokleto te volim i nikada pord tebe ne bih pogledala nijednog drugog, a kamoli Lea! Uvijek sam maštala o nekom romantičnom trenutku gdje ćeš ti meni reći kako me voliš i nikad mi nije palo na pamet da će doći do ovagvog nečega Harry...Ali svejedno, ja probijam led i kažem ti da te volim najviše na svijetu! Ti si moj Romeo...
Osjetila sam neko ogromno olakšanje jer sam mu rekla da ga volim ali me je boljelo što od njega ne dobijam nikakav odgovor.
Ariel: Nećeš mi ni reći ono 'kovrdžavi' zar ne? Jesi li uopšte primijetio da sam to izostavila? Ili se samo praviš da ništa od ovog ne čuješ...