DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 70

  Anne je još par trenutaka stajala ispred nas držeći upustvo u ruci dok smo Harry i ja razmjenjivali male nervozne poglede. Ona je sjela na ivicu kreveta te se malo namrštila, a zatim podigla obrve i značajno nas pogledala.
Anne: I?
Harry se malo nakašljao, a onda se uspravio namještajući jastuk iza leđa.
Harry: Um...Pa...
To je bio jedan od onih trenutaka kada bi počeo da muca i ispušta svoj promukli glas koji je tada na neki način najviše dolazio do izražaja. Prešao je rukom preko usana te me pogledao svojim pomalo nervoznim ali i na neki način simpatičnim pogledom.
Harry: Pa...Samo smo mislili da je Ariel trudna...
Ja sam stavila ruku preko očiju dok su mi obrazi sve više počeli goriti, a Anne je duboko uzdahnula te pogledala na stranu.
Anne: Samo?
Harry je prevrnuo očima te počeo da se igra sa svojim srebrnim prstenovima koji su mu izgleda u tom trenutku najviše pomagali pri rješavanju nervoze.
Harry: Nisam tako mislio...Povraćala je i onda smo pomislili...Na to.
Anne je zamahala glavom te zgužvala papir i polako ustala kretajući se prema prozoru. Još uvijek je imala ozbiljan izraz lica, a ja sam se sve više osjećala neugodno. Pogledala sam nesigurno prema Harryu, a on mi je samo namignuo te me pomazio po ruci. Anne se okrenula prema nama te se naslonila na prozor.
Anne: Pa kako je moguće da ste to pomislili ako kor...
U tom trenutku se zaustavila i par trenutaka nas posmatrala sa poprilično sumnjičavim izrazom lica. Prišla nam je te ponovo sjela na krevet ali ovoga puta s moje strane. Uputila nam je značajne poglede.
Anne: Ne koristite zaštitu?
Odjednom sam osjetila neki nalet znoja i nisam bila sigurna da li je to zbog virusa ili muke, a ovo 'muka' shvatite dvosmisleno. Spustila sam pogled te se počela igrati sa pramenovima kose primjećujući malo ispucale krajeve. Ako to spomenem mami kad se vratim kući, dovesće mi privatnog frizera samo da ne bih morala da idem u frizerski. Kao i uvijek, nisam mogla da vjerujem o kakvim stvarima razmišljam u tom trenutku. Uzdahnula sam te kraičkom oka pogledala prema Anne koja je još uvijek očekivala odgovor.
Harry: Pa koristimo... Mama zar stvarno moramo o ovome pričati?
Anne se nasmijala ali se moglo zaključiti da to nije učnila jer joj je ova situacija smiješna već baš naprotiv.
Anne: Ma daj Harry kako me to možeš pitati kad se osjećam kao da razgovaram sa dvoje djece od pet godina. Kažeš da koristite zaštitu, a mislili ste da je trudna. Da li vi uopšte znate kako...
Harry: Mama!
Ona je iznervirano uzdahnula i raširila oči, a Harry je prošao rukom kroz kosu. Imala sam osjećaj kao da se nalazim između dvije vatre iako sam znala da i ja sama spadam u svu tu raspravu. Željela sam nešto reći ali jednostavno nisam znala šta jer mi se sve činilo glupim. Tada je Anne značajno pogledala prema meni te stavila ruku na moju nogu. Odmah sam počela osjećati još veću nervozu jer sam pretpostavila da će me nešto pitati.
Anne: Ti mi Ari dušo objasni jer se ovaj ponnaša kao da je s Marsa pao.
Nasmijala sam se te pogledala prema Harryu koji je napravio neku neobičnu grimasu i time nasmijao i samu Anne. Ipak, osjećala sam ponovo onu nelagodu jer mi je zaista čudno pričati o Harryevim i mojim odnosima pred njegovom mamom.
Ariel: P-pa...Inače koristi Harry ali...Nije koristio dv...
U tom trenutku sam osjetila kako me je Harry uštinuo za bedro pod dekom te se naslonio na mene i nekako nageo kako bi kao bio manje primijetan moj trzaj, a zapravo nije bio svjestan da smo izgledali kao dva ludaka.
Harry: Jednom...
Aanne se namrštila, nakrivila glavu te nas počela posmatrati poput nekog sumnjičavog inspektora. Nakon toga je počela odmahivati glavom i polako se ustajati. Usput je Harrya lagano počupala za njegovu nemirnu kosu i pokušala izgledati ljutito.
Anne: Lažljivče čupavi.
Anne i ja smo se nasmijali, a Harry je pokušavao ostati ozbiljan i izgledati uvrijeđeno zbog onoga što je učinila. Uhvatio se za kosu te je počeo namještati, a ja sam ga značajno pogledala te ga zatim uštinula za nogu. Skupio je obrve te iznenađeno otvorio usta.
Harry: Auuč pa šta je vama dvjema?
Ja sam se nasmijala te prevrnula očima, a Anne je stajala preko puta nas i smješkala se. Zatim je uzdahnula i malo se uozbiljila.
Anne: Vidite, vas dvoje ste mladi i ima vremena za toga, a sada je situacija dosta komplikovana i zato bih vas zamolila da od sad pazite iako bih bila najsretnija na svijetu kada bih postala baka. Ipak, ostajem pri svom mišljenju i Ariel ti vodi računa o tome ako on već neće.
Harry je ponovo pogledao prema njoj zadržavajući onaj svoj iznenađeni i namršteni izraz lica.
Harry: Mama!
Anne se nasmijala te krenula prema vratima podižući ono uputstvo.
Anne: Idem ovo baciti i spremiti vam nešto za doručak.
Harry: Važi.
Prije izlaska je Anne značajno pogledala prema Harryu koji je ono 'važi' rekao tako veselo da se slobodno moglo prevesti i kao 'ajde više, hvala Bogu'. Harry se nije previše obazirao na to već se kao uzmučio oko namještanja posteljine pod nama. Kada je ona napokon izašla pogledao je prema meni svojim vragolastim tamno-zelenim očima, a onda je počeo da otkopčava svoje farmerke. Ja sam širom otvorila oči i iznenađeno ga pogledala jer nisam znala šta smjera.
Ariel: H-Harry?
Kada ih je napokon otkopčao, polako ih je povukao prema dole oktivajući svoje prelijepe noge kao i bokserice koje su se savršeno uklapale uz svaku liniju njegovog tijela. Ja sam još uvijek bila poprilično zbunjena sve dok nam obojema nije pao pogled na roskasto-crvenu boju kože na njegovom bedru. Podigao je pogled prema meni te prešao prstom preko onoga.
Harry: Vidiš šta si mi uradila?
Ja sam se nasmijala shvativši da je uzrok tome moje štipanje od maloprije. Nakašljala sam se, prekrstila ruke te pokušala vratiti ozbiljan izraz lica.
Ariel: Harold i ti si mene uštinuo i to prvi samo da ne bih rekla tvojoj majci da dva puta nisi koristio zaštitu.
Cijelo vrijeme je imao onaj svoj polusmiješak dok je...Ne znam imala sam osjećaj kao da cijelo vrijeme pomijera jezik dok su mu usta bila zatvorena. To je vjerovatno bila jedna od onih njegovih navika vezanih za usta. Kako god, voljela sam ga posmatrati dok je to radio jer je izgledao slatko i simpatično. Pokazao je rukom prema mojoj nozi.
Harry: Ali tebi barem nije ostalo crveno.
Ariel: Otkud ti znaš?
Sada se već sasvim uspravio u sjedeći položaj pomijerajući se prema sredini kreveta. Ponovio je isto ono od maloprije, tačnije pokazao je rukom prema mojoj nozi dok su mu farmerke još uvijek bile otkopčane. Pokušavala sam ne gledati previše u njegov dojnji dio jer sam imala čudan osjećaj da je to namjerno želio.
Harry: Pa hajde onda pokaži.
Prevrnula sam očima te obuhvatila dugme na mojim pantalonama s namjerom da ga odkopčam ali sam se onda zaustavila shvativši da ovo nema smisla, barem ne s moje strane. Pogledala sam sumnjičavo prema Harryu dok je njegov pogled bio zaključan za moje ruke koje su se još uvijek nalazile na dugmetu.
Ariel: Ti me namjerno želiš natjerati da se skinem?
Pogledao me je u oči te se nasmijao sa onim svojim krivim smiješkom kako samo on zna.
Harry: Julija oboje znamo da si bila i skinutija preda mnom.
U tom trenutku sam ga udarila rukom u rame i napravila se ljuta.
Ariel: Stvarno si bezobrazan.
Tada je polako počeo da se naginje prema meni, a ja sam cijelo vrijeme okretala glavu na stranu praveći se da ga ne želim pogledati u lice ili izbjeći njegove poljupce. Cijelo vrijeme se smijao pa i onda kad je prislonio usne na moj obraz i na taj način izazvao vibraciju na mojoj koži. Stavila sam ruku u njegovu kosu te ga pokušala odgurnuti.
Ariel: Harry!
Počela sam da se smijem, a on je već sasvim ležao preko mene. Ja sam i dalje držala glavu okrenutu na stranu iako su me njegovi poljupci po obrazu i vratu tjerali da ne radim to.
Ariel: Harry prestani bolesna sam.
Oboje smo se nasmijali, a on je pronašao put rukama do dugmeta na mojim pantalonama.
Ariel: Hej!
Harry: Samo hoću da ti pokažem da kod tebe nema crvenila.
Nastavila sam se smijati i migoljiti, a on je već svojim dugim i spretnim prstima otkopčao i dugme i šlic te počeo povlačiti pantalone prema dole.
Ariel: A stvarno si budala!
Kada je napokon i uspio u onome što je želio te spustio pogled do moje izložene i pomalo blijede kože na nogama kao i ja mogli smo vidjeti da nema ništa. Podigla sam pogled prema njemu, a on je imao samozadovoljni izraz lica. Ja sam uzdahnula te uzela njegovu ruku i počela zagledati njegove prelijepe prste.
Ariel: Pa šta ću ti ja što nemaš nokte? Mislim duge nokte.
On se nastavio smijati ali onako najslađe što je mogao, a to je ono kad sasvim ucrta svoje rupice koje toliko govore o njegovom osmijehu i karakteru. Barem za mene. Poljubio me u vrh nosa i počeo prelaziti rukom preko onoga mjesta gdje me uštinuo što je izazvalo neku vrstu jeze niz moju kičmu. Zagrizao je dojnju usnu gledajući me ravno u oči nakon čega mu je pogled pao na moje usne.
Harry: A ti si izgleda svoje nokte odlučila isprobavati na meni.
Prvo sam ga zbunjeno pogledala, a onda mi je u oči upala ona ogrebotina na njegovom vratu. Nasmijala sam se, a on je polako spustio usne na moje.
Harry: Ima još toga Julija...
Ja sam raširila oči u čudu, a on je nastavio da me ljubi pri čemu ja gotovo u prvim trenutcima nisam ni pomijerala usne. Gdje sam ga još ogrebala? Nasmijao se jer je vjerovatno primijetio tu moju zbunjenost. Ipak, znala sam da sigurno neće biti direktniji, nije to u njegovom stilu.
Harry: Svejedno mi se to sviđa.
Kao što sam i rekla...
Nasmijala sam se te nastavila igrati sa njegovom savršeno mekanom kosicom koja je jednostavno morala proći između svakog prsta. U tom trenutku sam začula korake. Brzo sam odvojila usne od Harryevih i uplašeno ga pogledala.
Ariel: Anne.
Kroz glavu mi je odmah prošao prizor koji bi zatekla i to bi zaista onda izgledalo strašno. I ja i on raskopčani dok on leži preko mene...O Bože...On se brzo prevrnuo sa mene, a ja sam uzela deku te je stavila preko nas. U tom trenutku je unutra provirila Anne blago se smiješećii.
Anne: Izvinite što vam smetam, samo sam tebe trebala malo Harry. Ne znam gdje šta stoji.
Harry se počešao po kosi pokušavajući da dobije neku uvjerljivu facu.
Harry: Uh...Pa ne znam ni ja...Time se bavi Marrie.
Anne je podigla obrve te se naslonila na okvir vrata.
Anne: Svejedno znaš bolje nego ja, hajde.
Pokazala mu je rukom da dođe, a on je kraičkom oka pogledao prema meni. Odmah sam znala u čemu je problem. Došlo mi je da se nasmijem iako sam znala da to sigurno ne bih uradila da sam na njegovom mjestu što naravno ne znači da njemu nije bilo do smijeha. Osjetila sam njegovo pomijeranje ruku pod dekom i znala sam da pokušava ustegnuti farmerke i zakopčati. Anne ga je zbunjeno pogledala.
Anne: Harry šta to radiš?
Presavio je noge pokušavajući da to prikrije jer ga je sve do tada pomijeranje deke odavalo. Ja sam okrenula glavu na stranu kako ne bi primijetili da se smijem.
Harry: Ništa mama, hajde izađi sad ću doći.
Anne je još par trenutaka stajala i gledala ga sumnjičavo, a onda je uzdahnula te izašla iz sobe. Pogledala sam prema Harryu koji se takođe počeo smijati, a onda je ustao te se sasvim ustegnuo i zakopčao.
Ariel: Tako ti i treba.
Isplazio mi je jezik, a zatim se nasmijao te se sageo preko kreveta kako bi me nježno poljubio u obraz. Nakon toga se malo uozbiljio te me pogledao duboko u oči.
Harry: Kako si?
Klimnula sam glavom.
Ariel: Pa dobro, samo mi se malo manta.
Tada je malo zagrnuo deku te pogledao prema mojoj nozi koja je još uvijek bila sasvim izložena s obzirom da nisam imala vremena da ustegnem pantalone. Mogla sam primijetiti onaj njegov ozbiljni pogled i znala sam da sada ne misli na šalu.
Harry: Ozbiljno jesam li te jako uštinuo?
Nasmijala sam se te odmahnula glavom, a to njegovo pitanje mi je bilo zaista simpatično ali je ujedno i probudilo neke neobične emocije u meni jer je pokazao svoju zabrinutost. U tom trenutku se još više sageo naslanjajući se na krevet svojim velikim i mišićavim rukama te spustio svoje tople i vlažne usne na ono mjesto gdje me je uštinuo. Pri tome sam osjetila neobičnu vibraciju kroz cijelo tijelo i jednostavno sam se samo ukočila. Podigao je pogled prema meni, a zatim počeo pomijerati glavu unaprijed ne prekidajući očni kontakt. Još jednom me je nježno poljubio usne i pomazio po licu.
Harry: Nadam se da je sad bolje.
Nasmiješila sam se nervozno posmatrala njegove oči koje su bile toliko svijetle boje da su skoro prelazile u plavu.
Ariel: Pa ja bih to trebala tebi uraditi s obzirom da je tebe više zaboljelo.
Harry: To ćemo ostaviti za drugi put.
Zavodljivo se nasmiješio te mi namignuo i krenuo prema vratima. Ja sam zagrizla dojnju usnu i posmatrala ga sve dok nije zaustavio i okrenuo.
Harry: Neću dugo ali ako ti bude nešto u međuvremenu trebalo samo zovi.
Klimnula sam glavom, a on se nasmijao te mi mahnuo i izašao. Nakon toga sam se naslonila na jastuk te prošla kroz kosu sklanjajući je na stranu. Tek tada sam osjetila mučninu koju do tada nisam ni primjećivala. Ne znam kako ali uvijek kada sam s Harryem, ne osjećam ništa osim nekog treperenja srca i bujanje različitih osjećaja. Polako sam oblizala usne koje su bile sasvim suhe i čak ni to nije pomagalo. Polako sam ustala, zakopčala se, izašla iz sobe te otišla u toalet kako bih se umila i ujedno osvježila. Tada sam u ogledalu vidjela koliko sam zapravo blijeda i s obzirom da tamnu boju moje kose, podsjećala sam na vampira. Uzdahnula sam te brzo izašla iz toaleta kako bih izbjegla daljnje posmatranje svog lica koje je izgledalo grozno. U tom trenutku je mučnina postala mnogo veća nego maloprije i shvatila sam da više ne mogu izdržati pa sam potrčala nazad u toalet i u posljednjem trenutku po vratila. Osjećala sam se užasno iscrpljeno i imala sam osjećaj da čak ne mogu ni stajati. Polako sam se doteturala do lavaboa te se umila. Pokušala sam isprati usta ali je onaj neugodni osjećaj još uvijek bio zadržan u ustima. Uzdahnula sam, obrisala se te polako izašla iz toaleta. Prišla sam stepeništu te se malo nagela s namjerom da zovnem Harrya i zamolim ga da mi donese sok kako bih osvježila usta.
Ariel: Harry!
Bila sam previše malaksala pa mi je samim tim i glas bio jako slab. Nisam mogla vjerovati da sam se samo nakon jednog povraćanja osjećala toliko lošije. Ponovo sam izgovorila to ime od pet slova koje je ujedno značilo i cijeli život za mene ali se taj prelijepi kovrdžavi dečko kao ni maloprije nije odazivao. Malo sam oklijevala, a onda sam polako krenula niz stepenice pridržavajući se uz ogradu.
Harry: Pa to je valjda to. Ako ti treba još nešto otićiću u prodavnicu i kupiti. Moram sad ovo odnijeti Ariel.
Nisam mogla da ih vidim kao ni oni mene jer su bili u kuhinji koja je kao i sve ostale prostorije bila odvojena, a ja sam bila uza zid. Pretpostavila sam da se radi o soku pa sam se krenula vratiti ako ga je Harry već napravio.
Anne: Kad smo već kod Ariel...Zovnula sam te da bismo i o njoj malo razgovarali...
U tom trenutku mi se korak zaustavio i zapitala sam samu sebe kako sam uvijek u blizini kada razgovaraju o nečemu vezanom za mene...Tačnije ovoga puta su izgleda trebali razgovarati isključivo o meni. U trenutku me je nešto presijeklo u grudima jer sam pomislila da će ga možda sada Anne naružiti jer nije koristio zaštitu i da ja nisam djevojka s kojom bi trebao imati dijete.
Harry: Mama zovnula si me da bih ti pomogao da nađeš namirnice za koje ni ja ne znam gdje su i kakve sad Ariel ima veze s tim?
Anne: Harry...Zašto nisi koristio zaštitu?
Ta rečenica kao da je potvrđivala onu moju sumnju od maloprije i osjećala sam se još gore. Mogla sam da čujem Harryev izdah kao i malo kuckanje koje je vjerovatno nastalo dok je spuštao čašu na sto.
Harry: Mama molim te...To se desilo slučajno i šta sad?
Anne: A da li ti se to ikad prije desilo? Mislim na ostale djevojke koje si imao...
Tada je nastala mala tišina i shvatila sam da ovaj razgovor ne ide baš u smjeru u kom sam mislila da će ići.
Harry: Pa...Ne...
Sasvim sam se naslonila uza zid i ostala pomalo zbunjena.
Anne: Aha, a sa Ariel se odjednom dogodilo slučajno i to dva puta.
Harry: Dobro mama, šta želiš reći?
Bila sam zahvalna Harryu na tom pitanju jer je i mene isto zanimalo.
Anne: Ah...Pa želim reći da...Ti si to na neki način namjerno uradio.
Ostala sam u šoku, a pretpostavila sam da je isto i sa Harryem jer nije ništa govorio.
Harry: M-molim?
Anne: Ne mislim u bukvalnom smislu ali podsvjesno jesi.
Prešla sam rukom preko lica i tek onda shvatila koliko su mi dlanovi kao i cijelo lice mokri. Nisam bila sigurna da li dobijam temperaturu ili je uzrok tome nervoza ali me je više zanimao taj razgovor koji još uvijek nisam mogla da razumijem.
Anne: Sigurna sam da Ariel nije kriva za to jer...Ti si joj prvi muškarac, zar ne? Mislim znaš na šta mislim.
Sve više i više sam ostajala šokirana i samo sam se pitala otkud joj sve to i da li je možda u pitanju neka halucinacija. Možda se sada probudim na sred poda i shvatim da sam se usput srušila dok sam išla po sok.
Harry: O-otkud ti to?
Ne znam zašto ali mogla sam da zamislim Annein smiješak...Imala sam osjećaj da joj se baš u tom trenutku pojavio na licu.
Anne: Vidim to po njenom ponašanju i njenom pogledu Harry. Zar misliš da bi se djevojka koja je navikla da spava sa svakim dečkom zacrvenila svaki put kada je poljubiš pred nekim ili čak i nasamo? Zar misliš da bi joj bilo onoliko neugodno kada vas ja uhatim u tim malim igricama ili šta su već? Harry, u očima joj se vidi sva ta nevinost kao i njenom ophođenju prema tebi. Možda sad lupam i možda nisam upravu ali imam takav utisak...
Polako sam skliznula niz zid te obuhvatila koljena rukama i naslonila glavu na njih. Razmišljala sam o tim njenim riječima i pokušavala shvatiti...Ne znam ni ja šta ali sam mislila kako bih trebala izvući nešto iz toga.
Anne: I ona je zato vjerovatno i neiskusna, a ti si to na neki načinn iskoristio i napravio grešku izostavljajući korištenje zaštite. Možda nisi ni svjestan toga Harry da si to na neki način namjerno učinio.
Sve to o čemu je ona pričala mi nikada ne bi palo na pamet. Nikada mi ne bi palo na pamet da Harry namjerno ne bi koristio zaštitu...Mislim ne namjerno ali eto...Nesvjesno je to radio?
Anne: Znao si da postoji mogućnost da ostane trudna i nisi se previše brinuo zbog toga kao što je bio slučaj sa ostalim djevojkama, zar ne? Čak to nisi ni pokušao spriječiti jer si duboko u sebi želio da ona zatrudni čak i ako nisi svjestan toga Harry...
Oči su mi se počele polako suziti kupiti suzama i sva ta šutnja s Harryeve strane mi je govorila više od bilo kakvih riječi. Znači da je to istina koje čak ni on sve do sada nije bio svjestan...
Harry: Ja...Ona mi samo previše znači...
Anne: Upravu sam?
Harry: Pa..Nisam prije razmišljao o tome na takav način ali sada...Upravu si...Možda to nisam sebi želio priznati ali tako je...
Ponovo sam osjećala mučninu ali sam je svim naporima suzdržavala jer nije bio trenutak da idem povraćati...Priznao je...
Harry: Nekadaa jednostavno noćima ne spavam jer se plašim da bih je mogao izgubiti i...Mislim da moj život ne bi imao smisla ako bih je izgubio. Ne bih to podnio...
Anne: Sve to znam Harry...Vidim koliko ti znači i odmah mi je sve bilo jasno čim ste rekli da nisi koristio zaštitu.
Harry: A-ali još uvijek mi nije u potpunosti jasno...
Anne: Meni jeste Harry...Želio si da je vežeš za sebe za cijeli život.
U tom trenutku je nastala potpuna tišina, a jedino što sam mogla da čujem bilo je kucanje mog vlastitog srca koje je bilo tako obrzano i jako da sam mislila da mi se popelo u grlo. Svi ti osjećaji koji su toliko divljali u meni i zapravo bili jači od mene same s obzirom da sam se osjećala toliko malaksalo da se nisam mogla ni pomjeriti, bili su pomiješani i jedino što sam znala bilo je da volim Harrya više i od sopstvenog života. Znala sam da mu značim ali ovo što sam sada čula...Jednostavno je bilo poput bombe koja je sve razrušila i dopustila mi daa sagradim jedno potpuno novo mišljenje o svim stvarima....I to mišljenje je ujedno bilo i mnogo bolje. Počela sam brisati suze ali su jednostavno samo nove nadolazile i onda sam se samo besčujno nasmijala. Bilo je to istinski i od sreće, a možda je i bolje što sam prehlađena jer bi u suprotnom bilo mnogo glasnije.
Anne: Tvoju šutnju ću shvatiti kao saglasnost i drago mi je zbog toga. Drago mi je što si napokon pronašao djevojku koja te je toliko promijenila i koja je unijela istinsku ljubav u tvoj život Harry. Ipak...Mislim da još nije vrijeme za tako velike korake poput djeteta jer ste mladi, posebno Ariel. Još je maloljetna, a i život joj je dovoljno težak i komplikovan. Prvo sve to trebate srediti, a onda razmišljati o ostalim stvarima. Samo se nadam... Nadam se da je vaša ljubav zaista toliko jaka da sve to izdrži i opstane...
Harry: Ponekad to izgleda nemoguće ali...Iz dana u dan, iz minuta u minut provedenog sa njom ili bez nje shvatam da je ona na neki način postala moj život. Jednostavno, neću dopustiti da je izgubim bez obzira na sve...
Anne: Drago mi je što to čujem...
Samo sam gledala u jednu tačku i jednostavno sam zahvaljivala Bogu što mi je dopustio da sve ovo čujem...Shvatila sam da se ne dešava svaki dan da jedna djevojka čuje sve ovo i shvati da na neki način posjeduje blagoslov jer ima takvog dečka...Mislila sam da ne postoji ništa što bi me više moglo iznenaditi od njega ali onda čujem ovo...Nikada mi ne bi ni na kraj pameti bilo ono što je Anne rekla ali se na kraju ispostavilo da je istina koje čak ni Harry nije bio svjestan...Još su nešto pričali ali ja kao da sam se isključila iz svega i samo se posvetila mislima u kojima sam shvatala koliko zapravo volim Harrya i da isto kao ni on ne želim da ga izgubim. Ali šta ako se to desi?
Harry: Hvala ti na ovome mama...
Anne: Ma nema na čemu dušo. Ono što je sada najvažnije jeste da trebaš da je čuvaš...Vrijedna je toga.
Harry: To znam mama...Vrijednija nego što misliš.
Nasmiješila sam se te polako ustala pridržavajući se rukama za zid. Polako sam krenula prema stepenicama i samo se nadala dasve ovo nije neki san iz koga ću se probuditi jer bih onda mogla ostati razočarana. Ne želim više razočarenja...Samo želim Harryevu ljubav koja me jednostavno održava na životu. Polako sam se popela uz stepenice i ušla u sobu, a zatim samo pala na krevet. Uzela sam deku, čvrsto je stitnula još uvijek u nekom šoku iz koga kao da se nisam mogla trgnuti. Nakon par minuta sam začula korake kao i otvaranje vrata. Pogledala sam u tom pravcu te se susrela sa prelijepim zelenim očima kao i blistavim osmijehom koji se prosto uvlačio u kosti i tjerao te da učiniš isto. Blago sam se nasmiješila, a on je sjeo kraj mene držeći u ruci sok. Odjedanput mu je onaj prelijepi osmijeh nestao i ostao je samo ozbiljan izraz lica. Ruka mu je lagano dolutala do mog lica i nježno je počeo prelaziti vrhovima prstiju preko njega gledajući me duboko u oči. Ja sam sva bila naježena i osjećala sam se nekako neobjašnjivo ali lijepo. Tek tada sam shvatila da se neke stvari u životu dese da bi se neke druge saznale, a to je poput neke sudbine ali i pouke koju je samo potrebno razumjeti...
Harry: Plakala si?
Spustila sam pogled i nije mi trebalo mnogo da skontam kako je to zaključio s obziro da se uvijek sva zacrvenim oko očiju. Barem mi je to dalo malo boje licu.
Ariel: N-ne...Samo sam povratila pa vjerovatno zbog toga...
Podigla sma pogled i shvatila da je njegov poprilično uznemiren dok su m oči posjedovale itekako primijetnu nijansu plave boje.
Harry: Pa z-zašto me nisi zvala?
Nasmiješila sam se te stavila ruku na njegov vrat pri čemu sam uživala dodirujući njegovu mekanu i prelijepu kožu.
Ariel: Dobro sam, ne brini.
Počeo mi je sklanjati kosu unazad, a u očima mu se vidjela mala izgubljenost i zabrinutost.
Harry: Sad popij sok i lezi, a ja ću otići i kupiti ti onaj lijek koji je doktor propisao.
Počeo mi je pipati čelo i brisati male kapljice znoja koje su se počele curiti iz moje pomalo vlažne kose.
Harry: I-imaš li temperaturu?
Ja sam se nasmiješila i jednostavno sam osjetila toliko potrebu da izađem na ulicu izaderem se iz sveg glasa da imam najboljeg dečka na svijetu ma koliko to zvučalo kao glupa zamisao. Polako sam uzela sok iz njegove ruke te ga odložila na noćni ormarić jer je to bilo nešto manje bitno u tom trenutku. Harry me je zbunjeno pogledao, a ja sam se izvukla iz deke te se lagano uvukla u njegov topli zagrljaj.
Harry: Ariel?
U glavi su mi samo odjekivale sve one riječi koje sam čula maloprije i svaki put me tjerale da zaplačem. Suzdržavala sam se kako ne bih zabrinula Harrya i kako se na neki način ne bih odala.
Ariel: Ne treba mi sad ni sok ni lijek...Samo mi trebaš ti Harry...
On je polako uhvatio moje noge te ih prebacio preko svojih takod a sam se našla u njegovom krilu. Tada je nježno pomjerio moju glavu ispred svoje te prislonio usne na moje. Par puta me je pažljivo poljubio, a onda me počeo maziti po kosi gledajući me ravno u oči.
Harry: Usne su ti vrele od temperature.
Poljubila sam ga u obraz te naslonila glavu na njegovo rame lagano zatvarajući oči. Mogla sam osjetiti njegove usne koje su nastavile ostavljati poljupce po mojoj kosi kao i vratu i ramenu. Tada se odjednom malo nageo te dohvatio onu čašu sa sokom koju sam ostavila na ormariću.
Harry: Hajde popij gutljaj.
Polako sam uspravila glavu, a on mi je prislonio čašu na usne, a zatim je lagano nageo dopuštajući mi da hvatam male gutljaje koji su mi bili sasvim dovoljni. Za to vrijeme smo se stalno gledali u oči i znam da su nam obojema u glavi bile one Anneine riječi od maloprije iako je Harry mislio da ja nemam pojma o tome. Odložio je sok na stranu te me nježno poljubio u čelo.
Harry: Idem sad po lijek, a onda me ništa neće moći odvojiti od tebe naredna 24h.
Ja sam se nasmijala, a on me pažljivo položio na krevet i pokrio me, a zatim nježno poljubio u obraz i izašao iz sobe.
................ ................ ...............
_____ Dan kasnije_____
Cijeli petak i subotu sam provela sa Harryem u krevetu gledajući neke filmove i grickajući grickalice koje sam jedino mogla i jesti. Osjećala sam se bolje jer mi je lijek itekako pomogao iako sam i dalje bila malaksala. Anne nas je svako veče posjećivala kako bi nešto pripremila iako ni Harry ni ja nismo skoro ništa od toga jeli. Nisam Harryu govorila da sam čula onaj razgovor jer sam se plašila da bismo se možda oboje osjećali neprijatno i glupo. U svakom slučaju, bilo mije dovoljno to što znam da me Harry...Voli iako mi to još nije ni rekao...
Polako se počela bližiti veče, a samim tim i zabava povodom Harryeve nove kuće kojoj će prisustvovati samo bliži prijatelji među kojima su dečki iz benda, njihove djevojke, Emily, Vicky, Jennifer i još neke osobe koje ja lično ne poznajem. Nakon malo duže rasprave sam jedva uspjela da nagovorim Harrya da ništa ne odgađa jer je to planirao uraditi zbog moje prehlade. S obzirom da nisam mogla izlaziti, Anne se ponudila da mi kupi haljinu i pobrine se za moju frizuru što joj je zaista pošlo za rukom iako se Harryu haljina baš i nije sviđala zbog dužine. A opet, šta drugo očekivati od njega? Za razliku od njega, mene su mučile neke druge stvari, a to su...Niall i Vicky. Što se više bližilo vrijeme zabave, sve više me je hvatala neka nervoza i plašila sam se da bi Vicky mogla reći Niallu nešto što ne bi trebala...Opet, osjećaću se krivom jer sam ja ta koja je još davno trebala da joj kaže cijelu istinu za Roberta...I onda samoj sebi postavljam jedno te isto pitanje...Šta ako bih možda trebala rizikovati, prevazići strah i uraditi to večeras?