DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 69

'Šta onda?' To je bilo pitanje koje mi se vjerovatno najviše puta ponovilo u glavi ne samo od jutros već možda i za cijeli život. Ako sam trudna...Šta onda? To bi imalo mnogo dobrih i loših strana i jedostavno nisam znala šta bih više voljela. Da sam trudna ili ne? Naravno, dijete je nešto što svaka žena može poželjeti, to je blagoslov od Boga ali...Kad je u pitanju moj život kao i moja trenutna situacija, to je mnogo komplikovanije. Harry i ja smo još uvijek mladi...Mi smo samo u vezi, ne znamo još ni koliko će ona potrajati, nikad nismo spomenuli ni zaruke, vjenčanje...Ma o čemu pričam, čak nismo jedno drugome rekli ni 'volim te', a kamoli da smo planirali dijete. Uz to...Harry je poznat...Još niko ne zna ni da smo u vezi. Kako bi onda fanovi ali i cijeli svijet reagovali kada bi se pojavio i predstavio me kao svoju djevojku koja ujedno nosi i njegovo dijete? A tek ono najgore...Moji roditelji...Šta s njima? Kako bi oni reagovali? Da li bi ih to promijenilo na bolje ili...Na gore ako je to uopšte i moguće. Šta ako polude i počnu me još nagovarati i da abortiram...Koliko god to dijete moglo donijeti komplikacija, nikada ne bih abortirala jer....To je moja i Harryeva krv, plod naše ljubavi ali i ljudsko biće koje zaslužuje doći na ovaj svijet isto kao što je svako od nas došao. Otkud onda meni ili bilo kome drugom pravo da mu to uskratim? U tom trenutku sam odmahnula glavom onako sama za sebe jer sam tek tada shvatila da pričam o djetetu za koje zapravo ne znam ni da li postoji. Kraičkom oka sam pogledala prema Harryu čije su ruke stalno šetale po volanu i pomalo se sjajile od znoja. Čak sam mogla vidjeti i da su mu dojnje loknice mokre kao i majica ispod pazuha i sve to je odavalo njegovu nervozu. Stalno je grickao dojnju usnicu koja je već postala jako crvena ali i malo natečena, a čak na jednom mjestu i okrznuta zubima što on izgleda nije primjećivao ili nije ni obaćao previše pažnju na to. Polako je ispustio mali izdisaj kojim je pokušavao rashladiti sam sebe što mu naravno nije moglo pomoći. Skrenula sam pogled sa njega na ulicu kroz koju smo prolazili i koja je jedina bila vidljiva za nas dvoje jer je sve dalje bilo prekriveno plaštom magle. S obzirom da se auto zbog ne baš ravnog puta na svim mjestima često drmalo i teslo i sa mojim stomakom se dešavalo isto pa me je sve više hvatala muka. Stavila sam ruke preko stomaka te podigla noge i skupila ih pokušavajući da umirim sopstveni stomak. U tom trenutku mi je pogled pao na njega i zapitala sam se...Šta ako ja upravo držim ruke na svom djetetu?Svom djetetu...Dvije riječi za koje sam mislila da ih neću izgovoriti ili barem pomisliti na njih za jedno makar 1o-2o godina. Ali, već davno je dokazano da je život nepredvidljiv, a i ja sama sam se mnogo puta u to uvjerila. Tiho sam uzdahnula i u tom trenutku osjetila dodir na koljenu. Trgnula sam se i brzo pogledala prema Harryu koji me je zabrinuto posmatrao i držao ruku na mom koljenu.
Harry: Jesi li dobro?
Par trenutaka sam samo tako gledala, a u njegovom pogledu sam mogla vidjeti još veću zabrinutost. Nemam pojma šta mi je bilo...Nisam zapravo znala šta je uzrok toj mojoj nekakvoj usporenosti i ukočenosti koja kao da mi je ujedno zablokirala i mozak pa mi sada treba malo više vremena da bi on razradio sve informacije nakon čega bih napokon mogla da reagujem. Odjednom, kao da je neko drugi umjesto mene učinio da klimnem glavom ali je u svakom slučaju bilo bolje što se to desilo jer sam se već bila uplašila da sam paralizovana.
Harry: Ne izgledaš mi tako...
Tada se nageo prema meni i nježno mi obuhvatio ruke te me pogledao ravno u oči. Njegove su bile nekako prozirne i mnogo svjetlije boje nego inače. U svakom slučaju bile su prelijepe. Odjednom mi je kroz glavu prošla slika nekog malog djeteta koje je imalo upravo takve oči i onda sam shvatila da sam zapravo zamišljala naše dijete. O moj Bože. Zažmirila sam te spustila glavu pokušavajući da vratim sebe u stvarnost i shvatim da još uvijek ne znam da li to dijete uopšte i postoji...Ako već zamišljam da sam zaista trudna...Da li to znači da upravo to i želim? Da ipak veći dio mene priželjkuje da sam trudna nego da nisam? Otvorila sm oči i baš u tom trenutku dozvolila jednoj suzi da izađe iako je prije toga nisam ni osjetila. Pogledala sam prema Harryu koji je glavu držao malo spuštenom ali mu je pogled svejedno bio usmjeren prema meni. Znala sam da se i njemu isto kao i meni milion misli vrzma po glavi i otkud mi onda pravo da ga još više zabrinjavam? Nemam to pravo ali jednostavno ne mogu kontrolisati sebe...Jednostavno je taj neki osjećaj uzbuđenosti, zbunjenosti, tuge ali i na neki način sreće bio jači od mene i više je upravljao sa mnom nego ja sama. Izvukla sam jednu ruku iz Harryeve te prešla njome preko lica i duboko uzdahnula.
Ariel: Ž-žao mi je...Ja s-samo...Ne znam...Žao mi je Harry...
Osjetila sam snažne ruke koje su se lagano obamotale oko mog gornjeg dijela tijela i koje su me ujedno grijale i davale mi neku snagu koju sam sve više gubila. Osjećala sam se malaksalo i iscrpljeno kao da sam mjesecima bila bolesna, a zapravo sam sinoć pijana skakala po bazenu i vodila ljubav sa Harryem na sred dvorišta. Pa šta je onda ovo jutros? Naslonila sam glavu što sam više mogla na mekane kovrdže koje nisu bile ni namještene ni počešljane...Jednostavno su se noćas dok je spavao osušile što ih je učinilo možda i najčupavijim do sada. Željela sam tako ostati što duže, ako ne i cijeli dan jer ma koliko da sam željela što prije saznati pravu istinu, isto tako sam se i plašila toga.
Harry: Nema ti šta biti žao.
Suze su mi sada već tekle onoliko brzo koliko su mogle izajedno sa mojim licem, kvasile i Harryevu kosu i majicu.
Ariel: Ima...Nemam pravo da te dodatno uznemiravam i zabrinjavam a-ali...Previše sam napeta i...
Usne su mi drhtale jednako kao i glas i na kraju sam odlučila da je bolje da ne pričam. Jednostavno nisam mogla. Harry me je još više pritisnuo uz sebe i počeo maziti po leđima, kosi, obrazilma...
Harry: Uredu je....Tebi je teže i imaš pravo biti napeta. Imaš pravo da plačeš...Na sve imaš pravo ljubavi...
To je bila jedna od njegovih osobina koje sam toliko voljela...Jednostavno, on će uvijek učiniti i reći sve da se osjećaš bolje i nikada u tebi neće stvoriti osjećajj krivice ili rižnje savjesti. On je način bio i moj najbolji prijatelj i dečko i Romeo..Ali i anđeo čuvar koji je uvijek tu za mene i za koga se nadam da me neće još zadugo napustiti.
Ariel: Hvala ti...
Nekoliko puta zaredom me je poljubio u kosu i obraz i još me čvršće zagrlio ako je to uopšte i bilo moguće.
Harry: Ne trebaš mi se zahvaljivati budalice. Rekao sam ti da ću uvijek ostati uz tebe, sve dok si ti uz mene.
Klimnula sam glavom i poljubila ga na prvo mjesto koje sma stigla, a to je bilo par oznojenih kovrdža koje su i pored toga jako lijepo mirisale...
Ariel: Naravno da jesam...
Mogla sam da osjetim njegove duge prste koji su me češkali po leđima i ujedno mi izazivali neke trnce koji su se kao nepozvani pojavili u cijeloj toj situaciji. Polako sam otvorila oči i tek tada shvatila da je auto zaustavljeno što se logički i mnogo ranije moglo zaključiti s obzirom da me je Harry zagrlio umjesto da bude za volanom. Polako smo se razdvojili i ja sam počela da brišem suze i gledam oko nas.
Ariel: Stigli smo?
Harry: Zapravo ne još, zaustavio sam auto jer sam mislio da ti je loše.
Nasmiješila sam mu se te klimnula glavom, a on je uzdahnuo te mi skllonio svu zalutalu kosu sa lica što mi je povratilo neki malo svježiji osjećaj.
Harry: Je li ti muka?
Slegnula sam ramenima te spustila pogled.
Ariel: Malo.
Harry: Možeš li izdržati?
Pogledala sam prema njemu i na trenutak se ponovo izgubila u ljepoti njegovih nevinih zelenih očiju koje su izgledale tako bezopasno... Mali smiješak mi se iskrao i ukrasio moje lice što je izazvalo istu reakciju i sa Harryeve strane. Tada je primakao ruku mom obrazu i nježno ga pomilovao.
Harry: Ako si zaista trudna...Onda ću ja biti najsrećniji muškarac na svijetu, vjeruj mi.
Odmah mi se pogled počeo mutiti i znala sam da je u pitanju nova tura suza za šta nisam mnogo ni marila jer su me te Harryeve riječi ohrabrile i orsapoložile. Ako je zaista tako, onda će valjda sve prepreke biti premostive i svi problemi rješivi. Zapravo, šta god Harry kaže ulijeva mi novu nadu i do sad mi je rekao sve riječi koje bi svaka djevojka poželjela čuti osim...Osim onih čarobnih 'volim te'. Ali opet, naša veza nije kao ostale, ništa se ne dobija i ne dešava tako lako pa valjda onda ni to. Zatvorila sam oči te na taj način razbistrila vid oslobađajući suzama put do svog konačnog kraja gdje će da se upiju u neku tkaninu i nestanu kao da nikad nisu ni postojale. Nasmijala sam se još više nego maloprije te se pomjerila unaprijed i iznenada prislonila usne na Harryeve što ga je poprilično iznenadilo ali i nasmijalo. Naslonila sam čelo na njegovo i polgedala ga u njegove prelijepe oči koje sam sada mogla vidjeti mnogo bolje nego maloprije. Mislim da je prava privilegija biti u mogućnosti da vidiš tako blizu Harryeve oči jer je to jedan od najljepših prizora u životu. Tek tad možeš da primijetiš sve te neke male nijanse koje do tada nisi i tek tada se uvjeriš da su one još ljepše nego što si mislio. Zatvorio je oči te me poljubio u vrh nosa, a ja sam još više dovela do izražaja svoj osmijeh od maloprije te se polako odmakla od njega.
Ariel: Hajde, idemo po taj test!
Nasmijao se i oblizao usne te polako upalio auto.
Harry: E takvu te volim.
................... ................ ...................
Napokon smo se zaustavili pred ogromnim vratima na kojima je bila pločica sa natpisom 'Styles' i koju sinoć nisam ni primijetila dok sam dolazila. Jedna ruka mi je bila čvrsto spojena sa Harryevom dok sam u drugoj stiskala papirnatu vrećicu u kojoj se nalazio test .Harry je zavukao drugu ruku u džep tražeći ključeve. Ja sam stalno pogledivala na onu kesicu i svaki put bih se iznova osjetila nekako čudno. On je napokon otključao i otvorio vrata/kapiju i zatim smo krenuli prema raskošnoj i ukusno uređenoj kući. Nakon ponovnog otključavanja vrata, napokon smo ušli u kuću i ja sam polako izvukla ruku iz Harryeve te se sagela s namjerom da se izujem. U tom trenutku je Harry, prije nego što sam uspjela i da se snađem, samo gurnuo vrata i čučnuo pored mene zaustavljajući me u pokušaju da odvežem pertle. Pogledala sam zbunjeno prema njemu, a on je prošao rukom kroz kosu sklanjajući neke od loknica iza ušiju i zatim počeo da svojim dugim i nježnim prstima odvezuje pertle na mojim patikama.
Harry: Ne smiješ se naprezati.
Prevrnula sam očima te se pomjerila unazad i naslonila na ruke.
Ariel: Harry nisam u devetom mjesecu.
U tom trenutku mu se na licu pojavio neki neobični smiješak koji nisam u prilici vidjeti baš često. Pomalo klimavo je podigao pogled prema meni te onda oblizao usne još uvijek s jednakim smiješkom koji su dokazivale njegove oči. Na kraju je sasvim otvorio ust, ispustio neki neobiča zvuk te nastavio odvezivati pertle. Čak i mene su na trenutak one moje riječi iznenadile jer sam pričala kao da sam već trudna. Tada sam se osjetila nekako glupo jer i Harryu i sebi ulijevam nadu da sam trudna, a možda od toga nema niša. Takođe mi je bilo neobično što sam odjednom zaboravila ili sam barem počela ignorisati sve one probleme koji su mi do prije jedno 2o-ak minuta rasturali glavu. Harry mi je pažljivo izuo patike, a ja sam ustala te se naslonila uza zid jer mi se odjednom zamantalo pri čemu sam ispustila vrećicu sa testom. Osjetila sam Harryeve ruke na sebi kao i njegovo zamuckivanje koje je bilo nerazgovetno. Polako sam raširila ruke te nesigurno otvorila oči pokušavajući da dam do znanja tom zabrinutom dečku da sam dobro. Ipak, po njegovom uplašenom zelenom pogledu sam shvatila da mi i ne vjeruje u pootpunosti što je dokazao iznenadnim zagrljajem kojim me je ujedno i pridržavao. Poljubila sam ga u rame te ga nježno pomazla po leđima.
Ariel: Dobro sam ne brini, samo mi se zamantalo.
Polako me je prislonio uza zid i počeo prelaziti jednom rukom preko mog lica dok me je drugom držao za podlakticu. Ja sam se cijelo vrijeme smiješila dok je on pomijerao usne i pokušavao da nešto kaže. Uvijek kada se desi nešto ovakvo (a nije baš često da Harry ne zna šta da kaže ili ne može da izgovori planirano), nadam se da mi želi reći da me voli, ne znam zašto. Na kraju je spusto svoje mekane i još uvijek malo natečene usne od spavanja ali i silnog grickanja na moje. Stavila sam ruke u njegove sjajne loknice koje kao da su se sjedinjavale sa njima. Odjedanput sam prekinula poljubac jer me je nešto lagano prsijeklo u grudima i natjeralo me da to uradim. Pogledala sam duboko u da Harryeva smaragda koja su čuvala toliko tajni koje vjerovatno niko nije mogao otkriti i riješiti te silne zagonetke koje su se vrtile u krug i svakog posmatrača izazivale i tjerale da ih proučava. Mislim da je možda nemoguće postati osoba koja će ih sve riješiti ali ko zna...Možda i ja to jednog dana uspijem iako mi do sada nije pošlo za rukom.
Ariel: Vrijeme je...
Klimnuo je glavom, a zatim se sageo uzimajući test pri čemu me je još uvijek držao za ruku. Pretpostavila sam da se plašio da će mi se ponovo zamantati. Polako mi je dodao vrećicu, a ja sam je čvrsto stisnula među prstima, uzdahnula i pogledala prema Harryu. Na njegovom licu se nalazio neki neobični smiješak i pretpostavila sam da se nada istom što i ja iako smo oboje bili svjesni svih poteškoća koje su već tu kao i onih koje će tek nadoći ako je zaista istina da sam trudna. Bilo kako bilo, znala sam da je bolje da to što prije obavim i da oboje saznamo na čemu smo. Lagano me je uhvatio za ruku pažljivo pazeći da svaki naš prst međusobno ispreplete. Polako smo se peli uz stepenice koje su vodile na sprat kuće gdje se ujedno nalazilo i jedino trenutno potpuno uređeno kupatilo. Ostala su za sad gotovo prazna, a baš to je sređeno zbog praktičnosti s obzirom da se nalazi odmah uz sobu, a Harry je za sad planirao samo noćiti u ovoj kući. Dok sam se pela, cijelo vrijeme sam osjećala neku težinu u nogama. Kao da su mi patike bile ispunjene stotinama sitnih kamenčića koji mi nisu dopuštali da nrmalno pomijeram noge. Sada sam više nego inače pazila kako stajem na svaku pojedinu stepenicu jer su mi se iz nekog neobjašnjivog razloga po glavi vrtile španske serije u kojima se trudnice uvijek kotrljaju niz stepenice i na kraju izgube bebu. Nisam mogla da vjerujem da razmišljam o tome ali to je moj mozak i mislim da ne mogu protiv njega. Ipak je on taj koji upravlja sa mnom, a ponekad bi bilo bolje da nije tako. Zaustavili smo se ispred toaleta i ja sam polako otvorila njegova vrata dok me je Harry još uvijek držao za ruku. Pogledala sam prema njemu te se nasmijala.
Ariel: Harry...
On me je u tom trenutku privukao sebi ali tako da se nalazio iza mene te je rukama počeo prelaziti preko mog stomaka. Cijelo tijelo mi se iste sekunde oduzelo, a disanje mi je ostalo presječeno. Pogled mi je pao na njegove ruke i jednostavno nisam mogla vjerovati da se to događa i da to radi..U meni je proradilo milion emocija koje je bilo nemoguće kontrolisati. Tada je spustio usne na moj obraz i poljubio me onako teško ali ujedno i nježno kako je samo on znao.
Harry: Šta god sad to čudo pokazalo...Želim ti reći da bi to dijete bilo nešto najljepše u mom životu zajedno sa tobom.
Okrenla sam se prema njemu te ga zagrlila najčvršće što sam mogla i ispustila nekolike suze jer su one riječi bile jedne od najljepših i najprijatnijih koje sam ikad čula. Poljubila sam ga u usta i par trenutaka smo samo tako stajali prislonjenih usana i zatvorenih očiju. Na kraju sam se odmakla od njega i počela ići unazad otvarajući vrata. Harry je ostao sa rukom u kosi i nervoznim pogledom koji je bio i preočit. Bro sam ušla unutra te izvadila test iz vrećice. U tom trenutku sam primijetila koliko mi se ruke zapravo tresu i to nije bilo normalno. Prišla sam lavabou te se umila hladnom vodom, a zatim par puta uzdahnula i izdahnula. Izvadila sam mobilni kako bih mogla paziti na vrijeme, a zatim odložila vrećicu sa strane i počela pratiti upute.
............
Harry: Ariel jesi li?
Lagano kuckanje mi je odzvanjalo ušima dok mi je znak na testu jednostavno ulazilo duboko u oči, a zatim pomućivao vid. Poako sam vratila test u kutiju i vrećicu te otvorila vrata rukom koja se tresla jednako kao i maloprije. Naslonila sam se na okvir vrata osjećajući malaksalost u cijelom tijelu i susrećući se sa izgubljenim zelenim pogledom koji je bio zaključan za moje lice. Visoki kovrdžavi dečko mi je brzo prišao te stavio ruku na moj obraz podstičući me da još više podignem glavu i pogledam u njega.
Harry: I?
Ja sam spustila pogled te izvadila test iz vrećice i predala ga u velike ali i nježne muške ruke. Polako sam podigla pogled i kao da sam u Harryevim očima mogla vidjeti onaj minus koji je svjetlucao na testu. Oblizala sam već potpuno osušene usne i pogledala na stranu ispreplićući sopstvene preste i još uvijek držeći vrećicu.
Ariel: N-negativan je...
Tek tada sam shvatila osjećaj...Osjećaj kada ti nedostaje nešto što zapravo nikada nisi ni imao. To je zaista tužno ali i istinito i tek tada sam osjetila onu pravu bol koja je bila nekako podmukla i čudna. U samo satak vremna sam mislila da sam trudna i razmišljala o svim problemima koji bi nastali ako bi to bila stvarnost, a ustvari tek sada shvatam da sam cijelo vrijeme to priželjkivala. Željela sam to dijete sa Harryem bez obzira na sve ali...Očito nam sudbina još uvijek ne planira takvo nešto. Ustvari, možda takvo nešto nikada neću ni doživjeti, barem ne s Harryem. I onda ću se kada jednog dana, kada zaista budem trudna sa nekim možda sasvim drugim muškarcem, prisjećati ovoga i razmišljati...Razmišljati šta bi se sve izdogađalo i u kakvom bi moj život smjeru otišao samo da se pojavio plus na malom uređaju koji mijenja tolike živote. Pogledala sam prema Harryu koji je još uvijek gledao u test, a zatim spustio pogled i ispustio test na pod. Ja sam prilikom toga zatvorila oči jer sam pretpostavila da i on osjeća isto što i ja. Barem sam se nadala za šta mi nije trebalo mnogo nakon onih Harryevih riječi koje mi je uputio prije ulaska u toalet. Svojim već suznim očima sam mogla primijetiti i mali sjaj u njegovim koji je govorio mnogo više od same činjenice da mu se počela nakupljati slana voda...Tada se je lagano nakrivio usta i pokazao mi rukama da mu priđem bliže. To sam i uradila i uskoro se našla u njegovom toplom zagrljaju koji mi je bio toliko potreban i koji me je jedini mogao utješiti. Znam da sam sada ostala oslobođena svih mogućih komplikacija i problema ali...Ali na neki način sam bila spremna na to...Ipak, sada je glupo govoriti o tome...Počela sam plakati, a Harry me je nježno mazio i ljubio po cijeloj kosi i licu.
Harry: Uredu je ljubavi, nemoj plakati molim te...
U tom trenutku su mi koljena toliko klecnula da sam zamalo pala, a Harry je to primijetio i još više stegao ruke oko mene.
Harry: A-Ariel?
Polako sam pokušala normalno stati ali mi se užasno mantalo.
Ariel: Do-dobro sam...
Polako je obuhvatio moje noge, podigao me, a zatim nogom otvorio vrata od sobe i unio me unutra. Za par trenutaka sam ležala na mirisnoj i još uvijek nepospremljenoj posteljini, a Harry mi je pokušavao namjestiti jastuk po glavi i u potpunosti me pokriti. Prešla sam rukom preko čela brišući znoj koji je odjednom počeo izlaziti u nekontrolisanoj mjeri. Meni je stalno kroz glavu prolazio test i kao da se još uvijek nisam pomirila s tim da nisam trudna. Harry je kleknuo na krevet pord mene i zabrinuto me posmatrao i milovao po kosi.
Harry: A-Ari?
Nasmiješila sam se te klimnula glavom.
Ariel: Dobro sam.
Odmahnuo je glavom, a u očima mu se i dalje vidjela sva ona izgubljenost koja kao da im je davala svjetliju boju. Odjednom se počeo vrtiti i mahati rukama u potrazi za nečim.
Harry: Č-čekaj, gdje mi je mobilni? Trb-bali bismo zovnuti doktora...
Na trenutak sam se nasmijala jer je izgledao zaista slatko i simpatično, a on je pogledao prema meni onako zbunjeno. Pokazala sam prstom prema njegovim pantalonama koje su mu bile čvrsto prilijepljene uz tijelo.
Ariel: Harry, mobilni ti je u džepu
Prošao je rukom kroz kosu te izvadio mobilni i sjeo na krevet. Počeo je da nešto kucka po njemu, a ja sam toliko žudila za njegovim zagrljajem koji mi je bio potrebniji od bilo kakvog lijeka. Polakos am se uspravila u sjedeći položaj, a Harry me je zabrinuto pogledao i širom otvorio svoje prelijepe oke koje su još uvijek bile suzne. Krenuo je da mi nešto kaže ali sam ga ja prekinula iznenadnim zagrljajem i poljupcem u vrat.
Ariel: Prvo me zagrli...Molim te...
U tom trenutku se izvukao iz mog zagrljaja, prešao preko mojih nogu i sjeo u isti poluležeći položaj kao i ja. Tada me je uhvatio za struk te povukao sebi tako da sam se na kraju našla na njegovom tijelu. Naslonila sam glavu na njegova prsa, a on je obamotao svoje velike ruke oko mene. Nikada u životu ne bih ni najudobniji krevet mijenjala za ovo...Jer je ovako osjećaj ljepši, a duša nekako ispunjenija iako sam i dalje osjećala onu neku prazninu. Polako me je povukao prema gore kako bi me poljubio u čelo i pogledao prodorno u oči.
Harry: Ako će ti tako biti lakše, onda sam spreman narednih mjesec dana provesti u tvom zagrljaju...
......... ............. ...........
Doktor je polako ustao sa kreveta još uvijek me posmatrajućionim doktorskim sumnjičavim pogledom dok su Harry i Anne stajali pored i pomalo nervozno čekali da on napokon nešto kaže.
Doktor (D): Da, da, svaki dan dođe oko 1o-ak pacijenata sa istim simtomima. Mučnina, vrtoglavica, naglo znojenje i malaksalost, a moguća je i visoka temperatura.
Meni je pomalo laknulo jer ako već nisam trudna dobro je što je barem u pitanju samo virus ili šta već. Harry je odmah pogledao prema meni te mi se nasmiješio i ne, to nije bio onaj njegov iskreni smiješak od srca ali je svejedno bio dovoljan da mu ucrta simpatične rupice koje bih mogla posmatrati cijeli dan. Tada nas je oboje trgnuo tvrdi doktorov glas koji nije sadržavao britanski naglasak. Ipak, nisam mogla zaključiti odakle bi mogao biti.
D: Vama bih preporučio da ne budete previše u Arielinoj blizini jer bi virus mogao preći na vas.
Anne je krenula da nešto kaže ali je prekinuo Harryevo naglo pomijeranje. Tačnije, njegovo premiještanje i sjedanje na krevet pored mene. Stavio je ruku preko moje te me pogledao sa svojim neodoljivim sivkasto-zelenim očima.
Harry: Nema šanse, ja ostajem uz nju.
Svi smo se nasmijali, a ja sam ga zatim značajno pogledala.
Ariel: Harry.
Malo se uoszbiljio te zagrizao dojnju usnu.
Harry: Ozbiljan sam.
Doktor je prošao kroz svoju veoma rijetku sijedu kosu koje pri vrhu glave gotovo da nije ni bilo, a zatim počeo nešto da zapisuje na papirić izvađen iz torbe koju je donio sa sobom.
D: Ja to kažem za vaše dobro gospodine Styles.
Harry nije ništa rekao već je samo naslonio glavu uz moju i lagano me mazio po ruci. Anne nas je za to vrijeme nasmiješeno posmatrala i odmahivala glavom. Dktor se u tom trenutku uspravio i dao joj papirić.
D: Izvolite recept.
Anne: Hvala.
Polako je spakovao svoju torbu, a zatim još jednom pogledao prema Harryu i meni.
D: Ja bih sada trebao poći. Ako ponovo bude nešto trebalo, samo zovite.
Mi smo klimnuli glavom, a on je polako krenuo da izađe iz sobe, a Anne za njim.
Anne: Ispratiću vas.
Njih dvoje su izašli iz sobe, a Harry se polako uvukao u krevet i sada već sasvim legao pored mene. Pogledala sam u njega i nasmijala se.
Ariel: Harry zarazićeš se.
Igrao se sa pramenovima moje kose i lagano se smiješio.
Harry: Baš me briga.
Značajno sam ga pogledala te se uozbiljila dajući mu do znanja da se ne šalim.
Ariel: Ali ne treba ti to...
Još se više nageo prema meni te se oslonio rukama na krevet kako ne bi vršio pritisak na mene, a zatim me pogledao mnogo ozbiljnijim pogledom maloprije.
Harry: Već sam ti rekao Julija...Biću uz tebe sve dok si ti uz mene i pod tim nisam mislio samo na...
U tom trenutku se zaustavio te spustio pogled. Znala sam da ne želi to izgovoriti iako smo oboje znali na šta misli.
Harry: ...Znaš već šta. Mislio sam i na bilo šta, a u to spada i ovo.
Ja sam se nasmiješila i klimnula glavom, a on je prislonio svoje vlažne usne na moje formirajući slatki i nježni poljubac. Još uvijek mi nije bilo jasno zašto smo primije pomislili da sam trudna nego da je u pitanju virus. Na taj način smo samo sebi dali nadu koja je ostala neostvarena želja. Opet, shvatila sam neke stvari...I sve ono što mi je Harry rekao je učinilo da još više vjerujem u nas i našu ljubav i možda je sudbina jednostavno sam željela da nas stavi u iskušenje...Jednog dana ću možda doživjeti trenutak kada ću moći Harryu pokazati pozitivan test, ko zna... U tom trenutku se začula lagana škrpa vrata koja nije natjerala Harrya da se odmakne od mene ili prekine poljubac. Odmakla sam glavu na tranu i značajno pogledala u Harrya koji je sljedeći poljubac spustio na moj obraz.
Ariel: Harry tvoja mama...Ah...
On se nasmijao, a ja sam nesigurno pogledala preko njegovog ramena te se susrela sa nasmijanim Anneinim izrazom lica. Ovo stvarno postaje ironično i samo se pitam koliko će nam se još puta ovo dogoditi?
Harry je i dalje bio u istom položaju i posmatrao me svojim smaragdnim očima koje su se jednostavno presijavale. Tada se napokon prevrnuo na svoju stranu kreveta te pogledao prema Anne koja je kao i uvijek odmahivala glavom i u isto vrijeme se smijala. Tada je počela da kupi peškire i ostale stvari koje su bile razbacane okolo.
Anne: Znate, mogli biste biti malo uredniji.
Harry je podvio ruke pod glavu i slagao neke face, a onda je pogledao prema meni. Ja sam se nasmijala te spustila pogled, a vrtoglavica mi se polako počela vraćati. Anne je nastavila slagati stvari i pospremati ih u ormar. Tada je uzela onaj peškir kojim me je Harryi jutros brisao i značajno nas pogledala.
Anne: Ovome je mjesto u toaletu, a ne na sred sobe.
Kraičkom oka sam pogledala Harryu koji je počeo da se igra sa vlastitom kosom iakos am mu u pogledu mogla primijetiti nešto više od nezainteresovanosti koju je želio pokazati. Anne je otišla u toalet da odnese peškir, a ja sam se okrenula na bok i počela zagledati prelijepe Harryeve crte lica. Cijelo vrijeme sam ispod deke prolazila rukom po stomaku i razmišljala o tome šta bismo sada radili da je test bio pozitivan. Ne znam zašto to jednostavno ne mogu izbaciti iz glave. Harry je pogledao prema meni i nasmiješio se.
Harry: Kako si?
Klimnula sam glavom i nasmiješila se iako mi je bilo ponovo muka. Nisam mu to željela reći da ga ne bih bezveze opterećivala. Iovako smo oboje bili dovoljno pod stresom za danas. Podvukao je ruku pod mene te me privukao sebi i poljubio me u kosu, a ja sam prebacila ruku preko njegovh prsa.
Harry: Jesi li gladna?
Odmah sam se namrštla i odmahnula glavomdajući mu do znanja da mi nije do hrane. Tada je u sobu ušla Anne ali nije imala onaj svoj osmijeh kao inače već je bila mnogo ozbiljnija. Harry to nije ni primjećivao jer je gledao negdje na stranu, a ja sam se osjetila nekako čudno jer sam navikla na onu nasmijanu i uvijek dobro raspoloženu Anne. Tada sam u njenoj ruci ugledala papir i odmah sam shvatila odakle je.
Anne: Otkud ovo u tvom toaletu Harry?
Harry je napokon pogledao prema njoj i odmah je skupio obrve jer bio očito zbunjen.
Harry: Šta je to?
Ona je nakrivila glavu i prišla nam te mu dodala onaj papir.
Anne: Uputstvo za test za trudnoću.
Ja sam se malo uspravila te prešla rukom preko lica jer sam mislila da sam sve bacila. Pretpostavila sam da ćemo sada imati malo duži vaspitni razgovor sa Anne u kome ću se osjećati kao da razgovaram sa mamom...A ustvari moja mama sada mašta o Hollywoodu i razmišlja ponekad o tome kako bi mi mogla povećati kaznu. To je tužno ali istinito i taj trenutak me je vratio na moje maštarije koje sam imala dok smo jutros bili na povratu kući. Maštala sam o tome...Kako bih svom djetetu priuštila sve ono što je meni moja majka uskratila i radila bih sve suprotno onome što ona meni radi i vjerovatno bih mu na taj način u potpunosti uljepšala djetinjstvo, pubertet ali i cijeli život...