DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 98

  Ariel's P.O.V. (Arielina perspektiva)

 Moju igru sa prstima ukrašenim svjetlucavim i trenutačno poprilično uništenim lakom je prekinuo zvuk kvake na vratima i istog trenutka sam podigla glavu susrećući se sa prelijepim licem kovrdžavog dečka koji je ulazio u sobu pomalo nervozno grickajući dojnju usnu. Mislim da bih ja trebala da budem nervoznija i iskreno nemam pojma kako da započnem cijeli razgovor...Toliko toga mi mora objasniti ali opet moram poštovati ono što je Ashey rekla...Ako zaista ne želi da iko zna za njene probleme...to je uredu, zar ne? Ponovo sam pogledala prema Harryu koji je otvorio usta ali ih odmah zatim i zatvorio...kao što sam i mislila, a tako valjda i mora biti, na meni je da započnem razgovor.
Na neki način mi je bilo žao vidjeti ga takvom izgubljenog i možda čak i pomalo uplašenog dok zbunjeno stoji na sred sobe i gleda svuda oko sebe...osim prema meni.
Ariel: Uhm....
Naglo je pogledao prema meni na taj način na trenutak presijecajući moj glas. Nakašljala sam se i uzdahnula stavljajući jednu ruku na krevet pored sebe.
Ariel: Možeš sjesti...ako želiš.
Ovo ide gore nego to sam mislia.
On se pomalo neobično nasmiješio ali sam isto tako znala da se iza tog osmijeha krije doza zbunjenosti s obzirom da je nakon silnih svađa zaista neobično dobiti prijedlog da sjedimo rame uz rame sa moje strane. Svaki njegov korak koji je lagano zatvarao prostor između nas mi je oduzimao dah i na kraju u potpunosti presijekao kada je sjeo pored mene. Ipak, nijedan dio naših tijela nije bio u dodiru tako da je srce još uvijek moglo funkcionisati. Oblizao je svoje punačke usne lagano skupljajući obrve ispod kojih su se nalazile tamne zelene oči zaključane na njegovim dugim prstima koji su se međusobno ispreplitali.
Ariel: Danas...
Harry: Žao mi je...
Zbunjeno sam pogledala prema njemu i ostala lišena njegovog pogleda...ipak sam uvid na njegovo prelijepo lice bio je i više nego dovoljan.
Ariel: Z-zbog čega?
Šta je sad? Šta ako me je Ashey slagala? Šta ako mi sada kaže da me je prevario? Ariel začepi! On se još više namrštio i pomalo nesigurno pogledao prema meni.
Harry: Kako misliš zbog čega?
Očito da su svađe uticale na našu sposobnost međusobnog sporazumijevanja.
Ariel: Pa...
Ispustila sam mali izdah ne znajući šta da kažem...Samo zaboga hoću da mu kažem da je sa svime gotovo...u poyitivnom smislu.
Harry: Željela si da me pitaš gdje sam bio danas, zar ne?
Oh....pa zapravo sam mislila i to pitati ali tek kasnije...Ček' zbog čega se izvinjava? Nadam se samo zbog toga što nije bio kući mada razlozi za to mogu biti različiti, zar ne? Bilo kako bilo ja mu vjerujem...moram da mu vjerujem...
Ariel: Ah...Pa...Prvo sam željela o nečemu drugom da razgovaram s tobom.
Stisnuo je oči i klimnuo glavom, a po načinu na koji je disao sam mogla shvatiti da je postao još nervozniji...Kao da mi nije dovoljna vlastita nervoza...
Ariel: Danas me je zvala Ashley...
Odjednom su se njegove sve do tada zatvorene oči odjedanput otvorile i na trenutak mi se učinilo da me je njihovo zelenilo zaslijepilo. Harry, nimalo mi ne olakšavaš...Mislim da je bio šokiran mojom izjavom i to me je pomalo začudilo s obzirom da mi je Ashley rekla da je on zamolio da mi se obrati i kaže mi istinu...mislim djelimičnu istinu... Spustila sam pogled pokušavajući da se skoncentrišem, a znala sam da u tome sigurno neću uspjeti ako nastavim gledati u dva smaragdna klikera.
Harry: A-Ashley?
Klimnula sam glavom i uzdahnula...
Ariel: Rekla mi je da...da joj ti pomažeš oko nekih ličnih problema i...da je to jedini razlog vaše bliskosti...t-to je istina zar ne?
Par trenutaka je samo zurio u mene sa nekim neobičnim sjajem koji me je djelimično plašio koliko i očaravao. Prešla sam rukom preko čela tek tada osjećajući graške znoja koje su se ovoga hladnog februarskog dana definitivno pojavile zbog nervoze.
Ariel: Reci nešto zaboga.
Ashley mi nije lagala, zar ne? Zašto bi? On je ispustio neki neobičan zvuk nakon čega je prošao rukom kroz kosu i pogledao me ravno u oči.
Harry: N-naravno...
Odjednom se nasmijao i klimnuo glavom igrajući se prstima sa svojom dojnjom usnom.
Harry: Naravno da je istinaa.
Osjetila sam ogromno olakšanje iako mi njegovo neobično ponašanje ne bi to trebalo dopuštati.
Ariel: Um...Rekla mi je da si je ti zamolio...mislila sam....
Harry: Jesam, jesam! Um...J-juče sam se čuo sa njom i rekao joj da ti sve kaže...sve ti je rekla?
Odmah mi je kroz glavu prošao njegov i Ashleyin razgovor od juče...zajedno sa onom riječi 'volim'.... Okrenuo se malo više na stranu i krenuo da uzme moju ruku ali se naglo zaustavio u tome i samo ih neobično polegao na svoja koljena. Nisam bila sigurna da li bi mi trebalo biti drago ili žao zbog toga...Ipak je potrebno da prvo prođemo jedan veoma ozbiljan i komplikovan razgovor, a tek onda možemo da se vratimo na staro...barem pokušamo ako sve bude uredu...
Ariel: Pa...Rekla mi je da ima nekih privatnih problema o kojima ne želi pričati nikome...i samo je rekla da između vas nema ništa...to je sve...
Harry: Oh...
Zagledao se na stranu i bilo je očito da razmišllja o nečemu. Kada bi se sada iz nekog čudnog razloga ispred mene stvorila zlatna ribica i ponudila mi tri želje izabrala bih jednu....da uđem u Harryev mozak...barem na 1o minuta...a dobro i one druge dvije bi bile korisne i sigurna sam da ne bi nikome štetilo kada bih još ponešto popravila u svom životu...
Ariel: Mislim, ne osjećam potrebu da znam šta joj se dešava....uredu je što želi imati privatnost ali ja samo želim da znam da li je to istina...
Krenuo je da nešto kaže ali sam ga prekinula nastavljajući sa svojom rečenicom.
Ariel: I želim da mi objasniš par stvari...
One riječi koje je prije toga krenuo izgovoriti samo su se pretočile u jedan izdah koji se sačinjavao od njegovog vrelog daha koji je dodirnuo izloženu kožu moje ruke... Klimnuo je glavom, a ja sam se promeškoljila u mjestu osjećajući se sve neudobnije i neudobnije...Ipak, na neki način mi je drago što je Harry proveo tih nekoliko sati spavajući jer sam to vrijeme iskoristila da se lijepo saberem i iskačem od sreće iako mi u jednu ruku skoro ništa nije objašnjeno.
Ariel: Zašto...Zašto mi jednostavno nisi rekao da ima privatnih problema oko kojih joj pomažeš? Ne bih imala ništa protiv toga i mislim da bi bilo mnogo jednostavnije od svega onoga što nam se izdešavalo zadnjih dana...
Ponovo je klimnuo glavom mršteći se i igrajući se sa svojim prstima. Ipak, kao da sam na krajevima njegovih stisnutih usnica mogla vidjeti blage linije koje su se ucrtavale usljed prikrivenog smiješka. Zašto se zaboga smije u sred ovakvog nečega?
Harry: Nije baš da si mi dala priliku...
Malo je hvalilo da ga napadnem zbog toga što je upravo izgovorio ali sam se suzdržala zaustavljajući se samo na prevrtanju očima.
Harry: Ali tu postoji i još nešto...
Ne, ne, ne, ne, neeeeeeeeeeee! Šta?! Nesigurno sam pogledala prema njemu usput gutajući jednu knedlu koja mi se u tom trenutku učinila 1oo puta većom od obima mog grla.
Ariel: Š-šta?
Pogledao je prema meni napokon dopuštajući svojim usnama da obrazuju jedan slobodni smiješak koji je grijao moje srce ali ga ujedno i grebao jer nisam bila sigurna šta bi tačno trebao predstavljati. Odjedanput me je iz mojih misli trgnula mekana jagodica Harryevog kažiprsta koja je počela da putuje niz moj obraz sve dok se nije zaustavila kod uha stavljajući jedan pramen kose iza njega.. Nisam željela da se odupirem...možda je to pogrešno ali šta je tu je...
Harry: Ono veče na rođendanskoj zabavi sam joj se zakleo nečim navrijednijim u mom životu da neću nikome reći...
Osjetila sam ogromno olakšanje i ono grebanje je naglo i na svu sreću prestalo. Nisam bila sigurna da li bih trebala da ga pitam i čime ali on kao da je imao neobjašnjivu sposobnost da čita moje misli tako da je dao odgovor na moje još uvijek ne postavljeno pitanje.
Harry: Tobom.
Hiljade nevidljivih strijelica je počelo da probada moje tijelo i kao da su u sebi sadržale neki otrov koji je polako ispunjavao moje vene, a taj otrov se sastojao od emocija. Nisam bila sigurna da li bih se trebala nasmijati, rasplakati, zagrliti ga, poljubiti, skakati od sreće ili jednostavno ostati tako izgubljena kakva i jesam...ipak je pobijedilo ovo zadnje...
Mislim da je primijetio moju 'blijedu' reakciju i samo se nasmijao dopuštajući tom prelijepom osmijehu da iskopa po jednu rupicu u njegovim obrazima. Oblizao je svoje usne nastavljajući da me mazi po obrazu ali ovoga puta sa svim prsima uključujući i dlan...Spustila sam pogled i iskreno nisam znala šta da mu kažem. Bilo je tu toliko stvari koje mi još uvijek nisu bila jasne ali nakon onoga što mi je upravo rekao sve mi se činilo nekako... nebitno...
Ariel: S-stvarno?
Mogla sam da osjetim krv koja je vrela u meni tako da me je na neki način svaki dio tijela bolio...Inače to ne bi bio nikakav dobar znak ali u tom trenutku nije moglo predstavljati ništa osim dobroga, zar ne? Klimnuo je glavom gledajući me ravno u oči koje su me sve više i više pekle.
Harry: ne znam kako to do sada nisi shvatila Ariel...volim te najviše na svijetu i tako će uvijek i biti...bez obzzira na sve. Nisam želio da prekršim to obećanje pa makar se morao i svađati sa tobom samo zato što sam se zakleo tvojim životom. Znam da to zvuči glupo i te kletve su ništa osim načina da nekome začepiš usta ali si ti nešto što je i u takvim situacijama od velike važnosti...Ipak, sada kad sam vidjeo da stvari idu na gore odlučio sam poduzeti nešto...Iako ti nije sve rekla, vjeruješ mi?
Spustila sam pogled i nisam znala šta da kažem. Da li bi izgledalo, odnosno zvučalo naivno ako bih mu rekla da prelazim preko svih onih užasnih i misterioznih, meni nejasnih stvari koje su se izdešavale zadnjih dana samo zbog jednog telefonskog poziva i to od osobe kojoj bih valjda trebala najmanje vjerovati? Uh...teško pitanje...
Harry: Julija?
Krenula sam da mu kažem da me ne zove tako, a onda sam se jedva suzdržala od smijeha jer mi je to izgleda prešlo u naviku. Sada mi to ne bi trebalo smetati kada su stvari na neki način bolje i kada mislim, ne znam, nego mislim da bih trebala vjerovati Harryu...
Ariel: Hm?
Nasmiješila sam se više od muke razmišljajući o odgovoru koji nije nimalo jednostavan kao ni pitanje. Mogla sam da čujem jedan neobični izdah koji je podsjećao na smijeh i sa Harryeve strane. Ruka mu je skliznula za lica na moje koljeno i tu se i zaustavila, a zgrčeni položaj njegovih prstiju je takođe izdavao njegovu nervozu.
Harry: Znam...
Ariel: Ja...
To smo izgovorili u isto vrijeme, a zatim se pogledali i stidljivo nasmiješili. Prisjetila sam se trenutka kada sam u petom razredu osnovne razgovarala sa svojom prvom simpatijom i to je izgledalo otprilike ovako samo što nikada nisam bila sigurna da li sam se i ja njemu sviđala...Mislim da se zvao Roco i bio je iz neke strane države...oh, osjećam se kao neka starica koja je bila u školi prije 5o godina i sada ne može da se sjeti nekih stvari koje su joj u to vrijeme bile itekako bitne. Uvijek sam maštala da ću se udati za njega i da ćemo se zatim preseliti u njegovu domovinu zajedno sa petero djece i još jednim u mom stomaku...Bolesno, znam...
Zagrizla sam dojnju usnu boreći se sa tim glupim nagonom koji je pokušavao izviti krajeve mojih usana prema gore. Ne želim da Harry to primijeti i pita me čemu se smijem jer neke uspomene iz djetinjstva, kao što je na primjer ta sa Rocom, zaista nisu za javnost...
Harry: Ti prva.
Skoro neprimijetnim pokretom ruke je pokazao prema meni, a ja sam uzdahnula i sklonila kosu tako da mi je sasvimm bila prebačena preko leđa...vrućina je ionako obuzimala moje tijelo, a kosa je sve samo otežavala...
Ariel: Pa..Samo sam željela reći da sam još uvijek pod utiskom svega i mislim da mi je potrebno vrijeme ali isto tako mislim da bismo nas dvoje...znaš...mislim mogli...
Harry: Biti kao prije?
Pogledala sam prema njemu i zabrinutost u njegovim smaragdnim očima je bila i više nego očita....Izgledao je tako slatko i željela sam ga zagrliti iz sve snage i reći 'da' poput onog sudbonosnog...ili onoga koje bih rekla kada bi me zaprosio. Molim? Dečko upravo čega da mu dam odgovor koji čak ni ja ne znam i vezan je za održavanje naše veze, a ja u isto vrijeme razmišljam o tome kako bih pristala kada bi me zaprosio? Bože Ariel...(Bože Petra ahahah xd)
Ariel: Uhm...
Odjednom je zatvorio oči i odmahnuo glavom obuhvatajući prstima suženje na nosu.
Harry: Izvini...
Ariel: Pa zapravo i željela sam to reći.
Molim?
Otvorio je oči i iznenađeno pogledao prema meni zajedno sa 'svakom Ariel'. Ona romantična je bila preponosna.
Ariel: Uhm pa da...Mislim znam da je to možda malo glupo jer ipak mi ništa nisi objasnio ali...
Još više mi se primakao i obuhvatio moje ruke koje su mi sve do tada bile skupljene u krilu na taj način onesposobljavajući moju sposobnost govora. Gledao me je ravno u oči i malo je hvalilo da spustim pogled ali sam se svom snagom borila protiv toga uživajući u prizoru ispred sebe. Izgledao je kao anđeo...
Harry: Šta želiš znati?
Zvučao je zaista odlučno, a ja sam bila i više nego iznenađena. Otkako su svi problemi počeli jedino što sam priželjkivala bilo je da mi postavi neko pitanje poput ovoga jer sam znala da je to jedini način da se sve razjasni. Toliko toga sam smišljala i pretpostavljala sam da bi takav razgovor mogao potrajati i satima, a sada kada sam napokon dobila priliku, mozak mi je u potpunoj blokadi. Ne sjećam se niti jednog jedinog prokletog pitanja.
Ariel: Opf...
Zvuk koji sam proizvela je neobično upravljao mojim usnama i ptrepostavljala sam da izgledam jednako smiješno kao što sam i zvučala. Spustila sam pogled shvatajući da je to jedini način da se skoncentrišem i sve što sam mogla vidjeti bile su moje i njegove spojene ruke, a kao i uvijek, najviše moje pažnje je pridobijao njegov prsten.
Ariel: Pa...sad....ima više toga.
Harry: Bilo šta.
Zašto mu je Ashleyin poziv dao toliko samopouzdanja? I pored svega ona mi nije rekla o kakvim problemima je riječ.
Ariel: O čemu ste razgovarali ono veče na zaabavi? U...U tv-vojoj sobi...
Zatvorila sam oči osjećajući nalet tuge, boli ali i ljubomore za koje sam mislila da su nestale odmah nakon razgovora sa Ashley. Ćutao je i bila sam prisiljena da podignem pogled. Oovoga puta njegov je bio spušten i bilo je očito da je duboko u svojim misterioznim mislima. Ribice pojavi seee....Jedino što me je u tom trenutku održavalo na javi bio je njegov palac koji je pravio kružne pokrete po dlanu moje desne ruke.
Harry: Pa...razgovarali smo o njenom problemu..znam da ti nije rekla ali...ima problema sa svojim dečkom...
Dečkom?! Kako se ono zvao? Roco? O Gospode, daj Roco bježi iz moje glave nazad u moju nesuđenu zemlju....kako se zvao Ashleyin dečko? On je onaj kog sam upoznala u parku na dan kad smo Harry i ja dožuvjeli udes? Nema biti koji drugi...valjda...Richard! Da, zvao se Richard. Ali...kakvi su problemi u pitanju? Nije mi ništa rekao...Dvoumila sam se oko toga da l bih trebala reći Harryu da sam ga uppoznala ali me je on svejedno prekinuo svojim promuklim i za mene itekako zavodljivim glasom iako mislim da to nije ni pokušavao...
Harry: Kunem ti se da je to bilo sve...Samo sam joj rekao da će sve biti uredu i da će se stvari vratiti na staro...među njima...
Pokušavala sam da se prisjetim kompletnog njihovog razgovora, barem dijela koji sam ja čula, ali mi nije išlo i odlučila sam prosto vjerovati Harryu. Osjećaj olakšanja je ponovo obuziao moje tijelo i nisam bila sigurna da li je to dobro. Harry se nakašljao očito nesiguran zbog mog ćutanja ali je ipak nastavio i bila sam mu zahvalna na tome.
Harry: Onaj dan kada me je nazvala i kada sam te ostavio...bila joj je potrebna moja pomoć i nisam imao izbora...razumiješ me, zar ne?
Prije nego što sam uspjela i da razmislim o tome, moja po običaju neposlušna glava je napravila jedan brzi pokret gore-dole i shvatila sam da bi bilo glupo reći Harryu kako ne treba slušati moje tijelo dok mi mozak ne proradi. Za to će ipak biti potrebno malo više vremena koje mi je moja nestrpljivost strogo zabranila.
Prelijepi kovrdžavi dečko je oblizao svoje usne prije nastavljanja svog govora na koji nije dobijao nikakve reakcije sa moje strane osim mimika koje čak ni sama nisam željela napraviti...nisam zar ne?
Harry: Uhm...šta još?
Iskreno ni ja se nisam mogla svega sjetiti i svi oni ružni i bolni trenutci su mi se činili kao daleka prošlost...
Harry: U svakom slučaju svaki moj i njen kontakt je bio vezan za njene probleme...to je sve...
Odjednom mi je jedan maleni dio mozga proradio i naglo sam se trznula uplašivši i Harrya i sebe...Pogledi su nam se susreli i neobičan elektricitet je zauzeo krv u mojim venama.
Ariel: Zašto je onaj dan u bolnici rekla da je tvoja djevojka?
Pogledao je na stranu i napravio neki neobičan pokret usnama prije ponovnog gledanja prema meni.
Harry: Um...Da bi je pustili u sobu.
Iako je možda i previše jednostavno imalo je smisla i odlučila sam ostaviti se te teme...tačnije tog pitanja, a tema nije još uvijek završena. Još više olakšanja...Osjećaj je nepoznat ali i dobar. Ponovo sam klimnula glaovm ali ovoga puta i sa dozvolom od strane mozga.
Ariel: A...Uhm...Juče sam čula tvoj razgovor sa njom i...
Harry: Rekao sam joj da razgovara sa tobom.
Izgovorio je to tako brzo da sam jedva uspjela i da razumijem šta je rekao. Trebalo mi je par trenutaka da sve to obradim u glavi prije nego što sam nastavila rečenicu.
Ariel: Ah, dobro to...Mislim i to me je zanimalo ali nešto ipak malo više...
Stidljivo sam zagrizla ugao dojnje usne i ispustila mali izdah skupljajući obrve. Harry je očito bio zbunjen i iskreno nisam mu se čudila, a znoj među našim rukama je postajao sve obilniji.
Ariel: Čula sam jednu riječ ali ne i rečenicu...Rekao si volim...
Nesigurno sam podigla pogled susrećući se sa njegovim širom otvorenim svjetlucavim zelenim očima koje su gledale ravno u mene.
Ariel: K-koga?
Pretpostavljala sam koji će mi odgovor dati jer ne bi sebi dopustio da kaže neku glupost nakon svih stvari u koje sam mu povjerovala i iskreno se nadam da bih mu trebala povjerovati i u to.
Odjednom je ona zbunjenost sa njegovog lica nestala i usne su mu iz onog poluotvorenog stanja prešle u izvijeni koji je predstavljao samo jedno. Osmijeh.
Harry: Pa tebe budalice. Rekao sam joj da volim tebe.
Odjednom sam se kao najveća budala nasmijala i imala sam osjećaj da mi malo hvali da zaplačem. Iskreno čudim se što nisam do sada, a pretpostavljam da je jedino objašnjenje za to činjenica da sam zbog svih tih Harry-Ashley problema ispustila i previše tečnosti kroz svoje oči.Što je previše-previše je.
Odjednom je jednu ruku maknuo sa moje ali je istog trenutka stavio na moj podbradak na taj način mi ne dopuštajući da ponovo spustim glavu.
Harry: Ponekad imam osjećaj da me izazivaš sa takvim glupostima kada sam ti već milion puta rekao koliko mi značiš i koliko te volim.
Onaj osmijeh na mom licu je još uvijek bio prisutan i nisam znala šta da mu kažem. Možda ono što nikako ne bih trebala? Unatoč zloj Ariel, ona romantična me je ugrizla za jezik i riječi su samo izletjele iz mojih usta.
Ariel: I ja volim tebe...
Mogla sam da osjetim blagi trzaj ovoga puta sa njegove strane i oči kao da su mu postale još krupnije ako je to uopšte i moguće. Otvorila sam usta kako bih još nešto dodala na to ali je romantična Ariel očito bila i više nego zadovoljna i novih ugriza nije bilo.
Harry: S-stvarno?
Eh pa gotovo je sad...
Klimnula sam glavom, a on se nasmijao na sličan način kao i sinoć kada sam mu rekla da nisam prihvatila Edwardovu ponudu. Bio je presladak ali zaista...Zaklela bih se da je sjaj u njegovim očima (nedavno mi je jedna drugarica napisala 'Ne vjeruj sjaju u njegovim očima, to je samo svjetlost koja prolazi kroz šupljinu na njegovoj glavi' i toga se sjetim uvijek kada pišem o tom sjaju u Hazukijevim očima hahaha xd) zapravo predstavljao suze i na trenutak sam se osjetila loše jer je zaplakao prije mene.
Mislila sam da će me zagrliti kao i sinoć i prevaliti na leđa ali se to nije dogodilo i na neki način sam mu bila zahvalna jer zaista ne mislim da bi u ovom trenutku bilo pametno da se počnemo ljubiti ili da možda čak i vodimo ljubav, a znam da nikada sebi ne bih dopustila da ponovim grešku od sinoć...odnosno da sve prekinem...Umjesto grljenja samo je spustio pogled još uvijek se smiješeći, a kažiprstom je dodirnuo ugao oka pretpostavljam brišući suzu kkoju ja nisam primijetila...Emocije...navala emocija...Uzbuna Ariel!
Harry: Ja...Mislio...m-mislio sam da me više ne voliš.
Prevrnula sam očima tako da je on to dobro mogao primijetiti, a zatims am započela borbu sa smiješkom koji je bio hajmo reći pomalo vragolast.
Ariel: Da li bih sada trebala koristiti tvoje vlastite riječi protiv tebe?
Nasmijao se pokazujući svoje prelijepe zube i ivice usana ukrašene slatkim rupicama. Da li se toliko uživanje u jednoj osobi može smatrati normalnim? Moje zdravlje sa srcem na načelju se definitivno ne slaže s tim.
Harry: Nisam mislio da ću doživjeti ovaj trenutak...
Ariel: Koji?
Prošao je rukom kroz kosu i tek kada sam vidjela blago crvenilo u njegovim očima počela sam da osjećam peckanje i u svojima.
Harry: Pa ovaj...
Pokazao je rukom na prostor između nas i oko nas.
Harry: Nas dvoje...sjedimo i normalno razgovaramo...nema svađa, ružnih riječi....razgovaramo o svemu što se dogodilo i ti mi vjeruješ...i ono najnevjerovatnije...rekla si mi da me voliš.
Imala sam osjećaj kao da mi je neko sa obe strane prilijepio dno vrele tave na obraze ali sam se tješila time da je to samo crveno prouzrokovano nekom vrstom posramljenosti. Sve se odvija malo prebrzo zar ne? Zar je moguće da ćemo sve riješiti samo kroz jedan razgovor? Ariel misli, Ariel misli...
U trenutku kada sam shvatila da je razmak između naših lica drastičnno smanjen onaj 'ćiribu-ćiriba' pokušaj je prekinut i znala sam da nema šanse da počnem misliti. U sljedećem trenutku moje usne su zadobile jedan mekani pokrivač koji mi je više nego išta nedostajao i prijao. Harryevi dugi prsti su završili u mojoj kosi tjerajući me da još više pribijem usne uz njegove i naprosto sam se odlučila prepustiti i praviti da smo na nekoj jahti daleko od svih problema, Ashley, Richarda, Irske, mog pomućenog mozga, zle Ariel i svih ostalih koji bi mogli uništiti taj trenutak. Što se tiče romantične Ariel...ona je već nekolike minute u komi tako da nema pomoći sa njene strane. Odjednom je srce ubrzalo svoj rad i zajedno sa mozgom koji je iz čudnog razloga pristao na ovo sve pomjerilo moju ruku na Harryev vrat. Druge dvije ruke su nam još uvijek bile spojene i unatč svom znoju koji je skoro počeo razrizati moju kožu nisam ih željela razdvojiti. Toplina njegovih usana i jezika bila je veća od sve zimske hladnoće i imala sam osjećaj da bih uz njega bila zadovooljna u bilo kakvim klimatskim uslovima. Rashlađuje me kada mi je vruće i grije me kada mi je hladno...Jednostavno on je nešto što ponekad moj život čini lijepim, a nekada lošim...nekada jednostavnijim, a nekada toliko komplikovanim da se osjećam kao da se nalazim u sred lavirinta hiljadama kilometara daleko od izlaza.
Odvojio je ruku od moje te njom obuhvatio moje noge nakon čega ih je prebacio preko svog krila. Trebali bismo još razgovarati? Ne.
Obamotala sam obe ruke oko njegovog vrata, a on je na trenutak prekinuo poljubac svojim osmijehom. Znam da je to bio onaj vragolasti, zadovoljni ali nisam marila. Barem ne u tom trenutku.
Naši jezici su se borili za dominantnost i naravno njegov je pobjeđivao...Poljubac je bio i više nego strastven tako da je postajao i pomalo neuredan ali nam nije smetalo...Mislim da je tako bilo i bolje jer nam emocije strast nisu dopuštale da se skoncentrišemo na bilo šta...
Taman kada sam krenula da ga malo poguram tako da legne na leđa začuo se zvuk njegovog mobilnog. Na trenutak je zaustavio poljubac ali je odmah zatim nastavio pokrete svojih usana takod a mi nije dopuštao da bilo šta kažem. Bilo je očito da se ne planira javiti ali je zvuk bio i više nego iritantan i samo sam željela da ga isključim. U istom trenutku kada je zvonjava prestala, stavio je ruke na moja leđa te me povukao tako da sam ležala preko njega. Ponovo sam se opustila i pojačala stisak ruku u njegovim loknama, a on je ispustio neobičan zvuk koji je još više povećao neobičan osjećaj u mom tijelu. U tom trenutku se njegov mobilni ponovo oglasio u vidu poruke ponovo me izvlačeći iz tog prelijepog trenutka sa Harryem...Ko je?
Harry je nešto progunđao nakon čega je počeo da povlači kraj moje majice prema gore. Ispružila sam ruke tako da je mogao da je sasvim skine sa mene i nakon što je par trenutaka gledao u moja prsa nasmiješio se i prevrnuo nas tako da je ležao pored mene.
Harry: nedostajala si mi...
Oblizao je svoje punačke usne, namignuo mi, a zatim spustio svoje usne na moj vrat. Soba je bila ispunjena našim izdisajima prouzrokovanim strašću i odjednom ih morao prekinuti nešto sada već više nego iritantno. Njegov telefon.
Ariel: Harry...
Krenula sam da izvadim telefon iz njegovog džepa ali me je njegova ruka spriječila vraćajući moju nazad u njegove kovrdže. Nakon toga je sam izvadio mobilni i krenula sam da vidim ko ga zove ali prije nego što sam uspjela ekran se zacrnio i sljedeće što sam vidjela bilo je Harryevo prelijepo lice pribijeno uz moje. Ko ga je zvao? Da li isključio mobilni da nas više ne bi ometao ili da ja ne bih saznala ko ga zove? Šta ako je Ashley? Arieeel! Začepi molim te!
Imala sam ogromnu želju da ga pitam ko ga je zvao ali mi njegove usne to nisu dopuštale i uskoro sam odustala od vlastite namjere...
Nakon što je skinuo svoju majicu izlažući mi svoj prelijepi i razvijeni torzo brzo je otkopčao moje farmerke i povukao ih prema dole. Bilo je očito da ne planira skinuti svu odjeću sa mene i bila sam mu zahvalna jer mi je u tom trenutku to samo predstavljalo gubljenje vremena. Prelazila sam noktima preko njegove mekane kože i uživala sam u zvukovima koji su proizilazili iz njegovih usta. Samo sam se nadala da ćemo biti tihi tako da nas Hannah ne može čuti...Hannah! O Bože mogla bi ući...Vrata nisu zaključana...Odjendom sam dobila napad panike i prije nego što sam mogla da reagujem čula sam šuškanje koje me je trgnulo iz misli. To šuškanje je bilo prouzrokovano Harryevim kidnjem pakovanja u kom se nalazio kondom svojim zubima. Hannah je odjednom napustila moje misli iako je ona savjesna Ariel molila da se vrati tako da mogu smognuti snage i otići zaključati vrata ili barem zamoliti Harrya da to uradi. Ipak, ništa od toga se nije dogodilo i u sljedećem trenutku sam osjetila blagu bol koja je uskoro za razliku od prvog puta kada smo to radili prešla u zadovoljstvo. Oboje smo ispustili duboke izdahe nakon čega je Harry uskladio ritam, a ja sam nastavila da uživam negdje duboko u sebi se nadajući da Hannah neće ući...
Ispustila sam nešto glasniji zvuk, a Harry se nasmijao i stavio ruku preko mojih usta spuštajući usne na moje uho.
Harry: Da te podsjetim ljubavi, nismo sami u kući.
Mogla sam da 'namirišem' njegov vragolasti smiješak i stenjanje koje sam sada mogla čuti odmah kod vlastitog uha me je dovodilo do ludila. Zagrizla sam kožu na njegovom dlanu na taj način pokušavajući da prigušim zvukove koje definitivno ne bi niko osim nas trebao da čuje, a on se nasmijao ujedno ispuštajući i mali jauk jer definitivno nisam bila nježna. Zapravo nisam mogla biti.
Nakon nekoliko minuta popraćenih zadovoljstvom ali i patnjom s obzirom da smo se oboje morali boriti protiv sebe i zadržavati sve riječi i zvukove koje smo imali potrebu izgovoriti napokon smo svršili i u tom trenutku sam Harryevoj ruci vjerovatno zadala i najjači ugriz. On je prozveo nekolika zvuka kroz jastuk u kom mu se nalazilo i lice i nakon toga je smogao snage da me poljubi u obraz nakon čega je legao pored mene. Izdahnula sam brišući kapljice znoja sa čela.
Harry: bilo je uzbudljivo.
Pogledala sam na stranu susrećući se sa njegovim vragolastim pogledom i osmijehom, a odmah zatim sam prevrnula očima pookušavajući da stabilizujem disanje kao i on.
Obamotao je ruke oko mog struka te me povukao tako da smo bili sasvim pribijeni jedno uz drugo.
Harry: Nedostajala si mi ljubavi...
Spustio je svoje usne na toplu kožu ispod mog uha, a ja sam samo klimnula glavom pokušavajući da mu nekako dam do znanja da je i on meni.
Ariel: znaš li ti da je tetka mogla ući u sobu?
Nasmijao se i klimnuo glavom, a meni je kroz glavu prošla i pomisao kako ništa ne bi bilo bolje i ako bi u ovom trenutku ušla.
Harry: Vrijedilo je rizikovati, a i iskreno ne bi me prekinula sve i da je ušla.
Iznenađeno sam pogledala prema njemu, a on se još glasnije nasmijao prolazeći rukom kroz mou kosu i gledajući me u oči.
Harry: mislim da bih joj rekao da izađe.
Raširila sam oči i stavila ruke preko lica što je kod Harrya ponovo izazvalo smijeh i u sljedećem trenutku je 'oslobodio' moje lice tako da smo mogli nastaviti gledati jedno u drugo.
Harry: Volim te.
Poljubio me je u vrh nosa, a ja sam se stidljivo nasmiješila zagnjurivši glavu u njegov vrat tako da sam mogla osjetiti jaki muški parfem pomiješan sa mirisom znoja.
Ariel: I ja tebe.
Spustila sam jedan poljubac na njegov vrat, a on je prebacio deku preko nas očito s namjerom da spavamo...Zar je moguće da će nakon nekoliko sati spavanja ponovo to raditi? I da, nisam ga pitala gdje je bio cijeli dan...Nisam željela kvariti taj trenutak i odlučila sam umor koji sam osjećala pretočiti u san...
Bilo je prelijepo biti u njegovom zagrljaju i prosto nisam mogla vjerovati da je to stvarnost...Da smo ponovo...zajedno? Hm, mislim da jesmo...
...............
Slatki mali smeđokosi dečko čije je lice bilo pomalo mutno iako sam se svim snagama trudila da ga bolje vidim se stidljivo nasmiješio gledajući u svoju Super Mario narukvicu.
Roco: Prvo dijete bi nam se moglo zvati Ashley ako bude žensko...a ako bude muško Richard?
Otvorila sam svoja mala usta i ljutito ga pogledala....Imena mi se definitivno nisu sviđala.
Ariel: Ne!
Roco: Ali zašto? Za ljude u Španiji će to biti neobično ime...
Odmahnula sam glavom s namjerom da izađem iz učionice ali nikako nisam mogla da vidim vrata...Sve je bilo nekako izuvijano i počelo mi se mantati.
Roco: Hajde ljubavi, vrijeme je da krenemo...
Trepnula sam i u trenutku kada sam otvorila oči ispred sebe sam imala priliku vidjeti jedan veoma mali ljubičasti avion u koji je moglo stati možda maksimalno dvoje ljudi. Pogledala sam zbunjeno prema Rocou koji je izgledao nekako drugačije...kao da to nije bio on...Podsjećao me je na Harrya...
Ariel: G-gdje?
Nasmijao se i uvatio me za ruku vlačeći me prema malom avionu...Tek tada sam se sjetila da sam imala takvu igračku kao mala i poklonila mi je neka stara komšinica koja je taj avion zapravo ukrala od svog unuka te ga prefarbala ljubičastim lakom za nokte. Da bi ličio na ženski...
Roco: Pa u Španiju. Sada kad smo vjenčani nemamo razloga da čekamo.
Ariel: Um...
Pokušala sam se zaustaviti ali mi on to nije dopuštao.
Ariel: Ali tek nam je 1o godina...kako smo vjenčani?
Pokušavala sam se sjetiti našeg vjenčanja ali mi nije išlo.
Ariel: Planirala sam to tek kada budemo imali djecu.
Pogledao je prema meni sa nekim nimalo prijatnim smiješkom, a oči su mu bile plave iako sam oduvijek mislila da su..smeđe?
Roco: Pa već ih imamo.
Zbunjeno sam ga pogledala i odjednom se oko mene stvorilo petero djece od kojih je dvoje bilo muško, a troje žensko baš kao što sam uvijek maštala. Nisu uopšte obraćali pažnju na mene i odjedanput mi je za oko zapao moj ogromni stomak. Trudna sam?
Roco: Ashley požuri.
Imamo djete koje se zove Ashley?
Ariel: Rekla sam ti da se dijete eće zvati Ashley!
Roco: Koga briga? Ja sam im već dao imena. Ashley, Nicky, Sabrina, Edward, Richard i s obziromd a nosiš dječaka..Zvaće se Leo.
Nasmijao se, a ja sam se odjednom zaustavila i počela vrištati. Svi oni su počeli u glas da se smiju nakon čega su iz djece polako prerasli u odrasle...ja sam jedina ostala dijete sa ogromnim stomakom i odjednom je iz njega izašao Leo koji me je prodorno pogledao svojim plavim očima i uskoro su mu se pridružili svi oni...Bila sam bespomoćna i oko sebe sam imala pun krug osoba koje mi zagorčavaju život. Stisnula sam oči i uhvatila se za glavu, a jedino što smam mogla čuti bio je njihov zlobni smijeh.
Ariel: Ostavite me na miru!
Počela sam da plačem i vrištim i odjednom se u sve to umiješao promukli glas koji je proizvodio riječi nevezane za svu tu situaciju.
Harry: okej...
Počela sam da dozivam njegovo ime, zapravo mislila sam da to radim ali nikakav zvuk nije izlazio iz mojih misli. Polako je onaj njihov smijeh počeo da blijedi, a sve jasnije sam mogla da čujem dobro poznati glas koji je u tom trenutku bio jedina pomoć mom drhtavom srcu koje je tuklo mnogo jače nego što bi trebalo. Tek nakon par trenutaka sam došla sebi shvativši da je sve ono bio san...Hvala Bogu...Stisnula sam oči pokušavajući da se pomjerim ali je moje tijelo još uvijek bilo u nesvjesnom stanju tako da sam prilikom otvaranja očiju samo mogla vidjeti kovrdžavog dečka koji je stajao na drugoj strani sobe držeći mobilni prislonjen uz uho. Nije vidjeo da sam se probudila i neki čudni osjećaj me je natjerao da zatvorim oči i pravim se da spavam. Mogla sam osjetiti znoj koji je prekrivao moje tijelo i još uvijek se nisam mogla oporaviti od onog užasnog sna. Isto tako u meni je jedan dio straha bio povezan sa telefonskim razgovorom koji je Harry obavljao...Šta ako je Ashley? Iako je pričao veoma tiho vjerovatno kako me ne bi probudio, jasno sam mogla da razaznam svaku njegovu riječ.
: Znam ali...Ne, to nije pametna ideja...Kako god...Uhm ne, još uvijek spava...
Ma super...ko je da je, zna za mene...
#Harry: Pa mislim da mi je oprostila...Mislim, jeste...valjda....Ne zaboga...Ne znam...Vidi, najbolje je da za sada ništa...znam...
Uzdahnuo je, a meni po običaju ništa nije bilo jasno. Šta sada izvodiš Harry?
#Harry: To bi bilo lijepo...ali ne sada...Vidi, sve je dovoljno komplikovano i...ohhh Gospode...Uredu....ne pristajem na to...znam da jesam i trebam biti...e tako...da, lijepo je provoditi vrijeme s tobom...
Šta?! S kim?! Ugh! Ponovo ludim i imam osjećaj kao da nikada nisam ni prestala, a ona bol u prsima za koju sam se nadala da je otputovala na duže vrijeme se ponovo i nenadano vratila. Otvorila sam oči shvativši da je moja zamisao bila i više nego glupa te sam se uspravila oslanjajući se na laktove.
#Harry: Okej, okej...vidjećemo nešto...E da i mislio sam da...
U tom trenutku se okrenuo prema meni i iste sekunde je ćutao, a nervoza i strah su bili i više nego vidljivi na njegovom licu.
#Harry: Uhm...
Nakašljao se par puta prolazeći rukom kroz kosu,a glas mu je i dalje bio tih unatoč činjenici da nema više koga probuditi.
#Harry: M-moram sada prekinuti...Čujemo se.
Prekinuo je poziv i stavio telefon u džep, a ja sam zbunjeno i još uvijek pospano gledala prema njemu. Šta se to upravo desilo? Mislim, šta sam to upravo čula? Ne opet....
Harry: Probudila si se...
Kiselo se nasmiješio nakon čega se nageo preko kreveta te me poljubio u čelo, vrh nosa i na kraju u usta. Nakon toga me je pogledao ravno u oči, a ja nisam bila sigurna da li bih ga trebala odgurnuti od sebe i natjerati ga da mi pokaže s kim je upravo razgovarao.
Harry: Brzo će 21:3o i s obzirom da smo oboje naspavani mogli bismo gledati filmove ili nešto...
Harry ćuti molim te....Mislim da mi je dovoljan film vlastiti život i neki scenarista, odnosno redatelj bi se definitivno pitao gdje sam bila cijeli njegov život.
Ariel: S-s kim si razgovarao?
Naglo je spustio pogled nakon čega se smjestio pored mene, a ja sam uzela majicu sa kraja kreveta te je brzo navukla preko sebe.
Harry: S-sa...Niallom...
Podigla sam obrve nesigurna oko toga da li bih mu trebala vjerovati.
Ariel: Niallom?
Klimnuo je glavom grickajući dojnju usnu, a ja sam nervozno prošla rukom kroz kosu premotavajući kroz glavu sve ono što sam uspjela čuti. Da li zaista postoji mogućnost da je to bio Niall? Možda da...?
Protrljala sam oči, a on se još više pribio uz mene obamotavajući ruke oko mog trupa i spuštajući obraz na moje rame poput nekog malog djeteta.
Harry: Šta bismo mogli raditi?
Slegnula sam ramenima nesposobna da razmišljam o tome...Kada bih barem mogla da uzmem njegov mobilni i vidim da li je zaista razgovarao sa Niallom...Daj Ariel prestani. Moraš mu vjerovati.
Ariel: Ovaj...Nisi mi rekao...gdje si danas bio?
Odjednom je njegov stisak postao nešto jači i imala sam osjećaj da bi me ukoliko bih rekla još nešto mogao prepoloviti na pola.
Harry: Uhm...Sa jednim starim prijateljem...
Ariel: Oh...
Možda je tetka ipak bila upravu...Hah, sigurno jeste...Bio je sa prijateljem, ne može ništa drugo biti.
Ariel: Cijeli dan?
Harry: pa da...pričali smo o starim danima i tako...
Još nekolika pitanaj su počela da skakuću po mom mozgu alis ams e odlučila praviti da ih ne primijećujem jer je u svakom slučaju bolje zaustaviti razgovor na minimumu...valjda...uvijek to glupo valjda...
Podigao je glavu te me poljubio u obraz, a ja sam kroz cijelo tijelo osjetila najezdu trnaca kao da nikada prije nisam osjetila njegove usne. Odlučila sam malo razbiti tu hladnokrvnost te sam okrenula glavu prema njemu i blago se nasmiješila izazivajući istu reakciju i sa njegove strane. Prislonila sam usne na njegove uživajući u tom jednostavnom ali slatkom poljupcu i u tom trenutku se začulo kucanje na vratima. Brzo sam odmakla usne od njegovih te pogledala oko sebe kako bih se uvjerila da je sve uredu. Brzo sam zakopčala farmerke koje su sve do tada bile otkopčane i pokušala namjestiti rasčupanu kosu, a Harry se na sve to samo smijao. Prostrijelila sam ga pogledom i rekla jedno 'slobodno' uporedo sa još jednim tetkinim kucanjem. Uskoro je u sobu ušetala crvenokosa žena koja se istog trrenutka zaustavila kada je vidjela nas dvoje tako...zajedno...Ja sam prevrnula očima osjećajući se pomalo čudno, a Harry se samo smješkao još više me pribijajući uz sebe.
Hannah: Um...
Odjednom se nasmijala iako je bilo očito da se grčevito borila protiv toga.
Hannah: Ovaj, izvinite što vas prekidam...Zvao me je Martin i predložio je da izađemo sa njim na večeru...
Nije mi do večere...
Hannah: S obzirom da nisam znala da li ste budni pristala sam..nadam se da se ne ljutite...
Pogledala sam prema Harryu za kog sam pretpostavljala da će se buniti ali je on samo gledao negdje na stranu sada mnogo ozibljniji nego maloprije.
Ariel: Pa...Bilo bi glupo da sada odustanemo, zar ne?
Ona je napravila pokret glavom dajući mi njime do znanja da se slaže sa mojom izjavom.
Hannah: onda idemo?
Ja sam klimnula glavom, a Harry je samo uzdahnuo blago se mršteći... Ja sam ga gurnula laktom ali on svejedno nije želio pogledati prema meni.
Harry: Ali bi bilo glupo i da idemo ako nam se ne ide, zar ne?
Prevrnula sam očima, a on je prošao rukama kroz svoju ionako rasčupanu kosu. Tetka se nakašljala naslanjajući se uz okvir od vrata.
Ariel: A daj Harry to je samo obična večera.
Pogledao je značajno prema meni i oblizao svoju dojnju usnu, a ja sam istog trenutka osjetila hiljade malih nadignuća na mom tijelu.
Harry: Na koju se ne ide ni tebi, priznaj.
Iskreno, nije mi se išlo ali isto tako nisam željela da Harry pobijedi u ovome, a gospodin Martin ostane izigran.
Ariel: Zapravo mi se ide i skapavam od gladi.
Ovoga puta je on prevrnuo očima i mogla bih se zakleti da je tetka držala ruku preko usta kako bi prikrila svoj smijeh.
Harry: Pa znaš mogao bih ti i ja nešto napraviti.
Isplazila sam jezik i jedva spriječila samu sebe da se nasmijem.
Ariel: nemoj molim te, radije ću umrijeti od gladi nego u plamenu.
Napravio je neku čudnu grimasu nakon čega me je pogodio jastukom, a ja sam se nasmijala ali iskreno ujedno podstičući i njih dvoje da učine isto.
Harry: Još gore je to što bih i ja mogla isto reći i za tebe.
Bilo mi je drago što je sve ovo proizašlo u neku vrstu igrei podbadanja...svađa mi je preko glave.
Ariel: Ali ozbiljno Harry...Molim te...
Uzdahnuo je i spustio pogled, a kada ga je ponovo podigao u njemu su se mogli vidjeti oni mali zeleni vražići.
Harry: Hm...Pod jednim uslovom.
Hannah: Idem ja.
Odjednom je napustila sobu, a ja sam otvorila usta i iznenađeno pogledala prema sada zatvorenim vratima. Pa ne mogu vjerovati. Harry se nasmijao nakon čega je prstima ovuhvatio moju vilicu takod a mi je glava u sljedećem trenutku bila okrenuta prema njemu.
Harry: Da me poljubiš.
Prevrnula sam očima svjesna da je tetka znala kakve su Harryeve namjere čim je odlučila da izađe.
Ariel: Kao da nisi navikao na to da se ljubimo.
Harry: Pa u zadnje vrijeme baš i nisam.
Iako bi me to trebalo rastužiti odlučila sam se boriti protiv toga te sam samo uzdahnula pokušavajući da se skoncentrišem na njegove oči.
Ariel: A...
Harry: Hajde Julija!
Uhvatio me je za laktove te me povukao prema sebi nakon čega su nam se istog trenutka usne spojile kao i tijela. Ponovo sam bila na njemu i samos am se nadala da ćemo se ovoga puta zaustaviti na vrijeme...
.............
Harry: Znaš, trebao sam tražiti više od poljupca za ovakvu ubitačnu večeru...
Gurnula sam nogom ispod stola prelijepo kovrdžavog dečka koji je sjedio pored mene i koji nije mogao prestati mumljati svakakve stvari na moj uho. Za to vrijeme su Martin i tetka bili duboko u nekom razgovoru o starim danima...Nisam znala da se oni poznaju tako dugo. Uzdahnula sam i otpila gutljaj soka od jabuke koji smo večeras svo četvoro pili, a prvi je s tom idejom došao Harry koji vjerovatno od silnog alkohola koji je danas konzumirao ne može više podnijeti ništa slično.
Opet, nismo nalazili ni u nešto vele luksuznom restoranu jer smo željeli da izbjegnemo poglede javnosti...ipak su tu poznati pjevač i glumac, a u svemu tome i ja...i s obzirom da me većina smatra Harryevom bivšom nakon svega što se dogodilo, a među tom većinom su i moji roditelji, zaista mi ne bi trebalo da sada odjednom izađu slike na kojima bezbrižno večeramo...zaista mi ne trebaju još i problemi sa mojima...
Prelazila sam viljuškom preko tjestenine pokušavajući da se skoncentrišem ili na to ili na tetkin i Martinov razgovor s obzirom da su sva moja razmišljanja bila preusmjerena na prelijepog i prezgovdnog dečka pored emene koji je po običaju nosio svoje uske crne pantale, a gore je imao bijelu košulju koja nije bila u potpunosti zakopčana...To sam shvatila tek kada smo ušli u restoran i kada je skinuo jaknu...
Martin: E to mu nikada neću zaboraviti.
Tetka je stavila ruku preko usta te se kao i uvijek nasmijala onako od srca. Ja sam se takođe nasmiješila iako nisam imala pojma o čemu pričaju, a s Harryeve strane sam mogla da čujem samo jedan izdah.
Martin: Zabavljate li se vas dvoje?
Pogledao je prema Harryu i meni, a ja sam sam samo progutala sažvakani zalogaj te se nasmiješila i klimnula glavom. U tom trenutkus am osjetila Harryevu nogu koja je u ritmu dodirivala moju i nisam bila sigurna da li to radi namjerno ili slučajno. Mislim da je ovo prvo definitivno tačan odgovor.
Hannah: Mogli bismo nakon ovoga da odemo još negdje?
Baš kada asm krenula da odgovorim preduhitrio me je Harryev hrapavi i dosta ozbiljni glas.
Harry: Što se vas tiče možete ali Ariel i ja idemo kući.
Pogledala sam zbunjeno prema njemu i tek tada primijetila očni kontakt između njega i Martina. O Bože...Martin je samo uzdahnuo i otpio gutljaj soka, a tetka se nervozno smješkala.
Ariel: Pa znaš Harry ja ne vidim nikakav problem u tome da negdje odemo sa njima.
On me je značajno pogledao, a odmah zatim se nakašljao i otpio gutljaj soka gledajući negdje na stranu.
Harry: Vjeruj mi biće nam mnogo zabavnije kući.
Harry prestani...Osjećala sam ogromnu vrućinu u obrazima i samos am željela da taj enugodni razgovor koji sam upravo pokušala poraviti, završi.
Hannah: Pa dobro...ne možemo vam zamjeriti, hah...miislim, velika je razlika u godinama i...
Martin se samo nasmiješio i klimnuo glavom.
Martin: Upravu si.
Iskreno, bilo mi ih je žao i željela sam skrenuti špagete Harryu na glavu. Tetka i ja smo nastavile da jedemo i kraičkom oka sam primijetila kako Martin i Harry gledaju pravo jedan u drugoga...Okej, razumijem Harry ali šta je s Martinom? Ma nema šanse da je Harry sinoć bio upravu...Uopšte ne izgleda kao takav čovjek...mislim Martin...
Martin: Znaš...Voljeo bih kada bismo živjeli nešto bliže i kada bismo mogli češće otići ovako...na večeru...ili uopšte izlaziti...
Podigla sam pogled i shvatila da zapravo gleda pravo u mene...Okej, više nisams igurna u vlastita uvjerenja...
Ariel: um...
Promeškoljila sam se u mjestu i kraičkom oka pogledala prema Harryu koji je stalno prolazio rukom kroz kosu.
Ariel: pa..da, da.
Hannah: mogao bi nekada da ih posjetiš u Engleskoj.
Tetka!
Martin: Da.
Oboje su se nasmiješili i odlučila sam im se pridružiti iako nisam imala preveliku volju za to. Martin je polako spustio pogled te par trenutaka zamišljeno gledao u svoje jelo prije nego što je progovorio.
Martin: Ja...
Boja glasa mu je bila pomalo čudna i Harry se odjednom uspravio u normalniji položaj sjedenja od onoga u kakvom je do tada bio.
Martin: Znaš Ari...
Odjednom se Harryeva ruka trgnula i gurnula moju čašu tako da mi se sok prosuo po bijelim pantalonama koje sam nosila. Iako je unutra bilo toplo hladna tečnost mi nije nimalo prijala i proizvela sam neobičan zvuk, a Harry je počeo da prelazi salvetom preko pokvašenog dijela.
Harry: izvini ljubavi...bilo je slučajno.
Iz nekog čudnog razloga sam imala osjećaj da je to namjerno uradio. Uzdahnula sam i pogledala prema Martinu koji je trljao oči, a tetka je držala ruku na njegovom ramenu. Zar ga je toliko pogodilo to što me je Harry polio sokom? Zašto se ljudi tako čudno ponašaju?
Harry: Um...Mislim da bismo mi sada trebali krenuti. Mora se presvući.
Prostrijelila sam ga pogledom, a on je već ustao i ispružio ruku očekujući da ga ja uhvatim za nju.
Ariel: pa čekaj, bilo bi lijepo da barem saslušamo šta mi je Martin imao za reći.
Smeđokosi čovjek je pomalo nervozno pogledao prema meni, a zatim prema Harryu koji je stisnuo usta i značajno ga pogledao. Oaj je nakon toga uzdahnuo i nasmiješio se onako preko volje.
Martin: Ma nije ništa bitno...Biće još prilika da se ispričamo.
Klimnula sam glavom i odjednom su se dugi muški prsti obamotali oko moje nadlaktice nakon čega me je povukao uspravljajući me u stojeći položaj. Prevrnula sam očima, a Martin i Hannah su nam se nasmiješili.
Hannah: Vidimo se onda, i ja ću brzo kući.
Ariel: Važi, laku noć.
Harry je nešto takođe promrmljao prije nego što me je povukao prema izlaznim vratima. Kao i uvijek krajnje sam zbunejna ali mislim da u zadnje vrijeme i previše histerišem i na taj način umišljam stvari. Pothitno mi je potreban neki odmor koji bi mi pomogao da se opustim... Obukli smo jakne koje su bile obješene na vještalici pored vrata baš kao što to biva u kućama, a zatim smo izašli na hladni februarski zrak koji je jednostavno rečeno rezao kožu. Na ulicama nije bilo skoro nikoga i to je u našem slučaju bilo dobro.
Ariel: Obećao si da ćeš biti pristojan.
Sada su nam ruke bile normalno spojene sa prstima ali sam i dalje mogla da osjetim čudan osjećaj na mjestu za koje me je maloprije držao.
Harry: Pa i bio sam.
Ariel: ne, nisi.
Samo je prevrnuo očima i otključao auto s kojim smo došli i koje ima ovdje u Irskoj. Pitam se da li ima po jedno u svakom gradu koji posjećuje...
Ariel: Zašto mu nisi dozvaolio da kaže ono što....
Harry: zato što bi sigurno rekao neku glupost kojom bi te davio satima. Hajde uđi unutra
Nisam bila baš uvjerena njegovim odgovoromali bi donekle mogao biti i istinit, zar ne?
Sjela sam na suvozačevo mjeto i sačekala tog ljutitog i kovrdžavog dečka da pređe na drugu stranu i da napokon krenemo...
.............
Pokušavala sam da se skoncentrišem na sitni tekst pred sobom ali mi nije išlo i samo sam maštala o maturi koja označava kraj glupe srednje škole i glupih lektira koje ne predstavljaju ništa osim oduzimanja vremena. Inače obožavam da čitam ali ono što obično dobijamo u školi je užasno i naporno...Uzdahnula sam i prevrnula list iako iskreno nemam pojma šta sam pročitala na prethodnom. Uspst sam namjestila i jazuk iza mojih leđa kako bih ublažila probadanje koje mi je zadavao tvrdi drveni naslon na krevetu. Pogledala sam prema satu i uvjerila se da je prošlo već 15 minuta otkako je Harry otišao u toalet. Gdje je zaboga? Ariel skoncentriši se na čitanje. Možda je upao u wc šolju...Gospode...
Pogledala sam na stranu i u tom trenutku mi je za oko zapao Harryev telefon koji se nalazio na noćnom ormariću. Istog trenutka sam samu sebe natjerala da ponovo posvetim pažnju knjizi...čitaj Ariel, čitaj....Oči kao da su se protiv moje volje pnovo vratile na onaj sivi mobilni i samo sam u sebi ponavljala jedno te isto. Ne.
Ariel: čitaj Ariel...
Mislila sam da će možda biti bolje ako to kažem naglas. Udzdahnula sam i nastavila da čitam ali mi je ruka odjednom napravila nagli pokret i u sljedećem trenutku se knjiga našla na krevetu, a umjesto nje u rukama mi se nalazio Harryev mobilni. Pogledala sam prema vratima kako bih se uvjerila da ih ne otvara ili nešto slično, a zatim sam ušla u pozive. Sve je bilo izbrisano...Dovraga...Zašto briše pozive? Krije ih od mene? Ponovo sam uzdahnula te otišla u poruke, a srce mi je počelo sve brže kucati. Bile su tu...Zašto pozive briše, a poruke ne? Osjećala sam se kao neki tajni agent, a ono što je najtužnije od svega jeste činjenica da upravo prebiram po mobilnom od dečka. Nisam bila sigurna da li bih trebala prvo ići u poslate ili primljene i odlučila sam ići po starom i nepogriješivom načinu...eci peci pec. Poslate. Uzdahnula sam i ponovo pogledala prema vratima. Nema mu ni traga. Odjednom me je spopao neki neobičan osjećaj i večina poslatih poruka bilo je namjenjeno njoj. Ashley. Ali ne trebam biti ljubomorna, zar ne? To je samo vezano za probleme. Ušla sam u posljednju poslatu poruku i prva stvar na koju sam obratila pažnju bilo je vrijeme slanja. Prije 18 minuta...Duboko sam uzdahnula prije čitanja i začudila se jer je bila poprilično kratka.
'Ne znam šta da radim'.
Ne zna šta da radi? Odjednom se začuo neki zvuk u hodnjiku i brzo sam izašla iz poruke, zaključala telefon, prevalila se preko kreveta kako bih dohvatila ormarić koji je na sasvi drugoj strani i ostavila ga na mjesto na kom je i bio. Istog trenutka je u sobu ušao polugoli dečko mokre kose oko čijeg je savršenog tijela bio obamotan samo plavi peškir. Nasmiješio se i pomalo čudno me pogledao, a paretpostavljam da je uzrok tome bio moj čudni položaj s obzirom da sam bila ispružena preko čitave gornje strane kreveta i jastuka, deka je bila skoro na podu, a lektira je mogl bi se reći preduhitrila.
Harry: Kakve su to poze?
Nasmiješila sam se i vratila u normalan poluležeći položaj osjećajući kako me nešto stišće u grlu. Zašto uvijek moram imati glupe sumnje?
Harry: Nisam imao ništa protiv onoga. Bilo je sexy.
Porvenila sam i naslonila glavu na koljena razmišljajući o tome da li bi mu bilo sexy i kada bih mu priznala da sam brbala po njegovom telefonu. Mogla sam da čujem njegov smijeh i jedina stvar koja mi se u tom trenutku činila kao pametna bilo je to da uzmem knjigu sa poda i nastavim je čitati. Odjednom mi je pogled odlutao do Harrya koji je skinuo i onaj peškir te počeo da traži štaće obući. Bio je u potpunosti go i znala sam da više nema šanse da se skoncentrišem na čitanje. Pogledala sam na drugu stranu kako bihs e sabrala i razmislila o onoj njegovoj poruci. Šta je mislio s time? Odjednom mi se pogled ponovo vratio na njegovo savršeno tijelo koje je jednostavno izazivalo jezu u mom tijelu. Nisam mogla vjerovati da razmišljam o tome u takvom trenutku. Misli na poruku Ariel....
Napokon je obukao bokserice i bilo mi je koliko toliko lakše ali ne zadugo jer se tako i dalje polugo počeo kretati prema krevetu. Pretpostavljam da je uzrok njegovog vragolastog smiješka bilo primjećivanje mog izgubljenog pogleda. Napokon je legao pored mene stavljajući jastuk iznad svoje glave.
Harry: ne spava ti se?
Odmahnula sam glavom čekajući da se pokrije ali se to nije dešavalo i znala sam da me namjerno izaziva. U tom trenutku se oglasio njegov mobilni i mogla sam pretpostaviti da je poruka od Ashley...Odgovorila mu je na ono? On je nesigurno gledao prema meni i iskreno nisam znala šta bih trebala reći ili učinitii. Odjednom se protegnuo i zjevnuo nakon čega je ugasio svijetlo na svojoj strani kreveta.
Harry: Umoran sam...
Počešala sam se po kosi gledajući u svoje sada već slabije osvijetljene prste. Zašto ne pogleda poruku? Ne želi predamnom? Odjednom su se njegovi prsti obamotali oko moje ruke i natjerali me da pogledam prema tom prelijepom dečku čije sam lice još uvijek mogla vidjeti.
Harry: Hajde i ti lezi.
Ariel: Moram da...
Odjednom je uzeo knjigu koja se nalazila u mom krilu te je bacio na pod. Ja sam otvorila usta i ljutito ga pogledala, a on se nasmijao, obamotao ruke oko mog struka te me povukao tako da sam se u sljedećem trenutku našla pored njega. Lice mu je bilo tako blizu mom i disanje mu je postalo malo otežanije tako da sam mogla osjetiti njegov vrući dah na svojim usnama.
Harry: Ovo su naši trenutci Julija i ne želim da nam se u to miješa neki glupi pisac iz drugog vijeka.
Prevrnula sam očima, a on je ispružio svoju dugu ruku preko mog tijela sve do lampe koja se nalazi na mojoj strani kreveta i u sljedećem trenutku je u sobi zavladao potpuni mrak. Harry se podvukao pod deku i pribio me uz svoje pomalo hladno tijelo ali mi to u svakom slučaju nije smetalo. Naslonila sam glavu na njegova prsa, a on me nježno poljubio u glavu. Još uvijek ne mogu da vjerujem da smo pomireni...Zar tek tako? Zar je moguće takvo jednostavno pomirenje nakon svega onoga?
Harry: Laku noć Julija...Volim te, nemoj to zaboraviti.
Njegove riječi su na trenutak otjerale moje sumnje i nježno sam ga poljubila u prsa na mjestu gdje mu nalazi tetovaža ptica.
Ariel: Volim i ja tebe...Kovrdžavi Romeo.
Još više me je pribio uz sebe i imala sam osjećaj da bih u takvom položaju mogla provesti ostatak života. Ipak u glavi mi se vrtilo još mnogo pitanja i shvatila sam da se ništa što je komplikovano ne može riješiti jednostavno... Ipak, za sada neka ostane ovako i mislim da ga neću ništa pitati sve dok mogu da izvodim svoje detektivske poslove. Mislim da ću na taj način dobiti mnogo više informacija nego postavljanjem različitih pitanja na koja će mi dati neki čudni odgovor ili ga neće uopšte ni dati.
Prošlo je oko pola sata i nisam mogla da spavam, a po Harryevom disanju sam shvatila da je isti slučaj i sa njim. Imala sam čudan osjećaj da će uzeti mobilni i pročitati poruku kada se uvjeri da sam ja u dubokom snu...Zašto mislim da ja ipak ne znam sve što bih trebala? I nakon svega što se izdešavalo danas ponovo dolazim do jednog te istog zaključka. Ništa mi nije jasno...