DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 42

  Nasmijao se i spustio glavu dok su mu loknice nestašno padale niz lice. Tada je ponovo pogledao prema meni sa malo ozbiljnijm izrazom lica nego maloprije.
Harry: Drago mi je što too čujem Julija.
Klimnula sam glavom, a on je izašao i otišao da se tušira. Ojsećala sam se nekako čudno iako nisa ni sama bila sigurna zašto. Ovo je definitivno bila najuzbudljivija noć u cijelom mom životu. Osjećala sma se kao u nekom hororu ili akcijeskom filmu. U svakom slučaju, ne bih to vipe nikada ponovoila. Ovo je bila veče koja je učinila da Lea zamrzim do kraja života. Nikoga nikada nisam mrzila i Leo me je do sada samo nervirao ali sada ga mrzim. Pokazao je da nije čovjek...Pokazao je da se ne može nazvati ljudskim bićem. Primijetila sam da mi je ruka naježena i to samo zato što sam pomislila na njega. Kako ću ja sada sa njim da glumim? Mogla bih reći da su mi se istog trenutka u očima pojavile suze. On se meni gadi i jednostavno više ne želim da ga vidim, a kamoli da glumim s njim. Što je najgore od svega, kada ubrzo budemo morali da glumimo baš onako kako ćemo to izvoditi, a ne samo kao probu, moraće na red da dođu i scene sa ljubljenjem. Kako ću to uopšte da podnesem? Obrisala sam par suza koje su mi skliznule niz obraze i prišla ogledalu kako bih se uvjerila da Harry neće primijetiti da sam plakala. Nakon toga sam sjela na krevet i sačekala dok se Harry vrati. Odjeća mi je bila potpuno prljava zbog svih mojih večerašnjih padova. Čim stignem kući moraću sve to oprati kako neko od ukućana to ne bi našao. Sigurno mi ne bi povjerovali u priču da sam tek tako negdje pala kao da sam mala.Tada sam na desnoj podlaktici primijetila crvene tragove prstiju. Polako sam prešla rukom preko toga i kao da sam mogla da osjetim Johnov i Leov dodir. Zatvorila sam oči pokušavajući da suzdržim suze ali nisam mogla. Mislim da će mi od svega ovoga ostati trauma za cijeli život...Ili barem na neko duže vrijeme. Uzela sam jastuk koji se nalazio pored mene i stisnula ga u naručju potkupivši noge ispod sebe. Uzdahnula sam pokušavajući da se smirim, a zatim sam glavu naslonila na jastuk. Želim da zaboravim na sve ovo što se večeras izdešavalo. To je jedino što u ovome trenuku želim ali to je isto tako nemoguće. Kako ću se osjećati kada sljedeći put vidim Lea? Ili Johna? Ili Charlia? Ili onu drugu dvojicu? Pa to je na neki način krivično djelo i trebali bbismo ih prijaviti ali to bi automatski sa sobom povuklo još stotinu problema među kojima je najveći taj što će mama i tata saznati da sam bila s Harryem, a sigurna sam da neće povjerovati da je Leo to učinio. Koje mi onda koristi od toga? Harry bi samo sebi stvorio probleme jer bi cijeli svijet saznao za to. Osim toga, nemamo nikakve dokaze da su to oni učiili. Jednostavno nema drugog izlaza osim šutnje,a meni je toga dosta ali zaista.
Uskoro se pojavio Harry ali ovoga puta sa majicom i to je sigurno učinio kako ne bih ponovo morala da gledam njegove modrice. A na neki način mi i jeste bilo lakše iako znam da se one i dalje kriju ispod majice. Kosa mu je bila sasvim mokra i gotovo prava iako su krajevi pramenova bili uvijeni. Izgledao je zaista slatko ,bez obzira na par modrica na njegovom licu, ali i priivlačno jer je na sebi imao samo majicu i bokserice. Nasmiješio mi se i uzeo farmerke koje su bile prebačene preko kreveta. Ja sam za to vrijeme onu ruku na kojoj su mi se nalazili crveni tragovi stavila ispod jastuka kako ih Harry ne bi primijetio. Uzeo je farmerke i počeo da ih oblači.
Harry: Hoćeš li mi sada reći kako si uopšte stigla tamo? Kako si znala...
Tada se zaustavio i po izrazu lica mu se moglo vidjeti da je zažalio što je započeo tu rečenicu.
Ariel: Da si mi lagao?
Zatvorio je oči i klimnuo glavom, a ja nisam željela da se previše zadržavamo na tome pa sam nastavila.
Ariel: Pa Niall je Vicky rekao da ste večeras slobodni, a danas sam čula adresu kada je...
Tada sam se ja zaustavila shvativši težinu onoga što upravo trebam da kažem. Harry je to primijetio te je pogledaoo prema meni. Ja sam spustila pogled i progutala knedlu.
Ariel: Pa...Čula sam Lea...Kada je razgovarao s nekim...Mislim, to si bio ti.
Harry je zagrizao dojnju usnicu i počeo zakopčavati farmerke sa veoma ozbiljnim izrazom lica. Tada sam pogledala prema njemu.
Ariel: Otkud tebi upšte njegov broj?
Uzdahnuo je i sjeo pored mene prolazivši rukom kroz mokru kosu.
Harry: Uzeo sam ga iz tvog telefona dok si spavala.
Klimnula sam glavom i pomislila kako smo nas dvoje kao neki akcijski par...Poput Angeline i Breda u filmu 'Gospodin i gospođa Smith'. U tom trenutku sam se nasmijala na tu pomisao, a Harry me je pogledao zbunjeno. Pokušala sam da se uozbiljim ali mi nije išlo. Mislim da mi je nakon svega ovoga zaista trebalo malo smijeha. I na Harryevom licu se pojavio mali zbunjeni smiješak.
Harry: Šta je bilo?
Odmahnula sam rukom.
Ariel: Ma ništa. Samo mislim da smo unijeli malo previše akcije u naše živote.
Klimnuo je glavom.
Harry: Pa to jeste istina.
Nakašljala sam se i prestala sa smijehom. Tada sam pogledala prema satu i vidjela da je eć poprilično kasno.
Ariel: Ja bih morala da idem brzo.
Harry: Pa čekaj, nisi mi do kraja ispričala. Kako su te tvoji pustili?
Ariel: Pa...Malo sam iskoristila tvoje vještine..
Nasmiješila sam se, a on mi je uputio zbunjeni pogled.
Harry: Potukla si se s roditeljima?
Nasmijala sam se.
Ariel: Ne to budalo. Izašla sam kroz prozor i...I onda se spustila niz drvo.
Otvorio je usta u čudu i sumnjičavo me pogledao.
Harry: Ti si to uradila?
Ariel: Rekla sam ti da smo unijeli malo previše akcije u naše živote.
Nasmijao se kao i ja, a zatim mi je pokazao da mu sjednem u krilo. Par trenutaka sam oklijevala zbog mogućnosti da mi vidi ono na ruci ali ako nije to primijetio kada smo bili zajedno prije tuširanja neće ni sad valjda. Za svaki slučaj sam uzela i jestu i udobno se smjestila u njegovom krilu. Za to vrijeme su se njegove čvrste ruke obamotale oko mog struka. Spustio je par poljubaca na moja leđa, a mogla sam da osjetim njegov vrući dah čak i kroz majicu.
Harry: Baš ti se toliko sviđa taj jastuk?
Tada sam osjetila vibracije prouzrokovane njegovim glasom jer u mu usne još uvijek bile prislonjene na moja leđa. Malo sam zastala prije nego što sam rekla odgovor. Možda bih i mogla da kažem da mi se sviđa kada jastuk ne bi bio običan bijeli bez ikakvog detalja na sebi. Mislim da bi to bilo zaista glupo.
Ariel: M-ma ne...Samo se osjećam nekako sigurnije.
To mi je palo na pamet zato što sam uvijek kao mala grlila jastuk kada bi napolju bilo neko nevrijeme i kada bi užasno grmilo...Osjećala bih se nekako sigurnije ali mislim da to nikako nisam smjela da kažem sada pred Harryem. Zažalila sam zbog toga ali je već bilo kasno. Par trenutaka je ćutao i mogla sam da osjetim lagano grčenje u njegovim mišićima.
Ariel: Har...
Harry: Ne osjećaš se dovoljno sigurno uz mene?
Ariel: Nisam tako mislila.
Njegovi prsti su polako počeli da stiskaju moju majicu što je dokazivalo njegovu nervozu i nesigurnost u tom trenutku. Stavila sam ruke preko njegovih i lagano ih pomazila međutim to nije pomoglo. Tada sam se okrenula na stranu kako bih mogla vidjeti njegovo lice još uvijek sjedeći u njegovom krilu. Za to vrijeme sam noge stavila na krevet i pogledala u njega. Spustio je glavu i nisam mogla da vidim njegove savršene oči zbog kose. Polako sam prstima prošla kroz nju i i prebacila je unazad otkrivajući njegovo prelijepo lice. I dalje mu je pogled bio spušten.
Ariel: Hej...
Izgovorila sam to tiho, a on je podigao pogled nesigurno grickajući usnu.
Ariel: harry ti si jedina osoba...Jedina osoba kojoj vjerujem i uz koju se osjećam sigurno. Već sam ti sto puta to rekla. Vjeruj mi...
Harry: A-ali..
Ariel: Nisam u tom smislu mislila za jastuk.
Bacila sam jastuk na stranu.
Ariel: ne treba mi. Samo mi ti trebaš.
Stavio je ruke s obe strane mog vrata i privukao mi glavu svojoj kako bi mogao nasloniti čelo na moje. Stavila sam ruke oko njegovog vrata i tako smo se čvrsto pribili jedno uz drugo. Željela sam zauvijek ostati u njegovom naručju i zagrljaju jer je to jedino sigurno mjesto u ovome trenutku za mene.
Harry: Obećaj mi da ćeš mi uvijek vjerovati.
Ariel: Pa znaš da hoću.
Harry: Obećaj mi.
Ariel: Obećavam.
Uzdahnuo je i polako podigao glavu kako bi mogao spojiti naše usne. Poljubac je bio lagan i nježan ali jednako savršen kao i svaki drugi. Prstima sam lagano prolazila kroz njegove loknice osjećajući predivan miris šampona. Kao i zadnji put kad se potukao, imao je ranicu na ustima. Ne razumijem zašto Leo uvijek ima potrebu da ga tu udari. Ovoga puta je ipak bila mnogo veća nego prošli put vjerovatno zbog onih pristenova. U tom trenutku sam pomislila na to koliko je Harrya taj udarac bolio i mogao je i da mu zube slomije. To izazvalo lagani trzaj u mom tijelu. Harry je odvojio usne od mojih i zbunjeno mee pogledao svojim pomalo umornim očima.
Harry: Šta je bilo?
Pogledala sam na stranu izbjegavajući njegov pogled koji me je tjerao da kažem istinu.
Ariel: N-ništa...
Harry: Ariel pogledaj me u oči.
Stavio je ruku na moj podbradak i okrenuo mi glavu prema svojoj. I dalje sam gledala prema dole.
Harry: Ariel.
Nesigurno sam pogledala prema njemu, a njegov pogled je bio dosta zabrinut iako sam mogla da vidim i tračak ljutnje zbog toga što nisam željela da ga pogledam u oči.
Harry: Šta se dešava?
Odmahnula sam glavom.
Ariel: Ništa vjeruj mi.
Nisam željela da mu pričam o stvarima koje mi prolaze kroz glavu od cijelog onog događaja. Ne želim da osjeća krivicu zbog svega toga što se dogodilo i zbog mojih na neki način trauma.
Harry: Pa šta je onda ono maloprije bilo?
Uzdahnula sam i zagrlila ga. Zatim sam naslonila glavu na njegovo rame i upijela miris njegove majice. Njegove ruke su oprezno prelazile preko mojih leđa.
Harry: Ariel je li sve uredu?
Par suza mi je skliznulo niz lice iako sam željela da ih zadržim. Jednostavno nisam mogla izdržati. Sve je ovo previše za mene. Nisam borbena osoba i često odustajem od nekih stvari ali Harry je jedina osoba od koje nikad ne bih odustala. Zato sam večeras sve ono napravila ali isto tako mislim da je to bilo previše za mene. Jednostavno svi ti prizori i sav taj strah su se urezali duboko u mene i svaki put kada zatvorim oči vidim Lea. Znam da je prošlo malo vremena od svega toga ali bojim se da će se ta situacija zadržati još dugo vremena. A najviše od svega me plaši pomisao na to šta bi se desilo Harryu da se ja nisam pojavila. Iovako je dobio previše udaraca...Sva ta igra je bila nepravedna, a on to nije zaslužio. Samo želim da on bude dobro ali jednostavno ne želi da prestane sa tim tučma. Možda će ponovo to uraditi bez mog znanja ali ko zna šta bi se moglo desiti. Ne želim da ga izgubim. Previše mi znači...Jednostavno mislim da ga volim...Više nego što sam Edwarda...Više od bilo koga...U tom trenutku sam ispustila mali jecaj.
Harry: Ariel?
Pokušao je da me pomjeri tako da mi može vidjeti lice ali sam se ja čvrsto držala priljubljena uz njegove prsa i vrat.
Harry: Ariel zabrinjavaš me.
U tom trenutku je jednom rukom obuhvatio moje noge koje su se nalazile u njegovom krilu i na krevetu, a drugom struk i polako ustao sa kreveta držeći me u naručju.
Harry: Ariel pogledaj me.
Ariel: Ovako mi je lijepo.
Harry: Ali me zabrinjavaš.
Tada me je spustio na krevet i polako odmakao od sebe. Okrenula sam glavu na stranu pokušavajući da prikrijem svoje uplakane oči kao i crvenilo oko njih. Stavio je ruku na moj obraz i okrenuo mi glavu prema svojoj.
Harry: Zašto plačeš?
Ariel: N-ne znam...Samo mi se sve skupilo...
Per trenutaka me je samo gledao, a onda je uzdahnuo, naslonio se rukama na krevet i spustio glavu. Ja sam se za to vrijeme nervozno igrala vrhovima prstiju i usput primijetila crvene tragove i na njegovim rukama. Brzo sam stavila jednu ruku preko one na kojoj mi je bilo crvenilo pokušavajućii da to učinim diskretno međutim Harryu je to itekako zapalo za oko. Podigao je glavu i pogledao prema mojoj ruci. Malo se namrštio, a ja sam se promeškoljila u mjestu.
Ariel: šta je? Pobogu samo sam stavila ruku preko ruke.
Harry: Šta ti je to?
Ariel: K-koje?
Pogledala sam prema ruci i shvatila da mi se između dva prsta vidi crvenilo. Brzo sam ih spojila ali mislim da je već bilo kasno.
Harry: Skloni ruku.
Ariel: Z-zašto?
Harry: Ariel već sam vidio, nema ti sada koristi od prikrivanja.
Ariel: Pa ako si već vidio zašto želiš...
Harry: Samo pomakni prokletu ruku!
Na taj njegov ton sam se lagano trgnula. Nisam se plašila jer znam da je ta njegova reakcija prouzrokovanja zabrinutošću kao i iznerviranošću jer je pretpostavljao koji je uzrok tom crvenilu. Nesigurno sam pomaknula ruku i otkrila jasne crvene tragove muških prstiju. Harryevo disanje je postalo mnogo ubrzanije i teže, a pogled mu je postajao tamniji.
Ariel: H-Harry...
U tom trenutku se odmakao od mene i udariio šakom od zid. Ja sam zatvorila oči pokušavajući da se kontrolišem i na neki način pokušam da ga smirim. Naslonio se rukama na zid i počeo duboko disati pokušavajući da uravnoteži disanje. Polako sam sišla sa kreveta i krenula prema njemu. Nesigurno sam stavila ruku na njegova leđa što je prouzrokovalo mali drhtaj njegovog tijela.
Ariel: Harry...
Naslonila sam glavu na njegova leđa i polako obamotala ruke oko oko njega osjećajući pod prstima napete mišiće njegovog torza.
Harry: Kako? Kako su mogli?
Ariel: Harry smiri se.
Harry: Ne mogu da se smirim!
Još jednom je dlanom udario u zid i zatim se okrenuo prema meni. Moje ruke su se brzo povukle, a on me je prodorno pogledao. Uhvatio je moju ruku i prstom počeo pokazivati na one trgove.
Harry: Vidiš li? Vidiš li šta su ti učinili?
Ariel: Harry jesi li ti vidio svoje lice?1 Jesi li vidio modrice ispod tvoje majice?! Jesi li vidio iste takve otiske na svojim rukama?!
Nervozno je glavu zamahnuo unazad i uzdahnuo.
Harry: Ariel kako ne kontaš!? Nisam ja bitan! Bitna si ti! Tebi se ne smije ništa desiti! Ništa! Ni najmanja modrica, a kamoli ovo!
Ponovo je prstom pokazao prema mojoj ruci,a ja sam je polako podvila pod drugu pokušavajući da ej prikrijem iako trenutno nije bilo koristi od toga. Stavio je ruku preko lica i prošao pored mene. Izašao je na balkon i naslonio se na željeznu ogradu gledajući prema dole. Cijelo tijelo mi je drhtalo od nervoze i smatrala sam da malo pretjeruje. Nisam ni ja toliki slabić pa mi se ne smije ama baš ništa dogoditi ali isto tako niikada nisam vidila jednok tako brižnog muškarca niti sam mislila da uopšte postoje. Naslonila sam se leđima na zid i pogledala prema satu. Trebala sam već davno biti kući. Iovako sam previše rizikovala. Osim toga moram ujutru u školu i ne želim da izgledam kao da sam izašla iz laboratorija gdje se vršio neki kesperiment nada mnom. Odlučila sam dati Harryu vremena da se smiri i razmisli do sutra, a nadam se da ću naći neki način da dođem kod njega s obzirom da on nekoliko narednih dana vjerovatno neće izlaziti iz kuće zbog svih onih modrica. Nesigurno sam krenula prema balkonu kako bih se pozdravila s njim. Iskoračila sam na svježi zrak i polako mu prišla. Stajala sam iza njegovih leđa i primjećivala napete mišiće koji su se isticali ispod uske bijele majice.
Ariel: O-ovaj...Ja moram da idem. Ne trebaš me voziti, ima taxija. Bolje je da se odmaraš..Biće ti sutra bolje pa ćemo se valjda nekako vidjeti.
Napravila sam nekoliko koraka unaprijed kako bih mogla dohvatiti njegov obraz i nježno ga poljubiti.
Ariel: Laku noć.
Krenula sam prema vratima ali me je zaustavio njegov promukli hrapavi glas.
Harry: Ariel...
Okrenula sam se prema njemu. Još uvijek je rukama bio naslonjen na ogradu i nje želio da se okrene prema meni.
Harry: Žao mi je...
Ariel: Nema ti razloga biti...Sve je uredu.
Nasmiješila sam se iako sam znala da on taj moj smiješak ne može da vidi. Nisam znala da li da izađem ili ostanem ali mi je on uskoro dao odgovor.
Harry: Čekaj...
Okrenuo se i krenuo prema meni. Osjetila sam neke neobične trnce ali nisam bila sigurna da li je uzrok tome bila hladnoća ili Harry...Iako mislim da je ovo drugo pravi razlog. Prišao mi je i uhvatio me za ruke.
Harry: Znam da sam kreten žao mi je.
Ariel: Nisi kreten.
Harry: Jesam.
Ariel: Nisi. Ti se samo brineš za mene i to je to.
Pogledao me je u oči nekim neobičnim pogledom za koji nisam sigurna da sam ga prije vidjela i nageo se prema meni. Spustio je svoje tople i natečene usne na moje.. Odmah sam zsboravila na svu onu hladnoću jer me je to ugrijalo. Izvukla sam jednu ruku iz njegove i premjestila je na njegov obraz osjećajući malo nadignuće koje je predstavljalo ranu. Odmah sam pomjerila ruku malo u stranu kako mi u glavu ne bi ponovo počele dolaziti one loše misli. Polako je odvojio usne od mojih i poljubio me u vrh nosa pa u čelo držeći oči lagano zatvorenim.
Harry: Mogu li te odvesti kući?
Ariel: Harry bolje je da se odmaraš.
Harry: Ali želim da to učinim. Molim te.
Nasmijala sam se.
Ariel: Okej, okej.
Hajde idemo unutra nemoj se smrzavati.
Uzeo me je za ruku i uveo u sobu. Zatvorio je balkonsa vrata i izveo nas iz sobe Prišli smo našim patikama koje su bile neuredno bačene na hodnjiku. Sagela sam se da se obujem ali me je zaustavila Harryeva ruka. Zbunjeno sam ga pogledala, a on se sageo i počeo da mi obuva patiku. Nasmijala sam se.
Ariel: Harry šta radiš?
Harry: Obuvam te.
Ariel: Ako nisi znao mogu to i sama.
Ignorisao je moju izjavu i počeo da mi veže pertle. Zatim mi je podigao drugu nogu i na nju navukao patiku.
Ariel: Ti stvarno nisi normalan.
Harry: Znam...
Zavezao mi je pertle i polako se uspravio.
Harry: I ti si kriva za to.
Zatim je spustio jedan brzi poljubac na moje usne i počeo da obuva svoje patike. Ja sma prevrjnula očima i nasmijala sam se iako je ovo bila gesta za koju sam mislila da se nikome ne može desiti, a pogotovo ne meni. Kad je završio sa svojim patikama, uzeo je dvije jakne sa vješalica.
Ariel: Toliko ti je hladno?
Nasmijao se.
Harry: Ne budalo.
Raširio je jednu od jakni i dao mi znak da je obučem. Nasmijala sam se i provukla ruke kroz rukave. Zatim sam se okrenula prema velikom ogledalu iza sebe i shvatila koliko sam zapravo smiješna u tome. Mogla sam da vidim u pozadini Harrya koji je imao neki vragolasti smiješak.
Ariel: Ha-ha-ha.
Harry: Pa baš ti slatko stoji.
Okrenula sam se prema njemu i značajno ga pogledala.
Harry: Ozbiljan sam.
Uzdahnula sam.
Ariel: Ako tako želiš, prihvatiću to kao kompliment.
Zadovoljno je klimnuo glavom i pružio mi ruku.
............ ........... ........
Za nekih 2o-ak minuta smo stigli do moje kuće. Tačnije nekoliko kuća dalje od moje. Za svaki slučaj.
Harry: Kako ćeš ući?
Ariel: Pa slično kao što sam i izašla samo u suprotnom smijeru.
Našalila sam se, a on me je zabrinuto pogledao.
Harry: Ponovo ćeš kroz prozor?
Ariel: Pa da. Kuća je već zaključana, a sve i da nije ne bih smjea rizikovati da me mama ili tata čuju. Hajde idem, vidimo se.
Skinula sam jaknu i prebacila je preko sica, zatim sam krenula da ga poljubim ali se on izmakao.
Harry: Ček', ček'.
Pogledala sam ga zbunjeno.
Ariel: Šta je?
Harry: Neću te pustiti samu.
Prevrnula sam očima.
Ariel: Harry. Sama sam i sišla. Isto tako se mogu i popeti.
Harry: Ali to nijetako jednostavno.
Ariel: Ne brini.
Harry: Idem s tobom.
Pogledala sam ga šokirano.
Ariel: Ma gdje?
Harry: Pa do kuće. Pomoću ti da se popenješ.
Ariel: Nema potrebe. Uostalom, tako samo možemo rizikovati da nas neko vidi.
Harry: Briga me. Ja ne želim rizikovati da se tebi nešto desi.
Izašao je iz auta i prešao na drugu stranu kako bi mi otvorio vrata.
Ariel: Ali Harry...
Uhvatio me je za ruku i povukao kako bih bih izašla iz auta. Poslušala sam ga, a on je nakon mog skoka na asvalt, zaključao auto i poveo me prema kući. Ja sam cijelo vrijeme gledala oko nas nadajući se da neka radoznala komšiica (susjeda) nije provirila kroz prozor iako većina starijih ljudi sada spava. Došli smo do kuće, a ujedno i onog drveta.
Ariel: I kako ćeš ti sad meni pomoći?
Harry: Lijepo.
Uhvatio me je struka sa leđa i podigao. Nisam smjela proizvesti nikakav zvuk kako me neko ne bi čuo. Ionako je mama vjerovatno cijelo vče istraumirana od 'provalnika'.
Harry: Stavi nogu na tu granu.
Malo iznad mene se nalazila niska grana. Podigla sam nogu i oslonila se na nju. Harry mi je pomogao da se oduprem prema gore i uhvatim za drugu granu. Uskoro me više nije mogao držati pa sam morala nastaviti sama. Iskreno, ovo nimalo nije bilo lako i tek tada sam shvatila da je bilo mnogo lakše spustiti se (ako zanemarimo da sam negdje sa pola drveta pala). Na jednom mjestu sam stala nesigurna kako da napravim sljedeći potez. U tom trenutku sam začula Harryev šapat dovoljno glasan da ga čujem.
Harry: Ako padneš uhvatiću te.
Nasmijala sam se na tu njegovu izjavu i polako se uhvatila za krov. Oduprla sam se nogom o' najbližu grana i uspjela da se sasvim popenjem na krov. Osjećala sam se ponosno iako pretpostavljam da nikada to ne bih mogla uraditi bez Harrya. Polakos am se nagela prema dole i mahnula mu, a on se nasmijao i uzvratio mi mahanje. Zatim sam pažljivo krenula prema prozoru. Krov je na svu sreću sada bio poprilično suv pa nisam mogla skliznuti. Otvorila sam prozor i osjetila ogromno olakšanje kada sam uskočila u sobu. Polako sam zatvorila prozor i uzdahnula. Polako sam otvorila ormar i počela da tražim pidžamu ali me je trgnulo kucanje na prozoru. Uplašeno sam pogledala prema njemu i vidjela nasmijanog kovrdžavog dečka. Zatvorila sam ormar i krenula prema prozoru iznenađena Harryevom pojavom. Otvorila sam prozor i zbunjeno ga pogledala.
Ariel: Šta ti je?
Nije ništa rekao samo mi se još više približio, stavio mi ruku na obraz i poljubio me dosta strastvenije od svih poljubaca koje smo imali večeras. Nasmijala sam se, a on se odmakao .
Harry: To sam zaboravio.
Ariel: budalo.
Nasmijao se i poslao mi još jedan zračni poljubac.
Harry: Laku noć Julija.
Ariel: laku noć kovrdžavi Romeo.
Nasmijao se zadovoljan time što sam izgovorila ono 'kovrdžavi', a zatim se spretno spustio sa krova na drvo. Uskoro sam ga mogla vidjeti kako ide preko ulice i sve se više udaljava u tami...
.............. .............. ............
Nervozno sam sjedila u klupi i čekala Vicky koja po običaju kasni u školu. Nije bilo još mnogo vremena do zvona i samo sam se nadala da će doći. Tada se Emily okrenula prema meni i sage ispod klupe kako bi se uvjerila da cijelo vrijeme lupkam nogom od pod. Ja sam se zaustavila, a ona se uspravila i pogledala me.
Emily: Što si nervozna?
Odmahnula sam rukom i pogledala prema prozoru očekujući da ću vidjeti Vicky. U tom trenutku su se otvorila vrata od učionice i u nju je ušla dugo očekivana Victoria. Krenula je žurno prema našoj klupi, bacila torbu na prozor i sjela.
Ariel: pa gdje si ti do sad?
Nagela se i poljubila me u obraz usput skidajući jaknu.
Vicky: Dobro jutro i tebi.
Jennifer i Emily su se okrenula prema nama i pozdravile se sa Vicky.
Ariel: hajde govori.
Jennifer i Emily: Šta?
Vicky: Kome govoriš?
Ariel: Tebi Victoria.
Jennifer:A šta je bilo?
Vicky: A ti prvo meni objasni onaj tvoj iznenadni odlazak i prekidanje poziva.
Emily: Kak...
Ariel: ne skreći s teme.
Jennifer: Ma o čemu vi to?
Ariel: Prvo ti meni reci da li si išla ili ne pa ću ja tebi objasniti.
Emily: A da vi nama prvo objasnite o čemu pričate?
Ariel i Vicky: Šutite!
Jennifer i Emily su se čudno pogledale,a onda su se još više primakle našem stolu kako bi čule razgovor.
Vicky: Okej ja ću prva.
Ariel: Hajde.
Vicky: Pa ja...
Ariel: Samo mi odgovori sa da ili ne.
Uzdahnula je i pogledala na stranu.
Vicky: Ne.
Udarila sam šakom od sto i cijeli razred je pogledao prema meni. Nije me bilo briga.
Ariel: Pa jesi li ti normalna?
Vicky: Pa rekla sam ti da neću izaći s njim.
Ariel: Ali to je samo jedan sok.
Vicky: Pa sve tako počinje.
Ariel: Pa ako si ti tako sigurna u tvoju i Robertovu vezu, zaštoo misliš da bi nešto moglo početi?
Krenula je da nešto kaže ali se odmah zaustavila jer je i sama znala da ne može dati nijedan dovoljno dobar odgovor na tu moju izjavu.
Ariel: Eto vidiš.
Vicky: Ali ja Roberta volim.
Ariel: Ali ti ne shvaćaš kakav je on.
Vicky: Ariel!
Ariel: Ja sam samo iskrena.
Vicky: Pa mislila sam da ste postali dobri.
Uzdahnula sam i prošla rukom kroz kosu.
Ariel: Nemoj mu govoriti za ovo.
Vicky: Kome?
Ariel: Pa Robertu.
Vicky: Za šta?
Ariel: Zaboga Vicky za ovo što ti ja upravo pričam.
Vicky: Zašto bih mu to govorila?
Odahnula sam jer mi stvarno ne bi trebali još neki problemi sa Robertom. U tom trenutku mi je bilo užasno žao Nialla jer mogu samo da zamislim kako se osjećao kada ga je odbila. Pa to je samo obični izlazak na sok. Ne mogu da je shvatim.
Ariel: Stvarno si nepopravljiva.
Vickky: Sad ti meni lijepo ispričaj šta se tebi dogodilo?
U tom trenutku je zazvonilo.
Ariel: Nemamo sada vremena.
Vicky: Na odmoru moraš obavezno.
Tada su se Jennifer i Emily povukle prema svojoj klupi ali sam mogla da čujem komentare koje su dale na Vickyin i moj razgovor.
Jennfier: Pa ja sam otprilike nešto shvatila.
Emily: I ja. Vicky je izgleda zvao Niall Horan...
Jennifer je prekinula.
Jennifer: Zašto moraš da izgovoriš to Horan?
Emily: Znaš li ti koliku ja čast osjećam jer imam glas i mogu da izgovorim to savršeno ime i prezime.
Jennifer: Ha?
Emily: Da si directioner, razumjela bi me.
Jennifer je samo odmahnula rukom, a onda su nastvile razgovor. U svoj toj muci su uspjele da me zasmiju dok se Vicky zamišljeno igrala sa pernicom. U tom trenutku su se otvorila vrata i unutra je ušla nastavnica matematike. Međutim, nije bila sama. Sa njom je ušao još jedan, meni nepoznati, slatki crnokosi dečko.Cijeli razred je zbunjeno pogledao prema njemu, a nastavnica je spustila dnevnik na katedru i stala pored njega.
Nastavnica (N): Eh dragi moji, ovo je naš novi učenik.
Emily se okrenula prema nama.
Emily: Ijaooo.
Niko od nas nije znao kako protumačiti tu njenu izjavu ali se nismo previše ni trudili jer je sva pažnja bila posvećena tom novom učeniku. On nam se svima nervozno nasmiješio i nakašljao se.
Xxx: Pa ja sam Mike Stewart. Prije sam živjeo u Americi ali smo se zbog tatinog posla sada doselili ovdje.
Po njegovom naglasku se moglo zaključiti da je amerikanac. U tom trenutku sam mogla primijetiti dosta djevojčica koje su se međusobno došaptavale i komentarisale ga. Moglo se zaključiti da su sve oduševljene s obzirom da su proizvodile neke čudne zvukove u tom naletu uzbuđenja. Jedna od njih je bila i Jennifer samo što ona nije toliko ludile. Bila je naslonjena na dlanove i gledala prema njemu bez ijedne riječi.
N: Naravno svi očekujemo da ćete se prema njemu ponašati kao da se znate cijeli život. Dakle, bez nekih dijeljenja i tih gluposti. Odmah su neke djevojčice dale komentare tipa 'naravno da hoćemo, 'družićemo se s njim koliko god je potrebno' itd. On se nasmijao vjerovatno sjvestan svog uticaja koji ima na djevojčice te je pogledao u nastavnicu koja se propinjala na prste i nadvirivala preko razreda.
N: Eh, eno tamo imaš praznu klupu.
Pokazala je prstom na klupu koja se nalazila iza Vicky i mene. On se nasmiješio i krenuo prema klupi, a za to vrijeme su se sve djevojčice okretale i odmjeravale ga. Sjeo je u klupu, a Vicky i ja smo se orkenule prema njemu. Bio je zaista sladak. Imao je potpuno crnu kosu i krupne crne oči iznad kojih su se nalazile obrve savšenog oblika mada je jednu od njih predijecao ožiljak negdje po sredini. Mada me ne bi čudilo ni da je to namjerno uradio. U lijevom uhu je imao malu zlatnu naušnicu. Nasmijao nam se i pokazao biserno bijele zube.. Na neki način bi svako mogao reći da je to možda primjer jednog savršenog dečka ali za mene nije bio. Ne mogu reći da nije lijep ili sladak ali se meni niko ne može porediti s Harryem. Harry je jednostavno nezamjenjiv i nema tog dečka koji bi mi privukao veću pažnju nego što to Harry uspijeva.
Vicky: Heej.
Mike: Hej. Kako se zovete?
Vicky: Vicky Smith.
Ariel: Ariel Jones.
Pogledao je prema meni i nasmiješio se.
Mike: Imaš jako lijepo ime.
U tom trenutku je shvatio kako je samo uputio kompliment meni pa je pogledao prema Vicky.
Mike: Mislim i ti.
Vicky se nasmijala i odmahnula rukom.
Vicky: ma nema veze.. Znam i ja da je njeno ime ljepše.
Ariel: Ja sam se nakašljala i sramežljivo nasmiješila osjećajući se pomalo neprijatno u cijeloj toj situaciji. Tada sam se okrenula prema tabli i primijetila da Emiy i Jennifer vode neki ozbiljan razgovor.
Ariel: Šta je bilo?
Okrenule su se prema nama.
Emily: Nismo mi bezobrazne pa da vam sve prešućujemo ko vi nama.
Jennifer je gurnula laktom.
Jennifer: Ćuti Em.
Emily: Kako god. Jennifer osjeti leptiriće.
Ariel: U stomaku?
Emily je klimnula glavom,a Jennifer je tužno spustila pogled.
Ariel: Zbog Mikea?
Tada je Jennifer klimnula glavom ali ponovo nekako otužno.
Ariel: Pa čekaj to je nemoguće. Vidjela si ga samo tri minute.
Pogledla je značajno prema meni.
Jennifer: Ali to je dovoljno. On je..On je...Uvijek sam maštala o nekom dečku koji izgleda baš poput njega.
Pogledala sam je sumnjičavo.
Ariel: Jesi li sigurna?
Jennifer: Pa daa.
Jennifer inače nije zaljubljive prirode što znači da ako joj se neki svidi na prvi pogled, to mora biti posebno.
Ariel: Pa onda...Onda odmah na odmoru kreni u akciju.
Sve tri smo se nasmijale, a nastavni ca nas je prostrijelila pogledom jer je to bilo malo preglasno za njene 'osjetljive' uši. Tada sam osjetila lagano bockanje u leđima. Okrenula sam se i shvatila da je to Mikeov prst. Nasmiješila sam se, a on je nekoliko trenutaka u mene gledao nekim čudnim pogledom. Tada se trgnuo i nasmijao.
Mike: Želio sam te pitati da li bi...
U tom trenutku nas je prekinula nastavnica.
N: Vrijeme je da se radi završite s pričom na odmoru.
Krenula sam da se okrenem ali je on stavio ruku na moju kojom sam do tada bila oslonjena na sto. Pogledala sam ga osjećajući se pomalo čudno. Mislim da je to malo previše prisno ponašanje za nekoga koga vidiš prvi put u životu.
Mike: Reći ću ti to na odmoru.
Ariel: Okej..
Polakos am izvukla ruku ispod njegove i sjela u normalni položaj. Primijetila sam da me Jennifer gleda kračkom oka, a zatim tužno spušta glavu na ruke. Zaista ne znam šta je ovo bilo ali u svakom slučaju ne bih voljela da se ovakve situacije više dešavaju...