DNA by:LoRa Styles

Part 90

Odgrizla sam još jedan komad jabuke te je odložila na na noćni ormarić, tačnije na debelu knjigu koju je krasio veliki natpis 'Romeo i Julija', osjećajući kako mi se san navlači na oči. Naslonila sam glavu na hladni svijetlo zeleni zid pokušavajući da se razbudim i nastavim gledati poprilično dosadni akcijski film na tv-u koji mi već 2h predstavlja jedini izvor svjetlosti u sobi. Taman kada su mi se oči počele sklapati i kad sam odlučila da se sasvim ispružim preko kreveta i zaspem iako je bilo tek 19h trgnulo me je zvono na vanjskim vratima. Ko bi sada pobogu mogao biti? Kroz glavu mi je odmah prošlo ono najgore tj. da možda Morganovi dolaze na večeru. Iz tog prostog razloga sam se istog trenutka razbudila ali sam svejedno ostala pri odluci da legnem i pravim se da sam u dubokom snu. Mogla sam da čujem škripanje vrata od dnevnog i brže-bolje sam se povukla do uzglavlja kreveta, pokrila se i obgrlila jastuk gaseći tv. Nakon par trenutaka su se vanjska vrata otvorila i hodnjik je istog trenutka ispunilo nekolikoo glasova. Tako ležeći u potpuno mračnoj sobi u 19h naveče i osluškujući u pokušaju da razaznam glasove iz prizemlja sam zaista podsjećala na nekog manijaka ali da li mi išta drugo preostaje? S obzirom na veoma glasan smijeh i radosne pozdrave počela sam da sumnjam u zaključak da su to Morganovi. Prosto sumnjam da bi se pozdravljali baš na takav način...Ipak se gledaju ili čuju skoro svaki dan...Stalno su nešto pričali i samo sam mogla zaključiti da je došlo više ljudi. Nisam bila sigurna da li da ustanem i baš kad sam polako počela da se uspravljam začula sam mamin glas kako doziva moje ime kao i njene korake koji su postajali sve glasniji. Odmah sam odustala od ideje da ustajem pa sam se brže bolje vratila u prethodni položaj i čvrsto zatvorila oči.
Mama: Ariii!
Ari, Arii...U mislima sam vlastito ime ponavljala njenim piskutavim glasom čineći ga još gorim nego što jeste. Uskoro su se vrata otvorila stvarajući dugu traku svjetlosti iz hodnjika koja se prostirala preko poda i zida iznad moje glave. Naravno moja majka nikada nije stekla tu naviku da kuca tako da u svakom pogledu podsjeća na žene iz prastarog doba. Nisam gledala prema vratima ali sam mogla da osjetim njen pogled na sebi, a oči su mi se još čvršće zatvorile u trenutku kada je upalila svjetlo. Mislim da nisam trebala onoliko sjediti u mraku i predati se zračenju i svjetlosti tv-a koji je nedaleko od kreveta. Počinjem se ponašati kao vampir. Nakon što su me oči prestale boljeti zbog iznenadne i velike količine svjetlosti opustila sam se očekujući da će me mama svakog trenutka početi drmati i buditi ali se to iz nekog čudnog razloga nije dešavalo. Pretpostavljala sam da stoji pored kreveta i posmatra me i ta scena je iz drugačije perspektive zaista podsjećala na neki horor. Sada samo treba da izvadi neki nož i izvrši masakr na meni. Ipak, ni to se nije dešavalo na svu sreću i nakon par trenutaka je samo ugasila svijetlo i izašla iz sobe. Čudno...
Mama: Ari je zaspala. Jako je umorna od...
Ostatak nisam mogla da čujem jer je sišla u priemlje i sva sreća pa je povjerovala da spavam. Tek tada sam bila uvjerena da nisu Morganovi jer da jesu ne bi me zasigurno ostavila da spavam. U krajnjem slučaju bi me okačila za štrik sve dok se ne razbudim kako bih mogla u normalnom stanju da prisustvujem večeri. Polako sam se ustala sa kreveta pazeći na svaki napravljeni korak kako parket ne bi zaškripao i kako nešto ne bih srušila u tom mraku. Polako sam otvorila vrata i naslonila se uz njihov okvir nadajući se da su još uvijek u hodnjiku.
Tata: Šta tu stojite, hajde uđite unutra raskomotite se.
Xxx: Rado ali smo vas zapravo željeli pozvati na večeru, u neki restoran ili nešto. Ne želim da se sada Jade muči oko pravljenja kad možemo više vremena provesti pričajući o starim danima. A kasnije bismo mogli otići i u neku večernju šetnju, London nam zaista nedostaje.
Taj promukli i dosta zreli ženski glas koji je bio mješavina britanskog i američkog naglaska mi nije bio nimalo poznat. Starim danima? To su očito neki njihovi stari prijatelji i samo se nadam da neće inzistirati na tome da vide mene jer imam neki čudan osjećaj da me zamišljaju kao slatku malu djevojčicu kojoj mama tepa 'Ari'. Kod mene je barem u većini slučajeva tako...Nikada ti 'stari prijatelji' ne znaju koliko imam zaista godina pa me zamišljaju kao neki šestogodišnjakinju...Prevrnula sam očima tek tada shvatajući da se zapravo nerviram sama sa sobom...
Mama: Oh pa to nije loša ideja samo Arii...
Woah kani me se ženo, spavam.
Xxx: Pa ne bi je trebala buditi, ako je umorna neka se odmara.
Čovjek kojem je pripadao taj zreli muški glas mi se već dopadao, naravno u smislu da je razmuman iako ga nikada nisam vidjela. Kako god, kada bolje razmislim sada izgleda kao da mi je zaista šest godina i nakon što odgledam 'Pepu pig' idem u 19h na spavanje. Ispustila sam iznervirani izdah ali sam odmah zatim stavila ruku preko usta shvatajući da su me možda mogli čuti. Ma nema šanse...
Mama: Pa da, možda je bolje da je ne budimo.
Imala sam neki čudan osjećaj da znam razlog zbog kog je tako lako odustala od ideje da me bude. Pa naravno, plaši se da bih mogla otići i naći se s Harryem ukoliko ne pristanem da idem sa njima. Zapravo ta njena ideja koja je zapravo trenutno moja mi se sviđa.
Tata: Onda samo da se obučemo pa stižemo odmah. Vi uđite u dnevni i raskomotite se dok mi ne dođemo.
Mama: Hah, da brzo ćemo.
Xxx: Važi, važi.
Začuli su se teški očito muški odnosno tatini koraci koji su išli uz stepenice i ja sam brže bolje i što tiše moguće zatvorila vrata te se vratila u krevet. Samo se nadam da me nisu čuli...Uskoro su se vrata od mamine i tatine sobe pored zatvorila i ja sam odahnula osjećajući olakšanje. Legla sam na leđa te skupila ruke na trbuhu gledajuću u plafon unatoč činjenici da je potpuni mrak i da zapravo ne vidim ništa. Cijelo vrijeme sam nesvjesno mlatarala nogama i pretpostavljam da je uzrok tome uzbuđene. Mama i tata idu? Ja ostajem sama u kući? Pa može li bolje? Naravno da ne... Stavila sam jastuk preko lica i uskoro su se vrata od susjedne sobe ponovo čula kao i brzi koraci niz stepenice. Samo vi trčite ali se ipak pazite jer mi ne bi išlo u prilog da se skotrljate. Tek tada sam shvatila koliko je to zapravo okrutno što sam pomislila jer se odnosilo na činjenicu da bih onda morala ustati i oni ne bi nigdje išli. Ipak, da se to zaista desi naravno da bih se zabrinula za njih. Udarila sam se istim onim jastukom po glavi tjerajući samu sebe da prestanem razmišljati o glupostima. Polako sam ponovo ustala sa kreveta i otkučila vrata.
Xxx: Jade zaista ti moram priznati da se nisi mnogo promijenila.
Mama: Oh pa hvala ti Lucia. Nisi ni ti.
Začula su se dva izvještačena ženska smijea i odmah mi se stomak prevrnuo. Oduvijek sam mrzila to laskanje reda radi...
Tata: Pa gdje idemo?
Nakon što se nije čuo nikakav odgovor napokon je progovorio onaj muškarac.
Xxx: Nismo dugo bili u Londonu ali pretpostavljam da i ovdje ima naš omiljeni italijanski restoran koji smo zavoljeli odmah na samom početku kad smo odselili u Beaumont.
Mama: Hmm onda nam ne preostaje ništa drugo nego da vjerujemo u vaš ukus za hranu.
Svi su se nasmijali i taj smijeh je postajalo sve tiši sve dok nije sasvim iščeznuo tačnije sve dok se vanjska vrata nisu zatvorila. Mogla sam da čujem i okretanje ključa u bravi. Jako pametno mama... Upalila sam svjetlo u sobi te izvadila svoj rezervni ključ iz posude koja je namijenjena za sitnice, nakit i slične stvarčice. Prišla sam krevetu te podigla dušek i izvukla mobilni koji krijem ispod. U onoj priči je princeza spavala na zrnu graška i osjećala ga ispod tolikog broja dušeka, a ako ćemo iskreno ja uopšte ne osjećam mobilni koji je znatno veći i tvrđi od graška tako da nemam baš velike izglede da budem princeza. Uzdahnula sam te sjela na krevet i uključila mobilni kako bih nazvala Harrya. Njegovo prekrasno lice je bila prva stvar koju sam mogla da vidim kada se mobilni uključio i ponekad mislim da je to jedan od glavnih razloga što uvijek gasim mobilni. Nasmijala sam se te kao i uvijek poljubila ekran, a zatim osjetila malo razočaranje s obzirom da nemam nijednu poruku ni propušten poziv od njega. Za cijeli dan...Posljednji put smo se čuli prošlu noć kada je bio pijan i već mi nedostaje. Okrenula sam njegov broj i nakon trećeg zvona sam začula pomalo umorni i promukli muški glas koji je odmah u meni probudio sumnju da od našeg sastanka možda nema ništa.
: Julija?
: Um...Hej.
Glas mi je bio pomalo čudan, možda iz razloga što nisam već satima uopšte progovarala i vjerovatno sam na taj način izazvala nesigurnost s njegove strane pa je nastala mala i kratkotrajna tišina.
#Harry: Uhm, ovaj...Je li sve uredu?
Nakašljala sam se i počela prelaziti prstima preko grla, kao da bih ga na taj način mogla pročistiti.
#Ariel: Ma jeste nego...
#Harry: Da li si bolesna?
#Ariel: Ma ne.
#Harry: Da li ti se nešto dogodilo?
Prevrnula sam očima i uzdahnula puštajući kosu iz neurednog konjskog repa.
#Ariel: Nee.
#Harry: Pa šta je onda?
#Ariel: A da mi možda dozvoliš da dođem do riječi?
#Harry: Oh, izvini.
Nasmijala sam se usput pokušavajući da smislim šta bih sljedeće trebala reći jer mi je mozak odjedanput potpuno zablokirao.
#Ariel: Prvo samo da te pitam kako si ti? Nismo se čuli cijeli dan...
#Harry: Dobro sam, bili smo u nekoj emisiji i užasno sam se umorio...Cijeli dan samo umirem za tim da čujem tvoj glas ali neću da rizikujem i zovem te.
Pa upravu je trebala sam ja njega nazvati...Pa dobro zovem ga sad.
#Ariel: Oh, umoran si?
#Harry: Da. Mislim da odavno nisam ranije zakunjao...
A u vraga...Kako sad da mu kažem da dođe ili šta sam već planirala...Tek tada sam shvatila da ne znam uopšte ni šta sam mu željela reći, predložiti...
#Harry: Ariel?
#Ariel: Tu sam, tu sam.
#Harry: Je li sve uredu?
#Ariel: Ma jeste. Bože, prestani me to stalno pitati.
Mogla sam da čujem njegov predivni smijeh i odmah sam se osjetila nekako opuštenije mada konstantno motanje gumice oko ruke baš i ne ide na stranu te opuštenosti.
#Harry: Samo se brinem.
#Ariel: Ma znam...Nazvala sam te samo da ti čujem glas...
Ma šta ja to pričam?
#Ariel: Zapravo nisam samo zato.
#Harry: Nego?
#Ariel: Pa...Mislim ako si umoran zaista ne moramo...
#Harry: Šta?
#Ariel: Pa eto...Došli su kod nas neki stari prijatelji, ne pitaj me ništa jer im nisam ni vidjela lica samo znam da se ženska zove Lucy, Luciana kako li već...
Zašto ja to njemu uopšte pričam? Udarila sam se rukom po licu i uzdahnula shvatajući da se trebam pribrati i normalno razgovarati. Zašto me pobogu ovako hvata nervoza kao da prvi put razgovaram sa njim?
#Ariel: Zaboravi šta sam ti upravo rekla...Mislim nemoj sve...Uh! Samo hoću da kažem da su moji otišli s njima na neku glupu večeru i mislila sam da bismo se možda nas dvoje mogli vidjeti ali zaboravi i idi naspavaj se, vidjećemo se svakako sutra na sekciji.
Nastala je mala tišina, a ja sam počela vlastite riječi premotavati u glavi jer nisam bila sigurna kako je sve to zajedno izašlo iz mojih usta. Možda me jadni dečko ništa nije razumio. Jadni dečko? Neću više nikad onako dugo gledati tv, očizto mi udara u glavu.
#Ariel: Joj Ha...
#Harry: Čekaj, hoćeš reći da si sama u kući?
#Ariel: Pa tako nekako...
Tako nekako?
#Ariel: Mislim jesam.
O Bože...
#Harry: Budi spremna za 2o minuta.
#Ariel: Molim?
#Harry: To što si čula.
#Ariel: A ček'...
#Harry: Hajde ne zapitkuj nego se idi oblači. I obuci nešto...Onako sexy. Neku haljinu ili šta već.
#Ariel: Harry?!
Mogla sam čuti kako se nasmijao i samo sam mogla da maštam o njegovom vragolastom pogledu dok je vrućina u mojim obrazima počela da raste sve više i više.
#Ariel: Ne bi se baš reklo da si pospan.
#Harry: Nisam više. Hajde vidimo se Julija.
#Ariel: Hajde.
Prekinula sam poziv i bacila mobilni na krevet, a tek tada mi je kroz glavu prošla činjenica da mu nisam rekla kovrdžavi Romeo. Šta se zaboga dešava sa mnom? Baš u trenutku kada sam pomislila da on to možda nije ni primijetio, ekran na mobilnom je zasvijetlio i odmah zatim se začula i vibracija dok je ekran krasilo to prelijepo ime. Harry. Javila sam se i sve što sam čula bilo je jedno 'khm' s njegove strane. Nasmijala sam se i prošla rukom kroz kosu zatvarajući oči i osjećajući se pomalo posramljeno.
#Ariel: Uhm izvini malo sam izgubljena večeras. Vidimo se kovrdžavi Romeo.
#Harry: Hm, tako mi se već sviđa Julija, hajde sada se oblači.
Prekinuo je, a ja sam prevrnula očima i po drugi put bacila mobilni na krevet. Odmah zatim sam otvorila ormar te počela prelaziti pogledom po odjeći. Otkud mi u vraga sexy haljina? Zašto uopšte moram da ga poslušam? Možda bi najbolje bilo da obučem trenerku, navučem bundu i kapu i rukavice tako da me na kraju ne može ni prepoznati. Zašto uopšte trenutno razmišljam o takvim glupostima? Počela sam da poskakujem u mjestu i zasigurno sam znala da je uzrok tome nervoza. Uh...Gdje uopšte idemo? Ne želim da se pojavim na nekom običnom mjestu u 'sexy haljini'. Prevrnula sam očima te zavukla ruku polako izvlačeći jednu bijelu haljinu koju sam kupila u Irskoj. Prislonila sam je uz tijelo te se pogledala u ogledalo. Uopšte se i ne sjećam kako mi je stajala i zapravo je nisam nijednom obukla osim u kabini u butiku. Na leđima se nalazio ne baš prevelik izrez i dužina joj je dosezala polovinu bedara. U svakom slučaju nije izgledala loše, barem ne što se tiče mene, a za Harryev ukus ne znam. Protresla sam glavom i u trenutku odlučila da obučem nju. Nemam vremena da se mrcvarim oko biranja. Usput sam uzela i providne holahopke koje će mi zasigurno trebati s obzirom da je kraj januara. Brzo sam se presvukla i iz čudnog razloga, tačnije navike, odmah otišla u toalet ne gledajući se u ogledalo. Oduvijek imam tu čudnu naviku da prvo sve uredim i kosu i šminku pa se tek onda pogledam kako bih odmah stekla završni dojam. Čudno ali šta da se radi. Kada sam nabrzinu nanijela umjerenu količinu šminke pokušavajući da izgledam prilagodljivo za svaku okolnost i sredinu u kojoj se budemo nalazili te lagano ukovrdžala krajeve kose stavljajući dvije tanke šnalice koje su trebale pridržavati pramenove koji mi uvijek padaju na oči ili štrče kao da ih je neko samo tako prilijepio, bila sam gotova. Uzela sam par štikli koje i nisu imale preveliku petu jer je napolju led i zaista mi je padanje nešto posljednje što mi treba večeras. Napokon sam stala pred ogledalo i duboko uzdahnula odmjeravajući samu sebe. Kao i uvijek bila sam nesigurna i nisam imala pojma da li da tako ostanem. Imam još 5 minuta i da li da za tih pet minuta dodam još šminke ili skinem jedan dio? Da li da obujem veće štikle ili prosto baletanke? Da li da ostavim ovu haljinu? Da li da možda svežem kosu? Ma zapravo je možda najbolje da sve skinem sa sebe i kažem Harryu da je najbolje da prosto ostanemo u kući. Baš kad sam počela da razmišljam o ovoj posljednjoj ideji začulo se zvono na vratima i znala sam da je gotovo jer mi Harry sigurno neće dozvoliti da se presvučem ponovo u pidžamu i propustim večernji izlazak s njim. Uzdahnula sam i izašla iz sobe usput uzimajući svoju bež jaknu sa malo krzna oko kragne i rukava i torbicu u kojoj zapravo nije bilo ničega osim mobilnog. Polako sam sišla dole i otključala vrata napominjući samu sebe da ih obavezno zaključam pri izlasku. Kada sam napokon otvorila vrata ispred nije bilo nikoga i osjetila sam blago razočarenje. Očito je da se neko šali sa mnom i to mi se nimalo ne sviđa s obzirom da sam prije onog akcijskog filma gledala horor, tačnije 'Wrong turn 3' i ta činjenica sigurno nije nešto što bi me trebalo ohrabriti u ovoj situaciji....Ali kako god Harry će ionako doći za minut-dva i spasiti me od ljudoždera...Dobro, Ariel molim te nemoj više večeras razmišljati.. Krenula sam da se vratim unutra i malo je hvalilo da se pokliznem u trenutku kada sam iza sebe začula taj spori i promukli muški glas.
Harry: Gdje si krenula Julija?
Željela sam samu sebe ošamariti jer sam ispala budala samo otvarajući vrata. Trebala sam pogledati i pored njih jer je definitivno tu staj...Tačnije se krio tu. Prevrnula sam očima osjećajući olakšanje i krenula da se okrenem (aaa mrzim kad jedno do drugog stoji ovo 'krenuti i 'okrenuti' jer zvuči retardirano ali u ovom slučaju nisam imala izbora -.-) ali su me spriječile njegove čvrste muške ruke koje su se obamotale oko mog struka i privukle me njemu tako da su mi leđa bila čvrsto pribijena uz njegova prsa. Istog trenutka su njegove usne pritisnute na kožu mog vrata i nisam mogla pomoći sebi, a da ne ispustim jedan izdah. Osjetila sam njegov osmijeh na svojoj koži i usne su mu se uskoro našle na mom uhu.
Harry: Dobar posao Julija.
Pretpostavljala sam da misli na haljinu ili izgled uopšteno kako god, samo znam da mu je bolje da to misli ozbiljno. Posljednje što mi treba jeste da izgledam smiješno i da mi on mora iz sažaljenja reći kako mu se to dopada. Unatoč njegovom snažnom stiisku uspjela sam da se okrenem i suočim se sa njegovim tamnim očima koje su unatoč mraku napolju svijetlile kao kod mačaka. Kosa mu je bila prebačena unazad, a siva košulja se savršeno uklapala uz njegov razvijeni torzo koji se itekako isticao unatoč kožnoj crnoj jakni koja je bila raskopčana. U svakom slučaju izgledao je prelijepo. Nešto što je najviše izazivalo trnce u meni bio je njegov vragolasti smiješak koji jednostavno nije napuštao njegovo lice ni na trenutak. Željela sam da mu dam neki kompliment za njegov izgled iako iskreno nikada nisam baš bila dobra u tome ali su me prekinule njegove već vlažne punačke usne koje su se pritisnule uz moje ne dajući mi dovoljno vremena ni da uzmem dovoljno vazduha. Jedva sam uspjela da uhvatim jednu priliku i udahnem, a on se samo nasmijao očito primjećujući to i prešao jezikom preko moje dojnje usne.
Ariel: Ne smijemo gubiti vrijeme...
Rekla sam to ne uspijevajući da odvodjim usne od njegovih, dobro ako ćemo iskreno nisam se mnogo ni trudila oko toga da uspijem. On se samo nasmijao i počeo ostavljati uzastopne poljupce na moj obraz i vrat.
Harry: Hm...Šta kažeš na to da jednostavno odmah odemo gore u tvoju sobu i...
Ariel: Harry!
Nasmijao se i ostavio jedan strasni ali kratki poljubac na moje usne prije nego što se povukao unazad usput uzimajući moju već pomalo promrzlu ruku.
Harry: Ostaješ mi dužna za ovo.
Namignuo mi je, a ja sam prevrnula očima ne uspijevajući u pokušaju da prikrijem smiješak koji se izmamio na mom licu. Nabrzinu sam zaključala kuću i krenula sa Harryem prema njegovom autu koje je bilo parkirano odmah uz dvorište.
Ariel: Gdje idemo?
Otvorio mi je vrata i ja sam sjela unutra nestrpljivo čekajući njegov odgovor dok je prešao na drugu stranu i sjeo na vozačevo mjesto.
Harry: Pa....Mislio sam da po prvi put radimo nešto normalno.
Namrštila sam se i zbunjeno ga pogledala dok su mi se u glavi počele vrtiti nekolike opcije.
Ariel: Normalno?
Svojim dugim prstima je ugurao ključ i polako upalio auto napokon praveći očni kontakt sa mnom.
Harry: Pa mislim, kao svi normalni parovi.
Nasmijala sam se razmišljajući o tome kako mi definitivno nismo normalan par ali okej. Možemo barem pokušati da budemo na jedno veče? Klimnula sam glavom i ponovo pogledala prema njemu namještajući jednu šnalicu kao i pramenove koji su unatoč njoj pali preko mog čela. Uzrok tome je bila svježe oprana kosa...
Ariel: A to je?
Harry: Naprimjer kino?
To je poprilično javno mjesto za nekoga poput Harrya i poslije svih glasina biće i više nego očito da smo u vezi...Čak će i mama i tata saznati ako budu redovno čitali novine, tačnije rubrike o poznatima. Samo sam izgovorila jedno tiho 'oh' i pogledala kroz prozor razmišljajući o daljem toku večeri. Mislim da bi moglo biti interesantno.
......
'Did you hear about the Morgans?' je bio naziv filma koji mi je prvi zapeo za oko i skoro sam se nasmijala ali sam se ipak suzdržala jer sam bila sigurna da Harryu to ne bi bilo nimalo smiješno u slučaju da je primijetio reklamu. Kako god, nije ni meni zato što obožavam Morganove prisutne u mom životu nego zato što je to neka vrsta ironije i ne moguće je ostati ravnodušan prema tome.
'How to lose guy in 10 days' je bio naš izbor i iako sam već mnogo puta gledala taj film mislim da mi nikada ne može dosaditi. U svakom slučaju, definitivno će ga biti zabavno gledati u Harryevom društvu. Zapravo, bilo šta bi mi bilo zabavno gledati uz njega iako to još uvijek nisam doživjela. U kinu...Zauzeli smo svoja mjesta držeći u ruci kokice i kole. Ne mogu reći da nisam bila nervozna jer jesam. Veoma je čudno sjediti sa Harryem u javnosti i gledati romantičnu komediju. Harry je uzdahnuo već jedući svoje kokice i zaista je djelovao pomalo umorno, pretpostavljam da je jednim dijelom za to zaslužno slikanje sa fanovima ispred kina koje je trajalo oko 2o minuta. Ja sam se cijelo vrijeme držala po strani jer nisam željela da budem suočena sa pitanjima na koja još uvijek nisam željela dati odgovor. Zapravo plašila sam se dati ga jer sam svjesna da je onda gotovo i zvanično ću biti proglašena Harryevom djevojkom. To zaista zvuči čudno. Nismo mnogo razgovarali ali smo zato razmijenili nekoliko neobičnih i simpatičnih pogleda sve dok film napokon nije počeo.
Baš kada su se svi primirili pokušavajući da svu svoju koncentraciju preusmjere na film, za Harrya i mene su razgovor i prepirka tek počeli. Harry je kao muškarac naravno bio na Benjaminovoj strani braneći njegovu uvjerenost u to da može natjerati djevojku da se zaljubi u njega u samo 1o dana, a što je najgore, sve je to dio opklade... Ja naravno nisam mogla ništa drugo nego da stanem na stranu Andie iako uopšte nisam smatrala da ijedan dečko zaslužuje da ga neko koristi za pisanje članka u časopisu. Pa dobro neki i zaslužuju....Ali naravno ne i Harry koji izgleda tako slatko dok se prepire sa mnom i brani muškarce iako vrlo dobro znam da uopšte ne podržava to što je Benjamin uradio. Ustvari kad bolje razmislim on je stručniji od Benjamina jer je mene uspio osvojiti i za manje od 1o dana...Barem mislim da je tako.
Xxx: Hej vas dvoje tiše malo.
Smeđokosi dečko sa podignutom kosom i naočarama koje mi i nisu izgledale baš kao da se nose zbog dioptrije, prije bih rekla da voli neki štreberski izgled nas je prostrijelio pogledom pokušavajući da njegovo upozorenje kaže što tiše. Nekoliko prisutnih koji su sjedili blizu nas su se okrenuli i klimnuli glavom vjerovatno nam dajući do znanja da se slažu s tim dečkom. Ja sam zagrizla dojnju usnu pokušavajući da se suzdržim od smijeha, a Harry im je svima uputio jedan 'opasni' pogled pa su se svi okrenuli shvativši da ga ne mogu uplašiti. Ja sam ga pogodila kokicom, a on se nasmijao dovoljno glasno da izazove uzdisaje ostalih gledalaca i odmahivanje glavom s njihove strane. Okej, ne bi me čudilo da nas na kraju izbace.
Ariel: Hajde smiri se sad, hoću da pogledam film do kraja.
Harry: Ionako znaš već kraj, rekla si da si gledala, a i ja sam. Što znači da možemo ići.
Pogledala sam prema njemu pokušavajući da jezikom uklonim komadić kokice koji mi se zaglavio između kutnjaka.
Ariel: Harry to sam znala i kada smo birali film što znači da sam sjela ovdje kako bih pogledala cijeli film. Ponovo.
On je samo prevrnuo svojim zelenim očima čija se boja zbog slabog osvjetljenja i nije baš dobro mogla vidjeti. Nasmijala sam se preusmjerujući svoju pažnju ponovo na film i prislanjajući slamku na koli usnama. Baš u trenutku kada sam uzela jedan gutljaj Harryeva ruka je polako prešla preko mog bedra i meni se kao posljednjoj budali zaletjela kola i počela sam da kašljem. Harry je počeo da se smije ali onako od srca tako da je cijela prostorija odjekivala njime u pratnji sa mojim kašljem. Svi su pogledali prema nama po barem 5o. put večeras, a ja sam uporno pokušavala da zaustavim kašalj dok me je kola rezala ali ujedno i golicala cijelom dužinom grla. Svi su namrgođeno počeli da odmahuju glavom, a ja sam tek tad primijetila da su mi usput i kokice pale te se pola pakovanja prosulo po podu. Kada sam napokon došla sebi Harry me počeo tapšati po leđima, a ja sam ga samo prostrijelila pogledom briući suze koje su mi skoro počele teći iz očiju zbog kašlja. Neki su još uvijek gledali u nas i bilo je očito da smo mi večeras bili upadljiviji nego sam film. Uzdahnula sam mašući rukom u pokušaju da osvježim samu sebe.
Xxx: Molim vas ili se utišajte ili napustite jer ima i onih kojima se gleda film.
Nakon par trenutaka sam shvatila da to zapravo govori kratko ošišana starija gospođa ispred nas i samo sam se pitala šta ona radi na ovakvoom filmu koji je po meni više za...Tinejdžere? Harry je i nju samo prostrijelio pogledom bacajući kokicu u vazduh i spretno je hvatajući ustima. Ja to nisam željela pokušavati iz više razloga. Kao prvo nikad nisam bila spretna i više puta sam pokušavala takvo nešto sa smokijem ili kokicama i od možda 4o pokušaja ja uhvatim 2. Drugi razlog je to što bi mi se Harry mogao smijati i ja bih se em postidila i em bismo ponovo privukli pažnju, a to zaista ne želim jer mi crvenilo sa obraza zbog onog maloprije još uvijek nije nestalo. I još jedan razlog je to što bih mogla tom kokicom koja je namijenjena za moja usta mogla pogoditi nekoga udaljenog 3 reda od mene. To je zaista moguće. Otpila sam još jedan gutljaj kole pokušavajući da malo stabilizujem grlo koje kao da sam čistila šmirgl papirom...Pogledala sam prema Harryu koji je prelazio prstima preko usana očito pokušavajući da prikrije vragolasti smiješak koji ne skida cijelo veče. Primijetio je moj pogled pa mi je uputio jednako vragolasti pogled kao i smiješak i namignuo.
Ariel: Znaš, ovo uopšte nije smiješno.
Naravno lagala sam jer sam se iskreno i ja jedva suzdržavala, a da ne prasnem u smijeh iako sam ja ta koja je maloprije uzbunila sve prisutne. Dobro i Harry je pripomogao.
Harry: Pa nisam ja kriv što moji dodiri tako burno utiču na tebe.
Otvorila sam usta u šoku gledajući oko sebe kako bih se uvjerila da niko nije čuo to što je upravo rekao. Niko za divno čudo nije gledao u nas i nisam sigurna da li je to zaista zato što ga nisu čuli ili zato što se previše srame da bi nam dali do znanja da su čuli. Prevrnula sam očima i zatim prostrijelila pogledom tog preslatkog kovrdžavog dečka pored sebe.
Ariel: Ha-ha-ha. Ako nisi znao gospodine Umišljeni, nakašljala sam se zbog kole, a ne tvog dodira.
Pokušavala sam da pričam što je tiše moguće ali mislim da nije bio isti slučaj i sa Harryevim smijehom. Ipak, na neki način sam osjetila olakšanje zato štoo su svi oguglali na nas i uopšte se ne uzbuđuju previše. Mislim da jedva čekaju da dođe neko osiguranje i istjera nas napolje, a ne bih se čudila i da se to zaista dogodi. U tom trenutku je Harryeva topla ruka ponovo dolutala do mog bedra lagano ga stišćući, a ja sam istog trenutka poskočila u mjestu.
Harry: Jesi li sigurna?
Nisam željela da pogledam u njega i suočim se sa njegovim zadovoljno-vragolastim smiješkom pa sam samo odmakla njegovu ruku iako to nisam željela i počela se praviti kao da gledam film. Uopšte više ne znam ni šta se dešava i iako sam mnogo puta gledala taj film i sama i sa Jenn, Emm, Vicky kao i drugaricama iz osnovne škole ne mogu uopšte da se prisjetim daljeg odvijanja radnje. Mislim da vrlo dobro znam ko je uzrok tome.
Baš kada sam pomislila da se napokon primirio, osjetila sam njegovu ruku iza mojih leđa kao i njegove usne odmah negdje kod mog uha. Cijelo tijelo mi je istog trenutka bilo pod opsadom hiljada trnaca koji kao da su igrali po mojoj koži. Nikada neću shvatiti zašto sam uvijek toliko pod njegovim uticajem.
Harry: Priznaj da je ipak bila bolje ona moja ideja da ostanemo u tvojoj sobi, hm?
Raširila sam oči i progutala knedlu pokušavajući da ga laganim pritiscima ruku na njegova prsa odgurnem.
Ariel: Harry...
Mogla sam da čujem njegov tihi smijeh koji je rasipao njegov vreli dah po mojoj naježenoj koži.
Harry: Priznaj...
Okrenula sam glavu prema njemu ali s obzirom da mi je bio jako blizu odmah sam se susrela sa njegovim usnama i očima te sam brže bolje vratila glavu u prijašnji položaj.
Ariel: Neću...
Još mi se više privukao naslanjajući ponovo ruku na moje bedro i igrajući se drugom rukom sa mojom kosom.
Harry: Priznaj...
Spustio je jedan topli i zavodljivi poljubac na moj obraz, a ja sam se trznula u mjestu osjećajući sve veću potrebu da ga poljubim onako strasno. Ipak iako je vrijeme za to, mjesto nažalost nije.
Ariel: Harry prestani...
Harry: Hoćeš da prestanem?
Naravno da ne...Spustio je još jedan poljubac na prelaz između mog lica i vrata pritom koristeći i jezik tako da sam se osjećala još gore u pozitivnom smislu, ako to uopšte ima smisla.
Harry: Hm?
Odjednom kao da je i njegov miris postao jači, jednostavno sam se počela osjećati kao osoba koja je navučena na jednu jako opasnu drogu. Njega. Ne čekajući moj odgovor samo je nastavio da spušta strasne poljupce i na moj vrat i sva sreća pa smo bili u zadnjem redu. Ipak to nije spriječilo one pored nas da nas čudno pogledaju.
Harry: Hajde okreni to prelijepo lice prema meni pa da te normalno poljubim.
Ariel: Harry...Gledaj film, molim te...
Počela sam osjećati kako mi se dlanovi znoje i potpuno sam zaboravila na to da su se mama i tata zapravo do sad mogli i vratiti kući. Ma nisu, znam koliko njihove glupe večere traju, a i oni su svakako spominjali i nekakvu šetnju. Osjetila sam malo olakšanje ali tome nimalo nije doprinosilo Harryevo ponašanje koje me je dovodilo do ludila. Ponovo u pozitivnom smislu.
Ariel: Harry molim te...
Harry: Šta?
Ja sam napokon pogledala prema njemu strijeljajući ga pogledom, a on se nasmijao i iskoristio priliku kako bi prislonio svoje tople i vlažne usne na moje. Nisam imala snage, a ni volje da se borim pa sam se samo prepustila te otvorila usta dok je njegov jezik polako ulazio u njih.
Poljubac je vremenom postajao sve strastveniji, a Harry je počeo da se migolji u sjedištu. Cijelo vrijeme je prelazio rukom preko mog bedra, a ja sam jednu ruku ispreplela sa njegovom mekanom kosom.
Odjednom se začuo glasan uzvik žene koja sjedi pored Harrya i naše usne su se polako razdvojile kako bismo zajedno sa svim ostalim pogledali šta se dešava. Po prvi put večeras, pažnja nije bila usmjerena na nas dvoje i to je bilo poprilično neobično. Odjednom, ta situacija se naglo promijenila kada je ta žena uputila ljutiti pogled Harryu. Svi su ponovo pogledali prema nama, a Harry je polako sklonio ruku sa mog koljena i okrenuo se više prema tamo kako bi shvatio u čemu je stvar. Odjednom mi je za oko zapala prevrnuta kola koja je očito curila u krilo od te gospođe. Što je najgore od svega, to je bila Harryeva kola. Oh....Stavila sam ruku preko usta kako bih se suzdržala od glasnog smijanja, a Harry je zbunjeno počeo da pravi neobične pokrete rukama dok su svi kao i u toku cijele večeri kada smo u pitanju nads dvoje počeli da mašu glavama.
Harry: Izvinite.
Harry je spustio kolu na pod i blago se nasmiješio ženi kojoj je očito bilo do svega osim do smijeha. Pod ovim 'svega' mislim i na to da je sigurno poželjela u tom trenutku Harrya izdarati kišobranom ili nečim sličnim ili jednostavno prosuti ostatak kole na njegovu kovrdžavu kosu. Napokon je pogledao prema meni i očima mi pokazao prema vratima. Klimnula sam glavom i polako ustala zajedno s njim i svi su se ponovo okrenuli prema nama dok im se na licima moglo primijetiti olakšanje. Usput sam mogla da čujem i nekoliko komentara kao npr. 'Eno ono dvoje odoše', 'Hvala Bogu', 'Eh, sada s mirom možemo pogledati ostatak filma'....Harry je uvatio moju ruku i polako smo krenuli prema izlazu kada se začula muzika kao i negodovanje među gledaocima. Polako smo se okrenuli i shvatili da je zapravo kraj filma. Oboje smo se nasmijali i brže-bolje izašli prije nego što nas se dočepaju.
Harry: Mislim da će im svima ova veče biti nezaboravna.
Prevrnula sam očima još više se pribijajući uz njega.
Ariel: Da, tako nezaboravna da će morati ponovo pogledati ovaj film kako bi shvatiti šta se u njemu dešava...
Harry: u slučaju da ga nisu pogledali 5o puta kao ti.
Značajno je pogledao prema meni očito prikrivajući svoj vragolasti i provokativni smiješak, a ja sam ga samo gurnula laktom.
Ariel: I ti si ga gledao više puta, rekao si to.
Umjesto odgovora ili nekog prigovora, samo je izvukao ruku iz moje te je prebacio preko mojih ramena sasvim me pribijajući uz svoje tijelo i spuštajući jedan poljubac na moju glavu. Samo sam se nasmiješila prislanjajući glavu na njegova prsa. Nismo bili samo u hodnjiku ali nisam imala volje da se odvojim od njega. Prosto ne mogu i nije me briga ko će nas vidjeti...Jednostavno, ponekad se pitam kako bi moj život izgledao bez njega...Da me mama i tata ono veče nisu pustili na zabavu, nikad ga ne bih ni upoznala i zaista je ironično reći da su oni zapravo zaslužni što smo Harry i ja danas zajedno. Nasmijala sam se razmišljajući i o tome kako sam pridodavala malo pažnje 1D-u kada bi Em pričala o njima i samo sam željela da prestane jer bi mi se na kraju sve zbrkalo u glavi, a zapravo nisam imala pojma da će jedan od članova biti moj dečko...Tačnije, nešto mnogo više od dečka. Osoba koja je promijenila i mene i moj život.
Harry: Znaš, sad bih ja tebi trebao reći da ono nije smiješno.
Prevrnula sam očima ne želeći da mu kažem koji je pravi razlog mog smijeha. Polako smo izašli na hladni januarski vazduh i istog trenutka me je zaslijepilo nekoliko bljesaka sa fotoaparata. Mislila sam da će se Harry možda odvojiti od mene kako bismo se i dalje pretvarali da smo samo prijatelji ali se to nije dogodilo i on me je uhvatio za ruku te povukao prema njegovom autu.
Xxx: Da li je ovo zvanična potvrda da ste vas dvoje u vezi?
To je bilo jedno jedino pitanje koje sam uspjela u potpunosti da razumijem jer je tu bilo barem 5-6 novinara koji su cijelo vrijeme nešto pričali, a priključili su im se i fanovi. Stisnula sam oči spuštajući glavu na Harryevu jaknu sve dok se nismo zaustavili pored auta i čim mi je otvorio vrata, odmah sam ušla unutra čekajući njega da učini isto. Otvorio je vrata od vozačevog mjesta i odjedanput sam pored sebe začula udarac. Pogledala sam prema prozoru i ugledala neku djevojku koja me je slikala dok je još jedna pored nje kucala u prozor. Prekrila sam lice rukama i sva ta buka je počela da mi stvara glavobolju. Ništa nisam mogla da razumijem sve i da sam željela i imala sam osjećaj kao da ih se sve više pojavljuje niotkuda. Zašto Harry dovraga ne ulazi unutra?
Harry: Da, ona je moja djevojka!
Sklonila sam ruke sa lica i iznenađeno pogledala prema njemu i sekundu nakon što je to rekao nastala je još veća buka tako da sam imala osjećaj kao da sam upala u košnicu. On je napokon sjeo i zatvorio vrata paleći auto i gledajući iza nas kako bi krenuo u rikverc.
Ariel: P-pa...
Harry: Ššš...
Polako smo krenuli, a novinari i fanovi su počeli da se sklanjaju i na taj način nam prave put. To me je pomalo začudilo jer sam gledala dosta videa gdje neka poznata ličnost odlazi u autu i tu se radi bukvalno o bacanju i sve izgleda kao da nikoga nije briga da li će izaći živ odatle. Kako god, drago mi je što nismo došli u takvu situaciju.
Ariel: Šta ššš, rekao si to bez da razgovaraš sa mnom.
Izašao je na autoput povremeno skrećući pogled prema meni.
Harry: A o čemu bismo razgovarali? Ariel vrijeme je da znaju.
Uzdahnula sam te prošla rurukom kroz lokne...Tačnije ono što je ostalo od njih s obzirom da su 2h bile slijepljene između sjedišta i mojih leđa.
Ariel: Pa da ali nisam spremna na to....Na novinare, fanove pitanja...Na to da svijet zna za mene. To nije jednostavno za mene i po vrgh svega sada će početi da povezuju gluposti i na kraju će svi znati da mi roditelji ne daju da budem s tobom. Harry to je za nas tragedija, a za njih će biti savršen način da popune po nekolika lista u časopisima i da dobiju 'hot' temu u emisijama...Ne znam ni ja čemu. Iskorištavaće našu nesreću u ljubavi.
Pogledao je prema meni i mogla bih reći da je možda čak bio malo ljut.
Harry: Ariel, mi nismo nesrećni u ljubavi.
Naslonila sam glavu na sjedište i pogledala kroz prozor, trepćući mnogo češće nego što je to normlano kako bih se riješila svog tog blještavila pred očima.
Ariel: Nisam mislila tako...Pa znaš na šta mislim...Zabranjena ljubav.
U tom trenutku je jednom rukom dohvatio moj obraz i nježno ga pomazio što me je istog trenutka na neki način umirilo.
Harry: Uskoro nam ništa neće biti na putu i onda ćemo ih mi natjerati da pišu o tome.
Nasmijala sam se i prevrnula očima po vjerovatno barem stoti put večeras. Okej, definitivno moram smanjiti s tim, mislim da i nije baš najljepša navika. To zapravo radim još od osnovne škole i nastavnica fizike mi je uvijek govorila kako mi oči zbog toga mogu ostati izokrenute negdje na stranu što joj ja naravno nisam vjerovala. Mislim da takvo nešto ne 'pali' kod djece uzrasta barem od 8 godina pa nadalje.
Narednih 1o-ak minuta vožnje smo proveli u tišini, a ja sam u sebi osjećala ogromnu uzbuđenost zbog činjenice da sada svi znaju za Harrya i mene. To je na neki način šok i uporno pokušavam da iz same sebe izvučem odgovor na pitanje da li sam spremna na to.
S obzirom da sam gledala kroz prozor nije mi trebalo dugo da shvatim da smo u nekom drugom kraju Londona i da moje naselje nije ni blizu. Pogledala sam prema Harryu koji je očito bio zamišljen i izgledao je zaista slatko dok mu je jezik stalnoo bio na uglu usana.
Ariel: Zar me ne voziš kući?
Pomjerio je jezik i preko ostatka usana, a onda je napokon pogledao prema meni mada samo na trenutak s obzirom da smo bili na veoma prometnoj ulici.
Harry: Ne. Rekao sam ti da radimo što i svi parovi, moramo poštovati proceduru.
Proceduru? Nasmijala sam se te počela razmišljati šta bi to neki sasvim običan par po proceduri uradio nakon odlaska u kino...Kroz glavu mi je prošlo više opcija ali nijednu nisam željela reći Harryu jer sam se plašila da bih se mogla osramotiti.
Ariel: I šta nam ta procedura onda nalaže da učinimo?
Uzdahnuo je i slegnuo ramenima dok se jedan slatki osmijeh igrao sa njegovim usnama.
Harry: Odemo na večeru?
Klimnula sam glavom sva srećna što sam se ipak suzdržala ne govoreći Harryu svoje opcije. Vbaš u trenutku kada sam pomislila kako bi to bilo lijepo kroz glavu su mi prošli mama i tata kao i mogućnost da su se već vratili kući.
Ariel: A možda da ipak ne idemo? Ne želim zakasniti kući, zaista mi ne treba još problema s mojima.
Harry: Ma ne brini, odraslima treba dosta vremena za te večere.
Odlučila sam da se neću protiviti, vjerovatno najviše zbog toga što sam željela provesti što više vremena sa Harryem. Čak i po cijenu na zakasnim kući.
Ariel: Ali onda samo bez italijanskih restorana.
Nešto što mi najmanje treba jeste da završim sa Harryem u istom restoranu gdje su i moji roditelji. Baš bi bilo 'super' da isto veče kada Harry obistini našu vezu završim u novinama dok me mama i tata odvlače od njega. Nasmijao se vjerovatno misleći kako ne volim italijansku hranu i prije nego što sam dobila bilo kakav odgovor od njega prošao je kroz kosu koja je nakon toga izgubila svoj prethodni oblik.
Harry: Ne brini, nisam mislio da idemo u neke te pooznate restorane, možda bi bilo bolje da jednostavno odemo na pizzu.
Pogledala sam iznenađeno prema njemu i s obzirom da je njegov osmijeh naglo nestao, pretpostavila sam da sam na pogrešan način reagovala izazivajući ponovo nesigurnost s njegove strane.
Harry: Um, ako ne želiš onda ćemo otići...
Ariel: Ne, ne, ne!
Kao neka budala sam podigla ruke dajući mu do znanja da ćuti izazivajući ovoga puta iznenađenost s njegove stra. Brzo sam spustila ruke te počela noktima čupkati holahopke, a to je bilo gotovo nemoguće jer su bile čvrsto prilijepljene za moju kožu.
Ariel: Onako sam reagovala jer mi se sviđa tvoja ideeja, a nisam očekivala takvo nešto. Zaista ne volim one skupe restorane u kojima se moramo ponašati kao neke uštogljene budale tako da pizza definitivno ostaje.
Nasmijao se i bilo je očito da je zajedno sa tim osmijehom u njega ušlo i olakšanje. Mrzim kada u ljudima stvaram neugodan osjećaj i što je najgore u većini slučajeva je to nenamjerno.
Nakon još nekih 5 minuta vožnje smo se zaustavili ispred neke pizzerie koja je izgledala više skromno nego luksuzno i to mi se sviđalo. Stvar koja mi se sviđala više i od toga bila je činjenica da me Harry koji je inač poznat i naviknut na luksuz doveo tu. Sada zaista izgledamo kao obični par, a to je ono što želim isto kao i on.
Veče je lijepo odmicala i po načinu na koji se osoblje pizzerie odnosilo prema Harryu kao i on prema njima, zaključila sam da on zapravo često svraća na to mjesto. Vjerovatno na taj način pokušava da pobjegne od svega i ponaša se kao najobičniji dečko.
Kako god, pizza mi se jako sviđala i tek kad sam je počela jesti sam shvatila da umirem od gladi. Unutra nije bilo mnogo gostiju osim nekoliko starijih muškaraca koji definitivno nisu previše pažnje pridodavali Harryu. Nakon onako burnog provoda u kinu, večera je bila poprilično opuštajuća kao i razgovori koje smo Harry i ja vodili. Nismo spominjali probleme ni slične gluposti nego smo samo razgovarali o nekim stvarima koje bismo voljeli učiniti u životu, stvarima kojih se plašimo kao i onima koje volimo. Tako sam uspjela da saznam neke sitnice o Harryu kao što je npr. to da najviše voli jesti običnu pizzu bez bilo kakvih priloga, kao i to da čuva odjeću i stvari iz djetinjstva koje se trenutno nalaze u Holmes Chapelu. Obožava banane ali ne i sladoled i kolač od njih, a kad je bio mali jednoj djevojčici koja mu se sviđala je makazama odrezao povelik komad kose. Mislim da ni sam zapravo ne zna šta je pokušavao, a ja sam mu zaprijetila da se od sad ne približava mojoj kosi. On je isto tako saznao da ja nikad nisam bila na roller coasteru i morala sam da mu obećati da ću ići sa njim. Takođe sam mu ispričala kako sam jednom povratila nakon što sam jela pahuljice i od tada ih više nikada nisam jela unatoč činjenici da je uzrok povraćanju bio virus. Pokazala sam mu i ožiljak na dlanu koji je nastao kada sam prvi put otišla u školu i kada su me neki veliki klipani gurnuli tako da sam završila na tvrdom betonu i usput mi se veliki komad stakla zaboo u kožu. Harry se odmah iznervirao raspitujući se za njihova imena, a ja sam počela da se smijem zamišljajući kako bi to izgledalo kada bi ih našao i napao zbog toga što su prije 1o godina gurnul jednu za njih potpuno neibutnu djevojčicu.
Sve u svemu, veče je prošla zaista prelijepo i pitala sam se zašto nikada prije nismo učinili nešto slično.
Na povratku kući je ponovo nastala tišina i ne znam zašto se to dešava svaki put kada uđemo u auto. Nadala sam se da je samo u pitanju Harryevo nastojanje da se skoncentriše na vožnju....Igrala sam se sa vrhovima kose koji su bili skoro sasvim ispravljeni. Mislim da ću zaista morati početi koristiti više laka za kosu iako ga prosto mrzim jer imam osjećaj kao da mi se kosa pretvori u plastiku. U misli mi se ponovo vratilo pitanje koje me muči cijeli dan i nisam bila sigurna da li da ga postavim jer nisam željela da pokvarim veče. Želim da završi jednako lijepo kao što je i počelo i trajalo. Ipak, moja znatiželja je bila jača i samo sam se nadala da će odgovor biti bezazlen.
Ariel: Uhm, sjećaš se da si me zvao sinoć...Tačnije noćas?
Pogledala sam ga kraičkom oka primjećujući kako mu se obrve polako skupljaju, a dojnja usna biva stisnuta između biserno bijelih zuba. Nakon što sam mislila da mi neće odgovoriti na licu mu se napokon pojavio mali nervozni smiješak, a ubrzo je tišinu prekinuo i taj njegov neodoljivi glas u kojem naprosto uživam.
Harry: Ariel nisam bio toliko pijan.
Nasmijala sam se prelazeći rukom kroz kosu i sklanjajući pramenove koje se nisam ni trudila ponovo pričvrstiti šnalom koja je vjerovatno spala negdje na sredinu kose. Sada ću svakako kući.
Ariel: A znam, samo sam željela da provjerim.
Zapravo nisam znala jer ljudi često u takvom stanju ne znaju šta rade. Kako god, bilo mi je drago što se sjeća ali mi njegova nervoza nije pomagala oko skupljanja hrabrosti i postavljanja pravog pitanja.
Ariel: A zašto si pio?
Mislila sam da je možda bolje da pogledam prema njemu ali sam odustala od ideje u trenutku kada je on to učinio zaključavajući svoj tamni zeleni pogled na meni. Na svu sreću morao je ponovo pogledati prema cesti, a po načinu na koji se počeo pomijerati u sjedištu sam mogla primijetiti da je nervozan.
Harry: Pa...
Ariel: Vidi, ne želim da budem njuškalo, samo sam mislila da se možda nešto loše desilo...Znam da nemaš baš naviku da često piješ...Barem te do sad još nisam vidjela u takvom stanju.
Uzdahnuo je i prošao rukom kroz kosu dok je drugom čvrsto ržao volan pokušavajući da pogled održi prikovan za put.
Harry: Ne volim to baš često raditi ali ponekad kad se osjećam usamljeno...
Usamljeno? Pogledala sam prema njemu sklanjajući sada već poprilično dosadnu kosu iza ušiju. Auto se polako zaustavilo i mislila sam da je možda stao negdje uz put ali sam tek tada shvatila da se ustvari nalazimo ispred moje kuće. Nisam bila sigurna šta da uradim i on se u tom trenutku okrenuo na stranu prema meni. U očima mu se mogla vidjeti neka vrsta tuge i to je izazvalo isti osjećaj i sa moje strane.
Harry: Nismo se vidjeli 15 dana, to znaš...I juče smo sasvim malo vremena proveli zajedno...Jednostavno, sve je to bilo previše za mene jer mi užasno nedostaješ i potrebna si mi. Imam osjećaj da nikada nismo u potpunosti uživali jedno u drugome i to mi se ne sviđa. Želim da živimo zajedno, provodimo slobodne dane izležavajući se po krevetu i pričajući o glupostima...Želim da zapalimo kuhinju u pokušaju da napravimo nešto kopmlikovanije od kajgane i želim da se svađamo oko gluposti i kasnije sve to izgladimo u razmjenjivanju nekuh nježnosti.
Naglo je spustio pogled i ponovo se namrštio, a ja sam počela da osjećam peckanje u očima znajući da su u pitanju suze.
Harry: Znam da sve to možda zvuči glupo ali tako se osjećam i sinoć sam užasno želio da te vidiim, a znao sam da je to nemoguće pa je jedina utjeha bilo piće. Žao mi je...
Ispružila sam ruku i nježno ga pomilovala po obrazu dok se njegov pogled polako popeo da mog lica. Već s nekolike suze lagano klizile niz moj vrat i nisam mogla da vjerujem da je upravo izgovorio nešto o čemu ja uvijek razmišljam, maštam...
Ariel: Nema ti zbog čega biti žao...I ja se tako osjećam i...
Odjednom se odmakao od mene i izašao iz auta, a ja sam ostaala u nepomičnom položaju i ruka mi je još uvijek bila u zraku unatoč činjenici da Harryevom licu nema ni traga. Nisam bila sigurna šta se dešava i počela sam da u glavi premotavam svoje riječi nadajući se da nisam rekla nešto čime sam ga uvrijedila. Uskoro se pojavio na mojoj strani auta nakon čega je otvorio vrata, uhvatio me za ruku i ja sam nespretno izašla napolje nakon čega me je on iz sve snage zagrlio. Nasmiješila sam se srećna što je imao takvu bezazlenu i slatku namjeru koja je ujedno u meni pojačala sve emocije koje su ionako bile uzburkane tjerajući moje tijelo da se lagano trese. Znala sam da uzrok tome nije hladnoća.
Harry: Volim te.
Stavila sam ruke na njegove obraze te odjedanput pritisnula svoje usne na njegove tek tada shvatajući koliko je zapravo lakše ljubiti se s njim kada obujem štikle. On je svoje ruke još uvijek držao čvrsto obgrljene oko mog struka i kroz cijelo tijelom mi je stalno prolazila neka toplina koja je bila sušta suprotnost toj hladnoj januarskoj noći. Kada su nam se usne napokon odvojile iz tog neurednog polhjupca punog emocija, pogledala sam ga u njegove zelene pomalo suzne prelijepe oči koje su govorile više od 1ooo riječi.
Ariel: Volim i ja tebe.
Nasmiješio se i prislonio čelo uz moje dopuštajući vrhovima naših noseva da se blago dodiruju.
Harry: Jednog dana ćemo sve ono ostvariti, zar ne?
Klimnula sam glavom bez razmišljanja i iskreno nadala sm se da je to istina. Jednostavno, ne mogu sebe zamisliti ni sa kim drugim soim Harryem i mislim da nikada nikoga neću moći voljeti kao njega. Spustio je još nekoliko poljubaca na moje usne nakon čega smo se ponovo čvrsto zagrlili i ja sam spustila glavu na njegovo rame duboko uzdišući kako bih mogla da se cijelu noć prisjećam njegovog mirisa.
Ariel: Moram ići.
Tek nakon par trenutaka je napokon reagovao opuštajući svoj stisak i omogućujući našim pogledima da se susretnu.
Ariel: vidimo se sutra.
Oblizao je svoje rumene usne prosto savršenog oblika i klimnuo glavom sputašjući jedan nježni poljubac na ugao mojih usana. Nevoljko smo se odvojili jedno od drugoga držeći prste ruku još malo spojenima. Kada sam izgubila svaki kontakt sa njim stala sam uz ogradu gledajući ga dok polako ulazi u auto nakon što mi je mahnuo i poželio laku noć. Kada sam ga napokon izgubila iz vida osjetila sam olakšanje što još uvijek nema tatinog auta. Prilikom ulaska u kuću osjećala sam se kao neki tajni agent koji obavlja misije dok roditelji bezbrižno uživaju u večeri i šetnju misleći kako njihova dobra kćerka spava u sobi. Zadovoljno sam se nasmijala i počela da uklanjam dokaze maštajući o Harryu i odlasku u krevet.
.... ........ ......
_____Dan kasnije____
Xxx: Hej, pa gdje si ti?
Jedan meni nepoznat i plavokosi dečko je počeo da se kreće prema nama i nisam bila sigurna kome se tačno obraća sve dok Jennifer nije raširila ruke i zagrlila se s njim. Vicky, Emily i ja smo razmijenile zbunjene poglede nestrpljivo čekajući da flertovanje sa tim poprilično slatkim dečkom završi pa da nam naša drugarica objasni šta se dešava.
Xxx: Kako je bilo u školi?
Ona se zacrvenila i brže bolje spustila pogled dok se on zavodljivo igrao sa pramenom njene kose. Opa.
Jennifer: Heh, pa nije loše. Tebi?
Xxx: Pa osim što sam cijelo jutro razmišljao o tebi, ništa posebno se nije dešavalo.
Vicky, Emily i ja smo otvorile usta u čudu, a mislim da ni Jennifer nije baš bila spremna na takav njegov odgovor. Ppočela je da kašljuca i migolji se u mjestu izgledajući zaista smiješno ali i simpatično. Vjerovatno nije znala šta da mu kažem, a iskreno ne bih ni ja znala da sam na njenom mjestu.
Emily: Pa zar ga nećeš upoznati sa svojim najboljim prijateljicama Jenn?
Mislim da je Emily pokušavala preokrenuti tu neugodnu situaciju i po Jenniferinom izrazu lica se moglo vidjeti da joj je zahvalna na tome. Dečko nam se nasmiješio i vrlo samouvjereno pružio ruku. Bilo je očito da nije baš stidljiv...
Xxx: Ja sam Greg.
Rukovala sam se s njim i izgovorila ime prije nego što je prešao na Vicky i Emily. Uputila sam Jennifeer značajan pogled ali ga je ona samo ignorisala te stala pored Grega.
Jennifer: Upoznali smo se preko raspusta na jednoj fudbalskoj utakmici.
Otkud nje dovraga na fudbalskoj utakmici? U tom trenutku sam kao neka budala pogledala Gregovo tijelo dolazeći do zaključka da sigurno trenira fudbal.
Greg: Pa idemo li onda?
Čim je izgovorio tu rečenicu i pogledao prema Jennifer, Emily, Vicky i ja smo u isto vrijeme izgovorile 'Gdje?'. Njih dvoje su nas iznenađeno pogledali i Jennifer je očito bila iznervirana zbog toga što smo učinile. Dobro, trebale smo držati jezik za zubima. Ne želimo valjda da njen deč...Čekaj malo, da li joj je on dečko? Šta je sa Mikeom? Mislim on joj nikad nije ni bio dečko ali je bila zaljubljena u njega preko ušiju. Kako god, nadam se da ćemo što prije dobiti odgovore na pitanja kojih ja u glavi trenutno imam na pretek.
Jennifer: Pa...Idemo u malu šetnju.
Emily i ja smo klimnule glavom i mislim da je Vicky željela da još nešto kaže ali sam je ja na svu sreću na vrijeme upozorila lagano je drmnuvši laktom.
Greg: Vidimo se onda cure.
Polako su počeli da se udaljavaju, a u trenutku kada je Greg gledao negdje na stranu, Jennifer se okrenula prema nama i prešla rukom preko vrata dajući nam do znanja da će nam otkinuti glave. Oh, lijepo. Nas tri smo se nasmijale i baš kad je Emily krenula da kaže čitavu teoriju o ovome što se upravo dogodilo, začuo se prodoran zvuk motora koji nam se približavao i sve tri smo se sklonile u stranu kako nas ta neoprezna buda koja je tu vjerovatno došla da se folira među gimnazijalcima ne bi pogazila. Polako sam se okrenula i istog trenutka mi je srce zastalo jer se taj motor kretao ravno prema meni. Brzo sam se pomjerila unazad i on se zaustavio neposredno ispred mojih nogu tako da me je samo par centimetara spasilo od zgnječenih prstiju. Stavila sam ruku na prsa nakon što dsam ispustila jedan vrisak i samo sam čekala da dođem sebi, uravnotežim disanje i onda ga gurnem sa tog čuda koje me uvijek podsjeća na Lea. Već nekoliko previše radoznalih srednjoškolaca se zaustavilo kako bi vidjeli šta se dešava i to me nije sprječavalo u tome da tu budalu neučim lekciju.
Ariel: kretenu jedan retardiran, pšta radiš!? Znaš li ti da si mi upravo mogao pogaziti noge?!
Mogla sam samo da čujem jedan prigušeni smijeh ispod kacige i tek kad sam u potpunosti podigla pogled u meni se počela pojavljivati neka sumnja koja svejedno nije u potpunosti uništila strah u meni i potrebu da se derem.
Ariel: Šta je smiješno?!
U tom trenutku je taj dečko skinuo kacigu i odmah zatim protresao bujnu kovrdžavu kosu čiji je miris dopirao do mene. Pogledao me je ravno u oči ne skidajući vragolasti osmijeh koji se još od sinoć igra sa njegovim prelijepim rumenim usnama. Svi oni koji su možda planirali otići su sada promijenili mišljenje shvativši da tu očito nije u pitanju samo potencijalna nesreća.
Harry: Ti ljubavi.
Ariel: Harry?
Ubrzano kucanje srca od maloprije je počelo da se vraća, a ja sam nekoliko puta trepnula nadajući se da je to stvarnost jer mi se u glavi vrtila mogućnost da me je motor možda zaista udario i sada sam u komi zamišljajući tu 'nesreću' na onaj način na koji mi više odgovara.. On se ponovo nasmijao i oblizao svoje punačke usne.
Harry: Glavom i bradom.
Uzdahnula sam u tom trenutku se ne obazirući na Emilyin i Vickyin smijeh kao i šaputanje okolnih posmatrača. Mislim da u posljednje vrijeme imam i previše publike, a to je nešto što uopšte ne volim.
Ariel: Pa, š...šta ti radiš ovdje?
Ponovo je prošao rukom kroz kosu ne silazeći s motora i iskreno nisam ni željela da to uradi jer je izgledao zaista savršeno. S obzirom da sam ga gledala isto kao i sve djevojke oko nas, mislim da su mnogi posumnjali u to da mi je dečko.
Harry: Pa bio sam u prolazi, a i idemo na isto mjesto pa sam mislio da te povezem.
U prolazu? Ma da...I još me želi povesti na mjesto koje je 5oo metara udaljeno od škole. Prevrnula sam očima odlučna da se suzdržim od komentara, a on mi je dao znak rukom da se penjem na motor. Okrenula sam se prema Vicky i Emily te im mahnula, a one su mi osim pozdrava uputile još stotinu znakova očima i rukama, a iskreno ništa od toga nisam uspjela da razumijem.
Harry: treba li ti pomoć?
Krenula sam da sjednem na motor ali me je on u tom trenutku uhvatio za lakat i nisam imala pojma šta se dešava. Uputila sam mu zbunjeni pogled, a on se namrštio i napravio neki neobičan izraz lica.
Harry: A poljubac?
Krenula sam da nešto kažem ali je umjesto riječi iz mojih usta izašao samo jedan izdah i Harry se odmah vragolasto nasmijao zadovoljan time što je uspio da me uhvati ovako nespremnu. Znala sam da je dosta pogleda bilo uprto u nas ali šta je tu je. Imam ogromnu potrebu da ga poljubim i plus već svi znaju, nemam se razloga ustručavati. Stavila sam ruku na njegovo rame i lagano pritisnula usne na njegove uživajući o osvježavajućem mirisu koji je izlazio iz njegovih usta. Brzo sam se odmakla svjesna da je bolje da završimo poljubac samo na tome, a on je uzdahnuo i nasmijao se nakon čega mi je dodao kacigu koju sam ja stavila i popela se na motor mnogo spretnije nego prošli put. Oko nas se nalazilo barem 3o-ak učenika koji su se pravili kao da nešto rade i pričaju o nečemu potpuno nevezanom za Harrya i mene i iskreno bili su loši u tome. Znala sam da je Harry navikao na to ali ja nisam i osjećala sam se pomalo neugodno.
Harry: Čvrsto se drži Julija.
Obamotala sam ruke oko njegovog struka, a on je upalio motor nakon čega smo se ubrzo udaljili od grupice za čije smo okupljanje upravo mi krivi.
Ariel: Mogao si mi zgnječiti prste!
Po vibriranju njegovog torza sam pretpostavila da se smije i to je istog trenutka izmamilo neki zaista čudni osmijeh i na moje lice.
Harry: Znaš da to nikad ne bih učinio. Ja sam malo spretniji na motoru nego što ti misliš.
Nakon te kratke vožnje smo se zaustavili pored sale ispred koje je bilo samo dvoje-troje tinejdžera pa sam pretpostavila da su ostali unutra. Harry je prvi sišao sa motra nakon čega me je obuhvatio oko struka i spustio na zemlju. Nasmijala sam se i skinula kacigu osjećajući poprilično olakšanje.
Ariel: Hvala.
Nakon što smo oboje skinuli kacige i nakon što je Harry zaključao motor uputili smo se ka Sali, a ja sam u stomaku počela osjećati leptiriće poput onih kad se tek zaljubiš. Par puta mi je kroz glavu prošla mogućnonost da mi možda samo kurla stomak ali sam se ipak uvjerila da nije u pitanju to.
Harry: To si odlučila da ćeš danas ti mene ignorisati?
Trgnula sam se iz misli i pogledala prema njemu, a na trenutak mi se učinilo da je pored mene sami anđel...Kovrdžavi anđel koji zbog svjetlosti sunca izgleda prelijepo i nekako nevino...Prevrnula sam očima nadajući se da neće spomenuti one moje izlive ljubomore od prekjuče.
Ariel: Naravno da ne iako si zaslužio, otkud ti to?
Nasmijao se i prošao rukom kroz kosu, očito da mu to danas zaista prija.
Harry: Pa možda zato što si ubrzala korak i ne želiš ni da pričaš sa mnom?
Uvijek kada razmišljam o nečemu počnem brzo hodati i ovoga puta sam to izgleda nesvjesno učinila. Uzdahnula sam stežući čvrsto svezani konjski rep i zalizujući nestašne pramenove koji me očito ne žele slušati.
Ariel: To ti se čini.
Ušli smo u dugi hodnjik koji je vodio do glavne prostorije i pred samo otvaranje vrata, Harry me zaustavio i prislonio usne uz moje uho pretvarajući one leptiriće iz stomaka u zečeve koji su počeli da skaču na sve strane.
Harry: Poslije sekcije ćemo napraviti jednu dužu vožnju.
Ideja mi se jako svidjela i željela sam klimnuti glavom ali sam se onda sjetila da tata dolazi po mene.
Ariel: Ali...
Harry: ne brini se, srediću da čas završi barem 1o-15 minuta ranije.
Na trenutak sam se zapitala da li možda ima mogućnost da čita moje misli. Nakon što je ostavio jedan vlažni poljubac na mom uhu i vratu napokon smo ušli unutra privlačeći pažnju nekoliko prisutnih koji su sjedili na strunjačama i među kojima je bio i Eric.
Eric: Heej.
Ja sam se nasmiješila i pozdravila ga blago podižući ruku nakon čega sam ponovo sjela negdje pozadi kao i prošli put. Harry ga je pozdravio onako na muški način te sjeo pored njega prethodno bacajući pogled na mene kako bi se vidjeo gdje sjedim.
Catherine: Khm, khm.
Trgnula sam se čuvši njen glas negdje odmah pored sebe i imala sam priliku da se susretnem sa njenim vragolastim smiješkom koji je očito tražio neki komentar s moje strane. Znala sam da misli na Harrya ali sam ipak odlučila koristiti sarkastičan način sporazumijevanja.
Ariel: Ćao i tebi Cath.
Nasmijala se i gurnula me laktom, a baš u tom trenutku se onaj slatki kovrdžavi dečko udaljen nekoliko redova od mene okrenuo i namignuo mi. Jao Harry baš ti hvala što mi pomažeš...
..........
Čas je odmicao ineresantnije nego inače, vjerovatno zato što sam imala priliku da stalno gledam u Harrya koji se pravio kao jako ozbiljan Erikov partner.
Erik: Možete sada sjesti.
Kovrdžava Maggie i poprilično nervozna Nicky su se vratile na svoje strunjače nakon poprilično uspješne izvedbe jedne od svojih scena. Ja sam se osjećala kao na iglama jer sam samo čekala kada će doći red na Lea i mene...Možda ima šanse da danas nas dvoje ne moramo ništa zajedno izvoditi? Ma samo se ti tješi Ariel...Eric je krenuo da nešto kaže ali ga je prekinuo Harry koji mu je nešto šapnuo na uho i nakon što je Eric klimnuo glavom, polako je izašao iz sale. Gdje ide?
Erik: Uhm, Harry je morao da izađe kako bi obavio neke telefonske razgovore. Mi sada nastavljamo i vrijeme je da izađu Romeo i Julija.
Huh, kad bolje razmislim sva sreća pa je Harry izašao. Nevoljno sam se ustala kao i taj dosta drugačiji plavokosi dečko koji liči na sve osim na Lea koji me je nedavno drogirao i nasilu poljubio u toaletu. Stala sam nervozno naspram njega izbjegavajući očni kontakt iako znam da će se to uskoro morati dogoditi dok budemo glumili.
Eric: Eh, sada...Sada je na redu scena poslije Tibaldovog odlaska.
Uzdahnula sam pokušavajući da se prisjetim teksta i na svu sreću uspjela sam. Leo je napravio korak unaprijed i poprilično mi se približio, a ja sam se samo nadala da će ti Harryevi razgovori potrajati.
Leo: ' O - ako mi je ruka tako zla,
Te skvrni tvojoj svetačku milinu,
Nek moje usne, poklonika dva,
Taj grešni dodir cjelovima skinu.'
Nakašljala sam se i podigla glavu suočavajući se sa njegovim nebesko plavim očima. Možeš ti to Ariel, samo izdrži jednu scenu, pravi se da ga ne mrziš, a onda poslije toga udvostruči svoju mržnju, radi šta hoćeš.
Ariel: ' Ne, pokloniče, vaša ruka nije
Ni zla ni grešna, nego pobožna je.
Poklonik svecu ruku dirat smije
I takav dodir mjesto cjelova je.'
Leo: 'Al obadva i usnice imadu.'
Već nekoliko puta smo i u prvom polugodištu da to tako nazovemo vježbali tu scenu ali me je ovoga puta počela hvatati jeza jer mi je kroz glavu prošla činjenica da su svi prije nas scene izvodili u potpunosti onako kako će to biti na predstavi. Zapravo cijelo ovo polugodište je namjenjeno da se svaki detalj usavrši i urade stvari koje do sada nisuu. S obzirom šta je potrebno za ovu scenu...O moj Bože, pa nećemo valjda.
Eric: Ariel?
Trgnula sam se iz misli pokušavajući da se skocentrišem i mislim na tekst.
Ariel: ' Poklonik zato, da se mole smjerno.'
Leo: ' I mole tvoje, da im dodir dadu
Il past u očaj srce će mi vjerno.'
Ariel: ' . E - sveca može molitva da dira,
Al on iz svoga ne miče se mira.'
Leo: ' Nek ne miču se, dakle, ruke tvoje,
Dok ne uzmem, što mole usne moje.'
U tom trenutku mi je kroz glavu samo počeo prolijetati scenario na kojem piše ono '(poljubi je)'. Neće me poljubiti, zar ne? To se ne treba raditi prije predstave, zar ne? U trenutku kada sam se vratila u stvarnost primijetila sam da je Leovo lice znatno bliže mom, a oči su mu se polako počele zatvarati. Srce kao da mi je u trenutku poskočilo i iste sekunde sam napravila nekoliko koraka unazad izazivajući trzaj sa Leove strane. Otvorio je njegove svijetlo plave oči i nesigurno me pogledao, a ja sam brže bolje spustila glavu.
Ariel: Šta radiš?
Eric: Ariel?
Pogledala sam prema Eric pokušavajući da mu nešto kažem ali mi je mozak bio u potpunoj blookadi.
Ariel: P-pa ne mora me poljubiti.
Eric se nasmijao pa su zajedno sa njim i svi ostali, a ja sam imala osjećaj kao da sam u nekoj noćnoj mori koja izgleda i više nego realistično.
Ericć: Ariel to je jedan najobičniji blic poljubac koji traje jednu sekundu. Dogovorili smo se da ćemo u ovom polugodištu sve raditi po scenariu. Uzdahnula sam osjećajući da izgleda iz ove rasprave neću izaći kao pobjednik.
Ariel: Ali...Čemu onda vježbanje toga kad je u pitanju samo blic poljubac?
Eric: Pa i to treba uraditi kako treba. Nećemo ništa eksperimentisati na predstavi oko koje se mučimo toliko vremena. Hajde.
Pogledala sam nesigurno prema Leu i lagano odmahnula glaovm nadajući se da će barmem on biti dovoljno raz...Leo razuman? Malo je hvalilo da se sama sebi nasmijem ali sam shvatila da je bolje da se smirim prije nego što ispadnem potpuni retard. Prošla sam rukom kroz kosu i uzdahnula pokušavajući da nešto smislim. Ali šta?
Eric: Hajde nastavite.
Leo: ' Sa usana mi sada grijeha nesta.'
U tom trenutku sam shvatila da je Leo preskočio dio sa poljupcem i malo mi je hvalilo da mu se zahvalim. Ipak, mislim da bi to bila čista ludorija pa sam samo uzdahnula i s olakšanjem nastavila.
Ariel: ' Na mojim ga, dakle, ostaviste.'
Leo: ' Ah, presladak je - vrati mi ga smjesta.'
U samo jednoj sekundi sam se sjetila da je to dio teksta gdje idu dva poljupca gotovo zaredom i u trenutku kada sam krenula da se ponovo povučem unazad, Leo me uhvatio za ruke, privukao sebi i prislonio svoje hladne usne na moje. Istog trenutka sam se zgadila samoj sebi i prije nego što sam uspjela da reagujem prostoriju je ispunio prodorni i očito ljutiti muški glas.
Harry: Ariel?!