DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 73

Vladala je potpuna tišina i jedino što se moglo čuti, bilo je puhanje hladnog i jakog vjetra koji je provlačio između svake grančice i lista na drveću i na taj način proizvodio neobične zvukove zajedno sa slabom kišom koja je lupkanjem po prozorskom staklu i oluku davala do znanja da se još uvijek nije u potpunosti predala. Mogla sam da osjetim i duge prste koji su prolazili kroz moju zamršenu kosu pokušavajući da dovrše posao koji četka nije uspjela. Imala sam užasnu potrebu da nešto kažem ali jednostavno nisam znala šta jer su mi misli bile u haosu i sve što bih rekla bilo bi tužno i pesimistično. Oduvijek sam željela biti optimista ali sada prosto ne mogu jer mi je život dokazao da definitivno još zadugo ne planira unijeti i malo sreće...Mislim na duže vrijeme. Ono što mi se dogodilo večeras je vjerovatno jedan od najgorih trenutaka u mom životu jer sam povrijedila drugaricu zajedno sa njenim bivšim koji je prevario i tužna je sama pomisao da sam ja glavni krivac pored njega. Nemam pojma kako da razgovaram sa njom ni kako da joj sve objasnim...Možda bih nešto i smislila da me sa druge strane stalno ne napastuju misli o povratku kući kao i tome šta bi mi roditelji mogli reći ili šta bi uradili. Ponekad čak pomislim i o tome kako bih radije bila u nekom horor filmu nego u svom životu jer nijedno čudovište nije ravno okrutnim ljudima oko mene. Jedino što me uvijek odvraća od te misli je Harry jer je nešto najljepše što mi se dogodilo u životu, a vjerovatno će zauvijek i biti. U tom trenutku me je iz misli po treći put večeras trgnuo zvuk fena. Stisnula sam oči dok mi je vrući vazduh prolazio kroz kosu i na taj način dolazio i do kože. Zajedno sa njim, kroz kosu su mi i dalje prolazli oni isti dugi prsti koji su pokušavali da na taj način osuše i one najmanje i najskrivenije pramenove. Sva sreća pa su sve komšije malo udaljenije od kuće i ne mogu nam pozvati policiju s obzirom da u 1h poslije ponoći sušimo kosu. Okrenula sam glavu na stranu i susrela se sa pomalo namrštenim dečkom kovrdžave kose koji je zagrizao dojnju usnu i gledao u moju kosu sušeći je kao da se radi o nekom vrlo ozbiljnom poslu. Kada je primijetio da ga posmatram napokon mi je omogućio i da vidim njegove prelijepe oči čija se boja i nije mnogo nazirala s obzirom na slabo osvjetljenje. Polako se nasmiješio još uvijek ne 'oslobađajući' usnu od svojih biserno bijelih zuba, a ja sam podigla ruku i dala mu znak da ugasi fen. Tako je i uradio, a ja sam prošla rukama kroz kosu pažljivo je opipavajući.
Ariel: Mislim da je dovoljno.
Nije izgledao baš zadovoljno pa je samo odmahnuo glavom i lagano mi stisnuo par pramenova pod prstima.
Harry: Nije još.
Ariel: Har...
Harry: Ariel moraš se pripaziti, pa nisi još ni ozdravila.
Prevrnula sam očima te počela prelaziti prstima preko ruke koja je bila nekako ledena, a to je bilo čudno s obzirom da je u sobi bilo jako toplo.
Ariel: Pa svoju nisi uopšte sušio.
Harry: Ja nisam bolestan.
Ariel: Što ne znači da nećeš biti ako tako ostaneš.
Pogledala sam ga značajno, a on je uzdahnuo te odložio fen.
Ariel: Harry moraš osušiti kosu. Ne želim da se razboliš i da te takvog ostavim...
U tom trenutku su me jako zaboljele sopstvene riječi jer je to zvučalo nekako grubo...Ja njega nikada ne bih ostavila...Da ne moram. I po njemu sam primijetila da mu nije baš prijalo to što je čuo iz mojih usta pa je samo spustio pogled i počeo se praviti kao da je zainteresovan za špagu provučenu kroz njegove pantalone. Ispustila sam mal izdah te stavila jastuk na rilo i malo se više okrenula prema njemu.
Ariel: Nisam tako mislila...
Lagano je podigao pogled i par trenutaka samo gledao u mene. U očima mu nisam mogla vidjeti onaj uobičajen sjaj koji ima. Bile su nekako umrtvljene i to me je boljelo. Polako sam odložila jastuk te dopuzala sasvim do njega gužvajući posteljinu pod sobom. Polako sam se ispružila te naslonila glavu na ruke i posmatrala njega koji je bio naslonjen glavom uza zid. Pogled mu je ponovo odlutao i odmah sam znala da ništa nije uredu. Polako sam ispružila ruku i njome prošla kroz njegove gotovo sasvim osušene kovrdže koje nisu imale ama baš nikakvog reda.
Ariel: Harry?
Harry: Hm?
Izgovorio je to ne mičući pogled ni za milimetar sa svoj ruku kojima se igrao. Uzdahnula sam te se uspravila podvijajući noge ispod sebe.
Ariel: Pa Što si ljut?
Oblizao je usne te uzdahnuo.
Harry: Nisam ljut.
Prešla sam rukama preko lica te uzdahnula i pogledala ljutito prema njemu.
Ariel: Nego kakav si? Nervozan! Misliš da je meni lako? Ma super mi je. Jedva čekam da se vratim kući i ujedno i u robiju i da slušam mamu kako mi 24h kvoca nad glavom. Ti makar koliko toliko imaš normalan život, a ja ništa i sad si ti kao smrknut i tebi je najteže što ću se ja sutra vratiti! I ne zanima te to što možda mene boli kad nećeš ni da me pogledaš u oči niti da pričaš sa mnom normalno. Jedino što progovoriš vezano je za kišu, mokru odjeću i prehladukao da si mi neka dadilja ili šta već, a ne dečko!
Napokon je pogledao prema meni i oči su mu izgledale kao da su tamno-plave boje, a to mi se vjerovatno samo tako činilo. Nakon toga je prošao rukom kroz kosu posmatrajući me sa još uvijek veoma ozbiljnim pogledom.
Harry: Eto ako će ti biti lakše, ja sam bezosjećajna budala koju nije briga za tebe i koja samo hoće da privuče pažnju svojim glupim ponašanjem! Zadovoljna?
Zbunjeno ali ujedno i ljutito sam ga pogledala, a zatim spustila glavu trljajući oči.
Ariel: Znaš da nisam tako mislila Harry i prestani izvoditi molim te! Samo hoću da ovu posljednju veče provedem u noralnim odnosima! To je to!
Pogledala sam prema njemu i dobila priliku da vidim njegov pomalo prozirni pogled koji kao da je prolazio kroz mene ali je ujedno bio i nekako neobičan. Odjednom se uspravio i sjeo na krevet, a ja sam jedino mogla da vidim njegove pomalo spljoštene loknice zbog ležanja i leđa. Okrenuo je malo glavu na stranu i na taj način mi dopustio da vidim barem njegov profil.
Harry: Nije posljednja!
Nasmijala sam se od muke, a zatim isključila fen iz utičnice i sklonila ga na noćni ormarić.
Ariel: S tobom stvarno ne vrijedi pričati! Šta god ja kažem ti to naopako shvatiš i od mene praviš neku budalu. Misli i radi šta hoćeš, baš me briga. Ja idem da spavam.
Uvukla sam se pod posteljinu i namjestila jastuk pod glavom, a on se okrenuo prema meni još uvijek u istom onom položaju. Ruke je držao čvrsto ispruženima i šakama oslonjene na krevet tako da su mu se svi mišići ocrtavali i dolazili do izražaja. Izgledao je prelijepo ali čak ni to nije moglo otjerati onaj neki osjećaj ljutnje u meni. I on je takođe još uvijek bio namršten i imao je napola otvorena usta koja su na neki način pokazivala njegovo raspoloženje i osjećaje.
Harry: Spavaćeš?
Ariel: Kao što sam i rekla. Mnogo je pametnije od besciljne rasprave sa tobom.
Okrenula sam se na drugu stranu te isključila svijetlo na lampi pored mog kreveta. Par trenutaka se ništa nije dešavalo ali sam uskoro mogla osjetiti pomijeranje kreveta podamnom kao i teške korake koji su izazivali malu škripu i koji su se sve više udaljavali.
Harry: E pa super, meni bolje.
Uskoro se začuo glasan zvuk prilikom zatvaranja vrata od koga kao da su se na trenutak zatresla. Ja sam stisnula deku među prstima i bila sam ljuta na samu sebe...Jednostavno ne znam što nam je sad ovo trebalo i što je najgore od svega, ne znam ni zašto smo se posvađali. Kao da mi nije dovoljno što sam se posvađala sa Vicky...Sada još trebam da budem u svađi i sa dečkom koga ću nakon sutra ko zna kada ponovo vidjeti. Uzdahnula sam te se pokrila preko glave pokušavajući da prestanem razmišljati o problemima ali je to prosto bilo nemoguće. Gdje je on sad uopšte otišao? Ono što me je najviše boljelo bile su riječi koje je izgovorio prije nego što je izašao. Da li je to ozbiljno mislio? Na kraju sam čak i jastuk prebacila preko glavu kao da sam pokušavala pobjeći od tog nekog zločestog glasića koji mi je stalno odzvanjao u glavi i ponavljao mi samo one loše stvari koje su se večeras izdogađale i sve one ružne riječi koje su večeras izgovorene. Stalno sam osluškivala ne bi' li čula neki zvuk ali ništa...Ponovo se samo oglašavala tiha kiša i dosta jaki vjetar koji su pokušavali proizvesti neku melodiju...A a melodija je samo nadopunjavala onu nervozu u meni i iskreno sam bila jako začuđena što još uvijek nisam zaplakala. Možda sam jednostavno večeras potrošila sve rezerve...Skinula sam jastuk sa glave jer mi je bilo vruće, a onda sam nastavila borbu sa lošim mislima koje su kao i uvijek pobjeđivale...
.............. .............. .................
______Dan kasnije_____
-Jutro-
To je bio jedan od onih osjećaja kada shvataš da si budan ali kao da još uvijek nisi uspostavio kontolu nad svojim tijelom tako da ga nisi u stanju pomjeriti. Nakon par bezuspješnih pokušaja sam napokon uspjela pomjeriti ruku i protrljati oči čiji kapci kao da su bili zalijepljeni jedni za druge. Dan već počinje užasno...Kada sam napokon otvorila oči par puta sam ih stisnula kako bih razbistrila vid i prije nego što sam uspjela i zijevnuti, u glavi su mi samo počele nadolaziti loše misli, a jedna od najtežih je bila svađa sa Harryem. Sinoć sam zaspala čak i prije nego što sam mislila da hoću i Harrya tada još uvijek nije bilo. Nije mi više ni trenutka trebalo da se razbudim jer je to šok učinio sam. Krenula sam se brzo okrenuti kako bih vidjela da li spava na drugoj strani kreveta ali sam tek onda osjetila veliku ruku na mom struku. Skrenula sam pogled te ugledala duge nježne prste koji su još uvijek bili ukrašeni onim srebrnim prstenovima. Bilo mi je čudno što me je zagrlio i onda sam se pokušala izboriti sama sa sobom i shvatiti da li sam u svoj toj tampaziji sanjala da smo se svađali ili sanjam ovo što se trenutno događa. Pomalo nesigurno i polako sam se počela okretati prema njemu jer sm se plašila da ću ga probuditi (pa makar to bio i san) i onda sam ugledala lijepog pitomog dečka koji je izgledao poput bezopasnog anđela. Nasmiješila sam se i onda sam bila ljuta na samu sebe što sam onako sinoć bezveze reagovala...Iako je i on bio jednako kriv kao i ja. Pokušala sam da polako namjestim lijevu ruku koja mi je bila u nezgodnom položaju ali sam se onda uplašila kada su se njegove prelijepe oči odjedanput otvorile. U tom trenutku sam se trgnula, a zatim uzdahnula te izvukla onu ruku.
Ariel: Um...I-izvini ako sam te probudila, samo sam...
Ućutila sam jer sam tek onda shvatila da možda neće ni da priča sa mnom. Zašto me onda zagrlio? Pogledala sam prema njegovoj ruci i onda sam pomislila kako je to možda u toku sna učinio mahinalno i sada mu je krivo. Očekivala sam kako će je svaki sekund maknuti i reći da je to slučajno uradio. Ipak, to se nije dogodilo. Samo se počeo igrati sa prstima još uvijek ih odmarajući na mom boku, a ja sam polako vratila pogled na njegovo prelijepo lice koje nije bilo nimalo podadulo kao i uvijek ujutru. Par trenutaka smo gledali jedno u drugo i osjećala sam se pomalo neprijatno. Ipak nije svejedno kada se probudiš tako blizu dečku s kojim si se prošlu noć posvađala i sada se gledate i ne progovarate, a on uz to ima preačenu ruku preko tebe i pravi se kao da je to nebitno.
Harry: Nisam spavao...
Nisam odmah uspjela da ukopčam na šta mi je tačno odogovrio...Dakle svjesno me je zagrlio? Na trenutak sam spustila pogled ali sam ga vrlo brzo vratila na njegove prelijepe pjenušavo zelene oči. Voljela sm njegov glas ujutru jer je zvučao još promuklije nego inače i jednostavno mi nije bio potreban nikakav cvrkut ptica u kojima većina ljudi ujutru uživa.
Ariel: Zašto? M-mislim kad si se probudio?
Tada mu je jedan pramenčić kose pao preko čela ali njemu to nije smetalo...Barem ga nije sklanjao. Željela sam to ja učiniti umjesto njega ali sam se ipak suzdržavala.
Harry: Pa nije baš da sam ikako i spavao noćas...
Iznenađeno sam ga pogledala te malo namjestila jastuk pod glavom.
Ariel: Zašto?
U tom trenutku je onu ruku počeo pomijerati prema gore dok nije došao do mog lice. Ja sam se sva naježila, a u jednom trenutku čak i trgla što je bilo zaista primijetno, a ujedno je unijelo i malo nesigurnosti u Harrya. Prešao je vrhovima prstiju preko mog obraza i lagano ga počeo češkati.
Harry: Pa...Razmišljao sam mnogo o svemu, a pogotovo o rastanku i onoj glupoj svađi...
Spustila sam pogled te klimnula glavom, a on se još više pomjerio prema meni tako da smo na kraju bili sasvim pribijeni jedno uz drugo. Osjetila sam jako lupanje srca i nisam bila sigurna zašto moj organizam odmah tako burno reaguje, a on je pažljivo ispreplitao svoje prste sa mojom kosom. Oči su mu bile potpuno svijetle na nekom prelazu između plave i zelene tako da su izgledale nekako...Tirkizno. Usne su mu bile jako rumene i na trenutak sam se uplašila da možda ima temperaturu. Ipak, sada bi bilo glupo da počnem pričati o tome. Pogled mu je bio nekako tužan o to me je ujedno probadalo duboko u srce. Njegov osmijeh i veseli pogled su ono što i mene samu čini srećnom...Polako se pomjerio unaprijed te me nježno poljubioo u rame i taj put sam se uspjela malo iskontrolisati i spriječiti ponovni trzaj. Lagano je pomijerao usne i spuštao poljupce niz moju ključnu kost i vrat, a ja sam bila obuzeta mirisom njegove kose koja me je dodirivala po licu. Posljednji poljubac mi je najviše prijo i malo mi je hvalilo da mu kažem da nastavi. Ipak sam se suzdržala jer nisam željela da ispadne da mi je u tom trenutku bilo samo do toga što i nije bila istina. Pogledao me je ravno u oči te približio glavu tako da su nam se vrhovi noseva dodirivali.
Harry: Da li si još ljuta?
Krenula sam da se nasmiješim jer mi je zaista bio sladak ali sam se onda na vrijeme uozbiljila te nakašljala.
Ariel: Malo...
Naravno lagala sam i nisam imala pojma zašto sam to izgovorila ali mi je bilo zanimljivo čekati njegovu reakciju. On se malo promeškoljio te namrštio ali to nije bilo ni približno onome od sinoć. Sada nije bio ljut. Naslonio se na lakat, a ja sam podigla pogled kako bih još uvijek mogla posmatrati njegovo lice. To i nije bio veliki problem jer smo još uvijek bili jednako blizu jedno drugome. Stalno je prelazio rukom preko moje gotovo naježene kože i pravio različnite pokrete sa usnama. Da, to je bila jedna od njegovih navika.
Harry: Erm...Z-znam da sam budala i sinoć sam bio budala...Mislim, ne znam šta mi je bilo. Jednostavno sam bio nervozan zbog svega...I zbog tvog odlaska danas i zbog svađe sa Vicky i zbog Roberta i zbog toga što si se sva nalila, a bolesna si...Sve je to uticalo na moje raspoloženje i onda nisam znao kako da se ponašam i ispalo je kao da me nije briga za tebe, a jeste i više nego što misliš...
Par puta sam pokušala da ga prekinem i kažem mu da nisam ljuta na njega jer mi ga je bilo žao takvog gledati ali je to bilo nemoguće jer je stalno pričao. S obzirom da su nam lica bila tako blizu, pri svakoj izgovorenoj riječi me je obilazio njegov topli dah koji je imao čak i neki neobičan ali i lijep miris koji je podsjećao na neko voće.
Harry: I sinoć sam otišao napolje i sat vremena hodao po dvorištu kao neka budala. Razbistrio sam misli i bilo mi je krivo zbog svega i onda sam se vratio u sobu s namjerom da se izvinem ali si već spavala...Sad bih najradije vratio vrijeme unazad i cijelu noć bismo proveli zajedno pričajući ili šta već...Sad je kasno...Možda sve zvuči besmisleno ali...Samo ti želim reći da mi je žao...
Spustio je pogled te zagrizao dojnju usnu, a ja sam ga samo posmatrala i premotavala svaku njegovu riječ iznova i iznova u glavi. Nije ni bio svjestan koliko mi je to značilo i mislim da i ne postoji način na koji bih to moglla objasniti. Nježno sam provukla prste kroz njegovu kosu i ostavila ih tako, a on je pogledao prema meni još uvijek ne pokazujući bilo kakve veselije emocije...
Harry: Slobodno me počupaj najjače što možeš.
Nasmijala sam se te ge kao malo potegla za kovrdže.
Ariel: Budalice jedna ne bih ja tebe nikada počupala.
Podigao je obrve i malo nakrivio glavu.
Harry: Jesi li ljuta?
Pomjerila sam glavu te na taj način uspjela poljubiti dlan njegove ruke koja se do tada nalazila na mom obrazu.
Ariel: Nisam ni bila ljuta. Mislim, maloprije sam se šalila, a sinoć sam odmah požalila zbog svega čim si izašao iz sobe. Ipak...Nisam željela da te tražim, ne znam ni ja zašto...
Spustila sam pogled jer je i meni bilo krivo što se oboje ponašamo kao djeca i držimo do tog nekog glupog ponosa, a vremena baš i nemamo da bismo se tako ponašali. Odjedanput sam osjetila mekane usne koje su se lagano pomijerale preko mojih. Nakon par trenutaka sam uspjela da se uključim i zajedno s njim obrazujem pravi poljubac. Polako sam otvorila oči i shvatila da su njegove još uvijek jednako svijetle otvorene te da zure u mene. Premijestio je usne na moj obraz i na trenutak zastao.
Harry: Nikad me nećeš napustiti, zar ne?
Pogledala sam ga iznenađeno, a onda sam se sjetila onih izvrnutih riječi od sinoć. Prevrnula sam očima te mu uputila značajan pogled.
Ariel: Harry sinoć je cijela svađa započela sa tim...Pogrešno sam se iz...
Harry: Samo mi odgovori, molim te...
Još uvijek je izgledao nekako ranjivo i osjećala sam se još tužnije. Stavila sam ruku na njgov vrat i pogledala ga ravno u oči.
Ariel: Naravno da neću.
Tada je ponovo legao pored mene i čvrsto me uvukao u svoj zagrljaj. Odmarala sam glavu na njegovom ramenu, a on me je nježno ljubio po kosi i mazio po leđima. Spustila sa jedan poljubac na njegov vrat, a zatim se malo uspravila što njega nije natjeralo da me ispusti iz svog zagrljaja. Imala sam potrebu da ga pogledam u oči, a on se napokon nasmiješio te me poljubio u dojnju usnu.
Harry: Obećavaš?
Zagrizla sam dojnju usnu i klimnula glavom.
Ariel: Obećavam ali moraš i ti meni.
Prešao je palcem preko moje dojnje usne na koju je pao i njegov pogled ali se vrlo brzo vratio na moje oči.
Harry: Ja sam to sebi obećao davno....Onog trenutku kada sam shvatio da...
Nastala je kratkotrajna tišina, a meni se iz nekog razloga na trenutak zaustavio dah.
Harry: ...Da ne mogu živjeti bez tebe...
Imala sam osjećaj da to nije bio nastavak rečenice koji je želio izgovoriti ali je svejedno zvučalo lijepo. Nasmiješila sam se te čvrsto prislonila usne na njegove. On je jednu ruku prebacio u moju kosu i lagano se igrao sa njom dok sam se ja sve više prebacivala iznad njega u čemu mi je pomagala i njegova druga ruka kao i noge. Napokon sam se našla na njegovom tijelu i odmah sam se osjećala ljepše i nekako sigurnije. Odjednom je prestao pomijerati usne pa sam i ja učinila isto te malo odmakla glavu. Otvorio je svoje prelijepe biserno sjajne oči te mi sklonio kosu iza uha. Po izrazu lica sam shvatila da je ozbiljan i nisam bila sigurna o čemu se radi.
Harry: Julija...
Ariel: Hm?
Oblizao je usne te uzdahnuo što sam mogla osjetiti po zdizanju i spuštanju njegovih prsa pod sobom. Pogledao me je ravno u oči te podvio jednu ruku ispod svoje glave.
Harry: Imam jednu ideju...
................... ......................... ....................
Auto se polako zaustavljalo, a ja sam imala osjećaj kao da mi je neko isčupao želudac i sada tu stoji samo ta glupa rupa koja ne služi ničemu osim da prouzrokuje bol i neki tmuran osjećaj u stomaku. Po vjerovatno najmanje stoti put otkako smo krenuli sam pogledala u retrovizor kako bih samo na trenutak vidjela tamnokosu ženu za koju sam navikla da je uvijek nasmijana. Ipak, sada nije bila, a u njenim zelenim očima kakve identične ima i njen sin se mogla vidjeti zabrinutost. Sve troje smo još uvijek sjedili i kao da smo čekali da neko prvi izađe.
Ariel: Ja sam još uvijek protiv ovoga...
Harry me je značajno pogledao svojim dosta tamnijim očima nego jutros.
Harry: Nemaš razloga biti, razgovarali smo o tome pedeset puta danas.
Odjedanput sam začula prijatn ženski glas pored ramena i osjetila ruku prebačenu preko mog sica.
Anne: Ja isto mislim da je ovo dobra ideja. Ne možemo ništa izgubiti, zar ne? Protrljala sam oči te pogledala prema dobro poznatoj kući koja mi je svaki put kad je ugledam sve mrža.
Ariel: Ali nema šanse da to prođe kako treba...Jednostavno oni ne mogu promijeniti svoje mišljenje jer oni kao da su začarani i žive po onome što su sebi zacrtali u glavu prije mnogo godina. Harry je uzdahnuo te spustio pogled, a Anne me je nježno pomilovala po ramenuu.
Anne: Sve će biti uredu. Vas dvoje samo ćutite i...
Tada je ozbiljno pogledala prema Harryu koji to u prvom trenutku nije ni shvatio.
Anne: ...I ti Harry ne pravi nikakve gluposti. Suzdrži se šta god da kažu ili učine i ostani uz Ariel.
Pogledao je prema njoj, a zatim prema meni i klimnuo glavom. Provukao je ruku do moje i pažljivo isprepleo naše prste, a to me je na neki način malo ohrabrilo. Anne je podigla ruke i hitro otvorila vrata.
Anne: A sada idemo, nemamo više šta čekati.
Krenula sam da oslobodim prste od Harryevih i izađem napolje ali mi on to nije dopustio i samo me je privukao sebi i iznenada poljubio.
Harry: Ako nam ovo ne uspije...Mislim ako ne promijeni situaciju barem malo, nemoj me više nikada slušati.
Ja sam se nasmijala, a on je obuhvatio moju gornju usnu i slatko je poljubio.
Polako smo se odvojili jedno od drugoga kao i naše ruke te izašli iz auta. Pogledala sam oko sebe očekujući svakog trenutka Elly ali se to nije dešavalo. Pomalo sam se čak i zabrinula jer se uvijek mota okolo bez obzira na vrijeme i doba dana. Samo se nadam da je dobro. Približili smo se kući i ja sam se osjećala sve gore. Ne mogu ponovo preživljavati sve te glupe stresove...Najradije bih da sam došla sama ili da me je Harry samo dovezao i onda bih uletjela u kuću, otišla u svoju sobu i zaključala se. Ne bih se nikome javljala niti ispovijedala. Ipak, znam da su situacije ako ova što upravo slijedi neizbiježne. Barem ta prepirka između njih i mene, a bogami i Harrya. Opet...Ovaj put je drugačije, a čisto sumnjam da će zbog toga i mamino i tatino mišljenje postati drugačije iako bih to svim srcem željela. Stali smo ispred vrat i Anne mi je dala znak da pozvonim. Tako sam i učinila iako mi je uspjelo tek nakon par neuspjelih pokušaja pri kojima su mi prsti slijetali sa onog prekidača za zvonce. Kada se napokon čuo piskutavi zvuk imala sam osjećaj da sam potpisala vlastitu propast. Naslonila sam se rukom na zid dok se napokon nije vidjelo pomijeranje šteke. Uzdahnula sam i uskoro su se vrata otvorila, a na njima je stajala po običaju vrlo ljutita žena koja me je strijeljala pogledom. Zgledala je nekako zadovoljno i pretpostavljam da je mislila da je pobjeda njihova jer sam se vratila kući, a i sama zna da to nikad ne bih uradila da nisam maloljetna. Kosa joj je po običaju bila rasčupana i zaista ne razumijem potrebu da joj stalno nešto radi i povlači je prstima.
Mama: Hah, sjetila si se.
Krenula je da još nešto kaže ali joj se u tom trenutku pogled zaustavio na Anne i Harryu koji su se nalazili iza mene i koje očito do tada nije ni primijetila. Anne je stala pored mene te se blago nasmiješila, a ja sam nervozno spustila pogled i počela ispreplitati prste.
Anne: Dobar dan...
Mama je par trenutaka oklijevala, a ja sam molila Boga da se barem lijepo upita ako ništa. Ne želim da se uvijek ponaša kao neka bijesna životinja koja svakoga dočekuje neprijateljski nastrojeno. Ipak, na moje veliko čuđenje je ispružila ruku i pogledala je onako preko oka.
Mama: Jade Jones...
Anne je klimnula glavom i nasmijala se.
Anne: Znam Ar...
U tom trenutku se zaustavila, a ja sam pretpostavila da je željela reći da am joj ja mnogo govorila o njoj. Mislim da bi to bio veliki promašaj i sama je to na svu sreću shvatila pa se na vrijeme zaustavila.
Anne: Ja sam Anne, Harryeva mama.
Tada je mama mrzovoljno pogledala prema Harryu kog ja nisam bila u mogućnosti vidjeti s obziro da je stajao iza mene. Nervozno je uzdahnula te ponovo pogledala prema Anne.
Anne: Mi smo do...
Mama: Baš lijepo što ste je doveli, a sad bih vas lijepo zamolila da odete i da je više ne ododite.
Pa naravno i čudila bih se da je ostala pribrana i ljubazna. Pogledala sam ljutito prema njoj.
Ariel: Jade!
Samo me je prostrijelila pogledom te se počešala po kosi praveći je još rasčupanijom.
Anne: Ali...
Mama je ispružila ruku dajući joj do znanja da se zaustavi.
Anne: Ništa ali. Rekla sam vam sve što sam imala, doviđenja.
U tom trenutku me je uhvatila za ruku i povukla u kuću unatoč mojim naporima da se oduprem. Ipak sam još uvijek bila malaksala ali i bolesna tako da nije bilo šanse da se izborim protiv nje.
Ariel: Ja...
Krenula je da zatvori vrata za nama ali je u tome spriječila snažna ruka velikog mišićavog dečka koji se naslonio na njih i posmatrao je svojim tamnim, prodornim pogledom. Pokušala je još jače ali jednostavno mu nije ništa mogla, pogotovo ne kada je stavio i drugu ruku.
Harry: Možda ste vi nama rekli sve što ste imali ali nismo mi vama.
Mama je iznervirano pogledala prema njemu i cijelo vrijeme pazila na mene kako ne bih izletjela napolje. Anne je prekrstila ruke te pomalo zabrinuto gledala čas u Harrya, a čas u mamu. Iskreno, bilo mi je tužno vidjeti Anne i moju mamu tako zajedno i nju i Harrya i mene i moju mamu. Jednostavno, bilo je neizbiježno postaviti samome sebi pitanje šta si to loše učinio pa da imaš takve roditelje...
Harry: Tebi sam već davno rekla da nas ostaviš na miru, a sada govorim i tvojoj majci i zamolila bih vas da to shvatite ozbiljno jer se ja ne šalim! Ako ne prestanete zvaću policiju!
Tada je Harry napravio korak unaprijed te prešao prag što je natjeralo mamu kojoj se strah itkako ogledao u očima da krene unazad. Na čelu sam mu mogla primijetiti par linija koje su se napravile prilikom neobičnog pomijeranja obrva.
Harry: Jedino mi možemo pozvati vama policiju! I...
U tom trenutku ga je Anne uhvatila za ruku i povukla unazad upućujući mu značajan pogled.
Anne: Harry šta smo se dogovorili?
Harry je iznervirano stavio ruke na kukove i pogledao na stranu odmičući se od mame. Meni je srce već veoma brzo lupalo i takođe sam mogla osjetiti kako mi ruke trnu. Mama je odmah postaa malo hrabrija jer joj je Harry ma koliko ona to pokušavala prikriti ulijevao strah u kosti.
Mama: Znate trebali biste malo bolje vaspitati vašeg sina i objasniti mu kako ne valja otimati nesuđene djevojke i tući one s kojima bi ona ustvari trebala biti!
Tada sam mogla primijetiti ljutnju i u Anneinim očima što me je još više zabrinulo. Samo bi još trbalo da se i njih dvije potuku...
Anne: Vi mi nemate pravo pričati o odgoju!
Mama je nakrivila glavu te je pogledala očima punim bijesa. Zatim je pogledala prema meni pokazujući rukom na Anne.
Mama: Ha! Čuješ li ti ovo? Hoće da kaže da nisi dobro odgojena!
Anne je šokirano pogledala te joj spustila ruku. Odjednom me je Harry povukao u svoj zagrljaj što mi je zaista bilo potrebno. Čim nas je vidjela, mama je postala nekako crvenija u licu i željela je nešto reći ali je Anne prekinula.
Anne: Ne pričam o tome! Ariel je divno dijete i samo se pitam kako je ostala normalna s vama.
Mama je zinula te je s takvim izrazom lica par trenutaka gledala u Anne.
Mama: Molim?!
Tada me je prostrijelila pogledom i zamahala glavom.
Mama: Aha, znači okolo pričaš svašta na nas...
Harry: Pa zar stvarno treba bilo šta govoriti? Mislite da mami nije dovoljno ovo što je vidjela u par minuta koje smo proveli ovdje da shvati kakvi ste?
Mama: Ti se bezobrazniče jedan ne miješaj i skidaj ruke s moje kćeri!
Krenula je prema nama i ja sam se još više pribila uz Harrya ne želeći da nas rastavi ali je tada Anne stala ispred nje.
Anne: Prvo završite sa mnom i ne nazivajte mog sina neprikladnim imenima! Nisam ovdje došla da se svađam sa vama...Samo želim da vam pojasnim neke stvari koje vi očito ne vidite ili ne želite da vidite.
Mama je prevrnula očima i nasmijala se pogledavši na stranu.
Mama: Ma daj molim te.
Anne je pokazala rukom prema Harryu i meni pokušavajući da skrene maminu pažnju na nas.
Anne: Zar ih ne vidite? Zar ne vidite tu njihovu ljubav? Kako im možete braniti da budu zajedno nakon svega što su preživjeli i ostali zajedno?
Mama je nezainteresovano odmahnula glavom i ne želeći da pogleda prema nama.
Anne: Pa zašto im jednostavno ne dopustite da budu srećni zajedno?
Na trenutak je stisnula oči još uvijek se onako cinično smijući, a zatim napokon pogledala prema Harryu i meni.
Mama: Da podržavam njenu vezu sa ovim nasilnikom?
Ariel: Prestani ga zvati nasilnikom!
Ona me je ljutito pogledala, a Harry me poljubio u kosu i pomazio po licu pokušavajući da me smiri.
Harry: Julija...
Anne: Moj sin ni..
Mama: Jeste!
Mama je već bila poprilično zadihana od tolike iznerviranosti pa se na kraju počela i hladiti mašući vlastitom rukom ispred glave.
Mama: Još će mi pozliti od vas...Napao je jednog nevinog dečka i to nekoliko puta samo da bi dokazao kako svaki dan bilda i na taj način glumi facu zavodeći curice oko sebe među kojima je i moja kćer!
Pogledala je značajno prema meni, a ja sam samo uzdahnula te pogledala na stranu dok me je Harry jednom rukom mazio preko stomaka. Anne je krenula da joj nešto kaže ali sam je ja prekinula.
Ariel: A pod tim nevinim dečkom podrazumijevaš tvog dragog Lea koji je toliko jadan da je jedno veče napao Harrya sa grupom njegovih prijatelja, je li tako?
Harry je ponovo spustio glavu do mog uha dok je rukama pravio različite pokrete po mom tijelu dajući mi znakove da se opustim i smirim.
Harry: Ju...
Ariel: Ili onom Leu koji me je nekoliko puta na silu poljubio i zgadio mi život?! A pred tobom glumi nekog finog dečka koji je samo nesrećan u ljubavi, a za to su krivi tvoja maloumna kći i njen dečko nasilnik?! Bolje bi ti bilo da napokon skroz otvoriš oči i upoznaš se sa svijetom oko sebe. Tako će biti bolje za sve nas.
Namrštila se te ispružila ruku dajući mi znak da se zaustavim.
Mama: Ariel, kao prvo smiri doživljaj, a kao drugo o kakvim prijateljima pričaš? O čemu fantaziraš?
Došlo mi je da povratim jer su mi se po glavi počele vrtiti slike i prizori od one večeri. Pogledala sam na stranu dok su mi se oči počele nakupljati suzama, a Harry me je na sve načine pokušavao opustiti i smiriti.
Ariel: Pričam o večeri kada je Leo navukao Harrya u zamku u koju sam i ja upala i kada ga je napao zajedno sa svojim prijateljima! Tu sam bila i ja prinuđena da sve to gledam dok su me njegovi šugavi prijatelji pridržavali, a kasnije i on sam. Ko zna šta bi se de...
U tom trenutku mi se pogled zaledio kao i riječi jer je iz dnevnog izašao visoki plavokosi dečko nonšalantno prolazeći rukom kroz dugu ali čak i malo uvijenu kosu.
Leo: Ništa ne možeš postići lažima Ariel...