DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 104

  Xxx: Vas dvoje, kakva je galama ponovo?
Harry: Ti...
Stisnuo je zube gledajući u pravcu zatvorenih vrata i plašila sam se da bi bijes koji je držao u sebi mogao iskaliti na čovjeku koji se nalazio iza njih. Brzo sam sjela u njegovo krilo na taj način sprječavajući svaku mogućnost da ustane i ode tamo. Pogledao je iznenađeno prema meni, a ja sam se nakašljala i pogledala prema vratima.
Ariel: Izvinjavamo se, slučajno smo srušili lampu!
Xxx: Ja stvarno više ne znam šta da radim s vama...Ako čujem još samo jednu povišenu riječ ili lomljavinu biću primoran da vas izbacim iz motela. I usput da znate, moraćete platiti štetu.
Harry: Bolje ti je da ušutiš i makneš se od prokletih vrata prije nego što mi budeš tražio novac za plastičnu operaciju s obzirom da ti za još jednu izgovorenu riječ planiram unakaziti lice!
Uzdahnula sam i skoro se nasmijala, a od onog dečka se više nije začuo niti jedan jedini zvuk. Pogledala sam prema Harryu koji je držao oči zatvorenima usput duboko udišući i izdišći. Krenula sam da se ustanem sa njegovog krila ali je on prije nego što sam usjela to učiniti obamotao ruke oko mog struka i zaustavio me.
Harry: Neka te tu...
Oči su mu i dalje bile itekako suzne i kao da nisu pripadale istom dečku koji je prije oko minut prijetio nedužnom zaštitaru.
Nježno je počeo prelaziti rukom preko mog ramena, a zatim i bedra koje mi je bilo izloženo i na par mjesta crveno. Rada sam shvatila zbog čega sam osjetila bol prilikom Harryevog dodira...Bila sam puna modrica koje nisam u tolikoj mjeri ni primijetila prilikom tuširanja. Neke su nastale prilikom Samovih i JT-evih grubih dodira, neke u trenutku kada me je JT udario nogom, a neke i prilikom nošenja Vicky...Nijedna nije bila toliko vidljiva do prije sat-dva. Mogla sam primijetiti knedlu koju je Harry teško progutao dok je svojim širom otvorenim očima prelazio preko mojih noga. Krenula sam da povučem pidžamu prema gore ali me je on zaustavio bojažljivo prelazeći rukom preko modrica...
Harry: O-o-oni...Oni su ti ovo učinili?
Nesigurno me je pogledao u oči, a ja sam odmah zatim spustila pogled.
Ariel: Pa...Ne baš sve...
Harry: nem..Nemoj mi lagati Ariel...
Mislim da mu još nikada glas nije bio tako drhtav, a pogled uplašen. Nisam željela da me sažaljeva i misli kako sam patila...Istina je da jesam ali je u njegovoj glavi sve pretpostavljam mnogo puta gore.
Odjednom je uhvatio moju ruku i povukao rukave prema gore nakon čega je imao priliku vidjeti upadljive roze tragove prstiju na mojim podlakticama. Zatvorila sam oči i okrenula glavu na stranu osjećajući kako mu se ne samo ruke nego i cijelo tijelo trese.
Harry: Oni...P-povrijedili su te....
Otvorila sam oči i pogledala prema dečku koji je izgledao, malo reći izbezumljeno i iskreno nisam znala šta da uradim kako bih ga umirila. Stavila sam ruku u njegovu mekanu kosu i nježno ga poljubila u čelo usput spuštajući rukave. Ne želim da ijedno od nas gleda u to...Za par dana će izblijediti kao i loše uspomene i ponovo će sve biti uredu...
Ariel: Harry dobro sam...Molim te nemoj se brinuti, kunem ti se da sam dobro. Čak me i ne boli. Samo mi je potrebno malo vremena da dođem sebi i to je to, a jedino što mi može pomoći jesi ti. Zato molim te nemoj praviti gluposti ni ništa slično...Samo budi uz mene...Molim te...
Naslonila sam glavu na na izloženu i mekanu kožu njegovih prsa ispod kojih su se krili veoma čvrsti mišići. Mogla sam da osjetim njegovo neuravnoteženo disanje kao i ubrzane otkuvaje srca. Takođe je tu bilo i mokrih tragova od suza koje su kapale sa njegovih obraza i sva ta situacija je u meni probudila one najosjetljivije emocije. Tek nakon par trenutaka sam mogla da osjetim kako se njegove ruke lagano obamotavaju oko mene. Znala sam da pazi na svaki pokret jer se plaši da bi me mogao povrijediti.
Harry: Oprosti mi...
Poljubio me je u kosu i spustio svoju bradu na moju glavu. J a sam se samo nasmiješila i ostavila jedan poljubac na njegovim prsima.
Ariel: Nemam ti šta oprostiti Harry...
Harry: Kunem ti se da te više nikada neću ostaviti...Neću dopustiti da više ikada iko povrijedi...kunem ti se...
Klimnula sam glavom dok je osjećaj sigurnosti polako ispunjavao moje tijelo. U isto vrijeme su mi u glavi odzvanjale njegove riječi. 'Sa glupom Ashley koja mi ništa ne znači Ariel! Ništa...' Ne znači mu ništa...Ponovo sam se nasmiješila pronalazeći u tome i tračak zlobe, a zatim je u moje uho ušetao jedan veoma prijatan i hrapav glas koji je izgovorio jedno tiho 'Volim te'.
Ariel: I ja tebe Harry...
Nježno me je poljubio u obraz nakon čega je počeo prstima prolaziti kroz moju kosu, a ja sam sasvim povukla pidžamu tako da sam ponovo bila u potunosti obučena.
Harry: Ako ti nije neudobno, možemo ovako spavati...Želim te čuvati i sasvim imati uz sebe...
Klimnula sam glavom shvatajući da mi je Harryevo naručje mnogo draže mjesto za spavanje nego krevet. On je tiho počeo da mi pjevuši i svako malo ostavlja poljupce u kosi i nakon nekoliko minuta sam neočekivano utonula u san....
.................
Emily: Molim te! Molim te! Molim te! Molim te! Harry!!!!
Ja sam se nasmijala i naslonila glavu na prozor dok je crnokosa i uspaničena djevojka nastavila udarati rukama naslon Harryevog sjedišta i moliti ga da se zaustavi na benzinskoj pumpi pored koje ćemo proći za par trenutaka kako bi otišla u toalet i usput nešto kupila. Harry je duboko uzdahnuo i prevrnuo očima nakon čega je napokon skrenuo i parkirao se izazivajući radosni vrisak s Emilyine strane.
Emily: Srce si!
Mogla sam čuti kako Jennifer izdiše i mogla sam pretpostaviti da je požalila što nije sjela u auto u kom su niall i Vicky. Uskoro se uz naše zaustavilo i Emilyino auto koje je vozio Niall iz koga je izašao zajedno sa plavokosom i još uvijek pomalo ošamućenom djevojkom.
Niall: Zašto ste stali?
Harry je zamahao glavom i izašao iz auta nakon čega sam i ja učinila isto.
Harry: A Emily želi nešto kupiti i otići do toaleta...
Napokon je i ona izašla sa poprilično neobičnom grimasom nakon čega mi je prišla i stavila usne uz uho.
Emily: Upiškiću se u gaće.
Ja sam se nasmijala i prevrnula očima, a ona je počela sitnim koracima trčkarati prema pumpi koja je iako dosta udaljena od bilo kog grada imala popriličan broj mušterija. Vicky se naslonila uz auto posmatrajući na pomalo neobičan način Nialla koji je šetkao okolo sa Harryem i razgovarao o nečemu očito vrlo smiješnnom. Prišla sam joj i stala pored nje.
Ariel: I kako se provodite?
Nasmijala se i pogledala prema meni na isti način na koji me je posmatrala jutros kada smo se prvi put vidjele i zagrlile...na isti način na koji me je gledala dok mi se milion puta izvinjavala što je bila nepromišljena i isti broj puta zavaljivala što sam joj spasila život.
Vicky: nije loše.
Nasmijala sam se i klimnula glavom podižući palac u vazduh. Samo se nadam da ovo neće biti još jedan neuspjeli pokušaj njihove veze koja zapravo nikada nije bila ni na vidiku...
Vicky: Hvala ti što si nagovorila Jennifer da ide sa vama.
U tom trenutku sam pogledala Jennifer koja je kao polumrtva gledala kroz prozor držeći jednu ruku na glavi. I dalje je vrlo mamurna i mislim da joj je ona zabava došla glave...barem što se tiče zdravstvenog stanja.
Ariel: Ma nema na čemu samo što se plašim da bi uskoro Emily mogla biti izbačena kroz prozor s obzirom da nijednom nije ućutala otkako smo krenuli.
Vicky se nasmijala i bila sam presrećna što ponovo mogu vidjeti tu veselu plavokosu djevojku...onu pravu Vicky sa širom otvorenim očima i uključenim mozgom. Duboko sam udahnula sježi i topli vazduh koji kao da je već nagovještavao proljeće. Isto tako je zvuk koji je dopirao iz mog želudca meni pokušavao nagovijestiti da sam gladna i da mu je potrebna hrana.
Ariel: Idem i ja nešto kupiti.
Vicky je klimnula glavom i baš kada sam trebala ući u prodavnicu koja je bila u sklopu pupe prekinuo me je hrapavi muški glas.
Harry: Gdje ideš Julija?
Pogledala sam prema njemu i prevrnula očima.
Ariel: moram nešto kupiti da jedem.
Nasmiješio se i klimnuo glavom, a ja sam ušla unutra automatski tražeći pogledom Emily kojoj nije bilo ni traga. Izgleda da ipak ne mora samo piškiti.
Xxx: Dobro jutro.
Pogledala sam prema starijem mršavom muškarcu koji je stajao iza pulta i blago mu se nasmiješila.
Ariel: Dobro jutro.
Prišla sam policama u potrazi za nečim što bi me zaista moglo zasititi. Ipak, nisam mgola naći ništa osim glupih čipseva i ostalih grickalica koje mi se nisu jele. Uzdahnula sam i prešla na drugi odjel sa pićima s namjerom da svima kupim nešto.
Uzela sam 4 soka s obzirom da u tom trenutku nisam mogla ponijeti više i u trenutku kada sam se uspravljala slučajno sam udarila u nekoga.
Ariel: ups, izvinjavam se.
Okrenula sam se i istog trenutka kada sam se susrela sa svijetlo-zelenim očima iz ruku su mi poispadali svi sokovi pri čemu sam zadobila i nekolika udarca. Međutim, to u tom trenutku nije bilo važno...Imala sam osjećaj da se oko mene ponovo stvara ona plaža...ona tama...grudi mi je ispunio isti onaj strah kao sinoć i na trenutak sam pomislila da mi se sve to pričinjava...
'Hajde James, idemo'
Čim sam čula te riječi bilo mi je jasno da je sve to zapravo java. Ispred mene je stajao JT odnosno James, a upravo ga je zovnuo Sam...da ga tako nazovem...Osobe za koje sam se nadala da ih više nikada neću srestu su upravo sada tu u istoj prostoriji sa mnom. Jt...Odnosno James je cijelo vrijeme zurio u mene i imala sam osjećaj da se plaši jednako kao i ja.
Sam: James, šta radiš?
IU tom trenutku sam preko Jamesovog ramena ugeledala dobro poznatog plavokosog dečka čiji se pogled zamrznuo istog trenutka kada me je ugledao.
San: T-ti..James, idemo.
Uhvatio je ukipljenog smeđokosog dečka za ruku i povukao ga ali ovaj kao da je bio ukipljen. Samo je gledao u mene i mislim da me je to plašilo više i od samog susreta s njima.
Sam: James!
Ovaj se napokon trgnuo i krenuo prema izlazu, a ja sam tek tada došla sebi i shvatila da ne smijem dopustiti da se to dogodi.
Ariel: S-Stanite...
Glas mi je bio sasvim prigušen i mislim da me čak nisu ni čuli. Zapravo sve i da jesu sigurno se ne bi zaustavili, a ja sam nešto pothitno morala učiniti. Ne mogu dopustiti da pobjegnu...Ne ponovo...Kao hipnotisana sam krenula ka izlazu kroz koji su izašli i usput se sudarila sa nasmijanom Emily.
Emily: Ijao Ari da vidiš...Šta ti je?
Samo sam izletjela napolje ostavljajući je potpuno zbunjenu. Istog trenutka mi je za oko zapalo poznato crveno auto kao i plavokosi dečko koji je bio naslonjen na njega i kog su ona dvojica drmanula tjerajući ga da uđe u auto. Pogledala sam na drugu stranu prema parkiralištu i ugledala Nialla i Harrya koji su i dalje razgovarali o nečemu i ne sluteći šta se ovamo dešava.
Brzo sam krenula prema onoj trojici iakos am znala da je to loša ideja.
Ariel: Stanite!
Rogerov pogled je takođe istog trenutka kada me je vidjeo ispunjen strahom i znala sam da me neće poslušati.
Roger: Dovraga otkud ona?!
Sam: Pa čuješ li kretenu šta ti uporno pričam?!
Obojica su krenula da uđu u auto i shvatila sam da nemam mnogo vremena. Pobogu zar već nisu poobjegli* Šta rade tako blizu gradu u kom ih traži policija?
Prije nego što je mogao ući u auto, uhvatila sam Sama za majicu istog ttrenutka se susrećući sa njegovim tamno plavim i oppasnim pogledom.
Sam: Bolje ti je da me pustiš dok je vrijeme!
Ariel: ili ćeš učiniti šta?!
Unijela sam mu se u facu i istog trenutka začula dobro poznati muški glas.
Harry: Ariel?!
Sam je uplašeno pogledao ka prostoru iza mene nakon čega je uspaničeno krenuo da sjedne u auto. Ja sam čvrsto uhvatila vrata iako sam znala da ga neću spriječiti da ih zatovri i baš u trenutku kada su mi prsti trebali biti priklješteni jedna velika muška ruka se našla na okviru vrata zaustavljajući Sama u namjeri da ih zatvori.
Harry: šta se ovdje dešava?
Povukla sam se unazad i uplašeno pogledala prema Harryu koji je većbio i previše ljut.
Ariel: O-ovo su oni...
U tom trenutku su mu se njegove zelene oči sasvim raširile, a ljutnja koja se nalazila u njima se udesetostručila i prešla u potpuni bijes.
James: Alex šta čekaš?!
Sam...Odnosno Alex je krenuo da upali auto ali prije nego što je to uspio da učini Harryevi dugi prsti su uhvatili njegovu majicu i u sljedećem trenutku se našao van auta na betonu.
Niall: Harry?!
James i Roger su takođe izletjeli iz auta i odjednom smo se svi našli okuljeni oko tog jednog auta...Tačnije Sa..Alexa koji je krenuo da ustane sa tvrdog betona. Ipak to mu bijesni kovrdžavi dečko nije dopustio tako što je svom snagom pritisnuo nogom njegova leđa i vratio ga na zemlju. Alex je proizveo prigušen zvuk, a svi pogledi su bili usmjereni ka Harryu.
Niall: Harry zaboga šta radiš?
Uplašeni plavokosi dečko je krenuo da odmakne Harrya od Alexa ali ga je Harry spriječio u tome.
Harry: Ovo su oni.
Tada sam po prvi put vidjela toliku količinu bijesa u tim plavim očima koje su pripadale uvijek razdraganom ircu.
Niall: A tako znači?
Zagrizao je dojnju usnu prelazeći pogledom preko trojice muškaraca koji su sinoć zamalo i meni i Vicky upropastili živote.
Vicky: Šta se ovdje de...O moj Bpže!
Istog trenutka kada je vidjela oko koga smo se okuili stavila je ruku preko usta i krenula unazad.
Vicky: V-vi...
Prišla sam joj i čvrsto je zagrlila posmatrajući kako Harry skida jakno. Ne, ne, ne...
Ariel: Harry stani.
Samo je ispružio ruku prema meni izbjegavajući da me pogleda u lice.
Harry: Ariel, ne miješaj se.
Niall: Inače nisam pobornik ovoga ali ovaj put ću napraviti izuzetak i pomoći ti...
Alex koji je u mojim očima još uvijek Sam je stavio ruku na glavu na ustajući sa zemlje dok su ona dvojica gledala čas u njega, a čas u Harrya i Nialla.
Harry: Pa pošto ste sinoć željeli ispasti frajeri, pokažite se sada!
Iskreno, nisam imala pojma kako je Harry izgledao koliko toliko mirno jer sam znala da iznutra kipi iz bijesa i plašila sam se da ono najgore tek dolazi...Čini mi se da se, ma koliko to željeli ipak nećemo tako lako udaljiti od Penzancea koji nam donosi samo nevolje...