DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 103

  Spori način na koji sam spustila pogled maloprije je bio sušta suprotnost brzini koju sam iskoristila prilikom podizanja pogleda kao reakciji na njegov odgovor. Sada su njegove prelijepe zelene oči bile prikrivene bijelim kapcima, sa dojnje strane oivičenim dugim, gustim i tamnim  trepavicama. Hajde Harry, nasmiješi se...znam da se šališ...šališ se...jesi, zar ne? Nisi...
Prešla sam prstima preko desnog oka osjećajući kako mi se uporedo sa jezom koja mi se počela nakupljati u tijelu povećava i brzina rada srca. Pa ne mogu da vjerujem...Očekivala sam sve osim onoga što se dogodilo...Mislila sam da će ili samo ćutati...ili će mi reći da to sada nije bitno...ili će imati neki dobar razlog...ili da će mi i slagati...ali da prizna da je bio s njom? Eh, to zaista nisam očekivala...Šta bi to trebalo da znači? Cijeli dan su bili skupa? A meni je rekao da ima obaveza i da se ne možemo naći...Ako sve to skupimo u jedno ispada kako mu je ona važnija od mene...U tom trenutku sam ispustila neki neobični zvuk za koji nisam imala poma otkuda dolazi i zašto dolazi i koji je istog trenutka natjerao kovrdžavog dečka ispred mene da podigne pogled. Oči su mu kao i uvijek bile prelijepe, obojene najljepšom nijansom zelene boje ali su isto tako u sebi čuvale i dozu nesigurnosti...Vjerovatno očekuje da ću se sada početi derati ili ću ga odgurnuti i napustiti sobu ili ću ga ošamariti....iskreno i ja sam mislila da ću učiniti takvo nešto ali umjesto toga ja samo sjedim kao posljednji debil i čekam da on nešto prvi kaže...nešto kao 'Šalio sam se, to ti je za ono što si mi maloprije rekla da me ne bi čekala'...ili nešto slično...Ništa od toga.
Harry: Reci nešto.
Lijevi kraj usana mu se nesigurno izvio i tako se par trenutaka trzao sve dok nije sasvim otvorio usta i ispustio jedan izdah koji je završio na mom vratu izazivajući ugodnu jezu u predjelu mojih jagodica. Šta da mu kažem? Kako želim da uzmem pincetu i s njom počnem čupati Ashley svaku dlaku sa glave jednu po jednu? S obzirom da mu je toliko draga da su cijeli dan bili zajedno, mislim da mi ne bi dopustio da joj se i približim, a kamoli da joj naudim...
Hajde Ariel malo ušuti...
Ariel: Ja...Ne znam...
Pogledao je na stranu, skupio obrve i počeo prelaziti svojim dugim tamno-rozim jezikom preko dojnje usne.
Harry: Šta ne znaš?
I ja se pitam...Šta ne znam? Ne znam šta da mu kažem? Ili ne znam šta da mislim? Ili ne znam gdje da nabavim pincetu i kako da dođem do Ashley? Ili možda jednostavno ne znam da li me voli...
Ariel: Pa jednostavno...ne znam...Iskreno, šokirao si me odgovorom...
U tom trenutku se blago nasmiješio i u meni se iznova probudila nada da će reći kako se samo šalio.
Harry: Znam da jesam...ali ne želim da bilo šta krijem od tebe...
Eh, draga nado možeš nastaviti spavati...
Ariel: Hah, baš lijepo...
Malo je spustio glavu kako bi mi mogao vidjeti lice ali sam ja to uporno pokušavala izbjeći...ne samo zbog razmazane maskare, umornih očiju ili tragova prljave kose koja mi je pala preko čela....nego više zato što sam se plašila da bi u mojim očima mogao vidjeti ljubomoru...Ljubomoru koja je toliko uzavrela u meni da sam se plašila da će mi početi curiti iz ušiju, nosa, usta ili nekog drugog otvora na licu...
Harry: Više bi voljela da sam ti nešto slagao?
Namrštila sam se i odmahnula glavom iz koje mi nije željela izaći slika Ashley i Harrya koji sjede na kauču, gledaju neki film i smiju se onako od srca...Ona se igra sa njegovim kovrdžama i on lagano zatvara svoje blistave zelene oči prilikom užitka koji osjeća...on za uzvrat nju mazi po stomaku kao što je mene kada smo bili u svađi i kada sam ja imala mjesečnicu...šta ako je i ona ima? Baš danas? Šta ako je zato otišao kod nje? Da je može...Hajde Ariel začepi.
Harry: Jesi li dobro?
Čim je izgovorio te tri riječi lagano je uzdahnuo, a ja nisam znala šta da mu odgovorim. Odjednom sam osjetila potrebu da se sasvim ispružim preko ležaja i zaspem nadajući se da je ovaj cijeli dan samo jedan ružan san od kog se može pobjeći na jednostavan način. Buđenjem.
Ariel: Uhm...zašto si bio kod nje?
Riječi su izletjele iz mojih usta prije nego što sam uspjela dobro razmisliti o tome da li uopšte želim čuti odgovor na moje pitanje. Dojnja usna koja mu je sve do tada bila zarobljena između zuba je polako počela da se oslobađa, a ja sam poput neke opsjednute luđakinje pratila svaki njegov pokret koji je prethodio izgovaranju...odgovora? Iskreno, plašim se njegove iskrenosti...
Harry: Bila joj je potrebna pomoć.
Nakrivio je glavu i počeo da je lagano trza vjerovatno pokušavajući da mi da neki znak poput 'Znaš već'. Međutim, to nije pomoglo ljutnji i ljubomori koje su se sve do tada krile u meni. Kakva joj je više potrebna pomoć? Šta on u cijeloj toj situaciji izigrava? Psihijatra? Ili možda ljubavnog savjetnika? Hah, pa ako je istina ovo drugo onda super jer će mu te njegove metode itekako trebati u vlastitoj vezi...Uzdahnula sam i stisnula zube zatvarajući oči i klimajući glavom.
Ariel: Mhm, baš lijepo.
Harry: Ljuta si?
Progutala sam ogromnu knedlu koja mi se stvorila u grlu i koja me je na trenutak natjerala da se zakašljem, a zatim sam polako naslonila ruke na njegova prsa tjerajući ga da se odmakne od mene. Iako vjerovatno to nije želio, odmakao se, a ja sam spustila noge na tlo i duboko uzdahnula udišući odvratni bolnički miris koji sve do tada nisam tolikoj mjeri ni osjetila...Vjerovatno zato što sam se nalazila u oblaku koji je sačinjavao Harryev neodoljivi miris....koji je Ashley danas takođe osjetila...woaaah.....
Blago sam se nasmiješila i okrenula prema Harryu koji je i dalje onako nesigurno i izgubljeno stajao pored ležaja prateći pogledom svaki moj pokret.
Ariel: Ne, nisam uopšte...Samo pokušavam da smislim kakvu medalju bih ti trebala dodijeliti.
Namrštio se naslanjajući se na ležaj i prekrštajući ruke.
Harry: Ha?
Ariel: Pa kažem smišljam kakvu bih ti medalju trebala dati...Mislim, ti si ipak Ashleyin junak i potrebno te je nagraditi...Kažeš bila joj je potrebna pomoć, ha?
Počela sam se kretati prema njemu i izraz njegovog lica se nije mijenjao...Jednostavno je bio zamrznut i pitala sam se kako se isto to nije dogodio i sa mojim tijelom onog trenutka kada mi je rekao da je bio s njom...zapravo mi se dogodilo ali mislim da sam se prebrzo odmrznula...
Ariel: Šta joj se dogodilo? Ima problema sa dečkom? Svađaju se, je li? Pa se onda jadna Ashley rasplače i zovne njenog Hazzu koji ima lijek za to? I koji već dan unaprijed zna da će joj trebati pomoć? I onda kaže svojoj djevojci...
Prilikom izgovaranja 'svojoj djevojci' sam podigla prste pokazujući znak navodnika.
Ariel: ...Da će imati obaveza, a dan kasnije joj govori kako ne želi ništa lagati...I da ne zaboravimo i to da...da ste se vi zabavljali, uh pardon, pokušavao si da pomogneš jadnoj Ash dok su tvoju djevojku gotovo silovali pored mora udaljenog kilometrima od vas! Gdje joj niko nije mogao pomoći! Niti je naći! A ona je ko budala samo čekala kada ćeš se ti pojaviti i spasiti je!
Prilikom izgovaranja onog 'ti' sam ga udarila rukom u prsa, a odmah zatim briznula u plač. Ma hajde Ariel...
Odmakla sam se na stranu i stavila ruke preko lica pokušavajući da obrišem sve istekle suze i zaustavim nove. Nemam koristi od toga, već sam se dovoljno sekirala večeras, potreban mi je odmor...
Harry: Nemaš pravo da tako pričaš.
Nasmijala sam se i okrenula prema dečku koji se pomjerio od ležaja, a razmak između nas je sačinjavalo svega nekoliko koraka.
Ariel: Kako?! Vrijeđam tvoju Ash?!
Ono 'Ash' sam posebno naglasila pokušavajući da imitiram njegov glas što mi naravno nije uspjelo. Prevrnuo je očima i prošao prstima kroz kosu, a ja sam se naslonila rukom na neki ormarić pun tableta i bolničkog pribora od kog mi se iskreno diže kosa na glavi. Uvijek mi, kada vidim takvo nešto, kroz glavu prođu silni horor filmovi u kojima ludi doktori vežu pacijente za posebne stolice i onda ih maltretiraju sa svojim instrumentima sve dok ovi ne umru od boli i patnje i...zašto u ovakvoj situaciji razmišljam o psihopatama iz horor filmova?
Harry: Čuješ li ti šta ti ja pričam?
Ponovo sam pogledala prema kovrdžavom dečku sa još uvijek spojenim obrvama i pomalo ljutitim pogledom te raširenim rukama koje su mi davale do znanja da je itekako spreman za raspravu....Da li ja izgledam kao da jesam?
Počešala sam se po čelu i uzdahnula lagano odmahujući glavom.
Harry: Toliko te zanima šta ti imam reći da me čak i ne slušaš?
Ovoga puta sam ja prevrnula očima odmičući se od ormarića koji je kriv za moju dekoncentraciju.
Ariel: Glava me ionako boli Harry, uopšte ne pomažeš.
Još više je raširio ruke okrećući se u smjeru u kom sam se ja kretala.
Harry: Šta da radim Ariel? Onda mi samo to reci! Ne planiram ni ćutati dok ti pričaš takve gluposti, a vrlo dobro znaš da bih sve učinio na ovome svijetu da sam u tom prokletom trenutku bio uz tebe! Spasio te i pobio kretene koji su se usudili dodirnuti te!
Počela sam da hodam po sobi pokušavajući da se saberem i počnem normalno pričati i razmišljati...Opet, u jednu ruku je upravu...nisam mu ono trebala reći...ako ništa, spasio bi me da je mogao...
Ariel: Ali nisi ni ti tako jednostavan kao što misliš Harry! Taman kada zaboravim na Ashley ti mi kažeš da si cijeli dan proveo sa njom! Kakve su to više pomoći?! Cijelodnevne? Ma daj molim te...Zar ona nema brata, sestru, majku, oca, babu, dedu, tetku, bilo koga osimm tebe zaboga? Zar si jedina osoba koja joj može pomoći? Njen bivši joj pomaže oko ljubavnih problema sa sadašnjim?! Hah, izvini ali ja tu ne vidim ništa osim i-r-o-n-i-j-e!
Prišla sam mu i unijela mu se u facu dok je on lagano mahao glavom i izdisao.
Harry: Već smo sto puta raščistili sve moguće teme vezane za Ashley i milion puta sam ti rekao da te nikada ne bih prevario. Zar ti je toliko teško povjerovati u to?
Pretpostavljam da je predvidjeo moj ponovni zaokret u šetnju po prostoriji dok me je uhvatio za laktove i zadržao u mjestu. Zatvorila sam oči i počela razmišljati o njegovom pitanju, tačnije odgovoru koji bih mu trebala dati i koji dolazi duboko iz moje duše satkan od svih mojih osjećala, tuge, patnje i svih ostalih ružnih stvari koje su se izdešavale otkako je u moj život nepozvano ušetala ta plavokosa djevojka i toliko toga ispreokretala...uzburkala...promijenila...
Ariel: Ne znam Harry...U sve mi je teško povjerovati...Ponekad ne vjerujem ni samoj sebi...Ne prepoznajem samu sebe...Ne prepoznajem ni tebe...ni svoje roditelje...ni svoj život...Toliko toga se promijenilo, izdešavalo i jednostavno ne mogu da se uklopim u sve...Stvari se dešavaju prebrzo i ponekad se pitam, kao npr. večeras, zašto se baš meni dešavaju uvijek loše stvari? Toliko bih se željela vratiti u onih par dana prije Edwardovog odlaska...prosto da vidim šta sam to loše napravila...od tada se sve okrenulo za 36o° i ona mirna, uvijek srećna i bezbrižna Ariel je negdje odleppršala i ostavila me samu u potpuno noovom svijetu...gdje je sreća nešto za šta se trebaš itekako pomučiti...nešto kao loto...ili je imaš ili nemaš...danas je sve uredu, a sutra imaš želju da umreš...jedan dan samog sebe pitaš zašto želiš da ti život bude drugačiji kad je sve savršeno ali opet drugi dan kada svo ono savršenstvo zajedno sa svojim blještavilom nestane i ostane samo tama u kojoj si zarobljen...izgubljen...pitaš se zašto si ikada pomislio da imaš normalan život...pokušavaš sebe na osnovu loše situacije koja te zadesila uvjeriti da je sreća prolazna i da ona navrati samo s vremena na vrijeme kako bi te održala na životu i barem do nekle napunila tvoje rezerve snage za novi sukob sa novim problemom...sa novim bolom...ali ponekad je to prenaporno...i čovjek se umori...i iskreno, ne znam zašto ti sve ovo sada pričam, možda sam i skrenula sa teme ali se trenutno tako osjećam....i ako iz ovog barem nekako možeš da izvučeš odgovor na svoje pitanje onda super....i zaista više ne mogu da pričam o ovome...o Ashley čije me ime od tvog rođendana svaku noć proganja u snu, a zahvaljujući tebi s vremena na vrijeme i na javi...dan mi je ionako upropašten, sutra ćemo nastaviti, a sada samo hoću da idem u taj motel i spavam...
Izdahnula sam osjećajući se pomalo iscrpljeno jer već nekoliko minuta koliko sam pričala niti jednom nisam napravila veću pauzu...Osjećam se kao jedna od onih školskih tračara koje su nakupile i previše informacija i jednostavno ne mogu da ih sve odjedanput izgovore...izbace iz sebe...
Harryev stisak na mojim laktovima je polako popustio, a ruke su mu počele padati sve dok nisu našle mjesto na njegovim bokovima. Iskreno, nadala sam se da mi neće ništa reći jer sam se osjećala glupo zbog svega onoga izgovorenog...samo ne želim da nešto pogrešno shvati iz svega s obzirom da je ona sreća o kojoj sam pričala bio upravo on...ali je ujedno bio i ona bol i tuga, zar ne? Ponekad, da...
Gledao je negdje u pod pored sebe i cijela situacija je bila zaista neugodna. Nakašljala sam se i krenula mu reći da idem kada sam iza sebe začula zvuk vrata. Okrenula sam se uporedo sa podizanjem Harryevog pogleda i susrela se sa prelijepom plavokosom djevojkom...Ashley?
Ashley: Ovaj...ne biste smjeli biti ovdje. Ovo je samo za pacijente i bolničko osoblje.
Malo je hvalilo da se počnem od muke samoj sebi smijati u trenutku kada sam shvatila da je to najobičnija medicinska sestra koja kao i još nekoliko milijardi ljudi zajedno sa Ashley ima plavu kosu...Okej Ariel, poludjela si...
Klimnula sam glavom i polako krenula prema vratima nadajući se da kovrdžavi dečko iza mene radi isto. Izašla sam na dugi bijeli hodnjik koji je bio prazan i pretpostavljala sam da su svi pacijenti već pospali...Skrenula sam u drugi hodnjik i tamo zatekla Jennifer koja je kucala nešto na mobilnom, Emily koja je nešto pila...pretpostavljam kafu (kavu) i Nialla koji je naslonjen uza zid i lupkao desnom nogom od pod proizvodeći zaista usklađen zvuk. Svi su pogledali prema meni i nekud iza mene tako da sam mogla pretpostaviti da Harry ide za mnom.
Niall: Bio sam kod nje...
Ariel: Je li dobro?
Nasmiješio se i spustio svoj, očito zaljubljeni pogled.
Niall: Jeste, jeste...Spava...
Klimnula sam glavom i uzdahnula zahvaljujući Bogu što je ova veče ipak završila na najbolji mogući način. Naravno ako izostavimo ovaj zadnji dio sa mnom i Harryem. Čim se spominje ime Ashley, ništa ne može biti dobro...
Ariel: Ne znam da li bih trebala otići do nje...
Jennifer: Bolje ne. Ionako se neće probuditi prije sutra...Ja sam javila svojim i njenim da ćemo prenoćiti kod prijatelja...Bolje da ne spominjemo šta se dogodilo.
Oh, pa ja sam potpuno zaboravila...Brzo sam otrgnula zbunjenoj Jennifer iz ruke mobilni i okrenula mamin broj. Samo se nadam da nisu već zovnuli policiju...Već nakon trećeg zvona sam mogla da začujem mamin piskutavi i ujedno histerični glas.
: Jennifer! Napokon neko! Je li se nešto dogodilo Ariel?! Samo mi reci da nije! Molim te!
Na trenutak sam se skoro nasmijala i iskreno nisam baš navikla slušati mamu tako zabrinutu...pogotovo ne u situacijama koje nemaju veze sa Harryem ili Leom...
: Ja sam mama...
#Mama: Ariel!
Skoro je vrisnula i mogla sam da čujem glasove u pozadini...O Bože baka...Samo još treba da se njoj nešto dogodilo zbog mog nejavljanja...odsustva...
#Ariel: Dobro sam mama...Jeste li vi?
#Mama: Ma pusti nas pobogu si dijete, pa gdje si ti?! Što se ne javljaš?! Pa umrli smo od brige!
Prevrnula sam očima i pogledala prema Harryu koji je stajao sa Niallom u dnu hodnjika i nešto mu govorio...Po izrazu njegovog lica se nije baš moglo zaključiti da je tema vesela, odnosno pozitivna...Priča mu o meni i našoj svađi? Ili Ashleyinom problemu? Ugh!
#Mama: Ariel?!
#Ariel: M-ma...Uhm, ispraznila mi se baterija...I pošto je kasno noćićemo kod prijatelja...
#Mama: Kakvih prijatelja?
#Ariel: Joj mama...pa ovih kod kojih smo na zabavi....
Nastala je kratka pauza i znala sam da će bilo šta što sljedeće kaže imati veze sa njenom istraživačkom prirodom.
#Mama: Ne lažeš mi, zar ne?
Kao što rekoh...Tačnije, pomislih.
#Ariel: Ne, ne lažem ti i ne vidim razlog za to...Sada moram ići.
Krenula sam da prekinem ali me je zaustavio njen zaista zabrinuti glas koji je nekoliko puta proizveo riječ 'Čekaj'.
#Ariel: Šta je?
#Mama: Uhm...Da možda slučajno ne znaš gdje je Leo?
Leo?
#Ariel: Ha?
#Mama: mislila sam da je možda s tobom...
Šta bi zaboga Leo radio sa mnom?
#Ariel: Nije, zašto?
U tom trenutku sam mogla da čujem njezin prigušeni glas. Mislim da je govorila nešto poput 'Nije s njom' i znala sam da to nije namijenjeno meni.
#Ariel: S kim to pričaš?
#Mama: Ovaj..S Barbarom...Lea nema cijeli dan i trenutno su njegovi tu kod nas, ne znaju šta da rade...Jutros je jako rano izašao ne javljajući se nikome i još se nije vratio.
#Ariel: Oh...Pa možda je i on na zabavi?
#Mama: Zabava još uvijek traje?
O Bože, šta da joj kažem?
#Ariel: Pa...
#Mama: Hajde ga potraži, molim te...
Ariel uvalila si se u problem...
#Ariel: uhm...pa ja...nisam na njoj...
#Mama: Ali si valjda u toj kući?
#Ariel: Ma nisam...Mislim, nisu u pitanju ti prijatelji koji su organizovali zabavu...
#Mama: Pa otkud ti toliko prijatelja tamo?
#Ariel: Pričaćemo kad se vratim, sad stvarno moram ići.
#Mama: Al..
Brzo sam prekinula nadajući se da me neće nazvati kako bi dovršila razgovor...Potrebno mi je malo vremena da razmislim pa ću joj onda sutra moći ispričati neku uvjerljiviju priču. Ne želim im reći istinu jer me onda do kraja života vše ne bi nigdje pustili, a iskreno ni ja se više ne planiram mnogo udaljavati od Londona...I gdje je Leo? Nekoliko puta mi je prošlo kroz glavu da je on umiješan u sve ono što se večeras dogodilo ali sam odlučila ne vjerovati u to jer je ipak u jednu ruku glupo i bezobrazno...Možda nije najbolja osoba na svijetu ali ono što su ona trojica večeras pokušala i učinila je nešto zaista nisko što mislim da čak ni Leo ne bi napravio. U svakom slučaju, sve i da je tako zao i da je upleten u to, pojavio bi se i sam. Šta ima od nečijeg silovanja mene ili Vicky? Samo se nadam da ga nećemo sresti ako je zaista ovdje, a pretpostavljam da jeste...Nema gdje drugo biti...Pružila sam mobilni Jennifer, zahvalila joj se, a zatim ponovo pogledala prema smeđokosom i plavokosom dečku koji su još uvijek međusobno razgovarali.
Emily: Dečki! Idemo li?!
Emily se derala kao kao da su udaljeni kilometar, a ne sto metara od nje i po tome sam zaključila da joj vjerovatno u ušima još uvijek odzvanja muzika sa zabave. Njih dvojica su pogledali prema njoj, kao i nekolika doktora koja su je više onako prostrijelila pogledom, zatim su još nešto potiho dodali i krenuli prema nama.
Niall: Ja ostajem ovdje.
Jennifer je rašiirila svoje tamne smeđe oči po prvi put večeras i počela da se češe po ruci.
Jennifer: Stvarno?
Niall je klimnuo glavom igrajući se prstima ruku koje su mu se nalazile u džepovima.
Ariel: Ali zašto kad svejedno spava?
Slegnuo je ramenima i pogledao u pod...
Niall: Ne znam...Ako budem pored nje biću siguran da je dobro i da joj niko neće ponovo nauditi...
E ovo sam trebala snimiti svojim glupim i ugašenim telefonom i pokazati Vicky kad se probudi iz nesvijesti u koju je pala upravo zbog muškaraca za koje je mislila da mogu biti bolji od Nialla. Nasmiješila sam mu se onako od srca pokušavajući da mu na taj način dam do znanja da zaista cijenim to što radi, a još uvijek nedovoljno razbuđena i trijezna Emily je izgoovorila nešto poput 'Awww'...Za to vrijeme je zamišljeni Harry došetao do nas, izvadio ključeve iz džepa, podigao ih i dao nam glavom znak da krenemo za njim.
Niall: Laku noć.
Nas tri smo mu poželjele laku noć, a zatim krenule za kovrdžavim dečkom koji je kao što sam i rekla bio jako zamišljen i snužden....
.........
Stalno sam treprala i cijelo vrijeme ispred sebe vidjela samo mrak, mrak, mrak....i mrak...Sav umor i sva pospanost kao da su zaboravili da su bili u mom tijelu i da su trebali sačekati dok legnem pa da se onda napokon opuste. Sada su otišli i ostavili me sa svojim pogubljenim mislima i leđima okrenutim dečku kog toliko volim i sa kojim već satima nisam progovorila niti jednu jedinu riječ...
Čim smo stigli u mali ali otmjeni motel, ja sam otišla da se istuširam i presvučem, a on...on je otišao negdje. Ni ja ne znam gdje ali se vratio poslije možda sat ipo ili dva. Nisam željela da ga pitam gdje je bio jer mi se čini da smo u nekoj vrsti svađe. Kako uopšte može biti ljut na mene kada je on taj koji je večeras sve zabrljao? Razgovaramo 3h nakon što sam skoro silovana i on mi mrtvo-hladno kaže da je bio sa Ashley...I šta bih ja trebala? Da ga pitam kako je? Da li me je pozdravila? Kako ga je ugostila ako su se našli u njenom stanu? Ma malo sutra...Uzdahnula sam sklanjajući deku sa ramena s obzirom da je soba bila i previše zagrijana. Pretpostavljala sam da Harry već spava jer smo legli prije možda sat vremena...Ja od tada kao da se nalazim na ledu koji me toliko rashlađuje da ne mogu da zaspem i usput mi niz čelo cure kapljice znoja od vrućine. Imam osjećaj da ću eksplodirati. Hajde spavaj Ariel...spavaj....spavaj...spavaaaj!!! Piši propalo...Malo je hvalilo da vrisnem jer sam se unervozila poput malog djeteta koje silno želi da progovori ali ne može ili ga svrbe desni iz kojih trebaju iznići novi zubići...ili jednostavno poput djeteta koje baš kao ja sad ne može da zaspe. Odjednom je muklu tišinu kojoj sam prepuštena već duže vrijeme prekinulo jedno tiho 'Spavaš li?'
I on je budan? Lagano sam odmahnula glavom i tek tada shvatila da me ne može vidjeti jer sam mu em okrenuta leđima, em je totalni mrak. Nakašljala sam se usput stišćući jedan dio deke među prstima.
Ariel: Ne...
Harry: Mhm...
I šta sad?
Harry: Mogu li te nešto pitati?
O ne...Kad sam ja to pitanje večeras njemu postavila sve je krenulo niz brdo...
Ariel: A valjda...
Nastala je pauza, a jedan ogromni dio mene je samo žudio da ponovo čuje njegov neodoljivi, duboki i hrapavi glas prožet tvrdim britanskim naglaskom.
Harry: Kada bi....Kada bi mogla, mislim zamislimo...kada bi mogla da vratiš vrijeme kao što si večeras rekla na dane prije Edwardovog odlaska...Da li bi nakon godinu dana ili koliko već, ponovo otišla na Vickyinu zabavu iako bi znala da ću tamo biti ja...i da ćemo se tamo upoznati...
Znala sam da je nešto pogrešno shvatio.
Ariel: Ouuh...
Napipala sam rukom prekidač i upalila lampu koja je za tili čas osvijetlila naš veliki krevet ukrašen crvenom i zlatnom bojom. Susrela sam se sa krvavim i umornim zelenim očima dečka koji se uspravio i naslonio na naslon od kreveta gledajući me ravno u oči. Po načinu na koji je izgledao neko bi pomislio da su njega pokušali silovati, a ne mene. I ja sam se takođe uspravila, stavila jastuk iza leđa i pogledala prema njemu.
Ariel: Zašto te to zanima?
Počešao se po nosu usput sliježući ramenima i skrećući pogled sa mene.
Harry: Eto tako...
Nasmiješila sam se naslanjajući se laktom na naslon tako da sam mogla imati bolji pogled na Harrya.
Ariel: Bih...
Odjednom je okrenuo glavu prema meni, a u očima mu se zahvaljujuči svjetlu koje se nalazilo malo iznad nas pojavio mali odsjaj.
Harry: Ponovo bi otišla na nju?
Odlučno sam klimnula glavom prisjećajući se svakog detalja sa nje...kako bih ikada poželjela izostaviti takvo nešto iz svog života? Unatoč činjenici da mii se život zahvaljujući upravo tome promijenio...
Harry: Iako bi upoznala mene?
Prevrnula sam očima i ponovo klimnula glavom, a on je izdahnuo takođe klimajući svojom.
Ariel: Je li to sve što si imao da me pitaš?
Jedan dio mene je želio da ima još pitanja samo kako bismo duže pričali, a opet drugi dio se nadao da ih nema jer bi se situacija mogla samo još više pogoršati...
Harry: Pa..Ne znam...Zapravo to je bilo potpitanje mog glavnog pitanja.
Podigla sam desnu obrvu i značajno ga pogledala, a on se nasmiješio onako pomalo umorno i prošao rukom kroz svoju tamnu razbarušenu kosu.
Ariel: A glavno pitanje je...?
Mislila sam da će nastati pauza ali se to nije dogodilo i dobila sam odgovor istog trenutka.
Harry: Kad si večeras ono rekla...Znao sam da misliš na mene i znam da sam ja taj koji ti je mnogo toga promijenio u životu...znam da sam ja taj zbog kog si plakala, mrzila svoj život, osjećala bol...I, da li to znači da ti je žao što si me ikada upoznala? Da misliš da bi ti život bio puno ljepši da nije mene? U njemu...?
Šta mi je večeras bilo pa da se onako navijem? Istina je da sam se tako osjećala i da sam tako mislila ali je ponekad svoja razmišljanja i osjećaje bolje zadržati za sebe jer ih onda niko ne može protumačiti na pogrešan način...ti sam na svoj način razrađuješ sve to i ponekad samo ti možeš da shvatiš samoga sebe, a to je valjda normalno.
Tamne zelene oči oko kojih je sva bjelina bila išarana crvenim kanalićima su bile prikovane za moje lice, a ja sam počela osjećati kako mi gornji dio pidžame upija znoj koji se stvara nenormalnom brzinom. Mislim da je uzrok tome bio više Harry nego zagrijanost sobe. Još sam više sklonila deku sa sebe, a zatim uzdahnula i pogledala prema prozoru kroz koji se mogla vidjeti mjesečeva svjetlost...Ista ona koju sam vidjela dok sam bila sama u polju...koja mi je pomogla da vidim put i da se snađem isto kao i hitnoj...I sad još samo trebam početi kao indijanci i druga plemena vjerovati u pomoć od strane nebeskih tijela i prirode. U tom trenutku se na mojoj nozi našla Harryeva velika ruka koja je ponovo preusmjerila moju pažnju na njega.
Harry: Nemoj me mučiti Ariel...
Da li bi bilo dobro da ponovo izbacim iz sebe sve ono što osjećam?
Ariel: nije...Nije mi žao što sam te upoznala i mislim da sam ti to već prije rekla ali evo ponavljam...to je vjerovatno nešto najbolje što mi se dogodilo u životu...
Mogla sam primijetiti male iskrice koje su počele da se stvaraju u njegovim prelijepim očima koje nisu napuštale moje lice ni na trenutak na taj način izazivajući blagu nervozu u meni. Ako ništa, sada barem nema maskare i prljave kose ali bi se zato mogla pojaviti ona ljubomora ukoliko se spomene As...Ashley...
Ariel: Istina je da je zajedno sa tobom došlo mnogo problema i upoznala sam se sa ružnim osjećajima za koje nisam znala ni da postoje...ali si isto tako ti ona sreća o kojoj sam govorila...
Usne su mu se sve više izvijale u osmijeh ucrtavajući prelijepe rupice, a i pogled mu je takođe postajao sve veseliji i veseliji. Malo je hvalilo da prevrnem očima jer se ponaša kao da mu nikada nisam rekla da ga volim, da me čini srećnom ili nešto slično...
Ariel: Vjerovatno mnoge stvari vezane za svoje roditelje nikada ne bih ni saznala da nije bilo tebe..ili stvari vezane za...
Nisam bila sigurna da li je pametno izgovoriti njegovo ime i baš u tom trenutku je odnekud dotrčala zla Ariel te me podsjetila na to da je Harry cijeli dan proveo sa Ashley i večeras mi to besramno priznao.
Ariel: ...za Lea.
Mogla sam primijetiti naglu promjenu na njegovom licu...Rupice su nestale, usne se ispravile, a u očima su se one iskrice pretvorile u tamni zeleni plamen koji je iskreno izgledao opasno. Tek tada sam primijetila koliko mu teže pada spomen Leovog od spomena Edwardovog imena.
Ariel: Ali...opet kažem, nije mi žao što sam te upoznala.
Pogled mu je ponovo malo omekšao, tačnije plamen se primirio i sada je na meni bilo samo da čekam na njegovu reakciju. Prstima one ruke koja se još uvijek nalazila na mojoj nozi je počeo da pravi malene pokrete i iz meni nepoznatog razloga sam se osjećala čudno...Srce mi je počelo brže kucati ali ne na onaj lijep način prouzrokovan uzbuđenjem...Sada je to bilo više nešto poput straha...Odlučila sam skrenuti misli sa toga i pokušati se skoncentrisati na Harryeve usne koje su počele formirati rečenicu.
Harry: Sigurno?
Prevrnula sam očima i zabacila glavu tako da sam gledala u plafon ispunjen halogenkama i ofarban u neku boju breskve. U svakom slučaju, bila je umirujuća.
Ariel: Zašto se ponašaš kao da ne znaš da te volim i da ne mogu živjeti bez tebe i da sam ljuta i ispunjena ljubomorom kao neka...
Odjednom se zla Ariel pojavila na mom jeziku sa motorkom u ruci te počela da obavlja neka odmjeravanja...Pretpostavljam da se pokušavala odlučiti odakle je najbolje krenuti sa komadanjem i iskreno nemam se pravo ljutiti na nju zbog toga jer sam upravo kao mala nepromišljena curica priznala da sam ljubomorna...
Ariel: Uh...
Obuhvatila sam prstima najuži dio nosa i zatvorila oči istog trenutka dobivši priliku da čujem neobičan smijeh sa Harryeve strane.
Harry: Još uvijek si ljubomorna na Ash...ley?
Ma opet on njoj tepa...Pogledala sam iznervirano prema njemu spuštajući onu ruku sa nosa na vlastito rame.
Ariel: Još uvijek?
A dovraga on i njegov vragolasti osmijeh i pogled i lice...i ljepota...u zamci sam...
Harry: Pa mislio sam da te je to prošlo još onda kad smo posljednji put razgovarali o njoj.
Podigla sam desnu obrvu i zagrizla unutrašnji dio dojnje usne.
Ariel: misliš večeras?
Harry: ne, mislim ono prije.
Ariel: Ahaaa....
Počela sam praviti neobične face dajući mu do znanja da cijeli razgovor shvatam na veoma ironičan način.
Ariel: A da vidimo ovako.
Okrenula sam se malo više na stranu prekrštajući noge, sklanjajući deku i uživajući u barem malom naletu svježine koja je obasula moje tijelo. Harry se namrštio još uvijek ne skidajući svoj smiješak dok me je posmatrao tako ljutitu i spremnu na svađu. Kako ga nije sram da se ismijava sa mojom ljubomorom?
Ariel: Zašto si ti onda poslije više od pola godine ljubomoran na Lea čak i kad se samo spomene njegovo ime?!
Aha, to sam čekala! Osmijeh nestaje! Pogledao je na stranu i nervozno uzdahnuo igrajući se sa svojim dugim jezikom, a ja sam uživala u vodstvu koje sam preuzela.
Ariel: Hm?
Nageo se malo više prema meni gledajući me svojim prodornim zelenim pogledom.
Harry: Možda zato što znam da je taj idiot prokleto zaljubljen u tebe i da samo čeka priliku kako će mi te preoteti?!
Naslonila sam se na ruke i takođe nagela prema njemu pri čemu mi je jedan pramen kose pao preko lica.
Ariel: i ti nakon svega što je napravio misliš da bi ti me mogao preoteti?!
Krenuo je da nešto kaže ali se na kraju zaustavio samo na otvaranju usta jer vjerovatno nije mogao pronaći dovoljno dobar odgovor. Ne mogu vjerovati da on pokušava pronaći sličnosti između mog i Leovog odnosa i njegovog i Ashleyinog...Mada je istina da sam ja prva spomenula Lea ali to je bio jedini način odbrane...
Harry: pa dobro koji je razlog zbog kog si ti ljubomorna na Ashley?!
Raširio je ruke, a ja sam se nasmijala i sklonila onaj pramen sa obraza u ostatak kose.
Ariel: Ti se šališ sa mnom, zar ne?
Samo je ćutao i zurio u mene, a ja sam odlučila nastaviti.
Ariel: Hm, pa da vidimo. Kao prvo bivša ti je. Kao drugo na rođendanskoj zabavi sam čula onaj vaš glupi razgovor koji mi ni dan danas nije u potpunosti jasan. Kao treće držao si joj ruku na obrazu.
Uzela sam njegov ruku koja mu se nalazila u krilu i podigla je priznajući sebi da je poprilično teška.
Ariel: Kao četvrto dan kasnije kada si me počeo uvjeravati da bih ti trebala oprostiti iako mi ne možeš dati objašnjenje si joj se besramno javio, a zatim me ostavio da bi otišao kod nje. I budi srećan što ovaj odlazak nisam računala kao petu stavku. Peto, doživjeli smo saobraćajnu nesreću zbog njenog poziva i danas mene osuđuješ što mi se moglo nešto loše desiti na zabavi zbog koje sam otišla. Jesi li ijednom rekao sebi: Moglo joj se nešto dogoditi zbog Ashley?! Šesto, došla je u bolnicu i rekla da je tvoja djevojka! Sedmo...
Krenula sam da mu kažem da je udario njenog dečka ali sam se zaustavila jer on još uvijek ne zna da sam upoznala Richarda. Nešto mi govori da ne bi ni trebao za sad ni da sazna jer mi je ipak potreban as u rukavu...
Ostala sam bez daha pokušavajući da se sjetim sedme stavke...Ništa mi nije padalo na pamet osim jednog i shvatila sam da je bolje da to kažem nego ono vezano za Richarda.
Ariel: Sedmo, isti dan kad smo se pomirili ti si nastavio da se dopisuješ s njom!
Odjednom se namrštio i skoro nasmijao.
Harry: Molim?!
Ariel: To što si čuo!
Uperila sam kažiprst ka njemu, a zatim počela nešto otežanije disati s obzirom da sam se derala bez prestanka nekoliko proteklih minuta. Moglo bi se reći da sam se uvještila u brzom pričanju i raspravljanju i mislim da ne bi bilo loše kad bih izabrala karijeru advokata. A kad smo već kod advokata, mislim da će mi sada jedan biti itekako potreban kako bi dokazao da imam pravo čitati poruke svog dečka. Imam, zar ne? Uhm, po Harryevom izrazu lica se i ne bi reklo.
Harry: Šta si radila sa mojim mobilinim?!
Prošla sam rukom kroz kosu i pogledala na stranu pokušavajući da izbjegnem odgovor.
Harry: Ariel!
Kažiprstom i palcem je obuhvatio moju vilicu da mi okrenuo glavu ka njemu. Usne su mu bile jako rumene i poželjela sam da i sama imam takvu boju uvijek, a ne samo onda kada imam visoku temperaturu ili nanesem sjaj.
Ariel: Šta je?!
Harry: Odgovori mi! Zašto si mi čitala poruke?!
Tada se začulo kucanje na vratima i oboje smo se istog trenutka okrenuli prema njima. Uskoro se sa druge strane začuo duboki muški glas.
Xxx: Ovdje osiguranje motela. Zamolio bih vas da se stišate jer narušavate mir, a gosti bi željeli spavati! Usput ako ne znate, prošlo je 3h iza ponoći pa bi bilo lijepo da se ne ponašate kao da je podne. Ako imate nekih problema obratite se nama!
Harry je zatvorio oči radeći jednu od svojih navika, tj. preturajući svojim dugim jezikom po ustima.
Harry: Ako ste završili, bilo bi lijepo i da odete!
Xxx: Otićiću kada se vi stišate!
Harry: Ma znate šta...
U tom trenutku je Harry krenuo da ustane ali sam ga ja na svu sreću uhvatila za ruku i zaustavila.
Ariel: Daj Harry smiri se, ovdje smo mi krivi, a ne on.
Samo me je ljutito pogledao ali se na svu sreću i zaustavio i vratio u prijašnji položaj.
Ariel: Uredu, izvinjavamo se! Nećemo više!
Harry je prevrnuo očima, a ja sam ga samo ignorisala čekajući odgovor od strane onog čovjeka.
Xxx: Nadam se. Inače, gospođice ako imate nekih problema sa gospodinom slobodno...
Harry: Znaš šta!? Bolje ti je da se makneš od tih vrata dok nisam došao i....
Brže-bolje sam stavila ruku preko njegovih usta pokušavajući da u njemu zadržim ostatak rečenice za koji sam znala da sigurno ne zvuči dobro. On je samo počeo da mumlja ali nije želio da me odgurne ili skloni moju ruku jer je znao koliko je jači.
Ariel: Sve je uredu, ne brinite. Samo smo malo nervozni zbog dugog puta.
Harry je ponovo prevrnuo očima iz kojih nikako nije želio izaći bijes.
Xxx: Uredu, razumijem. Ali opet kažem ako budete trebali moju pomoć...
Imala sam osjećaj da ovaj dečko namjerno izaziva vraga i kao što sam i pretpostavila, Harry je skočio i vjerovatno bi otišao do vrata da ga nisam uhvatila za majicu. Trenutno nam najmanje treba da pretuče osiguranje motela i da još duže zaglavimo u ovom prokletom mjestu.
Xxx: ...Slobodno me nazovite.
Harry se prevrnuo na leđa i stavio ruke preko čela, a ja sam pokušavala da u sebi zadržim smijeh i ostanem ozbiljna pošto je očito da njemu uopšte nije do zabave.
Ariel: Uredu, laku noć.
Xxx: Laku noć.
Uskoro su se začuli njegovi koraci koji su nam dali do znanja da je otišao. Krenula sam da ustanem sa kreveta jer sam željela da odem u toalet i umijem se te na taj način koliko toliko rashladim ali me je zaustavila Harryeva teška ruka čiji su se prsti obamotali oko moje podlaktice. Istog trenutka me je povukao tako da sam skoro pala preko njega. Gledao me je ravno u oči i znala sam da nešto prerađuje u mislima....Šta, to još uvijek ne znam.
Harry: Želiš se izvući, hm?
Par trenutaka sam ga samo gledala u njegove ljutite zelene oči nakon čega sam se napokon nakanila progovoriti pokušavajući da razmak između nas održim tako malim.
Ariel: Od čega Harold?
Čim sam izgovorila to 'Harold' sjetila sam se onih dana kada se sve ono najgore vezano sa Ashley izdešavalo. Iz nekog čudnog razloga mu nisam željela reći Harry jer sam se plašila da bih na taj način mogla pokazati svoje slabosti vezane za njega. Harold definitivno zvuči mnogo grublje i nemam pojma zašto sam sada to upotrijebila.
Harry: Znaš ti dobro Ariel...Šta si radila sa mojim prokletim mobilnim?
Svaku riječ je posebno naglasio i po njegovom tonu sam mogla shvatiti da mu zaista smeta što sam mu uzimala mobilni...Kakav je problem toliki u tome?
Ariel: Čitala sam poruke.
Nakrivila sam glavu pokušavajući da izgledam što samouvjerenije, a sve što sam dobila s njegove strane bio je jedan kratki smijeh za koji nisam bila sigurna šta bi tačno trebao značiti. Zamahao je glavom prelazeći jezikom preko svakog milimetra svoje gornje i dojnje usne i imala sam osjećaj da me na taj način izaziva jer sam zaista žudila za njegovim poljupcima...
Harry: Hm, baš lijepo...
Ariel: Ne vidim razlog zbog kog bi ti to smetalo ako već ništa ne kriješ od mene.
Podigla sam obrve, a on je svoj pogled napokon podigao praveći očni kontakt sa mnom.
Harry: Ma nemoj? To znači da ćeš i ti meni dati svoj mobilni da čitam šta hoću i radim s njim šta hoću?
Po glavi sam počela da premotavam sve aktivnosti koje imam vezane za mobilni i iskreno nemam šta kriti...Ne samo zatoo što koristim potpuno novu karticu i novi mobilni s obzirom da su oni stari završili pod gumom Sabrininog auta nego i zato što zaista ne psotoji ništa što Harry ne bi trebao da zna...Naravno ako izostavimo Edwardove besmislene poruke koje sam naravno brisala čim bi' ih dobila.
Ariel: Što da ne?
Slegnula sam ramenima, a on se namrštio snimajući pogledom moje lice.
Harry: Sada mi lijepo reci šta si pročitala?
A pročitala sam samo jednu glupu poruku iz koje nisam ništa mogla saznati...Uzdahnula sam i spustila pogled stalno pomijerajući obrve, a to koliko znam nikada prije nisam radila u tolikoj mjeri.
Ariel: Svašta nešto...
Stvarno mi treba od jezika napraviti jedan ogromni čvor tako da ga više ne mogu upotrebljavati....Šta mi bi da to kažem? Nasmijao se i još više približio lice mom pri čemu mi se stomak jako stegnuo ispupštajući gomilu uzburkalih emocija i osjećaja.
Harry: Kao na primjer?
Iako je želio izgledati samouvjereno, znala sam da se u njegovom tamnom pogledu krije i nervoza...strah...znam da njegov mobilni čuva mnogo više tajni nego što bih ja ikada mogla i zamisliti...kada bih barem samo na jedan sat mogla da ga se dočepam i sve pročitam...
Ariel: Pa...
I šta sad da mu kažem? Da pod onim 'svašta nešto' mislim na samo jednu poruku koja nema nikakvo značenje? Mislim, barem za mene...
Taman kada sam počela da razmišljam o tome šta bih mu mogla reći, njegove vlažne usne su se našle na mom uhu i znala sam da počinjem gubiti. I on je naravno tačno znao šta radi...
Harry: Odgovori mi...
Stavio je ruke na moja leđa kako bi se uvjerio da mu ne mogu pobjeći nakon čega je zvuima lagano okrznuo kožu ispod mog uha. Ispustila sam mali zvuk koji sam prigušila naslanjajući usne na njegovu mirisnu bijelu majicu. Tek tada sam shvatila koliko je zapravo čudno što spava u majici...
Ariel: Neću...
Mogla sam čuti njegov smijeh nakon kog je uslijedio niz zavodljivih poljubaca na prostoru mog uha i ostatka vrata. Zagrizla sam dojnju usnu i zatvorila oči dok je on pažljivo obrađivao svaki dio moje naježene i vruće kože. Za to vrijeme su mu se ruke lagano podvukle ispod moje majice nakon čega je svojim dugim i pomalo grubim prstima počeo prelaziti preko mojih leđa. Usput sam mogla da čujemuzdahe i druge neobične zvukove s njegove strane koji su još više podizali uzbuđenje u meni.
Harry: Šta si pročitala Julija?
Stisnula sam oči zabijajući nokte u njegova leđa i uživajući u njegovom dodiru i poljupcima.
Ariel: A dovraga Harry....samo jednu glupu poruku...
Mrzila sam sebe što smam mu to priznala ali ionako nisam imala izbora. Zar je toliko važno šta sam pročitala? Vibracija koja je prošla kroz kožu mog lijevog obraza mi je dala do znanja da se ponovo nasmijao usput ne odmičći svoje usne sa mene.
Harry: Mhm...A od koga?
Ha? Pa zar se ne podrazumijeva Ashley?
Ariel: Pa od nje.
Prevrnula sam očima pokušavajući da se odmaknem od njega i povratim u stvarnost iako to nikako nisam željela. I naravno, on mi to nije dopustio.
Harry: Šta je pisalo?
Ariel: A zašto te to zanima ako nemaš neke tajne?
Napokon je pomjerio glavu tako da smo se gledali ravno u oči i po izrazu njegovog lica sam mogla zaključiti da više nije zabrinut što me je u jednu ruku umirilo, a u jednu ipak i zbunilo...Počeo je kažiprstom prelaziti preko moje pomalo natečene dojnje usne gledajući čas u nju, a čas u moje oči koje su u tom trenutku bile očarane kovrdžavim dečkom kog su imale priliku vidjeti.
Harry: Samo sam radoznao.
Prevrnula sam očima i izdahnula mašući glavom.
Ariel: E pa vidiš i ja sam pa mi ti opet ništa ne govoriš.
Nasmijao se i stavio svoju veliku ruku u moju kosu prelazezeći usnama preko vrha mog nosa.
Harry: Sve ti govorim ljubavi samo što ti imaš previše bujnu maštu i stalno dolaziš do nekih novih zaključaka.
Ljutito sam ga pogledala priznajući onako za sebe da je to donekle i istina. Uzdahnula sam i pogledala na stranu shvatajući da ćemo ovako provesti još nekooliko sati ako ne popustim.
Ariel: Napisao si joj da ne znaš šta da radiš...
Namrštio se očito pokušavajući da se prisjeti te poruke nakon čega se vrgolasto nasmiješio ne skidajući pogled sa mog lica. Ja sam samo čekala da nešto kaže naravno ne očekujući da će mi dati objašnjenje zato. Trebala bih ga pitati zar ne? Baš kada sam krenula da to učinim stavio je ruke na moje bokove i naglo me okrenuo tako da sam pala preko posteljine ispuštajući jedan vrisak, a on je legao preko mene i nasmijao se.
Srce mi je ubrzano kucalo i zbog Harryeve blizine ali i zaokreta i samo sam se nadala da onaj naporni čuvar neće ponovo doći i pitati da li je sve uredu. Mislim da bih ovoga puta ja bila ta koja bi krenula prema vratima kako bi ga...šta? Mislim da ne bih bila u stanju učiniti ništa osim udariti ga papučom po glavi. A dobro, pomogao bi mi i Harry.
Harry: Tiše Julija, mogli bi ljudi svašta pomisliti...
Iako mu se glava nalazila na mom vratu mogla sam da 'osjetim' njegov vragolasti smiješak koji je zajedno sa njegovim riječima proizvodio sve veću količinu trnaca u mom tijelu. Usnama je lagano prelazio po površini moje kože ostavljajući me lišenu svojih poljubaca. Zatvorila sam oči dok su njegove ruke samouvjereno prelazile duž mog tijela. Odjednom mi se u glavi stvorila slika plavokosog dečka koji se zločesto smijao ne mareći za to štomi nanosi bol...Sam...Brzo sam otvorila oči osjećajući kako mi disanje postaje otežanije, a otkucaji srca još brži ako je to uopšte i moguće. Zašto sam se sada zaboga sjetila njega?
Harry: Usput, zaista ne znam šta da radim s tobom.
To znači da je ona poruka bila vezana za mene?
Naslonio je svu svoju težinu na jednu podlakticu nakon čega me je pogledao prodorno svojim prelijepim smaragdnim očima. Ja sam odlučila uživati u njegovoj ljepoti i iskreno, nisam se usuđivala ponovo spustiti kapke.
Harry: Ali u svakom slučaju...
Prešao je kažiprstom preko mog obraza usput sklanjajući i pramenove kose koji su mi se razletjeli prilikom onog zaokreta od maloprije.
Harry: ...Znam da ne mogu bez tebe...
Brzo je skinuo majicu i prije nego što sam mogla bilo šta reći, spustio je glavu i pritisnuo usne na moje nakon čega me je počeo strasno ljubiti. Stavila sam ruke u njegove kovrdže i zatvorila oči uživajući u svakom trenutku sve dok mi u ušima nije počeo odjekivati neki glas...nije bio Harryev...imao je australijanski naglasak...JT...Mogla sam ga čuti kako govori 'lutko'...Mrzim tu riječ, mrzim. Čvršće sam stisnula Harryevu kosu nadajući se da ću na taj način biti svjesnija činjenice da je on tu i usput sam izazvala i jedan glasan izdah sa njegove strane. Moram se opustiti i uživiti...Harry je sa mnom i JT ni Sam mi više ništa ne mogu učiniti.
Obuhvatio je rukom vrh dojnjeg dijela moje pidžame nakon čega je povukao prema dole, a ja sam se sjetila trenutka kada mi je JT počeo otkopčavati suknju. Ariel, prestani misliti o tome, molim te.
Harry je nastavio da ostavlja poljupce duž mog vrata usput sisajući i grickajući kožu. Uživala sam u svakom trenutku sve dok se Sam i JT nisu pojavljivali u mojim mislima. Zaista nije trenutak da mislim o njima... Dojnju dio pidžame mi je bio spušten do koljena i Harry je počeo svojim dugim prstima prelaziti preko mog bedra, a ja sam istog trenutka osjetila laganu bol...nemam pojma zašto.
Harry: Imaš prelijepu glatku kožu...
Širom sam otvorila oči istog trenutka kada sam se sjetila da mi je JT isto to rekao.
Ariel: H-Harry...
Nije reagovao...Vjerovatno je mislio da sam to spontano izgovorila. Brzo sam stavila ruke na njegova ramena pokušavajući da mu odvojim usne od svog vrata. Želim voditi ljubav s njim više nego išta ali u ovakvom stanju ne... Plašim se da ću sve upropastiti i ne želim da se to dogodi tako da je bolje da sve spriječim na vrijeme.
Ariel: harry, stani...M-molim te...
Odjednom je prestao da pomijera usne nakon čega je podigao glavu i zabrinuto me pogledao.
Harry: Šta je bilo ljubavi?
Bilo je prelijepo posmatrati njegovo anđeosko lice koje je u mene ulijevalo možda i više povjerenja nego što bi trebalo. Namrštio se prelazeći pogledom preko mog lica i čekajući bilo kakav odgovor s moje strane ali ja nisam bila u stanju da bilo šta kažem. Zapravo, nisam znala šta da mu kažem. Umjesto toga sam ga čvrsto zagrlila usput ispuštajući nekolike suze koje su mi se u očima nakupile prije par trenutaka kada sam postala svjesna podudarnosti Harryevih i JT-evih riječi.
Harry: A-Ariel?
I on je mene takođe zagrlio ali sam znala da je itekako zbunjen.
Ariel: ja...Izvini...
U tom trenuku se uspravio u sjedeći položaj podižući i mene sa sobom. Stavio je ruke na moje obraze, nježno obrisao prstima suze i pogldao me ravno u oči.
Harry: Jesi li dobro ljubavi? Molim te reci mi nešto...J-jesam li te povrijedio?
Počeo je svojim zabrinutim pogledom prelaziti preko mog lica i vrata, a ruke je brže bolje odmakao od mene jer se vjerovatno plašio da me je povrijedio baš njima. Ja sam brzo ispreplela prste sa njegovim dajući mu do znanja da ne želm da se na taj način razdvojimo.
Ariel: nisi ti kriv...
Harry: Nego?
Stavila sam njegove ruke između nas nakon čega sam jednom od njih obrisala znoj sa svog čela.
Ariel: Sjetila sam se...par scena koje su se večeras dogodile...
Sspustila sam pogled izbjegavajući da vidim izraz njegovog lica. Nastao je potpuni muk koji naravno nije trajao zadugo jer se u sljedećem trenutku Harry naglo ustao sa kreveta i bacio prvi jastuk koji mu se našao pod rukom na pod. Nesigurno sam podigla pogled prema njemu i izgovorila jedno tiho 'Harry' nakon čega je on bacio lampu sa noćnog ormariča na pod. Stavila sam ruku preko usta gledajući u komadiće stakla koji su se rasuli na sve strane i koje je bijesni kovrdžavi dečko potpuno ignorisao.
Ariel: harry šta radiš?
Brzo sam ustala sa kreveta i krenula za njim dok je on nenormalnom brzinom išao po sobi prelazeći rukama preko kose.
Harry: Prokleti bili!
Krenuo je da sruši i noćni ormarić ali sam ja na svu sreću prije toga obuhvatila njegovu ruku i zaustavila je. Zapravo, sigurna sam da ne bih u tome uspjela da je koristio svu svoju snagu.
Ariel: Harry prestani!
Ljutito sam ga pogledala osjećajući sve veću bol u prsima koja je dostigla svoj maksimum u trenutku kada sam vidjela crvenilo i suze u njegovim očima. Po drugi put večeras. Zapravo, sada će jutro...
Ariel: Harry...
Harry: Žao mi je...
Zatvorio je oči, stavio ruke u kosu te se lagano naslonio uza zid nakon čega je skliznuo niz njega i završio na podu. Brzo sam čučnula pored njega pokušavajući da ga podignem ili barem otvorim njegove oči iz kojih je izlazila sve veća količina suza.
Ariel: H-Harry...
Zašto zaboga ne mogu da formiram nijednu drugu riječ osim njegovog imena?
Harry: Žao mi je Ariel...
Stavila sam ruku na njegovo koljeno koje je bilo skoro prislonjeno uz njegov goli i istetovirani trup. Još uvijek nije otvarao oči niti izvlačio ruke iz kose.
Ariel: Z-zašto?
U tom trenutku su mu se kapci lijeno pogledala nakon čega sam mogla vidjeti zelenilo okruženi rozo-crvenom bojom. Imala sam osjećaj da me takvo njegovo stanje boli mnogo puta više nego glasovi i slike koje su me maloprije proganjale.
Harry: kako zašto? Ja sam najgori dečko na svijetu...Kada si me najviše trebala ja nisam bio tu...Maltretirali su te...Doživjela si traumu, a šta ja radim? Smaram te i dodatno brinem sa glupom Ashley koja mi ništa ne znač Ariel! Ništa! Kunem ti se...Na nju gledam samo kao na svoju bivšu djevojku i ne mogu da vjerujem da sam bio s njom i sa...
Odjednom se zaustavio, a u meni se uz ogromno olakšanje pojavila i radoznalost. I sa? Nije bio samo s Ashley?
Harry: D-dok sam bio s njom, a tebi sam bio potreban više nego ikada...
Zaštp zaboga nije dovršio rečenicu kako je mislio?
Ariel: Nisi ti kriv Harry.
Harry: jesam!
Udario je šakom od pod i u tom trenutku se ponovo začulo kucanje na vratima.