DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 81

  Iako mi je u tom trenutku kroz glavu prošlo barem 1oo pitanja, jedno koje se ponovilo najviše puta bilo je: On nas je posmatrao? Ili ona...Kako god. Ta osoba me je upravo vidjela sa Harryem i ta osoba mi je poslala cvijeće...Dakle, zna moj broj i zna gdje živim ali ne zna ko je Harry. Cijela ta situacija je sada uspjela da mi utjera strah u kosti jer sam shvatila da je ovo sve osim obične glupe šale. Prošla sam rukom kroz kosu te pogledala prema Harryu koji je i dalje gledao čas prema cesti, a čas prema meni. Znala sam da je očekivao da mu pročitam poruku i da kažem od koga je ali kako da to učinim? Šta da mu kažem? Zagrizla sam dojnju usnu koja mi je počela drhtiti te nervozno pogledala na stranu i spustila ruku sa telefonom na koljeno.
Harry: Je li sve uredu?
Pogledala sam prema njemu dok me je on sumnjičavo posmatrao dajući popriličnu pozornost i mojoj ruci...Tačnije telefonu.
Ariel: Um...
Harry: A-Ariel šta se dešava, sva si blijeda?
Odjedanput je skrenuo u stranu i naglo zakočio. Meni je mobilni ispao i čim sam uhvatila ravnotežu počela sam da drhtavom rukom opipavam mokru podlogu ispod sebe kako bih ga pronašla. Harry se sageo do mene te me zabrinuto pogledao dok su mu neukrotive kovrdže padale preko očiju.
Harry: Ariel jesi li dobro?
Klimnula sam glavom pokušavajući da izgledam smireno, a to sigurno nisam bila.
Ariel: J-jesam samo...
U tom trenutku je podigao ruku u kojoj je držao mobilni. Pa da, našao ga je prije mene. Uzdahnula sam i nasmiješila, a zatim uspravila pružajući ruku s nadom da ću dobiti telefon nazad. Ipak, to se nije dogodilo. Taj tamni-zeleni pogled je već bio prikovan za ekran, a ja sam znala da ne mogu ništa učiniti.
Ariel: H-Harry šta radiš?
Harry: Samo tražim ono što te uznemirilo.
Sklonila sam pramen kose iza uhaa te pokušala da mu uzmem mobilni.
Ariel: Sve je ure...
U trenutku kada sam se malo više nagela shvatila sam da je baš u tom trenutku ušao u poruku i da je već kasno. Neprimijetno sam udarila rukom u koljeno, a zatim se sasvim naslonila na sic. Harry je i dalje imao isti, zaleđeni izraz lica i nisam imala pojma šta sljedeće da očekujem, kao i uvijek. Znala sam da je već odavno pročitao poruku ali se ništa nije dešavalo i to me je natjeralo da napravim prvi korak.
Ariel: Ovako. Prije nego što bilo šta kažeš, odnosno se zadereš na mene, bla, bla...Samo ću ti reći da nemam pojma ko je to i-i znam da nisu osobe na koje ti sad sigurno sumnjaš i...
Prekinulo me je naglo paljenje auta i ponovno izlijetanje na cestu samo u suprotnom pravcu. Čvrsto sam se uhvatila rukama za ivice sjedišta ukopavši nokte u hrapavu tkaninu dok je taj ljuti kovrdžavi dečko bez razmišljanja nastavio da vozi.
Ariel: H-Harry šta rad-diš?!
Za duplo manje vremena nego što nam je trebalo maloprije, ponovo smo se vratili pred moju kuću i Harry je iste sekunde izletio iz auta okrećući se oko sebe. Ja sam takođe izašla iz suta te mu prišla.
Ariel: Harry šta radiš?!
Raširio je ruke i ljutito udario nogom jedan kamenčić ispred sebe.
Harry: Gdje je?!
Prošla sam rukom preko očiju i slegnula ramenima takođe prelazeći očima preko prostora koji se nalazio oko nas. Jedino što sam mogla da vidim bile su različite, većinom kamene kuće sa povećim dvorištima i zelenilom kao prostrti veš koji se uz pomoć vjetra viorio i imala sam osjećaj kao da je samo pitanje sekunde kada će poletjeti u ogromna nebeska prostranstva.
Uhvatila sam Harrya za ruku te ga pokušala povući prema autu ali je to naravno bilo nemoguće...Za bilo koga, a posebno za nekoga poput mene...Tačnije osobe koja bi teško uspjela i pudlicu pomjeriti s mjesta. Uzdahnula sam pokušavajući da uhvatim njegov pogled koji je lutao na sve strane.
Ariel: Harry molim te, idemo...Vidiš da ga nema.
Iznenada je pogledao u mene svojim prodornim zelenim biserima koji su izgledali tako zadivljujuće i nedokučivo.
Harry: Mora tu biti Ariel! Mora! Pa j-jesi li ti svjesna da tebe neka budala prati?!
Spustila sam pogled te nakrivila glavu pokušavajući da se smirim i pronađem prave riječi kako ne bih samo dolila uljena vatru.
Ariel: Pa upravu si to je samo neka budala koja nema drugog posla...
Harry: I baš je našao tebe da prati?! Ariel, zna ti broj! Zna ti adresu! Posmatra te odnekud! To tebi nije dovoljno?!
Sada se već sasvim okrenuo prema meni gledajući me ravno u oči, a to je značilo samo jedno. Ili ću mu gledati u oči prinuđena da kažem samo istinu ili ću da lažem pognute glave, a Harrya to sigurno neće prevariti.
Harry: Što mi nisi rekla? Ovo nije prva poruka, zar ne?
Oblizala sam usne i lagano odmahnula glavom dva puta jer sam imala osjećaj da je onaj prvi put bio gotovo neprimijetan.
Stavio je ruke na moja ramena te se još više sageo pokušavajući da me pogleda što dublje i prodornije, a meni je samo njegova tolika blizina bila dovoljna da se sasvim pogubim.
Harry: Ariel zašto mi nisi rekla?!
Ariel: Nismo se vidjeli...
Nakašljala sam se jer mi je glas bio sasvim prigušen i neprirodno promukao.
Ariel: Prvu sam dobila prije sedam dana i nisam ti o tome mogla pričati preko telefona.
Par trenutaka je samo gledao u mene dok su mu obrve dobijale drugačiji oblik koji je više izražavao njegovu zabrinutost nego ljutnju, a ja sam nervozno grickala dojnju usnu ispoljavajući svoju nervozu koja je svake sekunde sve više rasla.
Harry: Pa i maloprije si mi željela prešutiti!
Odmahnula sam glavom ali ovoga puta mnogo odlučnije i sigurnije nego maloprije.
Ariel: Nisam! Mislila sam ti reći ali u onom trenutku nisam znala kako i još si vozio...M-mislim kako? Šta da ti kažem? Hej, nemoj se brinuti ali već nekoliko dana mi neko šalje čudne poruke i on mi je poslao moj najdraži buket cvijeća koji si upravo bacio i znaš šta još? Maloprije nas je i posmatrao. Jesam li to trebala učiniti odnosno reći ti Harry?
Spustio je glavu, a uskoro su mu i ruke skliznule niz moje nakon čega se odmaknuo u stranu prolazeći rukom kroz kosu. Ja sam iskoristila trenutak te pogledala još jednom okolo s nadom da ću vidjeti barem nekoga...A da taj neko nije bila baka Phoebe koja je pokušavala da otjera mačke koje su ležale u njenom cvijeću. Odjednom sam osjetila čvrstu Harryevu ruku na mojoj nakon čega me je povukao prema autu.
Harry: Idemo odavde!
Otvorio mi je vrata, a je sam ušla unutra i nervozno uzela mobilni koji je Harry ostavio na svom sjedištu. Imala sam još jednu poruku i naravno nisam morrala ni provjeravati sa kog broja. Tada je Harry ušao unutra dok mu se po pogledu moglo vidjeti da je još više nervozan nego maloprije. Pogledao je prema mobilnom, a ja sam isključila mobilni i vratila ga u džep. Nisam željela da vidim novu poruku, tačnije jednim djelom sam se i plašila da je pogledam. Mislila sam da će Harry upaliti auto i da ćemo napokon krenuti ali se to nije dešavalo. Pogledala sam prema njemu dok je njegov pogled bio usmjeren negde u daljinu...
Harry: Okud znaš da nisu one osobe na koje sumnjam?
Nakašljala sam se te spustila pogled igrajći se prstima i tada mi je za oko zapala dužina mojih noktiju koje bi pothitno trebalo skratiti. Zapravo, to je bilo nešto o čemu sam u tom trenutku trebala najmanje razmišljati.
Ariel: Pa...P-pa svi oni znaju ko si ti...
Stisnuo je oči te prešao rukom preko čela na taj način sklanjajući sitne dlačice koje su sve do tada zbog znoja bile zalijepljene za njegovu kožu. Napokon je upalio auto i nadala sam se da će to predstavljati kraj te rasprave...Mada sumnjam da je moguće da sve bude tako jednostavno.
..........
Stisnula sam oči dok me je lagani vjetar milovao po licu i pažljivo se igrao sa mojom kosom pri čemu nijednom nisam mogla osjetiti niti jedan jači potez koji bi me počupao. Oduvijek sam prirodu voljela zamišljati kao neko biće s kojim se ili znaš ili ne znaš igrati...Da bi znao, potrebno je da pokštuješ njena pravila, a to i nije tako teško. Ipak, najneobičnija u cijeloj situaciji bila je činjenica da sjedim sa Harryem u parku, po prvi put otkako smo u vezi. To je tužno reći jer je to nešto što je najnormalnije za svaki srećni par. Ipak, mi baš u tom trenutku i nismo bili najsrećniji. Ja sam pokušavala da se opustim dok se Harry stalno komešao i imala sam nepodnošljivi osjećaj da mi želi nešto reći. Sada sam već znala da nismo ni blizu kraja raspravi i priči o svemu onome. Iskreno ni meni nije ni na trenutak bilo svejedno jer sam se zaista osjećala uplašeno i nervozno, a za to mi je bila dovoljna i sama činjenica da me je onaj anonimac maloprije posmatrao...I da je on osoba koja mi je poslala cvijeće. Nekoliko puta sam negdje duboko u sebi poželjela da je sve to Leovo maslo jer sam na to navikla i ne bi me ni začudilo ni uplašilo, a ovako...
Harry: Šta je pisalo u prethodnim porukama?
Taj usporeni i promukli glas koji je uvijek u sebi imao dozu neke zavodljivosti me je trgnuo iz svih tih ispreplitanih misli u mojoj glavi...Jedino čega sam se plašila bila je mogučnost da ih nikada neću rasplesti i napokon posložiti nakon čega bih i mogla riješiti neke stvari u životu. Otvorila sam oči ne okrećući glavu prema Harryu. Odlučila sam se na pokušaj koncentracije prilikom posmatranja predivnog pogleda ispred seebe koji je sačinjavala ne baš živahna ali lijepa priroda prekrivena velikim brojem uskih puteljakakojima je stalno neko prolazio. Ipak, mjesto gdje smo Harry i ja sjedili nije bilo nogo izloženo što je značilo da nas ne može primijetiti veliki broj ljdi, a to je bilo dobro. Imala sam osjećaj da Harry tačno zna napamet neka prikrivena mjesta na koja često dolazi kada želi biti u javnosti i na svježem vazduhu ali ipak sam.
Ariel: Pa...Uglavnom su to bile neke besmislene gluposti, a jedino što se često ponavlja je...Je to da nije vrijeme da saznam ko je.
Kraičkom oka sam primijetila da je pogledao prema meni ali me to nije natjeralo da učinim isto, tačnije da pogledam prema njemu jer sam se plašila moje uobičajene nervoze prouzrokovane njegovim pogledom.
Harry: Ovo nije šala Ariel...
Spustila sam pogled te se blago namrštila i klimnula glavom. On je uzdahnuo još više ispružajući duge noge ispred sebe pri čemu je napravio plitki trag po vlažnoj zemlji.
Harry: Ja i dalje sumnjam na onog kretena...
Nisam znala šta da mu odgovorim na to jer sam znala da se vrlo lako mogu izdati za onaj Leov poziv...Mislim da bi još to bilo u potpunosti suvišno u cijeloj ovoj situaciji. Ali šta da radim onda? Okrenuo se malo više na stranu i naslonio lakat na drveni naslon od klupe pri čemu je imao upotpunjen pogled na mene. Ja sam nesigurno okrenula glavu prema njemu nakon čega se on nasmiješio ali onako...Preko volje. Toliko slabo da mu se nisu ni rupice uslikale ali svejedno, čak i najmanje izvijanje uglova na njegovim usnicama prema gore je meni bilo dovoljno da se osjećam ljepše. Rukom kojom je bio oslonjen na naslon je počeo da se igra sa mojom kosom dok mu je pogled uglavnom lutao svuda...Osim blizu mojih očiju.
Harry: Ne želim da nam se ponovo nešto dogodi...
Skupila sam obrve te zbunjeno pogledala njegovo prelijepo i nježno lice koje sada nije izražavalo ni trunku ljutnje ili bijesa. Sada se mogla vidjeti njegova zabrinutost i uplašenost i bilo mi je drago zbog toga...Nekako sam se osjećala lakše jer sam znala da sa tim Harryem mogu mnogo ljepše porazgovarati.
Ariel: Zašto bi nam se dogovdilo?
Lomio je jedan pramen moje kose među prstima dok muje pogled bio zaustavljen na istom tom mjestu. To je bio jedan od trenutaka kada on ne želi da pogleda mene u oči...Ne mogu baš reći da se to često dešava...
Harry: Pa ne znam...Ne želim da mi te neko uzme...
Nasmijala sam se s nadom da se šali ali ipak, izraz njegovog lica me nije baš uvjeravao u to. Uozbiljila sam se te okrenula na stranu prebacivši jednu nogu na drugu stranu klupe, a zatim sam stavila ruke na Harryeve obraze nakon čega je on napokon pogledao prema meni. Da, to je bila ona prelijepa tirkizna nijansa u njegovim očima koja te je jednostavno tjerala na neku nježnost.
Ariel: Harry mene niko ne može odvojiti od tebe i baš me briga ko mi šalje cvijeće i baš me briga ko me zove ili mi šalje poruke. Ja znam da u mom životu postojiš samo ti.
Zagrizao je dojnju usnu i napravio svoj slatki krivi smiješak koji je uvijek stvarao rupicu na samo jednom obrazu. Stavio je ruke na moja leđa te me privukao sebi i čvrsto me zagrlio.
Harry: Čuvaću te od njega.
Stisnula sam oči i klimnula glavom osjećajući neku upotpunjenost u srcu, a tome su itekako doprinijele njegove riječi. Ma koliko sam pokušavala da izgledam bezbrižno i samouvjereno, plašila sam se svega toga i jedina osoba koja bi me mogla utješiti bio je Harry. Nježno me je poljubio u obraz, a zatim su mu se poljupci sve više približavali mojim usnama.
Ariel: Šta ako n-novin...
U pola riječi sam bila prekinuta njegovim mekanim i nježnim usnama koje su 'zarobile' moje i onemogućile me da nastavim dalje pričati. Na neki način ni mene više nije bilo briga za novinare i samo sam željela da uživam sa Harryem što ponekad zaista izgleda neostvarivo. Pokušala sam da iskoristim priliku kako bih zaboravila na sve i opustila se i mislim da mi je i krenulo dobro sve dok nisam osjetila jak udarac u glavu. Odmakla sam se od Harrya koji je očito bio zbunjen te se uhvatila za bolno mjesto.
Xxx: Izvinjavam se.
Pogledala sam u pravcu iz koga je dolazio slatki dječiji glas te ugledala malu plavokosu djevojčicu čija je kosa bila puna uvojaka ukrašenih sa dvije crvene mašnice. Nedaleko od mene se nalazila šarena lopta ukrašena Disney princezama i pretpostavljam da se upravo ona odbila od moju glavu. Uskoro je bila obuhvaćena malim nježnim rukama dok su one iste plave oči još uvijek gledale u nas, a mali nevini smiješak je bio najupečatljiviji i najslađi. Nasmijala sam se kao i Harry te odmahnula glavom.
Ariel: Ma uredu je.
Nasmiješila se te podigla loptu i istog trenutka se nedaleko od nas začuo još jedan glas sličan njenom koji je pretpostavljam dozivao nju. Potrčala je sa loptom u rukama prema grupi djevojčica koje su je nestrpljivo čekale kako bi nastavile igru.
Harry: Ima iste oči kao ti.
Pogledala sam iznenađeno prema njemu, a zatim se nasmiješila i stidljivo spustila pogled.
Ariel: I sličnu kosu kao ti.
Vlažne i mekane usne su se uskoro spustile na moje čelo koje je bilo prekriveno sa nekoliko premanova kose koje su uskoro ti dugi nježni prsti uskoro sklonili.
Harry: Možda jednog dana...
Podigla sam pogled ravno to njegovih prelijepih očiju jer sam na neki način pretpostavljala šta želi reći. Odjednom je kroz mene prošao isti onaj osjećaj koji sam imala prije poprilično mnogo vremena kada sam mislila da sam trudna i željela sam brzo zaboraviti na to jer me je rastuživalo. Brzo sam ustala sa klupe te pogledala prema Harryu koji je očito bio prekinut mojim iznenadnim potezom. Znala sam da želi još nešto reći ali sam se plašila da bi me to moglo dovesti u još veću depresiju, a to nikako nisam željela. Znala sam da su stvari poput trudnoće za sada nemoguće i da je rano da o tome pričamo...Nikada nisam bila tip osobe koja voli da mašta jer sam se oduvijek plašila da te stvari iz mašte nikada neće postati stvarnost i onda te to može samo ubiti u pojam i uništiti vjeru u tebi.
Ariel: Um...Mislim da bismo trebali krenuti.
Znala sam da sam ga možda na neki način rastužila s tim, a mislim da sam i samu sebe ali...Takva sam osoba, ponekad se i sama ne shvatam, a jedino se mogu nadati da se to dešava i drugim osobama... Klimnuo je glavom te se ustao, a zatim stavio ruke u džepove nakon čega smo polako krenuli prema cesti gdje je bilo parkirano njegov auto. Ne znam zašto ali plašim se da nakon one svađe zapravo nikada i nismo došli sebi...Nismo se ni vratili na staro...Barem ne u potpunosti...
....... ......... .......
____Dan kasnije____
Nisam baš često u životu bila buđena uz lijepe stvari i uglavnom je motivator za moje buđenje u većini slučajeva bio budilnik sa svojim užasnim zvukom koji te tjera d ga baciš kroz prozor ali ovo jutro me je poredd cvrkuta ptica probudio jedan prelijepi miris koji u prvih par trenutaka nisam mogla razaznati. Polako sam otvorila oči i umjesto Harrya, ispred sebe ugledala jednu prelijepu bijelu ružu koja je izgledala tako nježno i krhko ali i prelijepo. Protrljala sam oči te se uspravila u sjedeći položaj uzimajući je u ruke i primičući je nosu. Jeste da je lijepo mirisala ali da li je moguće da je ona zasluža za sav taj prelijepi miris koji me je okruživao. Tek kada sam se malo više razbudila mogla sam da primijetim gomilu buketa koji su se nalazili i oko kreveta i na polici i noćnim ormarićima...Ma jednostavno svugdje i imala sam osjećaj kao da sam se probudila u sred neke cvjećare. Posljednje čega sam se sjećala bilo je to da smo Harry i ja prošlu veče gledali film i....Mislim da sam usred toga zaspala. Zbunjeno sam pogledala iza sebe i ugledala visokog čupavog dečka koji je na sebi imao uske crne farmerke i svijetlo-plavu košulju koja je kao i uvijek kada nosi takve stvari bila dosta otkopčana kako bi se mogle vidjeti jako upečatljive tetovaže koje su ukrašavale njegov prednji dio. Nasmiješio se, a zatim mi prišao i pružio još jedan buket koji je za razliku od ostalih bio sačinjen samo od bijelih ruža istih kao ona koju sam držala u ruci.
Harry: Dobro jutro Julija...
Nasmijala sam se te uzela buket, a zatim ponovo pogledala svo ono cvijeće oko sebe. Znala sam da je to učinio zbog onog buketa od juče ali to isto tako nisam shvatila kao neko dokazivanje...Jednostavno to je bio on.Harry. Osoba koja će uvijek učiniti sve kako bi ti pokazala da mu značiš više nego bilo kome drugome i osjećala sam se posebno zbog toga...Spustila sam pogled na buket koji je bio zaista prelijep i njegov miris kao da je bio jači od svih ostalih.
Harry: Podsjećale su me na tebe...
Pogledala sam zbunjeno prema njemu, a on se još više sageo te me poljubio u ugao usana.
Harry: Bijele ruže.
Nasmijala sam se te odložila buket, a zatim stavila ruke oko njegovog vrata i zagrlila ga najjače što sam mogla.
Ariel: Hvala ti.
Odjednom je pao preko mene i oboje smo se počeli smijati. Međutim, on se ubrzo uozbiljio te spustio nekoliko pojedinačnih poljubaca na moje usne.
Ariel: Um...Harry.
Harry: Hm?
Kao i uvijek ujutru, oči su mu imale posebnu blagu zelenu nijansu koja je bila neobična ali i lijepa. Polako sam počela da mu dajem znakove da siđe sa mene što je on i učinio ali tako da se samo prevrnuo pored mene. Naslonila sam se na laktove, a zatim uzdahnula i pogledala prema njemu osjećajući ogromnu potrebu da mu kažem to što sami naumila.
Ariel: Juče kad sam otišla...Mislim kad sam ustala sa klupe...Znala sam da taj razgovor nije trebao završiti tako i znam da je ispalo pogrešno ali...Možda je ono što si mi ti želio reći nešto što bih najviše na svijetu voljela doživjeti ali opet...Plašim se razmišljati o tome...Možda samo komplikujem i žao mi je ali...Svemu dođe kraj, a moja i tvoja veza je prva stvar u životu za koju ne želim da ikada završi, a plašim se da mora.
Iznenada se uspravio te me iznenađeno pogledao svojim gotovo plavim očima.
Harry: Ariel otkud ti to? Ne mora...
Obrisala sam suzu koja se spremala skliznuti niz moje lice, a zatim spustila pogled.
Ariel: Ali mi to ne možemo znati...
Stavio je ruku na moj podbradak, a zatim me pogledao ravno u oči čime je vjerovatno želio dokazati svoju samouvjerenost.
Harry: Ali zato oboje znamo šta osjećamo. Zar to nije dovoljno?
Oblizala sam usne koje su mi se sušile nenormalnom brzinom, a zatim sam lagano klimnula glavom nakon čega je Harry lagano pritisnuo usne na moje. Bilo mi je lijepo iako ponekad i čudno pričati o takvim stvarima s njim. Opipala sam njegove mekane kovrdže i iz meni nepoznatog razloga su mi nekolike suze odjedanput skliznule niz lice. Brzo sam zagrlila Harrya kako ih on ne bi primijetilo što je izazvalo smijeh sa njegove strane.
Harry: Hajde ustani da pravimo doručak.
Nasmijala sam se sjetivši se one večere koju smo pripremali za Vicky i Nialla.
Ariel: Uh...Ne bih baš.
Odvojili smo se jedno od drugoga, a Harry je zagrlizao dojnju usnu i napravio neku neobičnu grimasu.
Harry: Hajde, valjda znamo napraviti špagete.
Nasmijala sam se i prevrnula očima.
Ariel: Okej...Dolazim samo da se presvučem.
Namignuo mi je te me još jednom poljubio u obraz, a zatim se ustao i izašao iz sobe. Uzdahnula sam te počela pogledom tražiti kofer u kom mi se nalazila odjeća. Čim sam ga ugledala, polako sam ustala te se doteturala do njega. Baš u tom trenutku mi je zazvonio mobilni i dah mi se presijekao na samu pomisao ko bi mogao da bude. Brzo sam potrčala prema noćom ormariću s nadomd a Harry nije ništa čuo jer zaista ne želim da ga zabrinjavam. Nesigurno sam pogledala u ekran i na moje veliko olakšanje to nije bio onaj čudak nego Mike...Pa dobro ne može se baš reći ni da on nije čudan ali me barem ne uhodi...Pogledala sam prema vratima kako bih se uvjerila da Harry nije u blizini, a zatim sam se javila.
: Molim?
: Dobro jutro.
#Ariel: Um...Dobro jutro.
#Mike: Možda ti je čudno što te ovako zovem, zar ne?
Sjela sam na krevet te skupila noge ispod sebe i stavila jastuk u krilo posmatrajući prelijepo cvijeće pored sebe.
#Ariel: Pa...Ne znam, nije...Valjda.
Nasmijao se, a ja sam uzdahnula osjećajući nalet nervoze. Šta sad on hoće?
#Mike: Um...Ne bih želio da mnogo komplikujem, mislim ona formalna pitanja bih te radije pitao uživo.
#Ariel: Hm?
#Mike: Mislim, trebali bismo se naći.
Okrenula sam se ponovo prema vratima i jedino sam mogla da čujem neko lupkanje iz kuhinje. Eksperimentisanje je počelo.
#Ariel: Pa...Ja ne bih mogla.
#Mike: Zašto?
#Ariel: Umm...Pa zauzeta sam trenutno.
#Mike: Oh okej ali možeš li ikako u toku dana? Hitno je.
Po glasu sam mu mogla primijetiti da je dosta nervozan ali i uznemiren. Kao i uvijek, nisam imala pojma šta se dešava.
#Ariel: Mike je li sve uredu?
#Mike: Pa...Baš i nije.
#Ariel: Pa šta se dešava?
#Mike: Ne mogu ti to ovako reći.
#Ariel: Mike zabrinjavaš me.
#Mike: Znam, žao mi je ali...Samo hoću da te upozorim dok je vrijeme.
#Ariel: Upozoriš na šta?
Nastala je mala tišina u kojoj kao da sam mogla čuti otkucaje vlastitog srca.
#Mike: Na nju...
#Ariel: Nj-nju? Ko je ona?
#Mike: Ne mogu ti ovako reći, nazovi me kad budeš imala vremena da se nađemo i molim te da to bude brzo.
#Ariel: Mi...
Prekinuo me je samo zvuk koji mi je davao do znanja da je poziv prekinut. Spustila sam mobilni i zabrinuto pogledala ispred sebe. O kome zaboga priča? I kakve ta osoba ima veze sa mnom pa da me treba upozoravati na nju? Prešla sam rukom preko lica te nervozno izdahnula.
Harry: S nekim si razgovarala?
Uplašeno sam se okrenula prema vratima gdje je stajao prelijepi zabrinuti dečko koji je oočito bio iznenađen mojom reakcijom. Stavila sam ruku na prsa i duboko uzdahnula pokušavajući da se smirim.
Ariel: Um...Sa Emily. Trebale smo se naći juče i potpuno sam zaboravila na to.
Klimnuo je glavom i nasmijao se, a zatim mi pokazao rukom da krenem za njim.
Harry: Hajde dolazi, neću počinjati bez tebe.
Nasmijala sam se te ustala sa kreveta, a zatim izvadila prvo s reda što je bilo u koferu.
Ariel: Evo dok se presvučem!
Nabrzinu sam to obavila, a zatim otišla u kuhinju gdje me je čekao isti onaj nasmijani kradljivac mog srca koji je ponosno posmatrao postvljeni sto i šerpu koja je bila spremna za kuvanje...Špageta. Da mi je samo znati da li ćemo uspjeti u tome. Nasmijala sam se ali je taj osmijeh brzo nestao jer sam se osjećala užasno zbog laganja Harryu...To radim pokušavajući da izbjegnem svađe i prepirke ali je svima dobro poznato da laži kad tad izađu na vidjelo. Dakle za sad imamo poziv od Lea i poziv od Mikea. Ma bravo Ariel. Može li gore? Uuzdahnula sam te pogledalaprema Harryu koji je držao ruke na kukovima i gledao po začinima poredanim ispred sebe. Bilo mi je lijepo posmatrati ga jer je bio zaista sladak ali sam svejedno morala i da mu pomegnem.
Ariel: Šta tražiš?
Prošao je rukom kroz kosu, a zatim pogledao prema meni.
Harry: Nemamo umak.
Ariel: Umak?
Naslonio se rukama na sudoper te pogledao prema meni očito zbunjen mojim pitanjem.
Harry: Pa za špagete.
Krenula sam da se nasmijem ali sam se suzdržala te mu prišla i naslonila se jednom rukom na sudoper odmah do njega gledajući ga ravno u krupne smaragdne oči.
Ariel: Koristićemo gotovi?
Odjednom je podigao glavu i prešao pogledom po stanu dok su mu se punačke usne sve više izvijale u vragolasti smiješak.
Harry: Pa još uvijek je dosta nov stan ali kad odlučim kupiti novi, onda ćemo pokušati napraviti umak.
Odmah mi je bilo jasno da želi reći kako bismo zapalili stan da pokušamo tako nešto. Prevrnula sam očima, a zatim se nasmijala što je i kod njega izazvalo istu reakciju. Pomjerio je jednu svoju ruku te prešao njome preko mojih prstiju što je odmah izazvalo trnce u mom tijelu. Zagrizla sam dojnju usnu i tek tada shvatila da to radim dosta često u zadnje vrijeme, a pretpostavljam i od koga sam pokupila tu naviku. Pomjerio se prema meni i odjednom spustio usne na moje što je izazvalo osmijeh s moje strane i to u sred poljupca. Već duže vrijeme nismo imali neki tako strastven poljubac i mogla bih reći da mi je to i nedostajalo. Prelazila sam vrhovima prstiju preko njegovog vrata dok su njegove ruke lutale preko mojih leđa, a prsti se ispreplitali sa mojom kosom. Nedostajala mi je toplina njegovih usana i jezika u tolikoj mjeri i u tom trenutku ma koliko to nemoguće zvučalo, zaboravila sam na sve probleme koji uključuju i onaj poziv od Mikea koji me je možda čak i najviše zabrinuo. Harryeve usne su skliznule sa mojih te počele da pustuju niz naježenu kožu vrata.
Harry: A da možda odložimo špagete?
Nasmijala sam se te uhvatila par njegovih kovrdža i lagano ih povuka.
Ariel: Pa nije loša ideja ali gladna sam.
Podigao je glavu i napravio jedan kratki ali jednako strasni poljubac te me prodorno i zavodljivo pogledao.
Harry: Puno.
Nakrivila sam usne i klimnula glavom, a on se nasmijao i uzdahnuo.
Harry: To namjerno radiš.
Nasmijala sam se i štipnula ga za obraz na kojem se itekako ucrtala duboka i slatka rupica.
Ariel: A nisam.
Spustila sam jedan brzi poljubac na njegove usne, a zatim krenula da izađem iz kuhinje.
Harry: Pa gdje ćeš sad.
Okrenula sam se prema njemu te pokazala prstom u smjer iza sebe.
Ariel: Pa da kupim umak.
Odmakao se od sudopera te krenuo prema meni.
Harry: Pa ja ću to.
Odmahnula sam glavom te izašla na hodnjik i počela da obuvam patike.
Ariel: Volim jutarnje šetnje, a ne mogu se baš pohvaliti da to često radim.
Naslonio se na zid dok mu se kosa kao i uvijek ujutru nekontrolisano razlijetala na sve strane. Meni se to sviđalo iako je on uporno pokušavao da savlada te divlje i neukrotive tamne kovrdže. Napokon sam se obula te otključala vrata i pogledala prema njemu dok mi se osmijeh lagano iskradao na lice. Prišao mi je te me nježno poljubio dok je kažiprstom prelazio preko mog obraza.
Harry: Brzo se vrati.
Prevrnula sam očima i nasmijala se.
Ariel: Naravno da hoću.
Harry: Problem je u tome što je u pitanju prodavačica, a vi djevojke se znati raspričati i o najmanjoj sitnici. Reci joj da te ne zanima nikakav najlakši način da skuvaš taj umak koji i ne može biti lakše skuvan nego što piše u uputstvu i da žuriš.
Nasmijala sam se i klimnula glavom.
Ariel: Hvala na savjetu.
Ponovo me je privukao sebi i onako sočno me poljubio u obraz.
Ariel: Harry ako prije odem, prije ću se vratiti.
Oblizao je usne i naslonio se na okvir vrata gledajući za mnom dok sam ja brzim koracima silazila niz stepenice.
.........
Nakon što sam se uvjerila da nema nikakve opasnosti, pretrčala sam ulicu te što sam brže mogla nastavila put prema zgradi. Sada mi je definitivno jasno zašto se Harry brinuo da ću se zadržati sa tom prodavačicom. Jeste da je mojih godina ili malo starija ali je ista kao one stare žene koje stalno moraju da nešto pričaju, nešto komentarišu ili prosto komentarišuo onome ko izađe iz prodavnice, a posljednja žrtva sam upravo ja. Udahnula sam svježi jutarnji vazduh, a zatim počela da prelazim parking koji je bio posljednja 'prepreka' između mene i zgrade. U tom trenutku mi se oglasio mobilni i nadala sam se da je u pitanju Harry jer bi bilo ko drugi mogao samo da me unemiri svojom porukom. Zaustavila sam se te izvadila mobilni iz džepa. Ipak, morala sam osjetiti ogromno razočaranje jer sam umjesto Harryevog imena mogla samo pročitati onaj glupi broj koji mi samo zadaje glavobolju. Nisam bila sigurna da li je pametno da uđem u nju ali ipak, radoznalost je učinila svoje.
'Vidim da si odlučila da mi više ne odgovaraš na poruke pa sam shvatiti da je bolje da popričamo uživo.'
Dah mi se presijekao i prvo pitanje koje mi je priošlo kroz glavu bilo je 'kako?'. Kako misli da pričamo? Ne misli valjda da bih se našla s njim ili njom? Krenula sam da odgovorim ali me je prekinulo obavještenje za još jednu poruku.
'Moram ti priznati da si jednako lijepa kao i prije ako ne i još ljepša i da, oduvijek ti je plava boja najljepše stajala.
Pogled mi je odmah pao na teksas jaknu koju sam nosila kao i plavu majicu koja je virila ispod nje. Istog trenutka sam pretrnula od straha i jednostavno se ukočila. Krenula sam drhtavim koracima prema zgradi razmišljajući o porukama. Osim što mogu shvatiti da me upravo posmatra, zna i kakva sam bila prije kao i boju koja mi najbolje stoji...Trgnulo me jeobavještenje za još jednu poruku i malo je hvalilo da mi mobilni ispadne iz ruke. Polako sam se zaustavila te pogledala okoo sebe kako bih se uvjerila da nema nikoga. Naravno, znala sam da ipak nekoga mora biti i taj neko se sigurno krije iza nekog od auta. Nesigurno sam ušla u poruku dok su mi ruke sve više počele drhtati.
'Mislim da još nije vrijeme ali ipak, ne mogu izdržati...'
Brzo sam počela kucati pokušavajući da izgledam hrabro koliko i ljuto da me ta osoba ne bi smatrala nekom uplašenom budalom. Ipak, moja klecava koljena kao i drhtave ruke su bili dovoljni dokazi moje nespremnosti na takav šok.
'Ostavi me na miru!'
Stala sam na ulaz od zgrade i odlučila pročitati još jednu poruku za koju sam se nadala da me neće šokirati kao ove prethodne. Ko god to bio znala sam da ne želim nikakava upoznavanja ili šta već. Samo sam se željela vratiti u stan i nadala sam se da ću u tome i uspjeti.
'Mislim da bi bilo lijepo da ostaneš tu gdje jesi i da se okreneš. Znaš zašto? Zato što stojim iza tebe...