DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 106

  Mama: Ariel šta se s tobom dešava? Prvo se začuje buka pa onda ti počneš da trčiš po kući...Šta se dešava?
Samo sam je ignorisala silazeći niz stepenice sasvim odlučna da me ništa neće spriječiti da odem do Harryevog stana i shvatim šta se dešava...Ako je ona tamo kunem se da ću skočiti na nju i uraditi sve one loše stvari za koje sam mislila da nikada neću..Ako treba postaću i krvoločni ubica...baš me briga.
Ariel: Brzo ću se vratiti...
Brzo? E pa baš i nisam sigurna da će mi tako malo vremena trebati dok budem sprovodila onaj svoj plan oko čupanja Ashleyine kose pincetom. Mogla sam da čujem mamine korake iza sebe i znala sam da moram požuriti prije nego što joj padne na pamet neka suluda ideja kao što je zaključavanje kuće i skrivanje ključa. Neka to radi kad god hoće osim večeras...
Mama: Ariel Jones, ja sam tvoja majka i imam pravo da znam šta se dešava!
Stavila je ruke na kukove, a ja sam nastavila da vežem pertle usput posmatrajući svoje drhtave ruke nad kojima skoro pa nikako nisam imala kontrole.
Tata: Je li to ponovo on nešto učinio?
Pogledala sam prema visokom i namrgođenom čovjeku koji se pojavio na vratima od dnevnog nakon čega sam se ustala i slegnula ramenima.
Ariel: to ćemo tek vidjeti.
Zašto to njima govorim? Nije ni bitno...Otvorila sam vrata i izletjela napolje što sam brže mogla...Kroz glavu mi je stalno prošlazila Ashley...njena haljina...pilule...Harry...zvono na vratima...otvaranje...prekidanje poziva...Njegovo izbjegavanje objašnjenja što mu je izgleda prešlo u naviku...Kad se sve to skupi....Mislim da bi svakom čovjeku bilo dovoljno da zaključi ono najgore...Ona je došla kod njega. Ne znam zašto ali suze mi više uopšte nisu tekle i na trenutak sam pomislila da su se možda zaledile od hladnog vazduha. Zaustavila sam prvi taxi čim sam izletjela na autoput i taxisti rekla adresu dajući mu do znanja da mora brzo voziti te da ću mu i više platiti za to...Izgleda da ipak nema ništa od parfema...Nasmijala sam se od muke pitajući samu sebe kako mi takve stvari u takvoj situaciji mogu pasti na pamet? Stavila sam ruke preko lica pokušavajući da na bilo koji način ublažim bol u plućima koja je postajala sve gora...Imala sam osjećaj da me i srce boli i iskreno ne bi me ni čudilo jer su se otkucaji u minuti gotovo udvostručili. Jedan dio mene me je pokušavao uvjeriti da bi bilo bolje da sam ostala u kući ali onaj drugi dio mi je stalno govorio da više ne mogu živjeti sa plaštom pred očima...Zapravo postojanje tog plašta je još uvijek pod jednim velikim upitnikom, a odgovor ću dobiti uskoro...
Harry's P.O.V. (Harryeva perspektiva)
Sjedio sam u fotelji u potpunom mraku i razmišljao o tome šta bih mogao reći Ariel...Ne mogu joj reći da je on dolazio ali isto tako joj ne mogu ni lagati...Ne želim da među nama više postoje tajne i uopšte ne znam zašto sam se u posljednjih mjesec dana uvalio u tolike gluposti...Otpio sam gutljaj piva, oblizao usne i zabacio unazad glavu oslanjajući je na mekani crveni naslon fotelje. Duboko sam uzdahnuo i zatvorio oči nadajući se da ću možda zaspati pa me onda neće gristi savijest što je nisam nazvao i sve joj objasnio...U tom trenutku me je iz misli prekinulo zvono na vratima i samo sam se nadao da se onaj nije ponovo vratio. Ne da mi se stalno raspravljati o istom i sve što želim je da...U tom trenutku se začulo nekoliko uzastopnih zvona kao i lupanje po vratima. Brzo sam ustao te pogledao kroz prozor kako bih se uverio da se ispred nisu okupili fanovi...Nema šanse da su oni, zar ne? Niko osim bližnjih ne zna za ovu adresu. Lupanje je postalo još jače i iskreno nisam znao šta da radim. Izašao sam u hodnjik te prišao vratima naslanjajući oko na špijunku. U tom trenutku sam dobio priliku da vidim nisku i ljutitu smeđokosu djevojku koja je udarala nogom od vrata ne skidajući ruku sa zvona.
Ariel: Harry otvaraj!
Počešao sam se po kosi i izdahnuo nakon čega sam upalio svijetlo, barem ono u hodnjiku. Šta se sad dešava? Polako sam otključao vrata nakon čge su se ona naglo otvorila i unutra je uletjela bijesna brineta u čijim sam očima mogao primijetiti tragove suza.
Ariel: Gdje je?!
Ha?
Raširio sam ruke i namrštio se dajući joj do znanja da ne razumijem o čemu priča, a ona me je samo prostrijelila pogledom nakon čega je prošla pored mene i uletjela u dnevni usput paleći svjetlo. Istog trenutka sam krenuo za njom i iskreno plašim se da je nikada nisam vidjeo tako ljutu.
Ariel: Gdje je?!
Glas joj je bio isprekidan i pomiješan sa zvukovima koji su nastajali u trenutcima kada je bacala stvari na pod. Pod tim stvarima mislim na stolicu, vaznu, daljinski...Samo se nadam da nam još i komšije koje žive u stanu ispod neće doći na vrata. Nervozno je prošla rukom kroz kosu ne skidajući pogled sa trpezarijskog stola. Želio sam da nešto kažem ali iz nekog čudnog razloga sam samo ko budala ćutao i gledao u tu prelijepu djevojku koja je došla sasvim neočekivano ali je opet u mene unijela radost unatoč njenom ponašanju. Toliko sam želio da je vidim mada me je uhvatila malo nespremnog.
U tom trenutku se naglo okrenula prema meni i počela da me odmjera pogledom.
Harry: Ljubavi...
Podigla je ruku dajući mi do znanja da ćutim i odmah zatim je proletjela pored mene ostavljajući za sobom prelijep miris kao i jedan jedini izbor za mene. Da je pratim. Baš kada sam izašao u hodnjik ona je izletjela iz sobe, krenula prema meni, stavila ruke na moja prsa i pribila me uza zid. Iskreno, nisam imao pojma kako joj je to uspjelo...
Ariel: Gdje je Ashley?!
Svaku riječ je posebno naglasila izazivajući neobičnu jezu koja se kretala niz moju kičmu. Otkud joj sad ona pada na pamet? Moja bijela majica je bila čvrsto stisnuta među njenim dugim i nježnim prstima dok joj je tijelo u potpunosti bilo prislonjeno uz moje. Disanje mi je automatski postalo otežanije i nisam mogao pomoći sebi, a da ne zagrizem dojnju usnu.
Ariel: Odgovori mi!
Izgovorila je to sa gotovo u potpunosti stisnutim zubima, a ja sam tek tada shvatio da joj još uvijek dugujem odgovor.
Harry: Uhm...
Šta sad da joj kažem? Dobro poznati osjećaj panike je počeo da se isprepliće po cijeloj unutrašnjosti moga tijela izazivajući blagi grč u stomau. Mislim da sam takav grč posljednji oput osjetio u osnovnoj školi pred neki test za koji nisam bio spreman.
Ariel: Odogovori mi! Gdje se sakrila?!
Čim je to izgovorila pogledala je lijevo-desno ne skidajući ruke sa mene.
Harry: A-Ashley nije ovdje...
Glas kao da mi je dopirao iz peta i iskreno, da nas je neko mogao vidjeti prvo što bi pomislio bilo bi da smo nas dvoje zamijenili spolove, a ostali u istim tijelima. Par trenutaka me je samo gledala ravno u oči i kao da je pokušavala da po njima sazna da li govorim istinu ili ne. Otkucaji srca su iz sekunde u sekundu postajali sve brži i jači i nisam baš siguran da znam koji je uzrok tome.
Ariel: Ko je onda bio?
Imao sam osjećaj da je bijes u njoj polako počeo da opada ali se samim tim otkrivala i sva nesigurnost koja se krila u njenim očima, njenom stavu, njenoj dojnjoj usni koja se počela blago tresti. Uzdahnuo sam i krenuo da je zagrlim ali sam se zaustavio shvativši da mi to ona u tom trenutku vjerovatno ne bi dopustila. Moj pokušaj da smislim odgovor koji bih mogao dati na njeno posljednje postavljeno pitanje prekinulo je njeno propinjanje na prste i unošenje u moju facu. Baš kada sam pomislio da će me poljubiti ili uraditi nešto slično ona je oblizala usne i značajno me pogledala ujedno otkrivajući onaj bijes koji je polako počeo da se nakuplja u dva tamno plava bisera koja su zurila u mene.
Ariel: Imaš 5 sekundi da mi kažeš ime osobe koja je došla u tvoj stan za vrijeme našeg poziva....Ako to ne uradiš kunem ti se da ću izaći preko ovih vrata i prvo pronaći Ashley, zatim je raščupati do maksimuma i iskreno, ne mogu ti obećati da je neću i ubiti, a nakon toga ću zauvijek otići i više nikad ali nikad Harold, me nećeš vidjeti! I baš me briga ako ti nešto od ovoga nije jasno, ja počinjem. 5, 4...
Svakom njenom izgovorenom riječi stomak mi se počeo sve više uvrtati dok mi na kraju skoro cijeli organizam nije zablokirao. Šokirano sam gledao u djevojku ispred sebe i pitao se baš kao i juče da li je to ona Ariel koju poznajem?
Ariel: 3...2..
Harry: Martin!
Nisam mogao vjerovati da sam dopustio da skoro dođe do jedan. Nema šanse da bih ikada oprostio se bi da se dogodilo ono što je maloprije rekla mada mi veći dio mene govori da Ariel to nikada ne bi napravila.
Namrštila se i tek tada sam mogao da vidim onu njenu simpatičnu i smiješnu stranu pa makar i u trenutku kao što je bio taj.
Ariel: Molim?
Harry, u šta si se to ti uvalio? Nakašljao sam se i pogledao na stranu priznajući sebi da me njen pogled itekako dekoncentriše...Kao što sam već rekao, ovakvu Ariel još nisam upoznao i sad se ponašam kao lutor.
Harry: Martin...
U tom trenutku je nakrivila glavu na stranu pokušavajući da me pogleda u oči...Uvijek je ona bila ta koja je izbjegavala poglede...uvijek je ona bila ta iz koje sam ja pokušavao da izvučem informacije...uvijek je ona bila ta koju sam ja pribijao uza zid i ljutito posmatrao...i onda se desi jedna ovakva situacija...
Ariel: Šta je on radio kod tebe?! Harry još uvijek važi ono što sam maloprije rekla! Moraš da mi kažeš i objašnjenje!
Pogledao sam prema njoj te zaključio da je još uvijek jednako ljuta. Samo bih želio da zna šta prolazi kroz te njene blesave misli te je dovodi gotovo do ludila. I zašto je zaboga odmah pomislila da je Ashley bila kod mene? Mislio sam da smo završili s tim...
Harry: A da se možda prvo smiriš?
Nasmijala se te još više stegnula moju majicu usljed čega sam osjetio kako mi se materijal polako usijeca u leđa, a vazduh dodiruje kožu koja je ostala otkrivena u predjelu mojih kukova. Ona je dosta vježbala zadnjih dana ili?
Ariel: Aha, sad vidiš kako je meni kad imaš glupe ispade ljubomore! E pa da znaš i ja tenutno imam i to jedan ogromni i ukoliko mi sve ne ojasniš kunem ti se da ću ti pokazati svoju lošu stranu!
U tom trenutku sam krenuo da se nasmijem i u posljednjem trenutku se zaustavio proizvodeći mali zvuk za koji sam se nadao da će ona protumačiti da je izazvan strahom.
Harry: Dobro, dobro...
Šta je dobro? Ništa neće biti dobro ako odmah nešto ne smislim...Zapravo već je gotovo.
Harry: Imali smo nekog nedovršenog posla još od Irske i to je to...
Podigla je desnu obrvu prelazeći pogledom sa jednog mog oka na drugo i iskreno zapitao sam se da li tamo možda postoji neki ikren na kojima su ispisane moje misli.
Ariel: nedovršenog posla?
Prevrnuo sam očima i klimnuo glavom pokušavajući da se kontrolišem i ne okrenem ponovo glavu na stranu.
Harry: Da, nedovršenog posla.
Moram li i to objašnjavati? Ako da onda sam gotov.
Ariel: I on je iz USA došao u London da bi bio kod tebe jedno...možda 15-ak minuta jer mi je toliko trebalo da dođem...zbog nedovršenog posla?
Misli tupsone...
Harry: Nije došao zbog mene u London nego zbog nekog snimanja, dodjele...otkud ja znam. Zašto bi zaboga dolazio zbog mene na drugi kontinent?
Ariel: Pa vidiš ja se pitam zašto bi uopšte dolazio kod tebe!
Raširila je ruke napokon puštajući moju majicu koja je ostala sasvim zgužvana i još uvijek dosta podignuta tako da su mi se mogle vidjeti bokserice.
Harry: Rekao sam ti.
Namjestio sam majicu, a ona je prošla kroz kosu i uzdahnula, a ja sam dobio osjećaj kako se polako umara od svega ovoga. Očito da je sve ono što je učinila od trenutka kada je uletjela u stan iscrpilo.
Ariel: šta? Da imate nedovršenog posla? To vjeruj mi nije ništa bolje objašnjenje od onoga koje si mi dao onda kada su se dogodile sve one gluposti sa Ashley...
Zašto uvijek mora spominjati Ashley?
Harry: ne bi shvatila Ariel...
A kako bi mene iko shvatio?
Slegnula je ramenima te stavila ruke na kukove kriveći glavu na desnu stranu.
Ariel: Pa možda i bih. Objasni mi.
Do vraga...
Harry: Pa...nas dvojica se poznajemo malo duže nego što ti misliš...
Raširila je oči, a ja sam pročistio grlo i nastavio.
Harry: Nismo se prvi put upoznali na onoj večeri...ali smo se tako ponašali...
Naslonila se na zid nasuprot mene i po izrazu njenog lica sam mogao shvatiti da joj ništa nije jasno. Ako ništa, barem se više ne dere mada ne mogu reći da mi se nije svidjelo njeno ponašanje od maloprije.
Harry: Uhm...
Počešao sam se po pomalo znojavoj kosi koja je takva bila po svemu sudeći od nervoze. Ariel šta mi to radiš?
Harry: On je...On je bio sa mojom majkom...
Gospode...
Harry: Mislim, dok još nije upoznala mog očuha...I...Poprilično je povrijedio, a ja nikada nisam razgovarao sa njim o tome. Kada smo bili u Irskoj nisam želio da to radim zbog tebe i Hanne ali sam mu rekao da obavezno svrati do mene kako bismo na miru razgovarali. Razgovor baš i nije potrajao ali mislim da je bio dovoljan da ulijem u njega barem malo grižnje savijesti...
Ne mogu vjerovati da sam to učinio...Izgleda da ću neko vrijeme Ariel morati držati podalje od svoje majke...Ne želim da dođu na ovu temu...Tačnije ne želim da Ariel spomene priču vezanu za moju majku koja ne zna da se to ikada i dogodilo. Pa naravno kad se nije ni dogodilo. Ja sam najveći idiot na svijetu. Kada sam ponovo pogledao prema Ariel, i dalje je bila nepomično nasmlonjena uza zid i zurila u mene. Iskreno, nemam pojma da li mi je povjerovala, a iskreno se nadam da jeste ma koliko to bilo ružno s moje strane. Zaista joj sada ne mogu reći pravu istinu...Ne želim da pati i pada u depresije koje bi joj trenutno bile zaista bespotrebne. Zapravo, zar depresije mogu biti potrebne? Ne mogu...
Ariel: M-Martin...Martin i tvoja majka?
Nakrivila je glavu prma meni podižući obrve do maksimuma i na taj način ucrtavajući dvije blage linije na svom malenom čelu. Blago sam klimnuo glavom zamišljajući kako samoga sebe bacam kroz prozor.
Odjednom je stavila svoju malenu ruku preko usta gledajći u mali tepih koji se nalazio između nas. Nisam bio siguran da li bih joj trebao prići...Zapravo, siguran sam da će ona to sama učiniti kada osjeti potrebu...
Harry: Khm...
Ariel: H-Hannah...I nju bi mogao povrijediti?
Pogledala je prema meni, a ja sam automatski otvorio usta osjećajući kako jedan talas šoka zapljuskuje moje tijelo. Trebao sam prije razmišljati o tome...Ariel misli da su njih dvoje u vezi ili šta?
Harry: A-Ali...Među njima nema ničega...
Ariel: Otkud ti znaš?
Otkud ja znam?
Harry: Pa...Otkud ti znaš da ima?
Okej, cijela situacija je postajala sve retardiranija...Prevrnula je očima i bilo je očito da je preturala po svojim sada vjerovatno uskomešanim mislima prije nego što je progovorila i ponovo pogledala ka meni.
Ariel: Je li se ti zezaš sa mnom?
Raširio sam ruke dajući joj do znanja da zaista ne pokušavam ništa slično, a ona mi se ponovo približila ovoga puta ipak ostavljajući popriličan razmak između nas.
Ariel: Pa naravno da ima! Da šta rade zajedno!? Nemoguće je da su samo prijatelji na tolikoj udaljenosti!
Prešao sam rukom preko lica i uzdahnuo pokušavajući da se skoncentrišem i za sve lijepo nađem rješenje. U suprotnom ću morati da kažem istinu, a to nikako ne želim jer kao prvo nije ni vrijeme ni mjesto za to, a kao drugo mislim da ni ja baš nisam adekvatna osoba za to...
Harry: ma znam ali...
U tom trenutku ej ušla u dnevni i istog trenutka sam krenuo za njom. Mislio sam da će ponovo početi bacati stvari ali je na svu sreću samo sjela na kauč, nalonila laktove na koljena i ruke položila na obraze.
Ariel: ne mogu dopustiti da povrijedi i tetku...Moraću je upozoriti...
O Bože....U šta sam se uvalio? Pa ne mogu da vjerujem...
Harry: Ne možeš!
Pogledala je zbunjeno prema meni, a ja sam sjeo pored nje i stavio ruku na njeno koljeno koje se neprestano pomijeralo gore-dole.
Harry: To je bilo prije...Rekao mi je da se promijenio i da mu je zaista žao....te da sad veoma poštuje žene...
U tome je već bilo neke istine... Gledala je prema meni trepćući veoma polako...usporeno, dok su joj njene prelijepe roze usnice bile napola otvorene.Pretpostavljao sam da od mene očekuje još koju utješnu riječ kojom bih je uvjerio da Martin neće povrijediti njenu tetku...
Harry: Znaš...ljudi se mijenjaju...Ali zaista...To nije samo neka fraza nego istina. Ljudi se itekako mogu promijeniti. U potpunosti...iz korijena...Ti si mene promijenila...
Blago sam se nasmiješio izazivajući jednaku reakciju sa njene strane. Raširio sam ruke dajući joj glavom do znanja da mi se još više približi što je istog trenutka učinila. Zatvorila je svoje prelijepe plave oči, primakla mi se, naslonila glavu na moja prsa i obamotala ruke oko mog torza. Ja sam svoje ruke takođe obamotao oko njenog lijepog i nježnog tijela kojim je maloprije ipak uspjela da me pribije uza zid. Nasmiješio sam se pazeći da ona to ne primijeti te zatvorio oči naslanjajući bradu na njeno tjeme.
Harry: Siguran sam da se i on promijenio i ako zaista ima nečega između njega i tvoje tetke...siguran sam da neće ponovo napraviti istu glupost kakvu je sa mojom majkom...
Ariel: Žao mi je...
Bila je veoma tiha, a dah joj je bio gotovo vreo i uspio se probiti kroz materijal moje bijele majice, dodirnuti moju kožu i izazvati trnce u meni. Mislim da još nikada nijedna djevojka nije izazvala trnce u meni...Ne, nije...
Harry: Ma uredu je...
Prislonio sam usne na njenu kosu i ostavio ih u takvom položaju sve dok me ona nije natjerala da ponovo pričam.
Ariel: A šta se tačno dogodilo? Kako su se uopšte i upoznali?
Ni o ovome nisam razmišljao...Trebao bih zaista početi malo češće upotrebljavati vlastiti mozak...
Harry: Pa...Ne bih sad o tome, bilo je to davno...I ja sam bio mali tako da i ne znam sve detalje...
Lagano je klimnula glavom izazivajući u meni osjećaj olakšanja...
Ariel: Razumijem te...
Tada je nastala potpuna tišina u kojoj sam uživao jednako kao i u djevojci koja se nalazila u mom naručju. Na kraju je ipak sve dobro završilo i plus je ona završila u mom stanu iz kojeg je ne planiram pustiti.Prošlo je nekih desetak minuta i iskreno pomislio sam da sam je možda uspavao s obzirom da sam cijelo vrijeme prelazio rukom preko njenih ramena, leđa, kose i ruke. Baš kada sam krenuo da vidim da li su joj oči zatvorene i da li joj je disanje otežanije začuo se njen tihi i simpatični glasić.
Ariel: Bila sam danas sa Ashley.
Istog trenutka kada je to izgovorila i kada je moje srce počelo da vibrira pomislio sam da je možda ipak zaspala i sada priča u snu...Mislim, ne bi me čudilo s obzirom na njenu neku vrstu opsjednutosti sa Ashley. Ipak, u trenutku kada je blago pidigla glavu i uspostavila očni kontakt sa mnom shvatio sam da je itekako budna.
Harry: S Ashley?
Klimnula je glavom te je ponovo spustila u prijašnji položaj. Šta je dovraga radila sa Ashley?
Ariel: Srele smo se u tržnom centru...
Odjednom je iz mojih usta glas počeo izlaziti i prije nego što sam mogao da razradim vlastito pitanje.
Harry: Šta si radila u tržnom centru?
Nasmijala se i mogao sam pretpostaviti da prevrće očima, a iskreno nisam joj se ni čudio.
Arel: A šta bi jedna djevojka mogla raditi u tržnom centru?
Uzdahnuo sam odlučan da ne govorim ništa na to jer bi vjerovatno bilo suvišno.
Ariel: I onda...
Harry: Samo da te prvo pitam nešto...
Ariel: Pitaj..
Harry: Ima lli to veze sa tvojom suludom idejom da je ona večeras bila baš kod mene?
Nakon kratkog oklijevanja lagano je klimnula glavom, a ja sam bio ponosan na svoju sposobnost donošenja zaključaka.
Ariel: Spremala se za specijalnu večeru...
Ha?
Harry: Stvarno?
Iznenađenost u mom glasu je bila i više nego očita i to je istog trenutka izazvalo komešanje od strane Ariel koja se polako ispravila pri čemu joj je nekoliko pramenova kose palo preko lica. Prije nego što je mogla bilo šta učiniti, moja ruka je obuhvatila ta nekolika nestašna pramena te ih prbacila unazad. Ona se nasmiješila ali više onako nervozno te spustila pogled.
Ariel: Kupila je jednu jako sexy crnu haljinu.
Pogledala je prema menii još uvijek ne podižući u potpunosti glavu i iskreno imao sam osjećaj da se nalazim na nekom njenom tajnom testu. Pokušavao sam održati potpuno neutralan izraz lica ali su zato moje misli bile veoma uzburkane.
Ariel: I kontracepcijske pilule.
Ispreplitala je vlastite prste malo podižući glavu i ne skidajući pogled sa mene, a ja sam se nasmijao, uskomešao, prebacio ruku preko naslona te je zbunjeno pogleda.
Harry: otkud ti dovraga sve to znaš?
Prevrnula je očima te se naslonila uz naslon gledajući prema plazmi koja je bila izgašena.
Ariel: Pa ženske se povjeravaju jedne drugima...
Ovo postaje veoma čudno...Da ja ipak nisam zaspao u onoj fotelji? Sve ovo mi zaista više liči na neki san...
Harry: Hoćeš da mi kažeš da ste vas dvije sada neke prijateljice ili šta već?
Oblizala je svoje rumene usne i zaista je bilo užitak gledati to iz profila. Usne su mi se istog trenutka izvile u jedan siješak za koji sam se nadao da će ostati neprimijećen sa Arieline strane.
Ariel: Pa ne...Ali smo otišle na kapućino...
Harry: Oh...
Klimnuo sam glavom pokušavajući da zamislim Ariel i Ashley za istim stolom kako razgovaraju kao dvije najobičnije djevojke. Nemoguće.
Ariel: Pričala mi je o vama...
Ko mi je dovraga rekao da su njih dvije razgovarale kao najobičnije djevojke? Pa naravnod a nisu? Gdje još u svijetu postoji da bivša djevojka jednog dečka priča njegovoj sadašnjoj o njihovoj vezi? Tu rečenicu je zapravo nemoguće normalno i formulisati...
Harry: Plašim se da ne želim čuti ostatak.
Pogledala je prema meni sa pomalo neobičnim i neprotumačljivim izraz9om lica.
Ariel: Zašto?
Harry: Pa zato što mi je pomalo glupo razgovarati o tome...pogotovo s tobom...
Ponovo se okrenula prema meni skupljajući svoje oči i na taj način mi ne dopuštajući da vidim njihovu prelijepu boju.
Ariel: Pa šta misliš kako je bilo meni slušati o vašoj vezi?
Slegnuo sam ramenima i blago podigao ruke.
Harry: Pa iskreno i ja se pitam.
Nasmijala se i spustila pogled, a ja sam iskreno bio iznenađen što ponovo ne baca okolo stvari...Očito da Ashley nije mnogo detaljisala i zahvalan sam joj na tome...
Ariel: Rekla mi je da se zaljubila u tebe još kad si bio na X-factoru te kako si se ponašao zavodljivo prema njoj...
Drugi dio rečenice je posebno naglasila gledajući značajno prema meni.
Ariel: ...I kako ste prekinuli zbog ljubomore.
U tom trenutku se nasmijala i stavila ruku preko očiju, a ja sam joj uputio značajan pogled iako sam znao da me ne može vidjeti. Kada je napokon makla ruku mogao sam vidjeti suze u njenim očima ali sam na svu sreću shvatio da su one valjda od smijeha.
Ariel: Znaš, rekla mi je da je ona bila ta koja je bila ljubomorna.
Tada se ponovo počela smijati mnogo glasnije nego maloprije, a ja sam samo uvijao jedan pramen kose oko kažiprsta pokušavajući da shvatim šta joj je toliko smiješno.
Ariel: I rekla je kako ti nikad nisi bio ljubomorni tip dečka.
Ponovo je počela prelaziti prstima preko očiju ovoga puta brišući suze, a ja sam se takođe nasmijao usput prevrćući očima.
Ariel: Da li je to istina?
Podigao sam obe noge na kauč te ih prekrstio nadajući se da sam ih dobro oprao te da mi ne smrde.
Harry: Pa moglo bi se reći...
Jednu obrvu je spustila, a drugu podigla par trenutaka tako gledajući u mene.
Harry: Šta je?
Ariel: Ma daj.
Odmahnula je rukom dajući mi do znanja da mi ne vjeruje...
Ariel: Ti da ne budeš ljubomorni tip dečka?
Uzdahnuo sam i zagrizao usnu polako se pomijerajući prema njoj.
Harry: pa ako sam takav u vezi sa tobom ne znači da sam uvijek bio...
Za promjenu, bio sam iskren. Sada se već sasvim uozbiljila, a u njenim očima se krila neka iskrica koju nisam mogao protumačiti.
Ariel: Pa šta je to toliko drugačije kod mene?
Iskreno ni ja nisam znao ali je nešto bilo...Odmahnuo sam glavom blago kriveći desni kraj usne prema gore.
Harry: Ne znam...Ti si valjda drugačija...To primjećuju i drugi muškarci i zato te i žele, a ja im te ne želim dati.
Po njenom nestašnom pogledu mogao sam zaključiti kako nešto premotava po glavi. Mislim da njen mozak radi barem 3 puta brže nego moj i to je razlog što uvijek ima neku novu ideju, neko novo pitanje, novi odgovor...
Ariel: A Ashley kao nisu željeli drugi muškarci?
Par situacija mi se počelo premotavati u glavi ali sam ih brzo otjerao i obamotao ruke oko Ariel te je privukao još više sebi tako da se u sljedećem trenutku našla u mom krilu.
Harry: A možemo li napokon prestati pričati o Ashley?
Prebacila je noge preko mene tako da su joj se koljena nalazila s obe strane mojih bedara.
Ariel: Ali radoznala sam...
Harry: Znam.
Isplazila mi je jezik, a zatim se nasmijala te prstima počela ispravljati onaj dio moje majice koji je zgužvala ali je to naravno bilo nemoguće.
Harry: Mislim da si ti moja prva djevojka koja toliko zna o bivšim.
Rašrila je oči skupljajući obrve i istog trenutka mi je bilo jasno da se ne slaže sa mnom.
Ariel: Bivšim? Harry ja znam ime samo jedne i to je Ashley. Zato molim te tu množinu prebaci u jedninu osim ako mi naravno ne želiš pričati i o još nekim.
Harry: ne želim!
Iako sam mislio da će me prostrijeliti pogledom nasmijala se, a ja sam osjetio veliki nalet olakšanja. Ali naravno uz Ariel nemoguće je da to potraje.
Ariel: Da li Rachel još uvijek radi za vas?
Harry: šta?!
Otkud zna i za nju? Pa nije baš da je Ashley u potpunosti držala jezik za zubima. Proizveo sam zvuk koji je bio nešto poput 'ough' dajući očito ispitivačni nastrojenoj Ariel do znanja da mi nije do pričanja o djevojkama iz moje prošlosti.
Ariel: Da li si prevario Ashley s njom? I da li ste bili vas dvoje kasnije zajedno? Da li ti se sviđala? Da li ti se još uvijek sviđa? Da li još uvijek...o Bože, radi za vas? Da li ste spavali zajedno?
Raširio sam oči i počeo da se smijem, a nisam baš bio siguran da li je to bilo više onako od muke.
Harry: Ma daj Ariel....
Tada je spojila dlanove ruke te ih prinijela usnama.
Ariel: molim te Harry..Samo mi to odgovori...
Odlučno sam odmahnuo glavom nakon čega je ona svojimm dugim prstima obuhvatila jedan pramen moje kose te ga potegla. Zagrlizao sam dojnju usnu ne želeći da proizvedem neki zvuk, a ona se svim snagama borila da baš to postigne.
Ariel: Molim te!
Harry: zaboga Ariel plašiš me. Ti si moja djevojka i ne vidim....
Prije nego što sam mogao dovršiti rečenicu njena ruka se našla na mojim usnama i sve što sam mogao učiniti bilo je da prevrnem očima.
Ariel: Samo mi reci nešto...
Harry: Okej, okej...
Sklonila je obe ruke i sa mojih usta i kose, a ja sam svojima čvršće uhvatio njene bokove da ne bi negdje otišla u slučaju da ponovo dobije onaj svoj nalet ljubomore. Nikada nisam mislio da bi Ariel mogla biti ljubomorna i ne mogu reći da mi to smeta...
Harry: nisam prevario Ashley s njom....Ne radi više za nas i nismo nikada bili u vezi ali...
Svaka moja izgovorena riječ je sve više opuštala njeno tijelo sve dok nisam došao do one glupe posljednje.
Ariel: Ali?
A oj glupi jezik...
Harry: Pa...
Ariel: Govori.
Harry: Pa ništa...Spavali smo par...puta zajedno.
Zatvorila je oč i zamahala glavom, a ja nisam imao pojma šta da učinim.
Ariel: Kao što sam i mislila.
Harry: Pa nema u tome ništa loše.
Slegnuo sam ramenima pokušavajući da branim samoga sebe, a ona je otvorila svoje krupne plave oči te me prostrijelila s njima.
Ariel: Ma nemoj.
Nasmijao sam se i zabacio malo glavu unazad.
Harry: Pa muško sam.
Ariel: I šta s tim?
Harry: I sviđam se ženama i sviđao sam se i njoj....
U tom trenutku je naglo podigla ruke i zatvorila oči brzo odmahujući glavom.
Ariel: Dobro dosta!
Eh, sada znam na koji način mogu ubuduće prekidati ovakve razgovore.
Harry: Pa ti si ta koja je večeras raspoložena za detalje.
Izgovorila je jedno tiho 'uf' gledajući zamišljeno u moju bijelu majicu.
Harry: I koliko sam na kraju iz svega uspio da zaključim ti si mislila da je Ashley imala specijalno veče sa mnom?
Možda uspijem saznati neke detalje vezane za to specijalno veče mada čisto sumnjam jer imam neku neobičnu pretpostavku da sam većiu razgovora činio upravo ja. Sve što sam dobio od strane zamišljene djevojke u mom krilu bilo je malo klimanje glavom. Istog trenutka sam osjetio ogroman kamen koji se zaglavio negdje u mojim prsima i samo sam jedno želio znati...
Harry: Zašto si izgubila povjerenje u mene Julija?
Ako sam ikada išta želio...želio sam da mi ona vjeruje...
Samo je blago podigla svoja ramena i odmah ih zatim spustila držeći pogled i dalje prikovan za moja prsa.
Ariel: Dosta toga se izdešavalo i...Izgubila sam uopšteno povjerenje u sve ljude.
U tom trenutku sam stavio ruku na njen obraz pokušavajući da podignem njenu malenu glavu tako da me može pogledati u oči.
Harry: Ali ne smiješ i u mene...
Umjesto podizanja pogleda sve što sam dobio od nje bilo je spuštanje njenog lica na moje rame. Mislim da je ovaj dan bio i previše zamoran za nju pa sam odlučio prekinti taj razgovor. Ipak, moraćemo ga nastaviti jer želim učiniti sve kako bih vratio njeno povjerenje nazad...Ne želim da svaki put kad nisam uz nju misli da sam sa nekom djevojkom u krevetu. Zapravo mislim da se svaka moguća djevojka na ovoj planeti u njenoj blesavoj glavi zove Ashley.
Harry: A jesi li i ti kupila neku sexy crnu haljinu?
Želio sam da promijenim temu i istog trenutka kada je podigla glavu i vrgolasto me pogledala bilo mi je jasno da je moj pokušaj bio uspješan.
Ariel: To je tajna...
Zagrizao sam unutrašnjost obraza i počeo da zamišljam Ariel u nekoj haljini...onako uskoj, kratkoj...
Harry: tajna?
Ona je klimnula glavom, a ja sam zažalio što sam je ono pitao jer je sad prokleto želim vidjeti u toj haljini.
Harry: Pa onda mi je barem opiši.
Želio sam da je onda barem zamišljam u njoj ako ništa, a u tim nebesko plavim očima koje su zurile u mene sam mogao primijetiti blagu dozu nervoze i bilo je očito da o nečemu razmišlja. O čemu sad?
Ariel: Ne mogu.
Nasmijao sam se igrajući se sa malenom menđišicom u njenom uhu.
Harry: Zašto?
Počešala se po kosi, a zatim raširila ruke.
Ariel: Pa haljina ko haljina.
Harry: Ali želim da te zamišljam u njoj...
Nezadovoljno sam izdahnuo grickajući dojnju usnu, a ona se nasmiješila, nagela se prema meni i zaustavila kod mog uha.
Ariel: Ali zato možeš da me vidiš bez nje...
Istog trenutka sam osjetio neobičnu vibraciju koja je prošla kroz cijelo moje tijelo i vjerovatno bi me njene riječi začudile da nisam upoznao Ariel koja me hvata za dupe na sred ulice unatoč činjenici da nas mnogo ljudi može vidjeti...Ariel koja me pribija uza zid i prijeti mi...Te Ariel koja me eto...poziva na sex.
Harry: Šta se desilo s tobom?
Glas mi je ponovo bio neobičan i vjerovatno bih se nervirao da mi misli nije više zaokupljivala ta prelijepa i trenutačno zavodljiva djevojka.
Ariel: Ne znam ali ćeš se morati naviknuti.
Nasmijao se, a ja sam se zapitao kakva će tek biti kada se napije jer je ovo otprilike Ariel kakvu znam u takvom stanju.
Harry: nemam ništa protiv..
I zaista to mislim. S obzirom da su joj se usne još uvijek nalazile kod mog uha, u trenutku kada sam okrenuo glavu na stranu mogao sam ostaviti poljubac samo na njenom obrazu. U tom trenutku mi je i to bilo dovoljno jer mi je nedostajala njena koža....njeno tijelo...jednostavno mi je nedostajala ona...
Ariel: A možda bih ipak trebala kući...Rekla sam da ću se...
Harry: nema šanse.
Brzo sam je podigao odlučan da je neću pustiti iz stana sve do jutra. Noge su joj se obamotale oko mog struka, a ja sam je prislonio uz prvi zid i srušio usne na njene po prvi put večeras. Sve se izdešavalo tako brzo da je čak nisam uspio ni poljubiti...Ona je jednom rukom pokušavala da dohvat kraj moje majice dok je drugu držala čvrsto isprepletenu sa mojom kosom. Maknuo sam ruke s nje držeći je pribijenu uza zid samo svojim trupom nakon čega sam sam skinuo majicu i bacio je negdje na stranu. Odmah zatim sam spustio usne na njen vrat pokušavajući da dodirnem svaki dio njene mekane kože. Uživao sam u rekacijama i uzdisajima koje sa dobijao s njene strane. Jednostavno volio sam znati da imam velik uticaj na nju i da to ne može postići niko drugi osim mene. U tom trenutku mi je kroz glavu prošao onaj lutor od Alexa kao i njegove odvratne riječi ali su te misli brzo otjerane u trenutku kada je Ariel izgovorila moje ime. Samo ja mogu učiniti da se ona osjeća tako dobro...Samo ja Alex...Brzo sam skinuo jaknu sa nje, a odmah zatim i majicu uživajući u prizoru koji sam dobio. Iako sam je bezbroj puta vidjeo skoro ili sasvim golu svaki put uživam u njoj i mislim da će to potrajati zauvijek. Zauvijek? Nas dvoje ćemo biti zajedno zauvijek? Uh...
Ponio sam je u sobu te spustio na krevet brzo se penjući preko nje. Ona je oblizala usne te stavila ruke u moju kosu nakon čega mi je povukla glavu ka sebi i spojila naše usne.
Ariel: Volim te Harry....
Njene riječi su lagano prohujale kroz moje srce izazivajući potpunu opuštenost u mom tijelu.
Harry: I ja tebe...
Čim sam to izgovorio jednim potezom sam otkopčao njene farmerke i povukao ih prema dole, a u glavu mi se ponovo vratila jedna slika od juče.
Harry: Znaš...
Spustio sam usne na predio odmah ispod njenog uha te lagano zagrizao kožu osjećajući njen prelijepi miris.
Harry: Sviđao mi se način na koji si ugrizla Alexa.
Mogao sam da čujem njen prelijepi smijeh nakon čega se počela igrati sa mojim kovrdžama.
Ariel: Ma daj...
I ja sam se nasmijao nastavljajući igru sa njenom kožom.
Harry: Nije mi se naravno svidjela činjenica da si to njemu uradila ali si bila sexy.
Ariel: To ti je sexy? Pa super, onda je 'Pogrešno skretanje' i većina horora tog tipa za tebe porno film.
Nasmijao sam se zajedno sa njom, a odmah zatim je ona spustila ruke do mojih farmerki brzo ih otkopčavajći. Mogu reći da je postaala dosta spretna u tome i odmah mi je kroz glavu prošla veče kad sam je hajmo reći natjerao da mi skine farmerke...Tad još uvijek nismo bili u vezi i to je bio prvi prisniji odnos među nama. Povukao sam farmerke zajedno sa boksericama prema dole, a odmah zatim ispružio ruku, otvorio ladicu na noćnom ormariču i izvadio malu kesicu koju sam istog trenutka otvorio zubima i iz nje izvadio zaštitu. Navukao sam je na sebe i brzo skinuo gaćice sa prelijepe Ariel koja je izgledala zaista nestrpljivo kao i ja.
Harry: A da li bi svejedno to mogla uraditi?
Ariel: koje?
Naslonio sam se na obe ruke tako lebdeći iznad nje, a ona je izgledala krajnje zbunjeno.
Harry: Pa ono što si Alexu.
Ponovo se nasmijala ali je ovoga puta bilo očito da me je koliko toliko shvatila ozbiljno.
Ariel: neću.
I toliko o toj novoj Ariel...Gdje je nestala?
Harry: Zašto?
Ariel: Harry hajde...
Namrštila se i stavila ruke na bokove pokušavajući da me spusti dole, a ja to namjerno nisam učinio iako sam umirao za tim.
Harry: Neću dok mi ne obećaš da ćeš i meni to uraditi.
Zmahala je glavom te zatvorila oči očito se mireći s mojom tvrdoglavošču..
Ariel: Ti si lud.
Oblizao sam usne te ih zavodljivo spustio na njene izazivajući mali trzaj s njene strane s obzirom da su joj oči i dalje bile zatvorene i nije to očekivala.
Harry: Znam i s obzirom da si ti kriva za to moraš se pobrinuti za mene.
Prevrnula je očima, a ja sam provukao ruke ispod nje pronalazeći kopču njenog grudnjaka nakon čega je brzo bio uklonjen. Prešao sam pogledom preko njenih grudi i istog trenutka ušao u nju iako mi nije obećala da će me ugristi kao Alexa...Nisam mogao izdržati. Oboje smo ispustili duboke izdahe nakon čega je ona zabola nokte u moja leđa izazivajući još vći užitak s moje strane. Pokušavao sam kao i uvijek biti što nježniji ali mi je isto tako bilo s vremena na vrijeme teško kontrolisati se. Mislim da sam je želio i više nego to je to normalno... Cijelo vrijeme smo pokušaval održavati poljubac ali je to bilo gotovo nemoguće jer smo stalno ispuštali zvukove i izdahe kojima je cijela soba bila ispunjena.
Harry: Hajde...
Izgovorio sam to ne odvajajući usne od njenih i trudeći se da je što više obaspem dahom za kojim sam znao da joj prija. Uvijek kad to učinim nekoliko puta uzastopno i brzo trepne i to mi je dovoljno
Ariel: N-neću...
Jednu ruku sam stavio na njeno bedro dok sam drugom lagano prelazio preko jedne od bradavica uživajući u dosta glasnijim zvukovima s njene strae. Usput sam i povećao brzinu nadajući se da ću je uspjeti natjeati da učini ono što toliko želi.
Harry: Hajde...
Iako sam mislio da će ponovo reći 'ne' ili 'neću' na moje veliko čuđenje njene usne su se našle na mom vratu prvo samo lagano sisajući moju kožu. Imao sam osjećaj da se nalazim na sedmom nebi i priželjkivao sam da se tako osjećam do kraja života što naravno nije moguće. Nastavila je da sisa kožu i lagano prelazi jezikom preko nje, a meni pored tolikog užitka kroz glavu prošla jedna odvratna pomisao.
Harry: N-nisi..Nisi valjda...njemu to r-radila?
Nasmijala se i odmahnula glavom nakon čega je snažno zubima obuhvatila kožu izazivajući užasno dubok iizdah s moje strane. Čvrsto sam zatvorio oči pokušavajući da se skoncentrišem i uskladim i pokrete i sve ali je to bilo gotovo nemoguće.
Ariel: D-da... nastavim?
Samo njeno pomijeranje usana u dodiru sa mojom kožom me je uzbuđivalo i više nego što bi trebalo i samo sam nestrpljivo klimnuo glavom.
Harry: S-Samo...Požuri , ne mogu još dugo izdržati...
Ponovo je zagrizla kožu izazivajući bol s moje strane ali ujedno i užitak koji je bio udesetostručen u trenutcima kada bi izogovila moje ime ili ispustila neki zvuk. I ma koliko sam se borio protiv samog sebe nisam više mogao da izdržim te sam svršio, a zajedno sa mnom je i ona, a mislim da su to znale i sve bliže komšije. Prevrnuos am se na stranu pokušavajući da dođem do daha ali sam se isto tako osjećao prazno jer sam izgubio skoro svaki tjelesni kontakt sa svojom Julijom. Pogledao sam prema njoj i shvatio da su joj oči zatvorene, a prsa su joj se ubrzano pomijerala gore dole dajući mi do znanja da i ona pokušava doći sebi kao i ja. Prešao sam prstima preko bolnog mjesta na vratu nakon čega je na njima ostao mali trag krvi.
Ariel: Mislim da sam u prošlom životu bila vampir.
Nasmijao sam se te je povukao sebi i poljubio u kosu.
Harry: Ali želim da odsad budeš isključivo moj lični vampir.
Umorno je klimnula glavom prelazeći noktom preko mog oznojennog i istetoviranog torza.
Ariel: Dogovoreno...
.......... ...... ........
___Dan kasnije___
Ariel's P.O.V. (Arielina perspektiva)

Ariel: Zauzeto je!
Uzdahnula sam po 1o. put pokušavajući da uvjerim osobu sa druge strane vrata od kabine u kojoj sam se nalazila da je zauzeto. Stavila sam prst na uho pokušavajući da čujem Emilyin glas koji nije bio glasniji od muzike koja se čula tako jako čak i u toaletu.
: I dalje ne razumijem zašto si otišla!
: Pa slušaš li ti mene? Mama se naljutila jer sam prošlu noć provela kod Harrya i nisam joj se ni javila. I rkla je da moram otići na Jessicin rođendan da ne bih ponovo završila u kazni...
#Emily: Pa nijedne godine joj nisi išla na rođendan...Samo bi Jade otišla kod njih kući.
#Ariel: Pa znam...Tako je bilo i ove godinei odnijela joj je glupi džemper koji sam kupila...
U tom trenutku sam se sjetila Harryevog i mog razgovora od sinoć...Nisam mu željela reći da sam kupovala poklon za Jessin rođendan i onda sam izmislila nepostojeću haljinu. Ne znam zašto ali uporno pokušavam da ispadnem bolja od Ashley ali mi baš i ne ide...
#Ariel: Ali je onda Jess počela pričati kako bi voljela da ja odem sa njom i njenim drugaricama na proslavu u klub i eto mami dobrog povoda da se izživljava na meni.
Uzdahnula sam u isto vrijeme kao i Em nakon čega smo se obe nasmijale.
#Ariel: Hajde moram sad ići, mislim da ću se ugušiti u toaletu iako ni tamo nije baš najbolje stanje.
#Emily: Okej...A samo da te još to pitam...Da li Harry zna da si tu?
#Ariel: Uhm..ne. Znala sam da bi i on odmah došao ako bih mu rekla, a čula sam da će Leo biti tu...Ne želim da ponovo dođe do neke tuče. Samo želim da obavim ovu dužnost i odem. I inače da znaš, rekla sam Harryu da sam zauzeta zato što vježbam matematiku s tobom.
#Emily: Oh, važi...A jesi li vidjela Lea?
#Ariel: nisam još uvijek, a nadam se da će tako i ostati.
#Emily: Hajde, držim ti fige draga.
#Ariel: Hvala, baj.
Prekinula sam poziv i vratila telefon u torbicu nakon čega sam otključala vrata i izašla u dosta prostrani toalet sa ogromnim ogledalom preko skoro cijelog jednog zida. Ipak, sve je skoro bilo zauzeto djevojkama koje su popravljale šminku tako da sam izašla i gotovo se ugušila u trenutku kada me je zapuhnuo odvratni i smrdljivi dim. Počela sam mahati rukom ispred nosa i praviti grimase ali to naravno nije pomagalo. Prišla sam dijelu ogormnog šanka za kojim su maloprije bile Jess i njene prijateljice ali ihs ad nije bilo tu. Ma super...Ustvari možda je i bolje tako. Otićiću kući i reći mami da sam ih izgubila što je zapravo i istina. Ovo je ogroman klub u koji većinom dolaze parovi i slavljenici sa svojim prijateljima. Možda bi mi i bilo zanimljivo da sam sa nekim ko mi je zabavan, a Jess i njene školske prijateljice s kojima nikako ne mogu da nađen iti jednu jedinu zajedničku temu mi i ne izgledaju tako. Da sam barem s Harryem ovdje. Da li bih ga možda trebala zovnuti? Ma bolje ne...Samo bi se mogao naljutiti...U tom trenutku mi je kroz glavu prošla ona misao da još niti jednu jedinu zabavu nisam napustila u normalnom stanju bez suza ali sam je brzo otjerala i počela se probijati kroz gužvu. Izašla sam napolje pokušavajući da ugrabim malo svježeg vazduha ali ni tamo nije bilo mnogo bolje. Možda da ipak odmah uzmem taxi i odem kući? Ili kod Harrya? Sad barem ne moram strahovati da ću tamo zateći Ashley. Sinoć sam zaboravila da ga pitam da li to znači da se pomirila sa dečkom ali više nije ni bitno. Samo neka nema veze s nama...
Xxx: Ariel!
Okrenula sam se i vidjela meni nepoznatog dečka sa naopačke okrenutim kačketom, duksom, dubokim patikama, širokim pantalonama...jednostavno onaj rep stil. Gledao je prema meni i mahao mi, a ja sam počela da po glavi preturam i razmišljam o tome da li ga možda znam....Ne, ne znam ga. Pa otkud onda od mene zna? Tek tada sam primijetila da u mene gledaju i još nekolika dečka i možda dvije djevojke iza njega...Svi su imali taj sličan stil kojim su se poprilično isticali od većine oko nas. Ja sam samo ukipljeno stajala, a oni su mi pokazali rukom da im priđem. Nesigurno sam to učinila gledajući oko sebe i uvjeravajući se da bi me neko mogao spasiti u slučaju da mi pokušaju nešto učinit. Ipak, biti okružen stotinama pijanih tinejdžera i nije neka obećavajuća sigurnost. Prišla sam im, a oni su svi u isto vrijeme počeli da me pozdravljajući otpijajući svoja piva i valjajući žvake po ustima. Zašto na svakoj zabavi upoznajem sve čudnije i čudnije osobe?
Ariel: Um..Hej.
Svi su se pogledali između sebe, a zatim se nasmijali. Ja sam ih zbunjeno pogledala, a onaj koji me je maloprije zovnuo se još više naslonio na crno i za mene neobično auto oko kog su bili okupljeni te mi se prvi normalno obratio...I naravno en u bukvalnom smislu normalno.
Xxx: Hajde nemoj tu sad glumiti stidljivu djevojku.
Ha?
Ariel: O čemu pričaš?
Ponovo su se svi počeli smijati i mogla sam primijetiti kako one dvije djevojke nešto šaputaju i gledaju prema meni. Pretpostavljala sam da komentarišu moj izgled ili šta već i odmah sam se osjetila veoma nesigurnom...Ne mogu da se promijenim ma koliko to željela i ponekad mi to uspijeva samo pred Harryem. On ulijeva to samopouzdanje u mene i imam osjećaj da pored njega ne mogu učiniti ništa pogrešno...U tom trenutku je jedna od djevojaka istupila te stala ispred mene odmjeravajući me pogledom i umotavajući oko prsta žvaku. Stresla sam se jer mi je to iizgledalo poprilično odvratno kao i jako tamna šminka oko njenih očiju i ejlajner koji je prelazio i na slijepoočnice.
Xxx1: Pa djevojka koja traži samo poznate bogataše ni u kom slučaju ne može biti stidljiva.
Molim? Samo sam gledala u nju i sve što sam dobila bio je naravno smijeh.
Xxx2: Pa nemoj se praviti sada da nisi djevojka od onog Stylesa.
Ariel: jesam, pa šta?
U tom trenutku me je ona djevojka udarila po ramenu i namignula mi.
Xxx1: Pa o tome ti pričamo.
U tom trenutku sam osjetila bijes koji je počeo ključati u meni.
Ariel: Ja njega nisam tražila nego smoo se spontano upoznali i zaljubili, a vi vaše glupe komentare zadržite za sebe!
Od svih njih se moglo čuti samo jedno 'Opa' popraćeno, naravno, smijehom. Baš kada sam krenula da idem jedan od njih me spriječio sa svojom izjavom.
Xxx3: Ali ti ipak Leo nije bio dovoljno dobar i zaboravila si na njega čim si upoznala razmaženog bogataša?
Ma šta se ovdje dešava? Okrenula sam se prema njima pokušavajući da ne zadržavam predugo pogled ni na jednom od njih jer su me oči ionako bolile od silnih svjetala u klubu. Zaista mi njihovi iskrivljeni izrazi lica ne pomažu u pokušaju da dođem sebi.
Ariel: Kao prvo Harry nije razmaženni bogataš, a kao drugo kakve veze Leo ima sa mnom? Zapravo kakve veze ima s vama? I šta vi imate sa mnom?
Upitno sam raširila ruke, a oni su počeli da slažu grimase i da se nešto došaptavaju.
Xxx1: Ono što draga treba da zaključiš jeste da si sponzoruša.
Nasmijala sam se u naletu agonije te joj se unijela u umazano lice.
Ariel: nisam.
Xxx1: Jesi!
Ariel: nisam!
Xxx1: Jesi!
Ariel: nisam!
Krenula sam da skočim na nju ali me je neko u tom trenutku naglo povukao na stranu. Podigla sam pogled i susrela se sa plavokosim dečkom koji je ispod očiju u kojima je sjaj bio potpuno izbrisan imao ogromne podočnjake i izražene kapilare. Ljutito je gledao prema onoj ekipi još uvijek me držeći za ruku, a meni ama baš ništa nije jasno.
Leo: šta ste joj uradili?
Xxx: Samo smo razgovarali...
Xxx2: Ali ona očito nije raspoložena za to.
Leo je samo prevrnuo očima, a ja sam se po prvi put osjetila sigurno u njegovoj blizini.
Leo: Slušajte me...Ovo je posljednji put da ste joj se obratili...
Otkud on njih uopšte zna? Svi su počeli da proizvode neke majmunske zvukove ali to ovog Lea koji je izgledao zaista ispaćeno i nije previše uzbuđivalo.
Leo: Sljedeći put ćete imati ozbiljnog posla sa mnom.
Xxx3: Kako hoćeš, a sad je otjeraj pa ćemo mi lijepo da pričamo nasamo.
Pokušala sam da otrgnem ruku od Leove s namjerom da pobjegnem što dalje odatle ali mi on to nije dopustio. Zabrinuto me je pogledao i tek sam tad primijetila da je občen slično kao i oni. Oni su njegovi prijatelji ili šta? U svakom slučaju nikada nisam vidjela Lea u tavkom izdanju.
Leo: Jesu li te uvrijedili?
Samo sam odmahnula glavom te izvukla ruku iz njegove i zavukla se duboko u gužu tako da me ne može ponovo pronaći. Možda sam mu se trebala zahvaliti što me je hajmo reći spasio ali opet poslije svih loših stvari koje mi je priuštio to je najmanje što može učiniti. Ne mogu vjerovati da su mi ono rekli...Nikada ne bih bila sa Harryem zbog novca...Ja njega volim i tako će uvijek i biti...I ni Leo ije toliki heroj u cijeoj situaciji jer im je on vjerovatno ispričao kako sam ga ja odbila radi Harrya...Još se samo trebaju okolo početi razvlačiti svakakve priče o meni..
Sjela sam za šank odlučna da ću popiti jedan sok prije odlaska jer mi se tijelo treslo iako sam mislila da me njihove riječi i nisu toliko pogodile. Igrala sam se sa noktima i pokušavala skoncentrisati na misli što je bilo gotovo nemoguće pored užasno glasne muzike. Zatovrila sam oči dobivši osjećaj da me neko udara čekićem po mozgu. Cijela veče mi je užasna i samo želim otići kući i odmoriti se i naravno zaboraviti na ovaj događaj od maloprije.Jednostavno ne smijem sve tako prihvatati k srcu. Ko zna šta sve pišu o meni i na twitteru i drugim društvenim mrežama...Iskreno sva sreća pa sam izbrisala sve profile...
Xxx: I tebi je loša veče, ha?
Ma daj, dosta mi je više glupih neznanaca koji sam okolo traže žrtvu za priglupi razgovor ili potencijalnu glupaču koju bi mogli odvući u toalet. Mrzovoljno sam podigla glavu i pogledala u pravcu iz kog je dopirao glas te istog trenutka ostala zaleđena. Svaka kontura lica tog dečka mi je bila užasno poznata i nije mi dugo trebalo da se sjetim i njegovog imena. Richrad...Pa zar pored svih ljudi na planeti? Nasmijao se primijetivši moju iznenađenost, a odmah zatim je podigao prst i naručio piće. Uzdahnula sam i otpila gutljaj soka razmišljajući o tome da li bih trebala otići prije nego što ponovo čujem neku glupost koja će u mene unijeti nesigurnost.
Richard: Odlučla si me ignorisati?
Počešala sam se po vratu te se zagledala u staklenu čašu ispunjenu skoro providnom tečnošću ispred mene. Smiri se Ariel i samo ostani hladnokrvna. Više nemaš razloga da sumnjaš u Harrya...
Ariel: Ne, samo nisam raspoložena za razgovor.
Richard: Hah...Ljubavni problemi?
Iii krećemo....Pogledala sam prema njemu pokušavajući da izgledam nezainteresovano. Zapravo...Možda on ima ljubavnih problema...Ashley je bila na večeri sa nekim drugim dečkom, a Rciharda je ostavila? Hah, vrlo moguće...
Ariel: Na svu sreću ne...