DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 35

  Ustali smo i on me povukao za ruku.
Ariel: Pa s-stani Harry gdje ćemo?
Harry: Pa vidjećeš. Vodim te na mamlo putovanje.
Uzdahnula sam.
Ariel: Gdje tačno?
Harry: Vidjećeš.
Izašli smo u hodnjik.
Ariel: Čekaj dok se obujem.
Sjela sam na stepenice i počela obuvati starke dok je on namještao svoje crne sunčanice. Zatim je iz džepa izvadio još jedne.
Harry: Izvoli.
Pogledala sam ga zbunjeno.
Ariel: Šta će mi to?
Harry: Pa radi sigurnosti, hajde.
Uzela sam sunčanice.
Ariel: Zašto si tako nestrpljiv?
Harry: Zato što hoću da budemo sami, hajdee.
Nasmijala sam se i zavezala pertle.
Ariel: Mi idemo tetka!
Hannah: Važi dušo! Lijepo se provedite!
Viknula je iz sobe, a nas dvoje smo izašli iz kuće. Odmah sam pogledala oko nas kako bih se uvjerila da nema novinara ili nekih slučajnih prolaznika. Harry me je uhvatio za ruku i krenuli smo prema njegovom crnom automobilu koji se nalazio preko puta kuće.
Ariel: Harry ovo je preopasno.
Harry: Pazio sam ne brini.
Ariel: Ali otkud ti znaš, može biti da se negdje kriju.
Odmahnuo je glavom i otvorio mi vrata automobila. Ušla sam unutra i još se jednom nervozno okrenula kako bih se uvjerila da nas zaista niko nije vidjeo. Za par trenutaka je i Harry sjeo na svoje mjesto i zatim smo krenuli. Osjetila sam neko olakšanje što smo napokon krenuli i teško da će nas iko uhvatiti. Skinula sam sunčanice i naslonila se na sic. Harry je na trenutak pogledao prema meni sa nekim smiješkom.
Ariel: Šta je?
Harry: A slatko su ti stajale.
Ariel: Izvinite gospodine zaboravni ali neki dan ste mi rekli da više volite da vidite moje oči.
Nasmijao se.
Harry: Pa znam ali to ne znači da ti ne stoje lijepo naočare.
Nasmiješila sam se i okrenula glavu prema prozoru.
Ariel: Hoćemo li se vratiti zasatak?
Odmahnuo je glavom.
Ariel: Do večeras?
Ponovo je odmahnuo glavom. Malo sam se uspravila i pogledala sumnjičavo prema njemu.
Ariel: Do ujutru?
Vragolasto se nasmijao, a zatim ponovo odmahnuo glavom.
Ariel: Harry?
Pogledao je prema meni.
Harry: Šta je Julija?
Ariel: Pa daj ne zezaj me.
Harry: Ne zezam se, ja sam potpuno ozbiljan.
Tada je uspio da zadrži neki ozbiljan izraz lica pokušavajući da mi da do znanja da stoji iza svojih riječi.
Ariel: Pa kad se vraćamo?
Harry: Umm...Sutra veče.
Ariel: Tad?!
Harry: Mhm...
Aril: O moj Bože! Pa ti nisi normalan. P-pa moji će mene zvati, mislim zvaće tetku, a ja neću moći da im se javim kad me budu tražili. Šta će im onda tetka reći? Još nisam ponijela ni odjeću ni ništa!
Nasmijao se i stavio ruku na moje koljeno ne skrećći pogled sa puta.
Harry: Ne brini, sve je sređeno.
Arel: Kako?
Harry: Pa lijepo. Hannah će reći tvojima da ti je kupila telefon id a te zovu na njega, a uvijek može nešto da izmisli ako te budu tražili u vrijeme kada bi trebala da budeš kući. A što se tiče odjeće, ja sam već sve spremio.
Ariel: ponovo si mi kupio odjeću?
Nasmijao se i klimnuo glavom.
Ariel: Najbolje je da postaneš moj stilist.
Harry: A znaš da bih i mogao.
Prevrnula sam očima i nasmijala se.
......... .......... .........
Vožnja je bila zaista duga, a nas dvoje smo cijelim putem nešto pričali tako da sam potpuno i zaboravila da mislim o tome gdje možda idemo. Tada sam u daljini mogla da primijetim more.
Ariel: ponovo more?
Harry: Mhm. Samo na malo drugačiji način.
Zbunjeno sam ga poggledala.
Ariel: kako misliš?
Harry: Vidjećeš.
Za nekih 15 minuta smo se zaustavili. Ispred nas je bilo prelijepo plavo more. Harry je po običaju prvi izašao i otvorio mi vratqa.
Harry: Izvolite Julija.
Nasmijala sam se i izašla. Duboko sam udahnula upijajući slani miris mora i odmah osjetila onu neku svježinu.
Harry: Lijepo je zar ne?
Ariel: Daaaa.
Nasmijao se i pružio mi ruku.
Harry: Dođi.
Uhvatila sam ga za ruku i zatim smo krenuli obalom. Negdje iznad su mogle da se vide kuće,a ovo je jako ličilo na neko pristanište.
Ariel: Zar ne misliš da je malo opasno ići tek tako ovuda?
Harry: U ovim kućama skoro niko i ne živim osim tokom ljeta. Sada su uglavnom prazne, a i oni koji borave u njima sigurno ne vise stalno na prozoru.
Ipak sam zabrinuto gledala oko nas iako nisam mogla vidjeti da nas iko posmatra.S obzirom da sam gledala na stranu prema kućama, nisam ni o obraćala pažnju na to gdje idemo. Na kraju se Harry zaustavio.
Harry: Evo nas.
Okrenula sam glavu prema moru i ugledala prelijepo bijelu jahtu. Nikada u životu nisam bila an jahte, a pogotovo ne na jednoj ovako lijpoj i velikoj. Harry me zagrlio oko struka i privukao sebi,a ja sam zadivljeno gledala prema jahti.
Harry: I? Sviđa ti se?
Ariel: Prelijepo je!
Poljubio me u kosu.
Harry: Hajde idemo.
Uhvatio me je za ruku i krenuli smo jednim malim molom.
Harry: Samo se čuvaj da se ne poklizneš.
Ariel: neću ne brini.
Prišli smo jahti i dočekao nas je jedan meni do tada nepoznat čovjek.
Xxx: Stigli ste.
Harry: Da. Dakle, ovo je Ariel.
Taj čovjek mi se nasmiješio i pružio mi ruku.
Xxx: Ja sam Jordan, drago mi je.
Ariel: I meni.
Harry: Jordan će biti naš kapetan danas i sutra.
Nasmiješila sam se.
Ariel: lijepo.
Jordan: Hajde penjite se.
Polako smo se popeli na jahtu. Pomalo sam se osjećala nesigurno jer sam oduvijek imala strah od vode ali nisam željela da Harry to primijeti. Nisam se usuđivala stati na ivicu pa sam onako sa sredine gledala u daljinu i divila se prelijepom prizoru. Sunce je učinilo da cijelo more izgleda kao da svjetluca dajući mu zaista čaroban efekat. Duboko sam udahnula uživajući i prilijepom i svježem zraku i tada sam osjetila Harryeve ruke oko mog' struka.
Harry: Je li ti žao što smo došli?
Ariel: Naravno da ne.
Poljubio me u kosu, a zatim se sageo tako da mu je glava bila na mom ramenu.
Harry: Ja već znam da će biti prelijepo.
Okrenula sam glavu na stranu tako da sam mogla vidjeti njegove prelijepe zelene oči.
Ariel: Zašto?
Harry: Zato što ću biti s tobom.
Nasmiješila sam se i poljubila ga. On mi je sklonio kosu na stranu i pomazio me po licu.
Jordan: Khm...
Okrenuli smo se i vidjeli Jordana koji je stajao nedaleko od nas.
Jordan: ako ste spremni, krećemo.
Harry je pogledao prema meni, a ja sam mu dala znak odobrenja.
Harry: Jesmo.
Nakon nekoliko trenutaka, brod je polako počeo da se kreće. U početku je bilo zaista čudno jer sam se osjećala nekako nestabilno ali se nadam da ću se navići. I ne treba da se plašim zato što je tu Harry i znam da sam bezbijedna s njim.
Cijelo popodne smo proveli pričajući o nekim neobaveznim stvarima i to mi je zaista prijalo jer sam uspjela da zaboravim na mnoge loše trenutke koji su mi se dogodili juče i danas. Predveče sam ležala na krevetu u našoj sobi dok je Harry sjedio pored mene i igrao mi se sa kosom.
Harry: Imaš prelijepu kosu.
Skrenula sam pogled i nadajući se da mi obrazi nisu pocrvenili.
Ariel: Hvala.
Harry: Ne moraš se tako stidjeti svaki put kad ti dam neki kompliment.
Ariel: Harry!
Nasmijao se.
Harry: Zaaista si čudna.
Pogledala sam ljutito prema njemu, a on se ponovo nasmijao tako da su mu se rupice ucrtale više nego inače.
Harry: I slatka.
Ariel: Njaa. A kad ja tebi to kažem naljutiš se.
Harry: Pa ja sam muško.
Nasmijala sam se.
Ariel: Pa šta? To ne znači da ne možeš biti sladak.
Napravio je neku grimasu, a onda se sageo i zavodljivo me poljubio.
Harry: Ali ja neću da budem sladak.
Ariel: nego šta hoćeš? Da budeš šarmantan?
Nasmiješio se i ponovo spustio usne na moje. Stavila sam glavu u njegove kovrdže ne dopuštajući mu da podigne glavu. Naslonio se na svoje ruke i nastavio da me ljubi. Znala samd a će se ovo desiti čim sam mu rekla da je sladak ali šta je tu je. Ne mogu reći da mi nije bilo lijepo jer sam uživala u njegovim poljupcima ma kakvi oni bili. Odvojio je usne od mojih i poljubio me u vrh nosa otvarajući svoje predivne zelene oči. Ne znam zašto ali njegov pogled je bilo nešto što me je najviše fasciniralo i očaralo kod njega. Ima nešto u njemu posebno, neobjašnjivo ali i neodoljivo i to sam mogla da shvatim ono veče kad sam ga prvi put ugledala u klubu. Ipak, susret s njegovim očima nije dugo trajao jer ih je zatvorio i ponovo spustio usne na moje. U tom trenutku sam ga ugrizla za dojnju usnu i on se nasmijao i ponovo me poljubio ali onako neuredno. S obzirom da mu je kosa padala prema dole prošla sam rukom kroz nju i pokušala da je sklonim prema gore ali je to bilo prosto nemoguće. Nasmijala sam se.
Ariel: Imaš zaista neukrotivu kosu.
Harry: Da li je to kompliment ili zamjerka?
Prevrnula sam očima
Ariel: A stvarno si budala.
Nasmijao se.
Harry: Ja sam ozbiljan.
Ariel: Kao i uvijek. Naravno da je kompliment.
Samozadovoljjno se nasmiješio i klimnuo glavom.
Harry: Drago mi je štot o čujem.
Malo se namrštio i počeo uspravljati.
Harry: Mislim da će me zabolti vrat.
Uspravio se i napravio par pokreta ramenia kako bi uklonio grč i ne primjećujući da mu se kosa rasčupala na sve strane. Pa trenutaka sam se suzdržavala ali onda nisam mogla da izdržim,a da se ne nasmijem jer je izgledao poput nekog slatkog divljaka. Pogledao me je zbunjeno i pomalo sumnjičavo.
Harry: Šta je bilo?
Odmahnula sam glavom i nastavila da se smijem.
Harry: Ariel, a daj reci.
Ariel: Čupko!
Namrštio se i izvadio ogledalo iz torbe koja se nalazila pored kreveta. Pogledao se, a zatuim pogledao prema meni nekako neobičnim izrazom lica. Zakikotala sam se i krenula da ustanem sa kreveta kako bih pobjegla ali me je on preduhitrio, uhvatio oko struka i vratio nazad.
Ariel: Harry!
Harry: Daću ja tebi čupko.
Ariel: Pa samo sam se šalila!
Počeo je da me golica, a ja sam se iz sveg glasa smijala i pokušavala se otrgnuti. S obzirom da smo se malo previše uživjeli, prevrnuli smo se i pali na pod ali tako da sam ja bila na Harryu. S obzirom da je on bio taj koji je nastradao, mogla sam pretpostaviti da je udarac u glavu bio poprilično jak.
Ariel: o moj Bože. Jesi li se udario?
Zabrinuto sam ga pogledala i pomazila po licu. U početku je imao neku grimasu, a onda se nasmijao.
Harry: Pa nisam toliki slabić.
Uzdahnula sam i sagela se da ga poljubim.
Ariel: Ne smijemo više ovo raditi. Moglo je biti i gore.
Harry: Ma da, mogli smo izazvati brodolom.
Ariel: Daaa kao na Titaniku.
Tada se na trenutak uozbiljio i pogledao me ravno u oči. Uputila sam mu upitan pogled.
Harry: Imam ideju.
Ariel: Kakvu?
Harry: Hajde siđi.
Polako sam se sklonila na stranu, on je ustao i pružio mi ruku. Uhvatila sam se za nju i ustala. Zatim me je povukao i izašli smo na palubu. Sunce je počelo da zalazi tačnu u smjeru u kom smo se mi kretali tako da je izgledalo zaista čarobno i nikada prije nisam vidjela sličan prizor.
Ariel: Vidi kako je li...
Prije nego što sam mogla da završim rečenicu, on je nastavio da hoda prema ivici broda. Tada mi je kroz glavu prošla jedna misao.
Ariel: H-Harry? Nećeš valjda?
Harry: Neću sam.
Počela sam da zastajkupjem pokušavajući da ga spriječim, a on se nasmijao i okrenuo prema meni.
Harry: Uredu je hajde.
Ariel: Nema šanse Harry!
Nastavio se smijati i vući me za ruku.
Harry: Hajdee! Pa nije valjda da se plašiš?
Ariel: Ne plašim se ali neću.
Tada mi se sasvim približio i podigao me tako da me je nosio u naručju.
Ariel: Harry!
Cijelo vrijeme se smijao dok je mene zaista bilo strah.
Kada smo došli do sae ivice, tačnije onog ugla, spustio me je na pod. Krenula sam da ga zaobiđem i pobjegnem ali me je on uhvatio oko struka i spriječio.
Ariel: Harry stvarno si bezobrazan!
Harry: A ti si meni stvarno slatka kad se ljutiš.
Ariel: A nemoj molim te...
Tada me je okrenuo prema sebi i pogledao mnogo ozbiljnijim izrazom lica.
Harry: Pa nije valjda da mi ne vjeruješ?
Spustila sam pogled.
Ariel: Naravno da vjerujem.
Stavio je ruku na moj podbradak.
Harry: Ariel pogledaj me u oči.
Podigla sam pogled i susrela se sa njegovim očima koje su bile neobičnije boje negoo ikad. Uzrok tome je bilo vjeovatno sunce koje je imalo gotovo crvenu boju kao i more koje se prelivalo žutim i naranđastim nijansama. Imala sam osjećaj kao da stojim ispred nekog nestvarnog ali i prijelijepog bića.
Harry: Kako ne razumiješ da nikada ne bih dopustio da ti se bilo šta desi?
Ariel: Znam da ne bi ali neke stvari...Ne možeš imati kontrolu nad svime i ne možeš me zaštiti od svega...
Harry: Mogu barem pokušati.
Ariel: Pokušati...
Uzdahnuo je i privukao me još više sebi.
Harry: Ariel ti meni značiš mnogo više nego što ti misliš...I vjeruj mi da sam spreman sve učiniti za tebe. Da sad upadneš u vodu, ne bih ni sekunde oklijevao već bih odmah skočio za tobom pa makar izgubio život. Kunem ti se.
Nasmiješila sam mu se i stavila ruku na njegova prsa.
Ariel: J-ja...Hvala ti...
Poljubio me u čelo, a zatim prislonio glavu uz moju.
Harry: Znači li to da mi vjeruješ?
Blago sam klimnula glavom gledajući ga ravno u oči. Nasmiješio se, a ja sam se okrenula. Znam da sam oduvijek maštala o tome da mi se dogodi ona scena iz filma ali me je iskreno uhvatio strah na prvi pogled. Ipak, nakon onih Harryevih riječi, mislim da zaista nema potrebe za tim. Polako sam se popela na uzvišenje dok je on držao ruke oko mog struka. Zatvorila sam oči pokušavajući da se malo priviknem na taj položaj. Uskoro sam mogla osjetiti Harryevu glavu kod moje. Prislonio je usne uz moje uho i šapnuo.
Harry: Otvori oči Julija.
Polako sam otvorila prvo jedno oko, a zatim i drugo. Pogled je bio zaista prelijep iako je bilo poprilično zastrašujuće pogledati prema dole. Tijelo mi je još uvijek malo drhtalo.
Harry: Opusti se.
Uzdahnula sam i polako ispružila ruke onako kao u filmu. E to je definitivno trenutak koji ću pamtiti do kraja života iako ni sa kim se ne bih drugim usudila da to učinim osim sa Harryem. On je jedina osoba u koju imam toliko povjerenja i mislim da ću uvijek stajati iza onih svojih riječi da je on poseban.
Harry: Bojiš li se?
Okrenula sam glavu na stranu i pogledala ga u oči.
Ariel: Ne.
Nasmijao se i nježno me poljubio. Imala sam osjećaj da sam najsrećnija djevojka na svijetu jer imam nekog poput njega. Poput Harrya. I osjećala sam se potpuno sigurno iako znam da je on samo običan dečko bez ikakvih supermoći koje bi me spasile u slučaju da sada slučajno izgubm ravnotežu i padnem ali se ne plašim i vjerujem mu. Jer je on Harry, dečko koji me je uvjerio da nisu svi dečki kao Edward već da postoje i oni koje zaista treba cijeniti i čuvati. Ponovo sam pogledala prema naprijed, a on me je nježno poljubio u obraz.
Harry: znaš, Titanik mi je najdraži film i oduvijek sam maštao o ovome...Mislio sam da to nikada neću doživjeti ali upravo jesam...S tobom...
Ariel:Zašto to nisi učinio s nekom drugom djevojkom?
Harry: zato što nisam osjećao potrebu..Mislio sam da trebam čekati onu pravu...Posebnu koja će zaista učiniti da mi taj trenutak ostane zauvijek urezan u srcu.
Ariel: i da li si zažaio zato što si izabrao baš mene?
Harry: Nema šanse. Nikada neću požaliti ni zbog jednog trenutka provedenog s tobom...
Zatim me je ponovo nježno poljubio u obraz i još čvršće obuhvatio oko struka povećavajući moj osjećaj sigurnosti.
............. ............ ..........
Negdje oko 2o:ooh naveče smo se zaustavili pored neke obale kako bismo otišli na večeru iako sam se ja tome protivila. Znam da ne smijemo toliko rizikovati ali me je Harry natjerao. Stavila sam na glavu njegov bijeli šešir i pustila kosu tako da mi se ne može baš sasvim vidjeti lice. On je stavio kapu i polako smo sišli sa jahte. Osjećala sam ogromnu nervozu jer nam zaista ne treba da nas sad uhvate dva dana pred povratak mame i tate.
Ariel: A da se mi ipak vratimo? Možemo jesti i na jahti, to je stvarno lijepo.
Harry: Ariel ne brini. Kad niko nije došao za nama, niko nas ni ovdje ne može uhvatiti.
Ariel: Šta Misliš da te niko neće prepoznati? Ma daj.
Harry: Prepoznaće možda mene ali je bitno da ne vide tvoje lice.
Uzdahnula sam i okrenula se iza nas. Na svu sreću nije bilo nikoga.
Ariel: Zašto nam ovo treba?
Harry: Zato što hoću da djevojku izvedem na večeru kao i svi drugi parovi?
Ariel: Ali mi nismo kao svi drugi parovi.
Pogledao je prema meni, nasmijao se i dodirnuo po nosu.
Harry: A moramo i mi s vremena na vrijeme.
Nasmijala sam se i nastavili smo hodati. Nakon nekih 5 minuta smo se našli ispred restorana po čijem se izgleu moglo zaključiti da sadrži uglavnom morsku hranu. Unutra je bilo poprilično dosta gostiju i odmah mi se cijelo tijelo ukočilo.
Ariel: H-Harry...
On je već otvorio vrata i dao mi znak da uđem unutra. Duboko sam uzdahnula i nesigurno ušla. Nekoliko ljudi je poglealo prema nama ali se uskoro vratilo jelu. Pršli smo slobodnom stolu pored prozora. Harry mi je izvukao stolicu, sjela sam i spustila glavu tako da mi ne mogu vidjeti lice od šešira. Harry se nasmijao.
Harry: Dobro ne moraš baš izgledati kao neki detektiv.
Pogledala sam ga ispod oka pokušaajući da prikrijem mali osmijeh. Tada nam je prišao konobar koji me je neobično pogledao.
Xxx: Dobro veče, izvolite.
Harry: Dobro veče. Ja ću uzeti jastog. Ti Julija?
Pogledala sam iznenađeno prema Harryu, nakašljala se i zatim pogledala prema konobaru.
Ariel: Umm...I ja ću isto.
Harry: I crno vino.
Xxx: Uredu.
Konobar je otišao, a ja sam pogledala značajno prema Harryu.
Ariel: Julija?
Nasmiajo se.
Harry: Pa? Nećemo otkriti ni tvoje ime?
Stavila sam ruku preko lica i zamahnula glavom.
Ariel: I samo da znaš neću piti vino.
Harry: Zašto?
Pogledala sam ga ljutito, a on se nasmijao.
Ariel: Harry.
Harry: Pa nije ništa loše ako s vremena na vrijeme sebi daš malo oduška.
Ariel: Ma da i da se onda sramotim.
Harry: Ne sramotiš se. Ono veče si bila simpatična.
Ariel: Daa. I glavobolja je sutradan bila jako simpatična.
Nasmijao se, a ja sam se okrenula i primijetila pogledom da prema nama gledaju neke dvije djevojke.
Ariel: Harry....
Harry: Šta je?
Ariel: Mislim da su te one dvije prepoznale?
Harry: Koje?
Ariel: Ma one za stolom desno iza nas.
Harry: Pa šta?
Ariel: Kako pa šta?
Harry: Pa većina me je prepoznala. I konobar, to je neizbiježno.
Ariel: Pa šta onda dovraga radimo ovdje?
Harry: Ariel, ne prepoznaju tebe i ne mogu ti vidjeti lice odande. Osim toga, sigurno neće pomisliti da mi je najnovija djevojka po zanimanju neki detektiv ili gangster.
Ponovo sam ga prostrijelila pogledom, a on se nasmijao.
Ariel: Harry svi su vidjeli na tebi ovaj šešir.
Tada nam je prišao konobar noseći vino i dvije čaše.
Xxx: Izvolite.
Harry: Hvala.
Nakon što nam je utočio vino, otišao je nazad prema kuhinji.
Harry je podigao čašu i dao mi znak da nazdravim.
Par trenutaka sam oklijevala, a zatim sam podigla čašu i nazdravila s njim. Otpila sam sasvim mali gutljaj i spustila čašu. Harryev gutljaj je za razliku od mog, bio mnogo veći i cijelo je vrijeme gledao u mene. Koliko god da smo zajedno uvijek se osjećam nekako čudno kada tako gleda u mene i uvijek mi kroz cijelo tijelo prođu žmarci mada ne znam zašto. Spustio je čašu i naslonio se na sto.
Harry: Jako ti lijepo stoji taj šešir.
Ariel: Maloprije si rekao da sam kao detektiv.
Harry: Pa zašto ne bi bila najljepša detektivka na svijetu?
Nasmijala sam se i pogledala prema prozoru. Stalno me je bilo strah da će nas odnekud neko uslikati.U tom trenutku sam osjetila da me je Harry gurnuo nogom. Zbunjeno sam pogledala prema njemu dok je on gledao u pravcu iza mene. Okrenula sam se i vidjela da one dvije djvojke isu prema nama.
Ariel: Š-šta...
Xxx: Heeej.
Harry se malo promeškoljio i pokušao izgledati smireno.
Harry: Ummm..Hej.
Xxx2: Ti si Harry Styles zar ne?
Harry: Emmm..Da, da.
Xxx: O moj Bože!!! Možemo li se slikati s tobom?
Harry: naravno. Tada se jedna od njih nagela da vidi moje lice, a ja sam okrenula glavu na drugu stranu. Tada sam skontala da mi mogu vidjeti lice u staklu. Nisam znala šta da radim.
Xxx: Umm...Ko je ovo?
Harrya: Aaa....To j..Moja prijateljica...
Xxx2: Zašto se onda krije?
Harry me je ponovo gurnuo nogom ispod stola. Polako sam podigla glavu prema njima.
Ariel: H-hej...
Njih dvije su me sumnjičavo gledale.
Xxx: I inače daješ prijateljicama svoje šešire?
Harry: Hoćemo li se slikati ili...?
Xxx2: Ovaj da, da naravno.
Ipak su još uvijek gledale sumnjičavo prema meni.
Xxx: Čekaj ja ću prva.
Slikale su jedna drugu s njim, a ja sma samo molila Boga u sebi da odu što prije. Nakon slikanja su jedna drugoj nešto šapnule na uho, a zatim se okrenule prema nama.
Xxx2: Da ovo nije tvoja djevojka Harry?
Harry je na trenutak pogledao prema meni.
Harry: N-ne.
Xxx: Onda vam nije problem da vas uslikamo zajedno?
Ariel: Z-zašto biste to radile?
Xxx2: Pa da nas čisto uvjerite da niste zajedno.
Harry: mislim da nema potrebe za tim, a mi bismo da sada večeramo.
Primijetila sam da je jedna od njih otišla malo iza Harrya. Nije mi bilo jasno šta pokušava se dok me nije zabljesnulo svjetlo blica sa fotoaparata.
Ariel: Hej!