DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 71

  Harry: Još uvijek si sigurna da ne želiš ostati u krevetu?
Prevrnula sam očima nanoseći tanki sloj svijetlo-rozog sjaja na usne dok me je pomalo zabrinuti kovrdžavi dečko posmatrao oslonjen na hladne bijele pločice koje su prekrivale zidove ukusno uređenog toaleta. Protrljala sam usnu od usnu pokušavajući da ravnomjerno rasporedim sjaj te se okrenula prema njemu upućujući mu značajan pogled.
Ariel: Harry već smo o tome razgovarali barem dvadeset puta.
Prošao je rukom kroz kosu, a zatim je još više odlonio na zid grickajući gotovo sami ugao usana.
Harry: Samo se brinem.
Nasmiješila sam se i shvatila da se jednostavno ne mogu ljutiti na njega ma koliko ponekad bio dosadan postavljajući jedna te ista pitanja. Podsjećao je na onu malu djecu koja uvijek vole da pitaju jedno te isto iako već znaju odgovor i sama sam to radila mada mi nikada neće biti jasno kakva je to vrsta potrebe. Bilo kako bilo, Harry to nije radio jer je jednostavno pokušavao biti dosadan ili šta već nego se samo kako on kaže, brinuo...Ponovo sam pogledala prema velikom ogledalu neobičnog oblika sa lijepo ukrašenim ivicama i u njemu nastavila posmatrati prelijepog dečka koji je još uvijek bio u istoj pozi.
Ariel: Nemaš razloga, ozdravila sam.
Uzdahnuo je te polako počeo da se kreće prema meni.
Harry: Nisi. Uostalom kad sam zvao doktora onaj isti dan, rekao da je da treba da se odmaraš barem nekoliko dana.
Stavio mi je ruke na ramena i počeo posmatrati moj odraz u ogledalu kao i ja njegov. Izgledao je zaista prelijepo u sivoj kariranoj košulji i bijelim pantalonama što je pretstavljalo poprilično neobičan 'outfit' za njega. Barem ga ja najviše pamtim kao dečka u isključivo crnim pantalonama i najčešće bijeloj ili crnoj majici. Ovoga puta nije stavljao gel u kosu zbog čega mi je bilo drago iako ne mogu reći da sa malo ukočenijom kosom nije jednako zgodan. Jednu ruku sam stavila preko njegove koja se nalazila na mom ramenu te se ponovo blago nasmiješila.
Ariel: Pa ni večeras neću kopati. To je samo obična zabava.
Par trenutaka je samo ćutao, a onda počeo klimati glavom iako nisam nikako mogla da dobijem ni najmanji smiješak od njega.
Harry: Možda bi bilo dobro kada ne bi obuvala štikle? Mislim da ti se ne zamanta...Mogla bi da padneš, a i to bi te malo zamaralo, mislim da provedeš cijelo veče u njima, zar ne? Možda ne bi trebala nanositi parfem? Mislim, da ti se ne smuči...I da ne plešeš? Ipak bi te to zamaralo, a moglo bi ti se onda i zamantati i smučiti...I ne bi trebala mnogo piti onih sokova i gluposti, znaš da si juče povratila od one limunade....A alkohol nikako ne bi smjela piti...A mogla bi se presvući? Mislm ne baš odmah kad već ti i Anne ne date ali bi mogla kasnije da ti ne bi bilo hladno. I bilo bi dobro da ne izlaziš u dvorište pošto je malo svježe danas?
Par trenutaka sam značajno gledala u njegov lik u ogledalu, a onda se nasmijala dok je on ostao potpuno ozbiljan kao i do tada. Polako sam se okrenula i odmah susrela sa tamno-zelenim pogledom koji je sada direktno zurio u mene., Stavila sam ruke na njegovu košulju te je počela malo namiještati ne skrećući pogled sa njegovog.
Ariel: Samo mi reci da se šališ.
Zagrizao je usnu, a zatim samouvjereno odmahnuo glavom usput se mršteći jer mu očito nije bio jasan povod moje izjave. Ja sam se ponovo nasmijala, a zatim prešla rukom preko čela i počela odmahivati glavom.
Ariel: A da jednostavno onda ostanem u sobi i pravim se kao da zabava i ne postoji? Samo me čudi što nisi rekao i to da ne bih trebala mnogo pričati da ne izguubim glas.
Harry: Ariel, ja sam ozbiljan.
Ariel: Pa znam, u tome i jeste problem.
Uzdahnuo je te spustio pogled i počeo se igrati sa vrhovima svojih prstiju dok je lagano skupljao obrve pri čemu je izgledao zaista slatko. Ja sam se lagano primakla još više uz njega te obamotala ruke oko njegovog struka naslanjajući glavu na njegovo rame. Napokon sam mogla osjetiti lagano podrhtavanje njegovih pluća što mi je dalo do znanja da se nasmiješio. Uskoro su velike ruke putovale mojim leđima i lagano ih mazile. Mogla sam da osjetim jaki muški parfem koji se jednostavno uvlačio duboko u nos i putovao dalje do pluća lagano ih ispunjavajući.
Harry: Izvini...Mislim, znam da sam dosadan i da zvučim kao neka previše smorena baba koja ne zna šta drugo da kaže osim nekih priglupih savjeta ali samo želim da što prije ozdraviš i budeš dobro.
Nasmiješila sam se te krenula da ga poljubim ali sam se sjetila da bih mogla ostaviti trag sjaja na njegovoj košulji tako da sam se zaustavila na vrijeme. Pomjerila sam glavu unazad tako da sam ponovo mogla u centru kadra imati njegov prelijepi i sada pomalo neobični pogled.
Ariel: Uredu je Harry. Samo opušteno, večeras bi se trebao zabavljati sa društvom, a ne razmišljati o tome da li ću se ja skotrljati niz stepenice, usput negdje onesvijestiti ili povratiti na sred dnevnog. Ništa se od toga neće desiti jer se super osjećam.
Duboko je uzdahnuo malo kriveći svoje rumene punačke usne, a zatim klimnuo glavom.
Harry: Okej i nemoj zaboraviti da popiješ lijek.
Ariel: Neću, ne brini.
Osjećala sam se kao da razgovaram sa mamom, a ne dečkom ali je u svakom slučaju bilo simpatično. Napokon se nasmiješio i to me je poprilično obradovalo, a ono još bitnije su bile njegove rupice koje se pojavljuju isključivo kod onih njegovih najiskreniji osmijeha. Mogla sam da primijetim i popriličnu promijenu u njegovom pogledu što me i nije mnogo iznenađivalo s obzirom da sam navikla na to da mijenja raspoloženja brže nego što trepće. Polako je uzeo moje ruke i počeo se igrati sa mojim noktima lagano ih povlačeći ili dodirujući sa dojnje strane dok mu je pogled sa njim polako ponovo došetao do mog lica.
Harry: Jesam li ti već rekao da lijepo izgledaš?
Nasmijala sam se i počela se praviti kao da razmišljam. Zatim sam klimnula glavom i podigla obrvu kriveći smiješak.
Ariel: Dap, maloprije dok sam se presvlačila.
Nasmijao se i polako počeo prelaziti rukom preko mog vrata.
Harry: E pa onda potvrđujem tu izjavu.
Ponovo sam se nasmiješila i ma koliko se trudila, nisam mogla prikriti blagu postiđenost koja se javlja svaki put kada dobijem neki kompliment proizašao iz tih savršenih usana koje su baš u tom trenutku obrazovale vragolasti smiješak. Polako se nageo te pritisnuo usne protiv mojih pri čemu sam na trenutak izgubila ravnotežu i napravila korak unazad. Harry me je uhvatio za podlaktice i na taj način održao čvrsto na zemlji. S obzirom da su mu ruke ostale u tom položaju ja sam iskoristila priluiku te svoje oslonila na njegove bokove osjećajući tanki kajiš pod prstima. Iako to baš i nisam očekivala, poljubac je postao strastveniji na šta se i nisam mnogo bunila s obzirom da je nemoguće odoljeti Harryevim vrelim poljupcima koje osim usana obrazuje i dugi topli jezik koji kao da istražuje unutrašnjost tvojih usta. U jednom trenutku sam pomislila da bi se Anne koja čak i nije u kući mogla pojaviti i uhvatiti nas u toj našoj maloj 'akciji' s obzirom da je to postala naša svakodnevica. Vjerovatno bih se i nasmijala ali to u tom trenutku nije bilo moguće s obzirom da je Harry na neki način posjedovao moje usne kao i potpunu kontrolu nad njima. Unutrašnjost prostorije je bila ispunjena malim izdisajima punim ugodnosti i uživanja što je u meni izazivalo još veću navalu emocija kao i neuravnoteženost disanja. Njegove ruke su se već nalazile na mojim leđima i vratu i krenula sam da i ja svoje premjestim sa njegovih bokova ali me je prekinuo pištavi zvuk koji je prolazio iz interfona u prizemlju. Ne dugo zatim se začuo i ženski glas koji je pripadao Claduiji koja zajedno sa Marrie prisustvuje večerašnjoj zabavi kako bi pomogle oko posluživanja i kasnije čišćenja mada to neće biti jedna od onih zabava na kojima se razbacuje sve redom i gdje se ne zna 'ko pije, a ko plaća'.
Claudia: Gospodine Styles!
U tom trenutku su ruke gospodina Styles polako skliznule niz moja leđa do bedara, obuhvatile kraj haljine i lagano je povukle prema dole. Nakon toga je polako odvojio usne od mojih, prešao rukom preko njih s obzirom da su ostale umazane mojim sjajem, a zatim krenuo unazad prema vratima i namignuo mi.
Harry: Nastavićemo.
Ja sam se nasmijala te prevrnula očima, a on je polako izašao iz toaleta i ostavio me u toj 'borbi' za zrak koji mi je upravo oduzeo. Duboko sam uzdahnula te se okrenula prema ogledalu shvatajući da mi je većina sjaja skinuta prilikom poljupca. Polako sam ga uzela sa police i ponovo nabrzinu nanijela, popravila kosu i izašla iz toaleta. Krenula sam niz stepenice i već čula poznate glasove koji su dopirali iz dvorišta. Marrie je izašla iz kuhinje te me svu pogledala od glave do pete bez ijednog pokušaja da prikrije osmijeh. Udarila je dlanom o' dlan te izašla malo pred mene.
Marrie: Prelijepa si dušo.
Nasmijala sam se te klimnula glavom.
Ariel: Hvala vam.
Napokon sam prešla i posljednju stepenicu, a ona mi je počela namiještati haljinu pri čemu je blago namreškala na bokovima i time je učinila kraćom nego što jeste. U očima sam joj mogla vidjeti onu vragolastost koja je rijetko prisutna kod starijih žena njenih godina.
Marrie: Tako se to nosi. Bila sam i ja nekad mlada.
Nasmijala sam se i prije nego što sam bilo šta mogla učiniti, u kuću su ušli Zayn, Perrie i Harry. Marrie je stala pored mene, a ja sam podigla ruku u znak pozdrava i nasmiješila se pri čemu sam primijetila Harryev iznenađeni pogled koji je bio zaključan na mojim nogama tj. haljini. Okej, sada će misliti da sam je ja namjerno povukla. Perrie mi je prišla te me srdačno zagrlila kao i ja nju.
Perrie: Jaoo otkad se nismo vidjele!
Ariel: Upravu si.
Odvojile smo se jedna od druge i jednostavno te je njen osmijeh pun nekog pozitivnog duha tjerao da se nasmiješ ali od srca. Zayn mi je prišao te me blago potapšao po ramenu dok se Perrie pozdravljala sa Marrie.
Ariel: Heej.
Zayn: Drago mi je što se opet vidimo.
Nasmijala sam se i klimnula glavom.
Ariel: I meni isto.
Nakon toga je pozdravio Marrie te prebacio ruku preko Perrieinih (hahahaha 'Perrieinih' xd) leđa i pogledao prema Harryu grickajući dojnju usnu. Izgleda da sada znam od toga je Harry pokupio tu svoju naviku.
Zayn: Kada stižu ostali?
Harry je uzdahnuo te pogledao prema zidnom satu preko puta.
Harry: Sada bi trebali...
Baš u tom trenutku se interfon ponovo oglasio i Harry je pokazao rukom prema dnevnom.
Harry: Vi se komotno smjestite tamo, Marrie će vas poslužiti.
Njih dvoje su odmah počeli ćaskati razgledavajući kuću i polako su krenuli u pravcu gdje im je Harry rekao dok je Marrie žurno išla za njima vjerovatno s namjerom da ih pita šta će popiti.
Ja sam takođe krenula u dnevni ali me je zaustavio blagi stisak muške ruke na mom laktu. Polako sam se susrela sa tamnim muškim pogledom koji je precizno snimao moje tijelo.
Harry: Ti to meni u inat?
Nasmijala sam se i odmahnula glavom, a on me je polako pribio uz sebe i ponovo povukao haljinu prema dole. Ja sam prevrnula očima, on je spustio jedan vreli poljubac na moj vrat.
Harry: Biće večeras vremena Julija da je povlačiš prema gore.
Raširila sam oči te oblizala usne dok je vrućina u obrazima postajala sve veća.
Ariel: Harry ja ni...
Tada me je prekinuo poznati glas iz interfona.
Niall: Ima li tu koga? Ja sam gladan da se zna i nadam se da ste vas dvoje nešto pripremili ali naravno ne vi u bukvalnom smislu.
Obje smo se nasmijali, a Harry se polako odmakao od mene te prišao interfonu.
Harry: Nialler bolje ti je da šutiš da te ne bih ostavio tu da čekaš cijelo veče.
Niall: E pa ja ću u tom slučaju otići u neki restoran i najesti se ko čovjek tako da me nećeš prevariti ako si to mislio.
Hary je odmahnuo glavom kriveći usne u slatki smiješak, a ja sma se takođe nasmijala te uzdahnula i krenula u dnevni usput se susrećući sa užurbanom Marrie.
Marrie: Hoćeš ti dušo nešto popiti?
Odmahnula sam glavom.
Ariel: Ne hvala.
U tom trenutku joj je pogled pao na moju haljinu i malo se namrštila češkajući se po glavi.
Marrie: S tom haljinom baš nešto nije uredu.
Potapšala me je po ramenu i krenula prema kuhinji.
Marrie: Kasnije ću ja to srediti samo dok svi dođu i kad ih uspijem sve poslužiti.
Zinula sam u čudu, a zatim se nasmijala te pogledala prema vratima gdje Harrya nije bilo kao ni za vrijeme razgovora između Marrie i mene što znači da nije mogao shvatiti da je zapravo Marrie krivac za podignutu haljinu. Tada je u kuću uletjeo veseli rac koji me je odmah spazio te raširio ruke i nasmijao se.
Niall: Heej Arri!
Uzvratila sam mu osmijeh te ga zagrlila pri čemu me je on na trenutak podigao od zemlje što je proizvelo još glasniji smijeh s moje strane. Polako me je oslobodio i potapšao me po leđima (očito ću to još mnogo puta doživjeti večeras), a zatim počeo trljati ruke i gledati oko sebe.
Niall: Gdje je klopa?
............ ............... ...............
Vicky: Jao, ja sam oduvijek željela imati ovakvu vazu.
Jennifer: Jennifer, to je obična vaza.
Jenn je prijekorno pogledala, a zatim počela prelaziti prstima preko vaze.
Jennifer: Nijeee..Vidiš ovo je...
Ona je nastavila da priča, a ja sam bila odvučena na drugu stranu od strane crnokose djevojke koja mi je željela pokazati pogled sa balkona.
Emily: O moj Božee! Vidi kako je prelijepo.
Naslonila sam se rukama na ogradu te duboko udahnula svježi večernji zrak dok su nebo krasile hiljate sitnih šljokica odnosno zvijezda ali ne i mjesec koji je očito noćas imao drugu lokaciju.
Ariel: Da.
Eleanor: lou i ja bismo trebali kupiti nešto slično. Zaista je prelijepo. Vratila sam se u unutrašnjost sobe gdje su se nalazile El i neka djevojka koju sam tek večeras upoznala. Mislim da se zove Sam ili kako već. Izašla sam u hodnjik gdje su kao izgubljene stajale Vicky, Jennifer, Perrie i Danielle.
Danielle: A daj pomozi nam malo Ari, ne možemo se snaći.
Inače, bile smo u razgledanju kuće dok su muški ostali da vode svoje razgovore i gledaju utakmicu, a njima je nova kuća naravno samo predstavljala povod za druženje. Nasmijala sam se te prošla rukom kroz kosu jer ni ja sama nisam baš najbolje poznavala kuću. Jako je velika, a ja sam većinu vremena provela ležeći u krevetu s obzirom da sam bila previše malaksala da bih bilo gdje drugo išla.
Ariel: Um...Pa ni ja ne znam...Mislim, ako ćemo iskreno ni ja nisam bila u svakoj prostoriji.
Ona se se namrštile smjenjujući zbunjene poglede.
Vicky: Kako to zaboga Ari?
Tada se Jennifer vragolasto nasmiješila praveći se da se igra sa noktima prekrivenim tamno-ljubičastim lakom koji se slagao uz njenu haljinu.
Jennifer: A dajte ljudi pustite je, vidite da su njih dvoje samo proučavali spavaću sobu.
Perrie: Tačnije krevet.
Sve su počele da se smiju, a sa njima i ja iako je rumenilo na obrazima bilo neizostavno.
Ariel: Ha-ha.
Tada se pojavila Emily i značajno nas pogledala.
Emily: Nešto sam propustila?
Vciky je značajno pogledala prema meni,a onda odmahnula rukom.
Vicky: Ma nee...
Ja sam prevrnula očima te pogledala prema još dvije djevojke koje su stajale nedaleko od nas čavrljajući o nekoj slici ili čemu već. Maloprije smo se upoznale ali sam im zaboravila imena...Um samo se nadam da neću biti prinuđena da ih zovnem u toku večeri.
Danielle: Hoćemo li nazad dole cure?
Emily: Može, da popijemo po piće ali ćemo se kasnije ponovo vratiti jer sam se stvarno zaljubila u ovu kuću.
Polako smo krenule niz stepenice, a ja sam ma koliko se trudila biti opuštena, stalno osjećala neki grč jer mislim da bih trebala reći Vicky za Roberta. Ipak, ne bi bilo dobro da to uradim u školi da ne bi došlo do nekog skandala, a jedina prilika da se vidimo van škole je ova. Sišle smo u prizemlje i taman sam krenula da uđem za njima kada me je zaustavila nečija ruka. Na trenutak sam mislila da je Harry ali sam onda shvatila da su ovi prsti mnogo deblji. Okrenula sam se te ugledala nasmijanu Marrie.
Marrie: Dođi ovamo.
Povukla me je u kuhinju gdje se nalazila Claudia koja je pravila večeru. Tačnije, u pitanju je bilo nešto poput pomfrita koji će samo staviti u neku posudu iz koje će svako uzimati i grickati dok priča i tako to. Marrie je ponovo počela da mi namiješta haljinu, a ja sam se nasmijala te je pokušala spriječiti.
Ariel: Nema potrebe, stvarno.
Značajno me je pogledala te počela vaditi iz džepa na svojoj kecelji spajalicu.
Marrie: Imaa. Zar nisi primijetila da ti je najduža haljina?
Zbunjeno sam je pogledala, a ona je nakrivila glavu te pokazala rukom prema vratima iako tamo nikoga nije bilo.
Marrie: Pa se ti drugarice imaju kraće haljine.
Spustila sam pogled prema svojoj koja je inače do pola bedara, a sada je bila još kraća kao i na početku kada mi je Marrie namjestila. Tada je uzela spajalicu te je provukla kroz haljinu, iskreno ni ja nisam uspjela pohvatati šta je uradila ali je na kraju spajalica ostala neprimijetna, a haljina podignuta i bilo je nemoguće da spadne ili da se povuče. Stavila je ruke na kukove te me zadovoljno pogledala.
Marrie: E tako je bolje, a to s ti inače stari trikovi jer nama očevi prije nisu dali da oblačimo puno kratke stvari. Tako smo mi morale da se snalazimo kako znamo i umijemo. To ti je najbolji trik.
Ja sam se nasmijala, a zatim začula svoje ime. Neko me je zvao ali nisam u trenutku mogla shvatiti ko je u pitanju.
Ariel: Idem ja sad i hvala...
Zahvalila sam joj se iako sam znala da je ovo potpuna suprotnost onome što Harry želi...Barem dok su njegovi prijatelji prisutni. Znala sam da se on ne brine zbog drugova iz benda. U pitanju je bilo možda 1o-ak momaka koje nikada prije nisam vidjela, a za koje se Harry brine da bi me mogli snimati pogledima kako on kaže...Nisu svi bili njegovi prijatelji i to je valjda glavni problem...Neki su bili prijateli jednom iz benda, a ovim ostalim samo poznanici. Još uvijek ne znam ni zašto su onda oni došli ali ne želim zamarati Harrya takvim pitanjima. Izašla sam iz kuhinje i ugledala Emiy koja je stajala na vratima od dnevnog.
Emily: Pa gdje si se ti izgubila?
Tada me je pomalo zbunjeno pogledala jer je shvatila da je haljina kraća?
Emily: Šta je to?
Odmahnula sam rukom te ušla u dnevni čime sam odmah privukla Harryevu pažnju kao i pogled koji je ponovo pao na moje noge. Nakon toga me je pogledao u oči dok sam se ja pokušavala ne obazirati previše na to. Ipak, bilo je nemoguće odoljeti njihovom zelenilu koje je obaralo sa nogu i koje je ujedno bilo puno neke prodornosti koja te je tjerala da ih ponovo pogledaš. Svi su sjedili na kaučima i foteljama raspoređenim u polukrug ispred kojeg se nalazila ogromna Plazma koja je svijetlila zelenim svijetlom prozrokovanim travom na terenu. Primijetila sam da se jedino slobodno mjesto nalazi između Vicky i crnokosog dečka kojem sam takođe zaboraavila ime. Okej, nisam nikada bila dobra u tome. Polako sam se tu smjestila ujedno predstavljajući dodirni dio između muške i ženske populacije, tačnije taj dečko i ja smo ga predstavljali. Između Harrya i mene su sjedila dva dečka i uskoro sam iza njihovih leđa mogla vidjeti nadvijenu kovrdžavu kosu. I ja sam se nagela unazad susrećući se sa zelenim očima. Oblizao je usne i malo se namrštio, a ja sam ga upitno pogledala praveći se da ne znam u čemu je problem. Još par trenutaka je gledao u mene, a ja sam se pomalo zlobno smješkala jer sam znala da ne može ništa učiniti niti mi reći iako to želi. Tada mu je Liam nešto rekao i na trenutak mu odvukao pažnju. Ja sam se vratila u normalni poloćaj te se pokušala uključiti u razgovor koji su cure vodile iako mi baš i nije uspijevalo. Stalno sam primjećivala Niallov zamišljeni pogled koji je najviše bio zaustavljen na Vicky. Nisam znala kako da uhvatim pogodnu priliku te je odvojim od grupe. Ustvari, ne bi bilo fer da joj odmah na početku pokvarim zabavu....Uzdahnula sam jer nisam imala pojma šta da radim. Ne znam zašto je moj život toliko komplikovan da baš nikada ne mogu u potpunosti biti opuštena.
Xxx: Dosadno ti je?
Izgubljeno sam pogledala na stranu i susrela se sa očima crnim poput uglja. Pripadale su onom dečku pored kog' sam sjedila i kojem ne znam ime...Divno. Blago sam odmahnula glavom pokušavajući da završim razgovor prije nego što je i počeo jer zaista ne želim da nas Harry primijeti i odmah nešto pogrešno pomisli.
Xxx: Ne.
Nasmijao se i odmah sam shvatila da ne planira baš tek tako sasijeći razgovor.
Xxx: Ne moraš se pretvarati, i meni je.
Zbunjeno sam ga pogledala te ponovo odmahnula glavom.
Ariel: Ozbiljno, ni...
Xxx: Mogli bismo izaći ispred? Malo na svijež zrak?
Uzdahnula sam te lagano prešla preko čela koje mi se počelo vlažiti znojem.
Ariel: Ne treba, hvala. Dobro mi je ovdje.
Klimnuo je glavom i ponovo se nasmiješio, a zatim pogledao prema tv-u. Odmahnula sam nadajući se da mi se više neće obraćati. Polako sam se pomjerilaunazad te kraičkom oka primijetila nervozni Harryev pogled usmjeren u mom pravcu. Pa bilo bi čudno da je njemu nešto promaklo. Uzdahnula sam te se vratila u normalan položaj i pogledala na stranu.
Xxx: Imaš lijepo ime Ariel.
Raširila sam oči te pogledala ponovo prema onom dečku ali tek kad sam ih vratila u normalu.
Ariel: Um...Hvala.
Klimnuo je glavom i nasmijao se.
Xxx: Znam da je moje glupo ali eto...
Uff kad bih ja još znala i koje je...Prošla sam rukom kroz kosu i nervozno se nasmiješila. Onje gledao u mene očito očekujući neki komentar na njegovu izjavu. Ja iskreno nisam imala pojma šta da mu kažem. Samo sam pogledala ispred sebe i baš u tom trenutku se susrela sa velikom ispruženom muškom rukom. Polako sam počela dizati pogled i svakim pomakom sve više se uvjeravala u to ko je u pitanju. Na sami vrh je došla nestašna tamna i kovrdžava kosa koja je pripadala veoma ozbiljnom dečku. Kraičkom oka sam pogledala prema onom crnokosom dečku čije je ime glupo iako ga ne znam i koji je ispijao pivo gledajući u Harrya. Uzdahnula sam te uhvatila Harrya za ruku, a to i jeste bilo ono što je želio i polako ustala. Primakao je usne mom uhu pri čemu je izazvao trnce niz moju kičmu.
Harry: Moramo razgovarati.
Polako me je povukao za ruku i izveo iz dnevnog, a usput smo privukli i dosta pogleda. Mogla sam da čujem i par komantara od strane cura među kojima su 'Ohoho vidi ti njih', 'Ne mogu se suzdržati ni dok mi odemo', 'Aww kako su slatki'. Povukao me je u kuhinju pri čemu smo naletjeli a Claudiu koja je nosila pomfrit. Nasmiješila se te sitnim ali brzim koracima prošla pored nas. Zu je bila i Marrie koja je krenula da nešto kaže ali je Harry bio previše brz da bi takvo nešto bilo omogućeno. Otvorio je vrata koja su vodila u zanje dvorište kuće te nas izveo tamo. Nastavio me je vući sve dok nismo došli do mjesta gdje nas niko nije mogao ni vidjeti ni čuti. Naslonio se na zid, prekrstio ruke te me počeo značajno posmatrati. Po izrazu lica mu se vidjelo da je ljut kao i po očima. Ja sam uzdahnula te počela gledati oko sebe. Nisam imala pojma šta da kažem jer je obično on onaj koji prvi reaguje u ovakvim situacijama. Ponovo sam pogledala prema njemu, a on je baš u tom trenutku oblizivao usne ne skidajući pogled s mog lica. Jedino što se moglo čuti, bio je zvuk zrikavaca iz obližnjeg žbunja. Osjećala sam se i više nego glupo pa sam odlučila učiniti prvi korak (ako izostavimo njegovo vlačenje za ruku od maloprije).
Ariel: Došli smo ovdje da izigravamo klovnove ili...?
I dalje je bio veoma ozbiljan, a ja sam spustila pogled te počela posmatrati štikle koje nisu bile nimalo zanimljive.
Harry: Došli smo ovdje da mi ti objasniš šta izvodiš.
Namrštila sma se te podigla pogled prema njemu.
Ariel: Harry ja ništa ne izvodim!
Uzdahnuo je te nervozno pogledao na stranu.
Harry: Ma nikako.
Prešla sam rukom preko očiju te pogledala značajno prema njemu.
Ariel: Harry stvarno od svega praviš dramu. Ti i haljina i pogledi ili šta već. Daj opusti se malo, nisam ja jedina djevojka na svijetu pa da svi gledaju u mene. Ti si večeras razgovarao sa onim djevojkama i šta sam ja trebala? Uhvatiti za ruku i vlačiti kroz kuću da bih te izvela u dvorište i pravila budalu od tebe? Daj molim te...Imam pravo da razgovaram sa osobama suprotnog pola isto kao i ti i ne možeš mi oduzeti to pravo. A kolika si budala, samo da ti kažem ljubomoran si na dečka koji mi je toliko bitan i koji mi je toliko privukao pažnju kada smo se prvi put upoznali da mu čak ni ime nisam zapamtila.
Ljutito sam gledala u njega poprilično zadihana jer sam sve ono izgovorila brže nego bilo šta u životu. Harryev izraz lica je već sad bio nedefinisan, a mogla bih se zakleti da sam primijetila malu rupicu na njegovom desnom obrazu.
Ariel: Samo se sad ti smješkaj i da znaš nosiću ovako haljinu! Tebi u inat!
Krenula sam nazad u kuću ali me je zaustavila njegova ruka koja je u posljednjem trenutku uhvatila moju šaku. Pogledala sam prema njemu jednako ljutito kao i maloprije.
Ariel: Pusti me!
Povukao me je prema sebi tako da sam bila pribijena uz njega dok je on bio naslonjen uza zid. Pokušala sam ga odgurnuti ali je to bilo prosto nemoguće.
Ariel: Harry ljuta sam!
Podigla sam pogled i s obzirom da je osvjetljenje bilo slabo, oči su mu bile sasvim tamne. Stisnula sam obe ruke jer sam odjednom osjetila neki neobičan pritisak u grudima. Oblizao je usne te me nastavio posmatrati onako neodoljivo.
Ariel: A daj prestani izigravati mumiju.
Tada sam proizvela mali zvuk čime sam mu željela dati do znanja da sam iznervirana, a to je njega samo nasmijalo. Počeo se naginjati prema meni, a ja sam se izmakla jer nisam željela da kao i svaki put sve rješava svojim zavođenjem koje mu je naravno i ovaj put išlo za rukom.
Ariel: Harold!
Spustio je usne na moj obraz, a ja sam nervozno pogledala na stranu. Znala sam da ću kao i svaki put ja izgubiti, a on će nastaviti da se ponaša kako on hoće. Stavio je jednu ruku iza moje glave, a jednu na leđa tako da se nisam više mogla izmicati. Gledao me je ravno u oči dok je lagano puhao i na taj način rasipao dah po mojim usnama.
Ariel: H-Harry kažem ti da sam ljuta...
Harry: A ja ti ne vjerujem.
Tada mi ja sasvim glavu pribio uz svoju i više nisam mogla napraviti ništa osim prepustiti usne njegovim. Željela sam samu sebe ošamariti ali čak ni to nisam mogla jer sam bila potpuno 'zarobljena'. Pokušala sam da nešto kažem ali je to završilo kao neki neobični zvuk koji je dodatno nasmijao Harrya. Polako je počeo spuštati ruke niz moje tijelo i znala sam da mu haljina bez obzira na one moje riječi od maloprije smeta. Polako je počeo podvlačiti ruke ispod nje i maziti me po bedrima što me je potpuno dekoncentrisalo. Ispustila sam mali izdah te ga pokušala zaustaviti ali nisam mogla. Spustio je par vrelih poljubaca na moj obraz i vrat sve dok nije došao do mog uha.
Harry: U ovome mogu samo ja uživati...
To je bilo logično jer nikada ne bih nijednom muškarcu dopustila da me dodirne, a i sam Harry je to znao iako je volio da se prpavi lud po običaju. Pravio je lagane stiske rukama što je izazivalo zvukove s moje strane, a to je bilo ono što je i želio i u čemu je naravno bio dobar. Nisam znala šta me je više zaokupljavalo, ili njegovi pokreti ruku, ili poljupci ali u svakom slučaju sam znala da mi je prijalo. Tada je polako obuhvatio haljinu i krenuo da je povuče.
Harry: A šta smo se dogovorili dok zabava traje Julija? Ovo ide do...
Zaustavio se u trenutku kada haljina nije mogla maknuti dalje sa dužine na kojoj je bila prije nego što je on još više povukao prema gore podvlačeći ruke. Namrštio se te ponovo pokušao ali mu nije uspjelo. Ja sam se nasmijala te ga pogledala u oči koje su sada pokazivale zbunjenost.
Ariel: Šta je bilo Styles?
Uozbiljio se te me značajno pogledao.
Harry: Julija?
Ariel: Hm?
Ponovo je pokušao da je povuče ali mu nije išlo. Iskreno, i ja sam se pitala kako je Marrie uspjela tako učvrstiti haljinu da je nemoguće pomjeriti. Harry me je polako pomjerio unazad te sumnjičavo pogledao u haljinu.
Harry: Ovo je ista ona?
Nasmijala sam se te prekrstila ruke.
Ariel: Jeste.
Ponovo je pogledao u mene grickajući dojnju usnu.
Harry: Pa šta si joj uradila?
Nasmijala sam se, a zatim mu isplazila jezik i krenula prema vratima.
Harry: Vraćaj se ovamo.
Ubrzala sam korak i ušla u kuću, a za mnom i on. Pozdravila sam Marrie i Claudiu iako ih nisam vidjela samo nekoliko minuta, a zatim otišla u hodnjik pa u dnevni. Većina je pogledala prema meni ali su se uskoro vratili drugim temama poput vikanja na igrače koji ih zasigurno nisu mogli čuti ili jednostavno razgovore kao i grickanje hrane i ispijanje piva. Ja sam se nasmiješila te sjela na svoje mjesto. Djevojke su odmah počele da mi upućuju značajne poglede vragolasto se smješkajući, a ja sam prevrnula očima i nasmijala se. Pogledala sam u Harrya koji je takođe ušao unutra prolazeći rukom kroz kosu. Tada je krenuo prema meni i samo sam se nadala da me neće ponovo nekuda odvući. Zaustavio se ispred mene i onog dečka koji me čak nije ni pogledao kad sam ušla te mu pokazao rukom kao i još jednom dečku da se pomjere. Kada su oni to uradili, sjeo je pored mene i položio ruku na moje koljeno lagano češkajući vrhovima prstiju preko kože. Pogledala sam kraičkom oka prema njemu, a on se pravio kao da to ne primijećuje te je samo zamolio nekoga da mu doda pivo. Nasmijala sam se te napokon pokušala uključiti u razgovor koji su djevojke vodile. Ipak, zašto sam imala osjećaj da je vezan za Harrya i mene?
Jennifer: Uh, a možeš misliti šta će tek biti kad mi odemo...
Često me osjećaji u posljenje vrijeme ne varaju....
................ ................ ................
Vrijeme je brzo prolazilo tako da je već i utakmica završila. Harry je onda pustio neku rock muziku na šta smo se mi ženske bunile jer smo željele nešto mirnije. Na kraju smo odustale shvativši da ne možemo protiv toliko uživljenih dečkih koji su počeli da pjevaju i da se glupiraju. Ipak, to nije natjeralo Harrya da se odmakne od mene. Ostao je na istom onom mjestu i razgovarao sa dečkima svako malo pogledujući prema meni ili me mazeći po ruci, koljenu ili licu. Neki od prisutnih nisu ni znali da smo Harry i ja u vezi, a opet se nisu previše obazirali a te neke naše dodire, a Harry me je čak jednom i poljubio. Niall je najviše bio isključen iz svega jer je uvijek pogledivao prema Vicky. Znala sam da je sve manje vremena i da bih trebala nešto učiniti što prije. Pogledala sam prem Niallu i uspjela uhvatiti njegov pogled. Značajno sam ga pogledala što je kod njega izazvalo zbunjenu reakciju. Bilo je logično da ne može shvatiti šta mu želim reći. Ustvari...Ne znam ni ja šta da mu kažem. Uzdahnula sam te pogledala prema Vicky koja je baš u tom trenutku gledala u ekran mobilnog i po izrazu njenog lica sam mogla vidjeti da je tužna. Polako sam se nagela prema njoj.
Ariel: Sve uredu?
Podigla je pogled te se nasmiješila onako preko volje i klimnula glavom. Ja sam skupila obrve i nakrivila glavu.
Ariel: Vicky?
Spustila je pogled i počela nešto govoriti ali je ja nisam mogla čuti zbog muzike.
Ariel: Šta?
I ona se nagela prema meni i počela glasnije pričati.
Vicky: Samo sam neraspoložena jer se neću vidjeti sa Robertom.
Odmah sam osjetila još veću nervozu u stomaku.
Ariel: Z-zašto?
Dodala mi je mobilni.
Vicky: Trebali smo se naći.
'Eeej srce ipak otpada onaj plan da se večeras nađemo kod mene u stanu. Tu mi je neki prijatelj koji treba noćiti...Neplanirano je, žao mi je. Nadoknadićemo mi to sutra ;)) Volim te xx'
Hah, prijatelj...Sigurno. Pogledala sam prema Vicky te joj dodala mobilni. Nisam mogla vjerovati da se tako igra sa njom, a ona mu slijepo vjeruje. Srce me je još vše zaboljelo i nisam znala ni šta da radim ni šta da joj kažem. Kraičkom oka sam pogledala prema Niallu koji mi je uutio značajan pogled. Vjerovatno je bio zabrinut zbog Vickyinog raspoloženja. Prošla sam rukom kroz kosu i pitala samu sebe da li je ovo idealna prilika koju bih trebala iskoristiti i sve joj reći?
Ariel: Um...
Nije me čula zbog muzike i samo je nastavila gledati u jednu tačku. U tom trenutku je Danielle prodrmala po ruci.
Danielle: Sve uredu Vicky?
Pogledala je i prema meni i nasmijala se.
Danielle: Šta vam je? Hajde pređite ovamo ako vam je tu nezgodno da malo tračamo.
Vicky se nasmiješila ali je taj osmijeh odmah izblijedio. Ja sam je uhvatila za ruku i polako ustala.
Ariel: Idemo nas dvije malo na zrak.
I ostale djevojke su nas pogledale.
Emily: Jesi li dobro?
Klimnula sam glavom i nasmiješila se.
Ariel: Jesam ne brini.
Vicky je bila pomalo zbunjena pa je samo ustala i krenula da mi nešto kaže ali je u tom trenuku ustao i Harry te se nageo do mog uha.
Harry: Šta je bilo?
Ariel: Vrijeme je da joj kažem...
Tada me je iznenađeno pogledao, a ja sam spustila pogled.
Harry: Jesi li siigurna?
Klimnula sam glavom, a on me je još par trenutaka sumnjičavo posmatrao. Pogled mu je bio dosta svijetle boje, nekako umirujuće...
Harry: Ako želiš mogu i ja...
Prekinula sam ga i prije nego što je dovršio rečenicu odmahnuvši glavom.
Ariel: Sve je uredu, mogu sama...Mislim moram to sama riješiti.
Klimnuo je glavom te me nježno poljubio u obraz.
Harry: Srećno.
Klimnula sam glavom, a onda se okrenula prema poprilično zbunjenoj Vicky.
Vicky: Šta se dešava Ariel?
Ariel: Dođi ovamo...
Povukla sam je za ruku prema hodnjiku te uhvatila Niallov zabrinuti pogled. Pokušala sam da mu dam neki znak rukom, glavom ili bilo čime ali nikada nisam bila dobra u tome tako da nisam ništa uspjela. Izašle smo u hodnjik gdje se mozika znatno manje čula.
Vicky: Ariel?
Krenula sam prema vanjskim vratima.
Ariel: Hajde idemo malo va...
Ostatak riječi mi se samo zaustavio u grlu kada sam vidjela veliku kišnu zavijesu ispred vrata. Pa kad je pobogu počela padati kad je sve bilo vedro do prije satak? Zatvorila sam vrata te nervozno uzdahnula. Nisam znala gdje da idemo.Prošla sam pored Vicky krećući se prema drugoj strani kuće.
Ariel: Dođi...
Vicky: Ariel objasni mi šta se dešava. Mislim, ništa mi nije jasno.
Okrenula sam se prema njoj dok je ubrzano išla za mnom.
Ariel: Moramo razgovarati.
Okrenula sam se prema jednim vratima te ih otvorila.
Vicky: O čemu?
Provirila sam unutra i shvatila da je potpuni mrak. Napipala sam prekidač na zidu te uključila svijetlo, a onda shvatila da se nalazimo u nekoj prostoriji koja je predstavljala mini teretanu. Bilo je svega i svačega i na trenutak sam ostala zapanjena. Vicky je provirila pored mene.
Vicky: Wow!
Polako smo ušle unutra i par trenutaka gledale oko sebe. Bila je tu čak i jedna do pola ispijena flaša vode što znači da je Harry barem u toku dana bio ovdje. Polako sam sjela na traku za trčanje, a Vicky na strunjaču preko puta mene.
Vicky: Pretpostavljam da me nisi dovela ovdje kako bismo razgovarali o Harryevim tegovima...
Tada joj se pogled zaustavio na nekoj spravi za koju ni ja nisam imala pojma za šta služi.
Vicky:...I ostalim čudima...
Nasmijala sam se iako mi nije bilo toga. Jednostavno nisam znala kako početi, a da to ne zvuči oštro...Ne želim je povrijediti, a znam da moram...Ona ga voli i ...Ne znam. Uzdahnula sam i počela se igrati vrhovima prstiju.
Ariel: Pa...Trebale bismo razgovarati o Robertu.
Mogla sam da čujem njen izdisaj i znala sam da ne voli kada joj ja pričam o njemu. Svjesna je da neće čuti ništa dobro.
Vicky: Ari...Zaista mi nije do toga. Ne znam šta je sad ali...
Prekinula sam je.
Ariel: Vicky, ozbiljno je.
Pogledala je prema meni i par trenutaka smo obe ćutale. Uzdahnula sam te pogledala na stranu.
Ariel: Ja...Ne znam odakle da počnem...
Osjećala sam kako mi ruke sve više trnu kao i uvijek kad sam nervozna. Protrljala sam ih te stavila ispod sebe.
Ariel: Vicky on...On te-tebe ne voli.
Raširila je oči i šokirano pogledala prema meni.
Vicky: M-molim?!
Krenula sam da joj još nešto kažem ali je ona ustala i krenula prema vratima.
Ariel: Vicky!
Vicky: Stvarno ne želim slušati te gluposti!
Uhvatila sam je za ruku i zaustavila prije nego što je uspjela izaći van. Ljutito me je pogledala i pokušala se otrgnuti.
Ariel: To nisu gluposti!
Vicky: Upravu si! To su nebuloze kojih mi je preko glave!
Stisnula sam oči pokušavajući da ostanem pribrana i mislim na to kako je ne želim mnogo povrijediti.
Ariel: Ne razumiješ! On tebe...
Izvukla je ruku iz moje i krenula niz hodnjik.
Ariel: Vicky stani!
Vicky: Stvarno nikad nećeš prestati!
Hvala Bogu pa je muzika još uvijek bila uključena i niko nas nije mogao čuti. Potrčala sam za njom i stala ispred nje prije nego što je ušla u dnevni. Bila je itekako ljuta.
Vicky: Ariel makni se!
Ariel: Prvo ti mor...
Vicky: Kako ne razumiješ da se mi volimo! On je dobar prema meni i zašto to ne prihvataš? Pa kako bi se osjećala da ja tebi stalno punim glavu glupostima i lažima o Harryu!
Nervozno sam uzdahnula i prošla rukama kroz kosu.
Ariel: Samo me saslušaj!
Pomjerila me ej na stranu i krenula da uđe unutra. Shvatila sam da je sve propalo ako ne reagujem, a kad sam već počela i kad sam već zabrljala..Onda ću i završiti.
Ariel: Victoria on te vara!