DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 44

To njegovo pitanje je u djeliću sekunde uspjelo da zamrzne cijelo moje tijelo. Iznenađeno i nesigurno sam se zaustavila dok je on i dalje prodorno gledao prema meni. Zbog naglašenih žila na njegovim rukama sam mogla da primijetim koliko je snažno držao telefon. Imala sam osjećaj kao da će ga zdrobiti u šaci ali sam znala da je to nemoguće. Krenula sam da napravim jedan korak unaprijed ali sam se zaustavila.
Ariel: J-ja...
Stisnuo je oči i zube i spustio glavu dok su mu kovrdže padale preko čela.
Harry: Ariel ko je on?
Glava mu je još uvijek bila spuštena, a oči zatvorene i toliko me je zaboljelo što ne želi da pogleda prema meni. Zapravo...Vjerovatno nije ni mogao. Ma koliko da je bio ljut, znala sam i da osjeća strah koji pokušava sakriti izbjegavajući moj pogled.
Ariel: M-mogu ti objasniti samo se prvo smiri...
Tada je pogledao prema meni ništa svjetlijim pogledom nego maloprije.
Harry: Da se smirim? Ti hoćeš da se smirim? Pa kako ću se dovraga smiriti kad sam vidio ovo!?
Glas mu je odjednom postao glasniji i prodorniji i izazvao je blage trnce u mom tijelu.
Ariel: Kao prvo ne deri se na mene, a kao drugo da nisi toliko radoznao pa kopaš po mojim stvarima, ne bi do ovoga dolazilo.
Iznervirano je izdahnuo i pogledao na stranu.
Harry: I kako bih sada ja to trebao da shvatim?! Varaćemo jedno drugo ali nećemo biti radoznali da ne bi došlo do svađa?!
Pogledala sam ga šokirano, a u srcu me je nešto jako presijeklo. Te njegove riječi su me pogodile. I to previše.
Ariel: M-Molim?! Harry ja tebe ne varam! Kako te nije stid da to kažeš?!
Pogledao je na stranu jer nije znao šta da kaže shvativši težinu svojih riječi. Ja sam par trenutaka samo stajala bez riječi jer ne mogu vjerovati da je to izgovorio. Jedna hladna i slana suza mi je skliznula niz obraz dok su mi se ruke lagano počele tresti.
Ariel: Vrati mi telefon.
Pogledao je prema meni sa jednako mračnim i ljutitim pogledom kao maloprije, a ja sam ispružila ruku dajući mu do znanja da mi da mobilni. Osjećala sam se ljuto i povrijeđeno i nisam željela da mu se ispovijedam. I ja mnogo puta imam razlog da budem ljubomorna jer on svakodnevno ima nastupe, intervjue, upoznaje slavne ličnosti kao i fanove, izlazi po klubovima i obavlja razgovore sa meni nepoznatim osobama. I šta bih ja trebala? Da kažem da me vara? A on meni to kaže samo zato što sam dobila jednu glupu poruku i za to imam objašnjenje koje on ne želi na miru da sasluša.
Harry: Neću ti vratiti telefon dok mi ne objasniš ko je prokleti Mike!
Ariel: Neću da ti objasnim jer se bezobrazno ponašaš prema meni!
Harry: Imam pravo!
U tom trenutku je toliko jako bacio telefon u stranu da se razbio u komade čim je udario u zid. Ja sam širom ootvorila oči i stavila ruku preko usta u šoku, a on me je uhvatio za drugu ruku i privukao sebi. Susrela sam se sa njegovim tamno-zelenim smaragdnim očima koje su bile pune ljutnje ali sam isto tako mogla da osjetim blage trnce po tijelu zbog njegovog dodira, pogleda i blizine. Pokušala sam da se otrgnem od njega ali je me je on samo još više povukao prema sebi. Tijela su nam bila sasvim spojena dok se moja drhtava ruka koju je držao nalazila na njegovim prsima. Dodatnu drhtavost moje ruke je izazivalo i njegovo uzdizanje i spuštanje grudnog koša prilikom disanja koje je je bilo itekako neuravnoteženo. Između dva prsta sam nesigurno stisnula njegovu majicu pokušavajući da se skoncentrišem i razmislim o tome šta bi bilo najpametnije da učinim u cijeloj situacijji. Ono što sam definitivno znala jeste da preda mnom ne stoji onaj pažljivi i nježni Harry kojeg poznajem. Onog koji mi obuva patike i veže pertle, onaj koji ne bi dopustio da uđem u auto ili izađem iz njega, a da mi pritom ne otvori vrata...Onaj koji želi učiniti sve samo da se ja osjećam lijepo...Onaj koji uporno pokušava da me zaštiti od svega ali je trenutno bio toliko obzet ljubomorom da nije shvatao da je upravo on taj koji mi nanosi bol.
Harry: Ko je on? Što ti dovraga šalje poruke i zove te!?
Ariel: Harry rekla sam ti da ti neću ništa objasniti dok se ne smiriš i prestaneš derati na mene! I samo da znaš, ja sam ta koja bih trebala da budem ljuta zbog onoga što si mi mmaloprije rekao.
Harry: Naporna si s tim!
Ariel: I ti si sa svojom ljubomorom samo da znaš!
Harry: Imam pravo biti!
Ariel: E pa zato nemaš pravo da mene optužuješ za neke tako ozbiljne stvari kao što je prevara! I nemaš pravo da me povrjeđuješ!
Namrštio se i zbunjeno me pogledao.
Harry: J-ja tebe ne povrijeđujem!
Glas mu je bio dosta nesigurniji dok mu je stisak postao lčak i čvršći mada sam znala da to nesvjesno radi. Još više me je pribio uz sebe i kao da je želio da malo popravi situaciju koja je iskreno rečeno bila grozna. U svakom slučaju, po njegovom pogledu i boji očiju sam mogla da shvatim da osjeća jednaku ljubomoru kao i do sada.
Ariel: Povrijeđuješ me! Uvijek mi govoriš kako želiš da me zaštitiš od svega i kako me niko ne smije povrijediti, a upravo si ti taj koji me sada povrijeđuje. Dereš se na mene i toliko me stiskaš za ruku da me to boli i samo dokazuješ da nisi sposoban ni da me zaštitiš od samoga sebe, a kamoli od nekoga drugog!
U tom trenutku mu se pogled šokirano spustio prema svojoj šaci kojom je držao moju ruku. Stisak mu je odjednom popustio i drhtavo je odmakao ruku od moje dok su meni niz lice skliznule nekolike suze. Pogled mu se zaustavio na mojoj ruci koja je bila malo crvena ali je to bilo trenutačno crvenilo...Ni približno onome koje su mi stvorili Leo i John.Stavio je ruku preko lica i zatvorio oči. Krenuo je par koraka unazad i naslonio se na ogromni bijeli zid čija je boja zbog svijetlosti podsjećala na bež.Nesigurno sam stajala na metar udaljena od njega ne znajući šta da uradim. Nisam više osjećala ni onu ljutnju jer sam znala da je sve ono izgovorio i uradio nesvjesno. Zapravo sam zažalila zbog onoga što sam mu upravo rekla jer znam koliko ga je to zaboljelo.
Ariel: H-Harry...
Glas mi je bio drhtav i jednostavno nisam mogla da ga kontrolišem. On je sklonio ruku sa lica ne otvarajući oči i naslonio se na vlastita koljena spuštajući glavu. Nisam mogla više da vidim njegovo prelijepo lice koje je bilo sakriveno pod gustim loknama.
Harry: Ž-žao mi je.
Njegov glas...Mogla bih reći da je pripadao nekoj sasvim drugoj osobi. Nikada ne bih pomislila da taj nježni promukli glas u kom se osjetila bol može biti onako glasan i prodoran da ti se jednostavno uvlačii u kosti.
Nesigurno sam krenula prema njemu i stala ispred njegove još uvijek sagete glave. Mogla sam da primijetim da je između prstiju stiskao svoje crne pantalone i znala sam da je to radio zbog ogorčenosti prema samome sebi. Polako sam stavila ruku u njegovu kosu, a njegovo tijelo se polako trgnulo.
Harry: J-ja...Iz...Izvini...
Ariel: Uredu je...
Odmahnuo je glavom, a ja sam uporno pokušavala da pronađem njegove oči...Njegov pogled.
Ariel: Harry... Molim te pogledaj me.
Polako sam se sagela i prošla mu rukom kroz kosu sklanjajući mu je sa lica. Mogla sam da vidim jednu malenu suzu pored njegovog oka kao i mokre trepavice koje su okruživale njegove oči. Polako sam spustila ruku na njegov obraz i nježno ga pomazila. Ubrzo sam mogla da osjetim njegovu ruku na mojoj. Obuhvatio mi je prste svojima i nježno ih milovao. Tada je spustio par mokrih poljubaca na ono mjesto gdje me je maloprije držao.
Harry: Žao mi je...
Ariel: Uredu je.
Harry: Nije.
Polako sam izvukla ruku iz njegove i zagrlila ga. Lagano se uspravio i uzvratio mi zagrljaj nježno obamotavajući ruke oko mog struka.
Harry: Znam da sam kreten...Ž-žao mi je.
Krenula sam da mu nešto kažem ali me je preduhitrio.
Harry: Upravu si...Ja te ne mgou zaštiti ni od sebe. Ja sam nesposobni glupan koji samo zna biti ljubomoran.
Ariel: To nije istina Harry.
Harry: Jeste. Znam da jeste.
Polako sam se izvukla iz njegovog zagrljaja ne odmičući se od njega i pogledala ga u suzne kristalne oči.
Harry: J-ja te ne zaslužujem Ariel...
Stavila sam prst preko njegovih mokrih i rumenih usana i još se više pribila uz njega.
Ariel: Nemoj to molim te više nikada reći. Ja...Ja ne znam šta bih bez tebe. Moj život bez tebe ne bi imao smisla vjeruj mi.
Harry: Ali ja...Maloprije...
Prekinula sam ga.
Ariel: To je bio samo nalet bijesa...To je sve...
Naslonila sam glavu na njegova prsa i osjetila njegovo disanje koje je bilo znatno uravnoteženije nego maloprije. Jednom rukom sam prelazila preko njegovih ramena dok je spustio jedan nježni poljubac na moj prst koji sam stavila preko njegovih usana.
Harry: Žao mi je...
To je rekao sasvim tiho ali sam osjetila vibracije u njegovim prsima pod svojom glavom. Polako sam premjestila ruku sa njegovih ramena na njegov vrat mazeći ga po njegovoj glatkoj i mekanoj koži za koju nikada ne bih mogla da pretpostavim da pripada muškarcu.On je u suštini veoma nježan mada se to ne može uvijek vidjeti zbog njegovog stava i mišića koji ukrašavaju cijelo njegovo tijelo. To su bili neki od pokazatelja njegovih različitih strana...Strana koje sam ja voljela bez obzira na njihove različite osobine.
Ariel: Uredu je.
Polako je stavio jednu svoju ruku oko mog struka i povukao me nekuda.Nisam ništa željela da ga pitam..Samo sam željela da ostanem tako u njegovom zagrljaju, u njegovom dodiru srećna što sam ponovo s onim nježnim i osjećajnim Harryem. S obzirom da je u takvom položaju jedno od nas dvoje moralo da ide unazad, on me je podigao i poveo u svoju sobu. Nisam bila sigurna šta tačno želi ali me je ubrzo spustio na krevet i namjestio mi jastuk pod glavom. Zatim se popeo na krevet, legao pored mene i spustio glavu na moje rame odmarajući ruku na mom stomaku. Izgledao je poput nekog djeteta koje je pogriješilo i osjećalo krivnju zbog toga. Iako nije želio da to spominje, znala sam da u njegovoj glavi još uvijek postoji jedno pitanje koje ga je izjedalo iznutra. Odlučila sam da to objasnim. Stavila sam ruku u njegove loknice i lagano ih uvijala između prstiju.
Ariel: Mike je novi učenik u školi.
U trenutku kada sam izgovorila Mikeovo ime, Harry je jednu ruku podvukao ispod mene i privukao me još više sebi. To je bilo pomalo simpatično jer je na taj način pokazivao svoju posesivnost. Pravila sam se da to nisam primijetila i nastavila da se igram s njegovom kosom.
Ariel: Ide u naš razred i jutros smo prvi put razgovarali...Pitao me je da mu pokažem grad...
U tom trenutku se Harry uskomešao i rukom koja mu je do tada bila na mom stomaku počeo da namješta jastuk pod mojom glavom. Za to vrijeme je bio poprilično namršten i grickao je svoju dojnju usnicu između zuba. Nasmijala sam se.
Ariel: Harry šta ti je?
Na trenutak je pogledao prema meni praveći se da je zbunjen, a onda je spustio glavu pored moje i još me više privukao sebi. Mislila sam da se napokon smirio ali je tada počeo da prelazi rukom preko mog ramena i pravi neobične pokrete prstima. Znala sam da je itekako nervozan i da ga je uhvatila nervoza kao i ljubomora ali nije želio da to pokaže zbog onoga što se maloprije dogodilo.
Ariel: Ja sam ga odbila.
Zatvorio je oči i lagano oblizao usne svojim dugim crvenim jezikom. Mogla sam vidjeti da je osjetio ogromno olakšanje. Zatim je otvorio oči i pogledao prema meni pokušavajući da ne djeluje radoznalo.
Ariel: I kasnije me je pitao da mu dam svoj broj.
U tom trenutku se nakašljao i spustio ruku sa mog ramena i počeo da se češe po nozi. Sada već više nisam mogla da izdržim, a da se ne nasmijem. Pogledao je zbunjeno prema meni dok mu se u očima mogao vidjeti tračak tamno-zelene boje. Znala sam da ga izjeda ljubomora iako mu je na neki način lakše jer nema ničega između Mikea i mene.
Harry: Šta je?
Stavila sam ruku na njegov obraz i nježno prešla preko jedne poveće modrice okrećući se sasvim na bok.
Ariel: Nisam znala da znaš biti i simpatičan kad si ljubomoran.
Pogledao me je začuđeno i tek tada sam shvatila da je on sve ono zapravo nesvjesno radio.
Harry: N-nisam ljubomoran...
Pogledala sam ga značajno, a on je uzdahnuo i spustio pogled.
Harry: Baš je tebe morao da pita da mu pokazuješ grad?
Nasmiješila sam se jer nije izdržao, a da ne pokaže svoje osjećaje.
Harry: I morao je baš tebe da pita za broj. Zašto si mu ga uopšte dala?
Krenuo je da još nešto kaže ali sam se ja nagela malo prema naprijed, spustila usne na njegove i na taj način ga prekinula. Bio je poprilično začuđen ovim mojim iznenadnim poljupcem tako da ga nije uspio ni uzvratiti. Odvojila sam usne od njegovih i pogledala ga mnogo ozbiljnije nego maloprije sklanjajući par njegovih loknica koje su mu padale preko lica na stranu.
Ariel: Harry nije me briga zašto je to uradio jer me to ne zanima. On me ne zanima..Zanimaš me samo ti. Shvati to već jednom. I dala sam mu broj da bi mi ono što želi mogao napisati u poruci i na taj način bih smanjila broj naših razgovora uživo.
Na licu mu se pojavio mali nesigurni smiješak, a boja očiju mu je postala svjetlija.
Harry: Zaista tako misliš?
Ariel: Pa naravno. Već sam ti rekla da si ti moj jedini Romeo.
Ponovo se nasmijao ali ovoga puta od srca. Tada se prevrnuo preko mene i ja sam ispustila mali krik.
Ariel:Harry!
Nasmijao se i zarobio mi ruke s obe strane moje glave. Prizor s moje strane je bio zaista predivan. Bio je poput nekog anđela sa svojim svijetlo-zelenim kristalnim očima i tamnom kosom koja mu je uokvirivala lice svojim loknicama. Niz vrat mu je padao lančić sa privjeskom papirnatog aviona dok su mu se na rukama ocrtavali mišići. Izgledao je zaista predivno bez obzira na modrice i ranice koje je imao po svom licu. Barem za mene.
Ariel: Znaš, sljedeći put bi trebao da praviš male prelaze između svojih raspoloženja jer sam šokirana.
Nasmijao se i spustio glavu tako da su nam se usne mogle spojiti. Poljubac je bio lagan i nježan jer smo oboje bili na neki način iscrpljeni od cijele ove ružne situacije koja se večeras dogodila. Svaki put kada bih mogla da osjetim njegove usne, mogla sam i da osjetim onu ranicu na njima. To me je na neki način podsjećalo na onu veče koju uporno pokušavam zaboraviti. Ne znam zašto ali imala sam osjećaj kao da je Harry pročitao moje misli i još čvršće isprepleo prste s mojima. Inače su mu ruke bile zaista čvrste ali i mekane. Voljela sam ih. Zapravo voljela sam sve što je pripadalo Harryu ma koliko to zvučalo čudno. Polako je odvojio usne od mojih i spustio par nježnih poljubaca na moj obraz. Prstima lijeve ruke je počeo da se igrasa mojima i na taj način izazivao ugodan osjećaj u meni. Poljupce je sve više spuštao do mog uha, a onda sam neočekivano mogla da čujem njegov zavodljivi glas koji je sada na neki način ispoljavao bol.
Harry: Žao mi je Julija...
Prsti su mu lagano počeli prelaziti preko onog mjesta gdje me je večeras držao. Još uvijek je osjećao krivicu i znala sam da će dugo vremena tako biti. To je bio samo jedan trenutak koji će toliko uticati na nas oboje. Polako sam pomjerila ruku tako da sam ponovo mogla ispreplasti prste s njegovim.
Ariel: Nemoj razmišljati o tome.
Spustio je poljubac na moje uho, azatim pomjerio glavu tako da su nam se nosevi dodirivali, a pogledi susreli. U očima sam mu ponovo mogla vidjeti onu tugu i kajanje i željela sam da to nestane jer sam osjećala djelimično krivicu zbog toga. Izvukla sam ruku iz njegove kako bih je premjestila na njegov obraz.
Ariel: Zaboravićemo to kao da se nikada nije ni desilo.
Zatvorio je oči na trenutak i odmahnuo glavom.
Harry: Ali ja ne mogu.
Ariel: Zato ćemo to učiniti zajedno.
Otvorio je oči i nasmiješio se.
Harry: Zajedno?
Klimnula sam glavom i uzvratila mu osmijeh.
Ariel: Zajedno.
Nakon toga su nam se usne ponovo spojile u poljubac kojim smo pokušavali dokazati jedno drugome da smo zajedno dovoljno jaki da prevaziđemo sve probleme i prepreke...Ali da li je uvijek samo to i dovoljno?
................. .................. ..................
Kasnije sam morala da nazovem tetku sa Harryevog mobilnog. Rekla sam joj da mi je moj slučajno ispao na stepnicama i razbio se. Pretpostavljam da mi je povjerovala jer ona i ne zna za Harryeve tamnije strane i nikada ne bi ni vjerovala da ih posjeduje. Ipak, ja znam da me Harry nikada ne bi povrijedio..Ni u najvećem bijesu, a ovo večeras je jednostavno bilo nešto o čemu se ne treba ni razmišljati. To je bila nenamjerna greška i to je to. Sjedili smo na kauču i listali tv programe kada se začuloo zvono na vratima. Nisam željela da se izvučem iz Harryevog zagrljaja ali sam znala da moram.
Harry: Hannah?
Ariel: Vjerovatno.
Polako sam se uspravila i izvukla se iz njegove ruke koja je do tada bila obamotana oko mojih ramena. On je djelovao poprilično razočarano kao i ja. Ostavio je daljinski pored sebe i skinuo noge sa stola. Ustala sam sa kauča i krenula prema vratima od dnevnog, a Harry za mnom. Harry je prešao ispred mene, pogledao kroz špijunku, a zatim otključao vrata. Za par trenutaka se ispred nas našla nasmijana crvenokosa žena u odjeći koju prije nisam primijetila na njoj.
Hannah: Heej.
Harry: Hej.
Prišla je Harryu i zagrlila ga, a ja sam je zbunjeno pogledala.
Ariel: U tome si dušla.
Pokazala sam joj rukom na njenu odjeću. Na sebi je imala bež pantalone i bijelu majicu sa crnim natpisom 'Hey you!' kao i prstom koji je pokazivao u pravcu nas koji gledamo i prosto je izgledala poput neke tinejdžerke.Ona je prvo samu sebe pogledala, a onda se nasmijala i odmahnula rukom.
Hannah: Ma ne. Ovo sam maloprije kupila kada sam bila sa Bethany u šopingu.
Ariel: I odmah si se presvukla u to?
Hannah: Tačnije nisam ga ni skidala nakon što sam probala.
Zakikotala se i dalo se primijetiti da joj je zaista dobro došao taj provod sa drugaricom. Zatim se okrenula oko sebe i stala kao neki model.
Hannah: I? Kako izgledam.
Nasmijala sam se, zamahala glavom i prišla joj kako bih mogla otkinuti tiketu koja je visila niz njena leđa.
Ariel: Super tetka, samo što ovo još uvijek nije u modi.
Hannah: Oh, pa mislila sam da ih je Beth sve skinula.
Očito je odlučila da se malo našali s tobom.
Tetka se u tom trenutku malo uozbiljila očito ljuta na svoju drugaricu, a ja sam kraičkom oka pogledala prema Harryu. Bio je naslonjen uza zid sa rukama u džepovima i sa svojim zavodljivim polusmiješkom posmatrao cijelu ovu malu 'predstavu'. Ipak, moglo se primijetiti da je i tužan jer ću sada morati da idem. Zgužvala sam tiketu, a Harry mi je pružio ruku.
Harry: Daj to meni, ja ću je baciti.
Nasmiješila sam se i dodala mu je.
Hannah: Pa? Jesi li spremna mlada damo? Nadam se da vam je bilo lijepo.
Harry i ja smo pogledali jedno prema drugome ali smo ubrzo sustili poglede.
Ariel: Da.
Zapravo i ne bih lagala samo da nije bilo onoga na početku. Kasnije nam je bilo zaista lijepo iako bismo se svako malo sjetili svađe i na taj način pokvarili atmosveru.
Spustila sam pogled i tek tada shvatila da sam zapravo samo u čarapama. Izula sam se maloprije kada smo sjeli da gledamo tv.
Ariel: Idem ja samo da se obujem.
Hannah: Važi.
Ja sam krenula prema dnevnom, a tetka je počela da se ogleda u ogledalu.
Sjela sam za kauč i uzela patiku. U tom trenutku je ušao i Harry.
Harry: Dopustićeš meni da to uradim?
Pogledala sam prema njemu i shvatila da je potpuno ozbiljan.
Ariel: Nema potrebe.
Nasmiješila sam se i nastavila da se obuvam. Međutim ubrzo sam se zaustavila jer je Harry čučnuo pored mene.
Harry: Ariel želim da budemo kao i do sada...
Ariel: Pa i jesmo.
Harry: Želim da te pazim kao i do sada.
Ariel: Pa Harry ti me i paziš.
Harry: Ali s onim večeras sam sve pokvario.
Ariel: Nisi vjeruj mi.
Stavio je ruku preko moje i zaustavio me pri vezanju pertle. Pogledala sma ga u oči koje su bile pomalo szne.
Ariel: Molim te.
Polako sam pustila pertle i nasmiješila se.
Ariel: Okej.
Zavezao mi je pertle, a zatim obuo i drugu patiku. Pri tom sam uživala gledajući njegove savršene crte lica. Zapitala sam samu sebe kako sam mogla da budem ljuta na njega...Kakva se to sila pojavi u svima nama koja nema veze s našim osjećajima i koja jednostavno ovlada nama? Nemam pojma ali samo znam da je to jedan od razloga zbog kojih se ljudi kvare i zbog kojih dolazi do sukoba. I ustavri su ponekad sukobi ti koji dovode do njihovog ispoljavanja kao što je bila sa mnom i Harryem večeras. Iz misli me je trgnuo tetkin glas.
Hannah: Pa šta vas dv...
Ušla je u dnevni i zaustavila se kada je vidjela da mi Harry veže pertle.Izgledala je zaista iznenađeno i šokirano, a Harry je završio sa poslom, polako se uspravio i poljubio me u kosu ne primjećujući tetku.
Ariel: Hvala ti.
Nasmiješila sam mu se i polako ustala. Zatim sam se uspela na prste i spustila jedan nježno poljubac na njegove usne,a zatim i na obraz. Na licu mu se pojavio osmijeh koji su krasile njegove preslatke rupice.
Harry: Nadamo se da ćemo se uskoro ponovo vidjeti.
Ariel: Naravno. Smislićemo valjda nešto.
Sageo se i nježno me poljubio u usne. Nakon toga smo se okrenuli prema tetki koja je bila naslonjena na vrata, posmatrala nas i lagano brisala jednu suzu ispod oka. Tada se uspravila, nakašljala i prošla rukom preko svoje majice kao da je ispravlja.
Hannah: Idemo li Ari?
Ariel: Mhm.
Izašli smo iz dnevnog i polako krenuli prema vanjskim vratima.
Hannah: Vidimo se Harry.
Harrry: Baj Hannah. Baj Julija.
U tom trenutku su mi se obrazi zacrvenili jer je to rekao pred tetkom. Pogledala sam prema njoj, a zatim sramežljivo progovorila.
Ariel: Baj Romeo...
Značajno me je pogledao i nakrivio glavu. Prevrnula sam očima i nasmijala se kao i tetka.
Ariel: Kvrdžavi.
Zadovoljno je klimnuo glavom, a ja sam krenula za tetkom da izađem iz stana. U tom trenutku me je uhvatio za ruku i prislonio se uz moja leđa. Pronašao je put do mog uha još uvijek stojeći iza mene.
Ariel: Ako se bude crtio oko tebe, reci Mikeu da će imati problema sa mnom.
Progutala sam knedlu, a on je spustio jedan topli poljubac u moju kosu.
Harry: Baj Julija.
Okrenula sam se prema njemu i nasmiješila.
Ariel: Baj Romeo.
Hannah: Ari požuri čeka nas taxi!
Još jednom sam mu se nasmiješila i strčala niz stepenice. Tetka me je čekala kod ulaza sa nekinm neobičnim osmijehom. Zbunjeno sam je pogledala.
Ariel: Šta je?
Hannah:Voliš li ga?
Ariel: Koga?
Pogledala me je značajno, a ja sam uzdahnula.
Ariel: Da..Mislim, još mu to nisam rekla ali volim ga.
Hannah: E pa i trebala bi. I još ću ti nešto reći.
Stala je ispred mene i stavila ruku na moje rame.
Hannah: Nikada ali nikada ga nemoj pustiti da ode. Mislim da on vrijedi i više nego što sam mislila.
Lagano mi je stisnula rame pod rukom u znak podrške, a zatim mi glavom dala znak da uđemo u taxi.
............... ................... ................
_____Dan kasnije_____
U školi je bilo zaista zamorno jer sam cijeli dan morala da izbjegavam Mikea. S jedne strane zbog Jennifer koja više ne želi da previše pokazuje svoje osjećaje i razmišljanja, s jedne zbog Harrya, a opet s jedne i zbog sebe jer ne želim da se previše zbližavam s njim i dajem mu neku lažnu nadu ako već gaji posebnu vrstu osjećaja prema meni. Šta god da je tu u pitanju, to mi je neshvatljivo i pomalo čudno. Da li je zaista mogće da se u nekog zaljubiš tek tako na prvi pogled? Mislim da nije ali šta je onda s Mkeom? Možda je zaista ta vrsta osobe. Ko zna..
Razmišljala sma o tome da mu kažem da imam dečka ali bi se onda sigurno počeo raspitivati za njega i bilo bi mu čudno što se nigdje ne pojavljujem s njim. Na kraju mi neće vjerovati i moglo bi da dođe do još većih problema.
Još jedna stvar koja me je mučila cijelo jutro, bila je ta što idem na sekciju i to će ujedno da predstavlja i prvi susret sa Leom nakon one večeri. Iskreno, malo se plašim toga..Plašim se Lea..Mislim da je dokazao da je spreman učiniti sve iako je ono što je on učinio malo rečeno jadno.
Izašla sam iz škole, pozdravila se sa Jennifer, Vicky i Emily i krenula prema sali gdje se održava sekcija. Osjetila sam vibraciju mobilnog u džepu. To je bio onaj moj stari mobilni koji su mi mama i tata vratili nakon što sam im rekla da sam 'slomila' svoj. Bila je to poruka od Harrya koju sam i očekivala s obzirom da mi svaki dan poslije škole napiše nešto. Ušla sam u nju. Pisalo je:
'Heej Julija. Kako je bilo u školi? Nedostaješ mi :(( P.S. nadam se da nisi previše u blizini osoba kojih ne bi trebalo da budeš. Kovrdžavi Romeoxx'
Uzdahnula sam razmišljajući o tome šta da mu odgovorim. U tom trenutku me je trgnula nečija ruka na mom ramenu. Brzo sam se okrenula i shvatila da je to Mike. Vratila sam mobilni u džep i nervozno se nasmiješila.
Mike: Hej, gdje ćeš?
Ariel: O-ovaj na sekciju.
Mike: Ah, da. Ti si buduća glumica.
Kiselo sam se nasmijala i pogledala na ručni sat.
Ariel: Ovaj stvarno žurim.
Mike: Važi, vidimo se kasnije.
Klimnula sam glavom, mahnula mu i potrčala prema sekciji iako uopšte nisam kasnila. U tom trenutku mi se u glavi premotala njegova posljednja rečenica. Kasnije ?