DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 109

  Bilo mi je žao što sam to rekao sasvim tiho tako da me možda čak   ni Niall nije čuo jer bi me u suprotnom možda Ariel mogla čuti i povjerovati u to...jer zaista ne lažem....
Niall: I ja sam to mislio ali nakon onoga što mi je ispričala...
Prije nego što je mogao dovršiti rečenicu podigao sam jednu ruku posmatranući ga samo jednim oslobođenim okom dok je drugo još uvijek bilo prikriveno.
Harry: Molim te nemoj me podsjećati na to.
Raširio je ruke kao i oči te me pogledao jednako ljutito očito spreman da glumi anđela koji želi da me podsjeti na sva nedjela koja sam napravio.
Niall: Pa moram Harry. Šta ti je bilo pa da napraviš takve gluposti?
Napokon sam sklonio i drugu ruku sa lica nakon što sam ih položio na sto praveći nešto glasniji zvuk.
Harry: Pa ne znam ali se i dalje slično osjećam.
Niall: Molim?
Harry: Pa...
Imam osjećaj da me neće razumjeti šta god da kažem i možda to i jeste predvidljiva reakcija svakog normalnog čovjeka...Ja u tu grupu očito ne spadam.
Harry: Ne bih joj naravno rekao da imam nešto sa Ashley ili da ide kod Lea ali bih joj definitivno rekao ono ostalo. Ona uvijek radi šta hoće i ja nemam pravo da se bunim, a od mene očekuje da joj podnosim izvještaje svaki dan?
Niall je zamahao glavom i pretpostavio sam da mu kroz nju prolazi nešto popt 'Izgubljeni slučaj'. Pa možda i jesam..Zapravo nije možda nego jesam zasigurno ali ja to ne mogu promijeniti.
Niall: Kad je od tebe tražila da joj se ispovijedaš Harry?
Harry: Pa nemoj sve bukvalno shvatati čovječe, pričam uopšteno...Uvijek misli da jo nešto krijem, da je varam, da vodim dvostruki život i ostale bolesne gluposti. Prekosinoć mi je sva izbezumljena uletjela u stan i počela da traži Ashley koju je taj dan srela u prokletom tržnom i vidjela da kupuje haljinu i kontracepcijske pilule. Zar je normalno da odmah pomisli da se sastaje sa mnom i da planiramo jesti i imati sex?
Niall ni u jednom trenutku nije izgledao kao da staje na moju stranu i znao sam da se to neće ni dogoditi.
Niall: Pa možda joj jednostavno daješ povoda da misli takvo nešto...
Krenuo sam mu reći da ne dajem ali sam se zaustavio u trenutku kada sam se susreo licem u lice istinom. Samo sam izdahnuo te isprepleo prste gledajući u plafon na kom su kružnim redoslijedom bile raspoređene halogenke.
Niall: I šta si mislio da će situacija krenuti nabolje ako pred njenim očima odeš sa istom tm Ashley usput govoreći da možda imaš nešto sa njom?
Mora li me u potpunosti ubijati? Kao da i sam već ne znam kakvu sam glupost napravio. Odlučio sam ne davati nikakav odgovor na to i nastaviti tražiti utjehu u bezživotno plafonu.
Niall: Da li je to istina?
Spustio sam pogled prema njemu pretpostavljajući na šta misli. Ipak, trebala mi je potvrda.
Harry: Koje?
U tom trenutku se nadvirio ka dnevnom i ja sam učinio isto. Još uvijek je spavala u istom položaju u kavkom je bila i prije nekoliko minuta. Podsjećala je na malo ranjivo i usamljeno dijete, a za sve to sam ja bio kriv. Nakon što smo se vratili u stari položaj Niall je napokon progovorio sa još tišim glasom.
Niall: Pa to da ponovo imaš nešto sa Ashley?
Odmahnuo sam glavom uporedo sa dobijanjem očekivane potvrde.
Harry: Naravno da ne.
Po njegovom izrazu lica sam mogao zaključiti da mi ne vjeruje ali je isto tako znao da je u nemogućnosti da dobije bilo koji drugi odgovor.
Niall: Pa što si joj onda to rekao kad znaš koliko je osjetljiva zbog svih tih gluposti koje su se izdešavale?
Počeo sam prelaziti kažiprstom preko glatkog stola osjećajući se nekako čudno u dodiru sa njegovom hladnoćom.
Harry: Pa jednostavno sam želio da joj pokažem koliko sam ljut...želio sam da me ozbiljno shvati.
S njegove strane sam dobio neki čudan pogled koji je posljednji put uputio Theu kada mu se pokakio u krilu.
Niall: Jako zrelo s tvoje strane.
Prošao sam rukom kroz kosu i baš kada sam krenuo da maknem temu vezanu za mene i Ash, Niall je preuzeo riječ očito naoružan za višesatnu raspravu sa mnom.
Niall: A Leo?
S obzirom da sam u tom trenutku oblizivao usne malo je hvalilo da pregrizem sopstveni jezik.
Harry: šta s njim?
Prevrnuo je očima te se ustao i prišao bokalu ispunjenom sa nekom svijetlom tekućinom.
Niall: Pa što si joj pobogu rekao da ide njemu? Čak i prije nego što ste bili u vezi nisi joj dao ni da ga pogleda, a sinoć joj kažeš takvu glupost? Mislim ništa me više ne čudi od tebe ali opet sam se nadao da si zadržao barem toliko pameti da pomisliš i na to da ćete se kad tebe prođe huja pomiriti...
I kao i uvijek bio je upravu...Stavio je ispred mene čašu sa pretpostavljam sokom i istog trenutka sam obamotao ruku oko nje jer sam imao potrebu da stalno dodirujem nešto hladno. Vjerovatno zbog toga što je neka vrsta vrućine obuzela moje tijelo, a uzrok svemu tome je bila nervoza, ljutnja ali i ljubav.
Harry: Pa znao sam da neće to učiniti.
Prislonio sam čašu uz usne te je polako nageo tek tada osjećajući koliko sam zapravo žedan.
Niall: Pa na tvom mjestu i ne bih bio tako siguran.
Istog trenutka kad je izgovorio te riječi ispljunuo sam sok nazad u čašu kako bih spriječio davljenje, a on se nasmijao uslijevajući u mene nadu da se samo šalio.
Harry: O čemu ti pričaš?
Naglo se ouzbiljio, a u meni su sve nade potonule. Brzo sam ustao, prišao mu i unio mu se u facu osjećajući kako mi se svaka vena, kost i mišić zatežu.
Harry: Šta ti je rekla?
On je nastavio hladnokrvno gledati u mene i mislim da je uživao u stanju do kog me je doveo. Samo da nije bila s njim...samo da nije bila s je*enim Lwom...
Harry: Govori!
Tek kad sam se zaderao sjetio sam se da je Ariel u susjednoj prostoriji te da spava i Niallov pogled mi je bio dovoljan udarac za to. Želio sam da provjerim da li sam je probudio ali nisam mogao jer me je radoznalost zajedno sa bijesom počela polagano izjedati.
Harry: Reci mi...
Stisnuo sam zube pokušavajući da budem što tiši, a Niall mi je pokazao prstom prema prozoru. Leo se krije u roletnama ili šta?
Niall: On je dovezao s motorom ovdje...
Mislim da je bol koju sam u tom trenutku osjetio u svakom djeliću tijela bila jača nego da mi je neko počeo čupati svaku trepavicu pojedinačno. Kad smo već bili kod očiju i trepavica ne znam zašto ali sam imao osjećaj da ću početi plakati. Leo...Bila je s Leom...Došlo mi je da udarim Nialla i na njemu iskalim sav bijes koji je preplavio moje tijelo ali sam se zaustavio shvatajući da on tu nije ništa kriv. Sam sam kriv za sve. Stisnuo sam oči i iznervirano prošao rukama kroz vazduh nakon čega sam posegnuos za stolicom ali me je Niall zaustavio.
Niall: Probudićeš je.
Raširio sam ruke i pogledao ga osjećajući kako me bijes i ljubomora polako počinju gušiti.
Harry: Neka ću. Želim da mi objasni šta se dešava.
Ipak se nisam derao ma koliko sam želio i iskreno plašim se njenog objašnjenja.
Niall je samo zamahao glavom te se nasoio rukama na naslon od stolice, a ja sam počeo uspaničeno preleziti pogledom po kuhinji u potrazi za nečim na čemu bih mogao iskaliti bijes. Mislim da trenutno nema ništa što bi moglo zamijeniti Lea. Je*eni retard je odmah iskoristio situaciju i preuzeo kontrolu. Pa ne mogu da vjerujem...
Harry: Ona ti je to rekla?
Lagano je odmahnuo glavom te ponovo pokazao rukom ka prozoru. Pa šta je dovraga na njemu? Preko njega može poput onih vještica iz filmova da vidi ko šta u određenom trenutku radi ili šta?
Niall: Kad mi se oglasio interfon prvo sam pogledao kroz prozor kako bih seuvjerio da nisu u pitanju fanovi i onda sam vidjeo njega pored motora.
Stavio sam obe ruke u kosu te se počeo kretati unazad nakon čega sam poskočio u mjestu shvatajući da se neću još zadugo moći kontrolisati.
Niall: I zašto te sad to toliko nervira kad si joj sam rekao da mu ide?
U tom trenutku mi je došlo da ga bacim kroz njegov glupi prozor pored kojeg je stajao ali sam umjesto toga u čašu usuo štok i popio ga na eks nadajući se da ne će me to koliko toliko obuzdati.
Harry: Pa nisam očekivao da će me poslušati pobogu!
Udario sam rukom od sudoper, a zatim se nadvirio prema dnevnom. Još uvijek je u istom položaju...Malo sam se bolje zagledao kako bih se uvjerio da diše i kada se to dogodilo osjetio sam neku vrstu olakšanja...
Niall: Iscrpljena je...Kad smo završili razgovor nisam znao kako da je opustim pa sam uključio neke filmove ako sam znao da neće biti velike pomoći od toga, a ona je zaspala za 1o-ak minuta...
Naslonio sam se rukama na dio stola sa kog sam imao pogled na nju te sam duboko uzdahnuo i spustio glavu pokušavajući da saznam ono što me zanima više od svega...
Harry: Šta ti je još rekla?
Sjeo je pored mene te se počeo igrati sa malom crvenom svijećom kakvu sam samo vidio kod mame za Božić. Šta mu to radi u sred bijela dana na kuhinjskom stolu?
Niall: Povrijeđena je...Kaže da si je ovaj put povrijedio najviše do sada...
Izgleda da sam ipak bio upravu kad sam zaključio da sam ovoga puta ultrazabrljao.
Harry: Znam...
Spustio sam pogled osjećajući kako onaj bijes polako zauzima tuga i u potpunosti ga savladava...Sada smo mogli biti zajedno u mom stanu nakon večere na koju sam je sinoć želio odvesti...U tom trenutku sam se susreo sa Niallovim pogledom koji je bio mnogo mekši od svih koje mi je do sada uputio.
Niall: Pitao sam je i za Lea...Rekla je da su se samo slučajno sreli...I sinoć nije otišla njemu kao što si joj rekao nego kod Emily. U njenom svijetu postojiš samo ti Harry i mislim da bi bilo vrijeme da joj ga prestaneš rušiti.
Zajedno sa olakšanjem osjetio sam i jednu suzu na usnama i sve do tada nisam znao ni da postoji. Prešao sam rukom preko obraza na kom je ostao jasan i vlažan trag nakon čega sam se odmakao od stolai naslonio na okvir od vrata gledajući prema prelijepoj djevojci čiji sam život svjesno uništio. Izgovorio sam jedno tiho 'znam' te se prisjetio njenih riječi od sinoć. Leo je zaštitio kad ja nisam mogao i ma koliko to bilo nešto za šta sam mislio da ne bih ni pod najvećim prijetnjama priznao...možda je on i bolji za nju...Ma koliko da sam forsirao sebe da odmahnem glavom nisam to mogao učiniti...to je bila istina...vjerovatno jeste.
' U njenom svijetu postojiš samo ti Harry i mislim da bi bilo vrijeme da joj ga prestaneš rušiti. '
Te riječi su mi se neprestano motale po glavi i pitao sam se otkud mi pravo da radim takvo nešto...Možda bi joj bilo bolje da nije mene...Odmakao sam se od vrata te polako ušao u dnevni osjećajući Niallovu prisutnost iza sebe. Prišao sam Ariel, naslonio jednu ruku na naslonjač od fotelje dok sam drugom lagano prešao preko njenog čela sklanjajući nekolika smeđa pramena kako bih se uvjerio da joj neće smetati očima.
Harry: Izvini ljubavi...
Sageo sam se i ostavio jedan poljubac na njeno pomalo oznojeno čelo nakon čega sam se odmakano ne skidajući pogled sa nje. Koža oko očiju, usne...sve je bilo crveno od plača...i ponovo zbog mene. Možda je ona upravu....možda su njeni roditelji upravu....možda je i Niall...i Ash...čak i prokleti Richard....Leo...Edward...svi su upravu...Ja nisam taj koji njoj može pružiti ljubav kakvu zaslužuje kao ni život kakav je zaslužila...ne želim da bude jedna od onih djevojaka koje se udaju za poznatu budalu te se razvedu nakon pola godine...ne želim da je izludim i ne želimd a više plače zbog mene. A šta ako ništa od toga ne mogu da spriječim? Šta ako sam zapravo ja taj koji sputava nju i šta ako su sve one moje riječi izgovorene sinoć zapravo nešto što je ona trebala reći meni? Haodajući unazad završio sam u hodnjiku nakon čega sam se uputio ka vratima odlučan da istog trenutka napustim stan.
Niall: Harry?
Prije nego što sam mogao izaći uhvatio me je za ruku i okrenuo prema sebi upućujući mi zbunjeni pogled.
Niall: Gdje ćeš?
Izdahnuo sam osjećajući peckanje u očima ali ono mi je nije ni upola smetalo koliko ono što sam osjećao u srcu...
Harry: Nemoj joj reći da sam bio tu.
Ponovo sam krenuo ali sa istim rezultatom kao i maloprije.
Niall: Ali gdje ideš?
Harry: kod jedine osobe koja je zabrljala u životu jednako kao i ja te uništila život istoj osobi kao i ja...
Izvukao sam ruku iz njegove, izašao iz stana, ušao u lift te sjeo na pod stavljajući ruke preko lica i dopuštajući suzama da napokon napuste moje oči. Mislim da u naredna 24h moram donijeti najvažniju i možda najtežu odluku u mom životu..