DNA by:LoRa Styles

Untitled Part 92

Istinu? O čemu oni pričaju?

Tata: Upra ...
Njegova započeta rečenica je bila prekinuta mojim iznenadnim otvaranjem vrata. Oboje su uplašeno pogledali prema meni i mislim da nikada do sada nisam vidjela takve izraze lica kod njih...Pogledala sam čas u jedno-čas u drugo, a zatim raširila ruke dajući im do znanja da mi ništa nije jasno.
Ariel: O čemu vi pričate?
Razmijenili su zabrinute poglede, a mama je zatim zatvorila oči i nakašljala se očito pokušavajući da vrati svoj samouvjereni stav. Ipak, razlika je bila mala i tek tada sam shvatila koliko je sve to zapravo ozbiljno.
Mama: Prisluškivala si nas?
Prevrnula sam očima i nervozno uzdahnula prolazeći rukom kroz kosu koja je još uvijek bila raščupana od prethodnog prekrivanja dekom.
Ariel: Zar stvarno misliš da je to najveći problem u svemu ovome?
Krenula je da mi nešto kaže ali se naglo zaustavila upućujući tati značajan pogled. Ipak, to i nije baš pomagalo s obzirom da je moj otac samo zbunjeno gledao u svoje ruke, baš poput onih vračara koje pokušavaju da pročitaju sudbinu sa dlana. Mama se nakašljala očito pokušavajući da pridobije njegovu pozornost i svaki sekund koji je prolazio, a ja nisam dobijala odgovor me je sve više i više uznemiravao.
Ariel: Hej!
Ponovo sam raširila ruke ovoga puta pokušavajući da im dam do znanja da sam i ja tu i da su dužni da mi daju odgovor na prokleto pitanje. Ako ništa, barem sam to zaslužila nakon svega što su mi učinili. Tata se uspravio te počeo prelaziti rukama preko farmerki dok mu je pogled lutao od mene do mame. Na trenutke mi se činilo da je on mnogo nervozniji nego mama. Zašto?
Mama: Vidi...Onaj poziv nema nikakve veze s tobom i...
Ariel: Jade ne pravi me ludom! Vrlo dobro sam čula kada si rekla da ja nikada neću saznati istinu. Koju istinu?!
Prevrnula je očima ali to nije bilo ono uobičajeno, prouzrokovano iritacijom...Sada je to prevrtanje u sebi sadržalo neku vrstu panike i uplašenosti...Ponovo kažem, mislim da nikada nijedno od njih nisam vidjela takve.
Mama: Jack....
Tata je u tom trenutku uplašeno pogledao prema njoj i počeo da odmahuje glavom na šta je mama samo spustila pogled i sklonila pramen svoje tamne kose iza uha ukrašenog dugom crvenom menđušom.
Mama: Tata i ja imamo nekih problema oko filma i...Malo će teže biti da to riješimo...Um...Samo nismo željeli da te zamaramo time, to je sve.
Par trenutaka sam samo gledala u njih i po tatinom izrazu lica se moglo primijetiti da mu je pao kamen sa srca. Činilo mi se da su oboje odahnuli ali im ja nisam željela dopustiti da se dugo osjećaju tako. Ipak, ja sam djevojka od gotovo 18 godina i mislim da bi trebali biti svjesni toga.
Ariel: Zar zaista mislite da ću povjerovati u to?
Oboje su iznenađeno pogledali prema meni i ponovo razmijenili poglede što je meni počelo itekako ići na živce. Uzdahnula sam te se naslonila uz hladni žućkasti zid koji je bio ukrašen mnoštvom slika koje su bile zaista prelijepe. Ipak, to nije bilo nešto što bi u tom trenutku trebalo zaokupljivati moje misli. Mama i tata kriju nešto od mene i imam osjećaj da ću poludjeti sve dok ne saznam šta je u pitanju.
Ariel: Zahtjevam pravo objašnjenje...Tačnije, pravu istinu.
Mama: Kćeri, rekla sam ti je već...
Kćeri? Okej, ovo ne 'miriše' na dobro...Inače bih pomislila da joj je neka cigla ili nešto palo na glavu ali s obzirom da je uzrok zapravo telefonski poziv, mislim da su razlozi za njeno ljepše ponašanje mnogo ozbiljniji.
Ariel: Nisam glupa.
Tata: Ja moram ići.
Odjedanput smo obadvije pogledale prema crnokosom čovjeku koji je samo uzeo jaknu prebačenu preko naslonjača od kauča i uputio se prema vratima koja su bila pored mene.
Mama: Jack, gdje ćeš?
Tata: Ne znam, potreban mi je svjež zrak.
Izašao je iz dnevnog, a ja sam istog trenutka krenula za njim dok me je iznutra počela hvatati panika. Šta se dešava? Zašto bježi? Zar je ta istina toliko bitna?
Ariel: Tata morate mi objasniti!
Da je u pitanju bila druga situacija vjerovatno bih istog trenutka požalila što sam mu rekla 'tata', a ne 'Jack' ali tada zaista nisam imala vremena za to.
Tata: Žao mi je Ariel ali ja to ne mogu učiniti...
Otvorila sam usta u šoku i strah je polako počeo da obuhvata cijelo moje tijelo....Zar je toliko loše? Opasno? Šta već...
Ariel: Pa ko onda može?!
Samo je izašao ostavljajući me sa milion pitanja koja su mi se vrtila po glavi. Okrenula sam se i susrela sa tamnim pogledom očito zabrinute žene i ta zabrinutost joj uopšte nije ležala....Ta žena nije izgedala kao moja majka koju poznajem cijeli život.
Ariel: Hoćeš li mi ti objasniti?
Spustila je pogled te protrljala svoje vidljivo umorne oči koje su svake godine postajale sve spuštenije...Ponekad se pitam da li ću ličiti na nju kada budem u njenim godinama...
Mama: Sad nije vrijeme za to Ariel...Zapravo, mislim da nikada neće ni biti. Najbolje je da zaboraviš na ovo i nastaviš živjeti svojim životom...
Ariel: Vidi, baš me briga šta vi mislite! Ja hoću da znam tu istinu ma kakva ona bila!
Samo je prošla ispred mene te se počela peti uz stepenice. Istog trenutka sam krenula za njom osjećajući blagu malaksalost u nogama. Znala sam da je uzrok tome zabrinutost....strah....
Ariel: Gdje ideš?
Mama: Potreban mi je odmor...
Ušla je u njihovu sobu te za sobom zatvorila i zaključala vrata. Počela sam da lupam na vrata i dozivam njeno ime ali nisam dobijala nikakav odgovor...Kako ona kaže, izgleda da i neću....
............ ............ ...............
____7 dana kasnije____
: Mislim da smo tu za jedno 3 minute.
Uzdahnula sam te se počela saginjati u potrazi za torbicom za koju bih se zaklela da sam je maloprije ostavila na krevetu.
: Okej, samo reci vozaču da ne svira jer bi se mogli moji probuditi.
Mogla sam je čuti kako lagano uzidiše, a vrlo dobro sam znala i koji je razlog tome.
#Emily: Hm....Mislim da je ovo već 2o. put da si mi to rekla.
Kiselo sam se nasmijala, a odmah zatim pogledala u ogledalo kako bih se uvjerila da se šminka nije pokvarila. Nikada se nisam voljela previše 'lickati' ali za ovakve prigode je to valjda sporno...
#Ariel: Hajde vidimo se Emm.
#Emily: Vidimo se i samo se molim te nemoj usput skotrljati niz stepenice. Uzbuđenost ponekad loše utiče na ljude, znaš?
Prevrnula sam očima unatoč činjenici da me ne može vidjeti, a zatim sam prekinula izbjegavajući odgovor na njenu izjavu...U jednu ruku je ipak upravu...Dokaz za to su moje drhtave ruke, glas...Neobično hodanje kao i malaksalost i jeza koja mi stalno prolazi kroz kičmu. Ariel, smiri se molim te.... Par puta sam uzdahnula i krenula prema vratima i tek tada sam se sjetila da još uvijek nisam pronašla torbicu. Dovraga! Počela sam da uspaničeno podižem i bacam posteljinu kao i sve stvari koje su mi se našle u blizini. Naravno, pod tim ne mislim na vaze, lampe i ostale lomljive stvari, ipak nervoza i uzbuđenost nisu dostigle taj nivo. Još uvijek. Razbacala sam par knjiga, svesaka i papira, a nakon što sam svaki put ostala razočarana, otišla sam u toalet i napokon ugledala malu srebrnu pismo-tašnu na veš mašini. Zašto sam je zaboga ostavila tu? Zapravo, uopšte ne znam zašto je nosim ali imam osjećaj da bi me Emily i Jennifer vratila kući po nju u slučaju da se pojavim praznih ruku. Po njihovom, savršeno pristaje uz haljinu i njih dvije zajedno sa prodavačicom su me na kraju uspjele ubijediti da je kupim.
Sišla sam u prizemlje noseći štikle u rukama kako ne bih pravila buku. Ne volim previše nositi štikle ali ipak, ova veče se ne ponavlja baš često. Neki unutrašnji glas me je napao govoreći kako previše razmišljam i da ako ne želim završiti prije u bolnici nego na zabavi i to ne bilo kakvoj zabavi...moram se opustiti. Napokon sam otvorila vanjska vrata pazeći da ne proizvedem neki upadljiv zvuk. Kada sam ih zatvorila, brže-bolje sam se obula kako mi se noge ne bi zaledile. Jedina sreća je bilo to što je sav snijeg okopnio i po prognozi, reklo bi se da će februar biti dosta sunčan uz minimalnu količinu snijega. Napokon sam ušla u žuti taxi koji je bio parkiran nedaleko od dvorišta i unutra me je odmah dočekao veseo izraz lica crnokose djevojke koja je zaista izgledala prelijepo i nekako drugačije nego prije...Pretpostavljam da je razlog novi način šminkanja.
Emily: Ehej mačko.
Nasmijala sam se i poljubila je u obraz pazeći da ne ostavim trag sjaja. Odmah sam pogledala u kesu koju je držala pored sebe kako bih se uvjerila da je poklon tu.
Ariel: Pa ni ti ne zaostaješ mačko.
Pokušavala sam da ono 'mačko' izgovorim sa približno njenom bojom glasa ali je na kraju to ispalo zaista smiješno i čudno. Obe smo se nasmijale, a ona je odmah zatim počela da se igra sa mojom torbicom. Okej, mislim da ću joj je morati pokloniti čim ova veče završi.
Emily: Dakle, misija 'bijeg iz kuće dok roditelji spavaju' uspješno izvršena?
Nasmijala sam se, što zaista ne bih trebala raditi kada je u pitanju takva tema, i klimnula glavom. Primijetila sam neobičan pogled taxiste u retrovizoru i bila sam sigurna da su uzrok tome njegovi zaključci koje je izveo iz Emilyinog i mog razgovora. Sigurno misli kako smo mi razuzdane tinejdžerke koje koriste svaki trenutak da pobjegnu od kuće i odu na neku žurku. Dobro, jedan dio toga je istina što se tiče mene ali on ne zna moju životnu priču.
Uzdahnula sam ponovo dobijajući osjećaj da sam neki agent na zadatku...Dan je bio poprilično uzbudljiv jer sam morala nagovoriti mamu i tatu da me puste kod Emily kako bismo učile. Khm, da, novi način učenja u tržnim centrima. Kako god, nisam imala drugog izbora. A što se tiče večeri, njih dvoje rano liježu i to mi je bio jedini način da pobjegnem.
Zabavna muzika je postajala sve glasnija i već se mogla 'osjetiti' dobra zabava. Cijelo vrijeme sam kuckala vrhovima prstiju po prozoru i samo sam čekala trenutak kada će me mrzovoljni taxista izbaciti kroz isti taj prozor. Napokon smo se zaustavili pred ogromnom, meni vrlo dobro poznatom, kućom u kojoj nisam bila već dugo. Sjećanje na latice ruža kao i papire postavljene po putiću je počelo da ispunjava moje misli i istog trenutka se na mom licu pojavio mali smiješak. Nakon što smo po pola platile taxisti i izašle iz auta, uputile smo se ka velikim vratima još većeg dvorišta koje se krilo iza. Cijela ulica je bila popunjena gomilom luksuznih auta i počela sam se osjećati pomalo neprijatno. Mislim da ljudi koji će da budu tu nisu baš 'obični smrtnici' i nisam imala baš mnogo prilika u životu da se družim sa takvima unatoč tome što su mi roditelji neki glumci...Iza uglova sam mogla da vidim i blicove fotoaparata. Zašto me to uopšte čudi? Mislim da su novinari saznali za ovu zabavu i prije samih zvanica...
Na vratima su nas dočekala dva krupna čovjeka u crnim odijelima i odmah sam se prisjetila prve zabave na koju smo otišle Emily, Vicky, Jennifer i ja...Mislim, nakon što sam upoznala Harrya. Vrlo dobro se sjećam da sam sa nje izašla uplakana i povrijeđena, a iskreno se nadam da neće biti tako i ovoga puta.
Emily: Emily Green.
Ariel: Ariel Jones.
Nakon što su nešto prošaputali jedno drugome i napokon nas valjda našli na listi dali su nam znak da možemo ući. Dvorište je unatoč činjenici da je zima bilo prepuno i po samoj odjeći koju su imali svi ti ljudi...Uh, moglo se zaključiti da su neko i nešto. Osjećala sam se na neki način kao da ne pripadam tu ali se nisam dala obeshrabriti pa sam uzdahnula i nastavila dalje. Emily me je uhvatila pod ruku te se počela okretati svako sekund i zagledati svakoga pored koga smo prošli.
Ariel: Em, šta radiš?
Emily: Mislim da haljina u one djevojke košta više nego auto kod moje mame.
Nasmijala sam se i prevrnula očima pogledavši u pravcu koji je pokazivao Emilyin prst. Plavokosa djevojka sa zlatnom haljinom koja kao da je bila napravljena od ribljih ljuski...Da je izgledala raskošno, jeste ali ipak Emily voli da pretjeruje. Polako smo ušle u kuću i osjećaj zagušljivosti koji nas je odmah obuzeo, natjerao me da požalim što nismo ostale u dvorištu. Ipak, već smo bile uvučene u gužvu, a i moram da što prije pronađem osobu koju zaista tražim. Harrya.
Emily: Jaoo Arii....
Nisam se mnogo obazirala na to što je rekla jer sam znala da je to plod njene uzbuđenosti. Navikla sam na to.
Niall: Stigle ste!
Obe smo se okrenula srećne što napokon čujemo glas nekog poznatog. Pred nama je stajao taj simpatični i nasmijani Irac kojeg nisam vidjela jako dugo. Mogu zaista reći da sam ga se poželjela. Prišla sam mu i zagrlila ga kao i on mene. Nakon što je i Em učinila isto, sve troje smo se probili na malo manje 'prometno' mjesto.
Niall: Moram vas prvo pohvaliti da fenomenalno izgledate.
Nasmijale smo se i klimnule glavama u znak zahvalnosti. On je stavio ruke u džepove i počeo da gleda oko sebe vjerovatno u potrazi za nekim.
Niall: Izgleda da nam se slavljenik izgubio.
Kiselo sam se nasmijala nadajući se da nije odustao od mogućnosti da ću ja doći...I onda je možda otišao? Sa vlasite zabavi i vlastite kuće...
Ariel: A pronaćiću ga.
Valjda....
Emily: Inače, šta ima kod tebe?
Prošao je rukom kroz svoju smeđo-plavu kosu te pogledao prema nama vraćajući tu istu ruku nazad u džep.
Niall: ništa posebno....Ovo je jedan od rijetkih dana da nismo prepuni obaveza...
Klimnula sam glavom primjećujući izrazitu neraspoloženost s njegove strane.
Ariel: Inače...Gaby je tu?
Zagrizla sam ivicu dojnje usne osjećajući se pomalo neprijatno što to pitam. Ipak, je on dečko koji se sviđa mojoj najboljoj drugarici...On je bio prije zaljubljen u nju, a što je gore od svega toga zajedno, njegova nova djevojka izgleda u očima umjesto zjenica ima '$'.
Nial: Khm, zapravo ne...
Krenula sam da klimnem glavom i na neki način mu dam do znanja da ga razumijem ali me je prekinuo njegov glas sa pomiješanim irskim i britanskim naglaskom.
Niall: Zapravo smo prekinuli...
Otvorila sam i usta i oči u čudu i mislila sam da Emily dijeli ista šokirana osjećanja ali sam tek onda primijetila da ona ćaska sa nekim riđokosim dečkom koji je itekako snimao pogledom. Ipak, u tom trenutku se nešto mnogo važnije dešavalo.
Ariel: prekinuli?
Nialler se nekako stidljivo nasmiješio i klimnuo glavom.
Ariel: Um...Žao mi je.
Pogledao je prema meni ovoga puta sa malo vragolastijim osmijehom.
Niall: Znam da nije.
Krenula sam da to demantujem ali sam onda shvatila da je to zapravo živa istina i bolje mi je da držim usta zatvorenima. Nasmijala sam se i nesigurno klimnula glavom.
Ariel: A izvini...
Niall: ma uredu je. Nije nam bilo suđeno i to je to.
Uzdahnula sam i klimnula glavom razmišljajući o tome kako će Vicky biti srećna kada to sazna. O moj Bože, napokon ima nade za njih. A gdje je ona ustvari? Trebala bi već biti tu...I ona i Jennifer.
U tom trenutku se stvorio neki meni nepoznati dečko sa podužom kosom koji je nešto šapnuo Niallu i ovaj je odmah krenuo za njim.
Niall: Vidimo se kasnije Ari.
Klimnula sam glavom, mahnula mu, a zatim pokupila piće sa tacne koju je nosila veoma slatka crnokosa djvojka. Da mi je znati da li je Harry birao...Pa naravno da jeste....Popila sam na eks meni nepoznato piće pokušavajući da otjeram svoje misli ispunjene ljubomorom. Počela sam da se probijam kroz gužvu u potrazi za kovrdžavom kosom ali mi nije išlo baš najbolje. Za oko mi je zapala velika traka zakačena za plafon. 'Happy birthday Harry!'
Baš kada sam krenula da izađem napolje s nadom da ću ga tamo naći, začula sam kako neko doziva moje ime. Okrenula sam se i nakon par trenutaka shvatila da je to rekao neki crnokosi dečko u maloj muškoj grupici nedaleko od mene. Mislim da je to....Nick. Da, Nick Gramshaw. Nisam bila sigurna zašto me on zove ali sam uskoro iza djevojke koja mi je zaklanjala pogled ugledala slatkog kovrdžavog dečka koji se nadvirio kako bi me mogao vidjeti. U tom trenutku su pogledi sve petorice koja su tu stajala bili upereni u mene i odlučila sam da je bolje da krenem kako to ne bi potrjalo. Nervoza u meni je dostigla vrhunac i na neki način sam jedva čekala da mu čestitam rođendan. Po drugi put danas mada one čestitke putem mobilnog i ne računam kao prave.
Ariel: Hej...
Nick: Hej!
Pružio mi je ruku i toplo se nasmijao, a ja sam mu naravno uzvratila. Prešla sam pogledom preko ostatka grupice i naravo najviše sam se zadržala na prelijepim zeleno-plavim okicama koje su zurile u mene.
Xxx: Ja sam Ashton. Ahton Irwin.
Na trenutak sam osjetila potrebu da kažem 'Jones. Ariel Jones' kako bih zvučala kao James Bond ali sam se ipak suzdržala i samo rekla 'Ariel'. Nakon što sam se upoznala sa svima njima i zaključila da su dvojica iz 5sos-a, za trećeg iskreno nikad nisam čula, napokon sam pogledala prema Harryu koji je grickao dojnju usnu i neobično gledao u mene.
Michael: Zar ne mislite da bismo trebali ostaviti golupčiće malo nasamo? Kasnije ćemo se bolje upoznati sa Ari.
Stidljivo sam pogledala prema njemu i odmah zatim spustila pogled sve dok nisam osjetila toplu mušku ruku na mojoj podlaktici.
Harry: Zapravo mi ostavljamo vas.
Prelijepi kovrdžavi dečko obučen sav u crno im je namignuo te me povukao za ruku. Usput sam zadobila dosta udaraca prilikom sudara sa zvanicama ali smo na kraju ipak živi i zdravi završili u nekoj prostoriji koja je za čudo bila prazna. Zapravo,to je bila ona teretana gdje sam zadnji put bila sa Vicky. Čim sam se okrenula prema Harryu kako bih mu čestitala rođendan, bila sam spriječena iznenadnim pritiskom njegovih usana na moje. Mislila sam da će to biti jedan kraći poljubac ali su se njegove ruke obamotale oko mog struka i samo me je pribio uz svoje tijelo. Nasmijala sam se te stavila ruke iza njegovog vrata ponovo osjećajući izrazitu olakšicu koju imam dok nosim štikle.
Nisam uspjela, a da ne primijetim novi parfem kao i miris kose koja je bila nekako mekanija nego prije...Miris odjeće...Ma sve mi se na neki način činilo kao da je drugačije nego prije. Jedina nada mi je bila da je to zaista tako ili sam u protivnom poludjela.
Usne i jezik su mu bili jako topli i uživala sam u njegovim pokretima koji su slali trnce kroz cijelo moje tijelo. Zahvaljujući muzici kao i priči prisutnih niko nije bio u mogućnosti da čuje zvukove koje smo oboje proizvodili dok je strast obuzimala naša tijela.
Harry: Ariel...
Čim je izgovorio moje ime spustio je niže usne ostavljajući poljupce na mom vratu.
Ariel: Srećan...rođendan.
Nasmijala sam se svom izboru trenutka za takvo nešto, a sve što sam mogla dobiti od Harrya bio je takođe jedan slatki smijeh kao i još veći broj poljubaca na mojoj koži. Na jednom mjestu je zubima okrznuo moju kožu ali mi nije smetalo. Samo sam se nadala da neće ostati jako uočljiv trag.
Odjedanput su njegove usne ponovo našle put do mojih i nastavili smo jednako strastven poljubac...Stavila sam ruke u njegovu kosu dok je on podigao jednu moju nogu na svoj kuk i haljina mi se istog trenutka podigla....Sasvim. Svojom velikom rukom je stisnuo moje izloženo bedro i prislonio usne uz moju oho usput sklanjajući pramenove moje kose svojim dugim prstima druge ruke.
Harry: Jako mi se sviđa tvoja haljina.
Čak mu se i glas činio nekako dubljim i promuklijim nego prije. Šta je s tobom Ariel? Osjetila sam blagu vrućinu u obrazima i samo sam se nasmiješila igrajući se sa kragnom na njegovoj uskoj crnoj košulji. Nastavio je da ostavlja poljupce kod mog uha kao i ostatka kože po vratu i obrazima. Ispustila sam mali izdah, a on je odmah zatim još jedanput prislonio usne na moje.
Harry: Mislio sam da nećeš doći...
Otvorio je na trenutak oči dopuštajući tom nedostižnom zelenilu da me u potpunosti obuzme. Prije nego što sam uspjela da mu bilo šta kažem, ponovo je spustio usne na moje ostavljajući malene i pojedinačne poljupce usput me još više pribijajući uz sebe. Pokušala sam da izvučem nogu iz njegove ruke iako to baš nisam ni željela ali mi on to nije dopustio i samo je otvorio oči upućujući mi zbunjeni pogled.
Ariel: Sada se moramo vratiti na zabavu.
Prevrnuo je očima te počeo prelaziti svojim usnama preko mojih lišeći me poljubaca.
Harry: A Ari...
Bilo mi je neobično što još nijednom nije rekao 'Julija' ali mi to nije smetalo. Nasmijala sam se i stavila ruke na njegove mekane obraze koji uvijek imaju maleni trag prelijepih rupica.
Ariel: Veče je tek počela, idemo se malo zabavljati sa ostalima.
Harry: Ali ja hoću samo tebe.
Ariel: Harry.
Nasmijala sam se, a on je uzdahnuo te me napokon oslobodio svojih ruku. Ja sam ga zagrlila i spustila jedan poljubac na njegovu toplu kožu vrata.
Harry: Da nisi došla, ja bih došao kod tebe.
To me na neki način nije previše ni čudilo tako da sam odlučila ne davati bilo kakav komentar na njegovu izjavu. Kada sam se izvukla iz njegovog zagrljaja, pogledala sam ga ravno u njegove anđeoske zelene oči koje su mi bile tako blizu izazivajući milione osjećaja u meni. Poljubio me je u čelo, a zatim su njegove velike ruke skliznule do mojih bokova nakon čega je spretno povukao haljinu prema dole. Prevrnula sam očima, a on je zagrizao dojnju usnu i pažljivo me odmjerio pogledom. Ja sam podigla jednu obrvu i značajno ga pogledala, a on se nasmijao i namignuo mi. Nakon toga smo se uzeli za ruke i uputili prema vratima i čim smo ih otvorili ona stara glasnoća muzike ponovo nas je trenutak skoro zagluvila. Primijetila sam da me Harry i dalje posmatra i nisam bila sigurna da li on zna da ja to primjećujem.
Ariel: Drago mi je što ti se sviđa haljina.
Vragolasto se nasmijao i spustio usne sve do mog uha.
Harry: Ali to ne znači da je neću uskoro skinuti sa tebe.
Otvorila sam usta srećna što je muzika jako glasna pa nije bilo šanse da ga neko ne čuje. Samo sam zamahala glavom, a on se nasmijao i nastavio da me provlači kroz gužvu.
Ariel: Ovo je definitivno najveći rođendan na kojem sam do sada bila.
Morala sam pričati jako glasno kako bi me mogao čuti, kao i većina ovdje.
Harry: Mogao sam ih i manje pozvati?
Nasmijala sam se i klimnula glavom.
Ariel: Po meni da.
Zaustavili smo se pored stola sa pićima i u tom trenutku mi je za oko zapala poznata crnokosa djevojka nakon čega mi je kroz glavu odmah prošla jedna stvar. Poklon. Okrenula sam se prema Harryu koji je u tom trenutku razgovarao sa nekim meni nepoznatim dečkom. Drmnula sam ga rukom po ramenu i nakon što je pogledao prema meni pokzala sam mu rukom u Emilyinom pravcu.
Ariel: Idem do nje na trenutak. Brzo se vraćam, budi tu.
Klimnuo je glavom, a ja sam se nastavila probijati kroz gužvu dok napokon nisam stigla do nasmijane djevojke koja je još uvijek razgovarala sa onim dečkom od maloprije.
Ariel: Em?
Pogledala je pomalo iznenađeno prema meni ali se odmah zatim nasmijala i prebacila ruku preko mog ramena. Zar je već pijana?
Emily: Uhm Will, ovo je moja prijateljica Ariel.
Po glasu sam zaključila da je pripita. Pa kad pri....Okej, nisam baš prava osoba koja bih trebala pričati o brzini opijanja. Taj šarmantni riđokosi dečko mi se nasmiješio i pružio ruku.
Will: Will Stone.
Klimnula sam glavom, a zatim pogledala prema Emily nakon što sam prvo izvukla ruku iz njegove pomalo ligave.
Ariel: Gdje je poklon?
Namrštila se i počela gledati oko sebe, a mene je istog trenutka počela hvatati panika.
Ariel: E-Emily zaboga šta gledaš okolo? Gdje si ga ostavila? Zar ga nisi trebala nositi?
Emily: Uh...Pa vjerovatno mi je ostao na stolu maloprije.
Ariel: O Bože!
Prije nego što je bilo šta mogla reći, uputila sam se prema dijelu kuće u kome sam je maloprije ostavila. Pa zar uvijek mora biti tako neodgovorna? Zapravo i ja sam...Zašto sama nisam ponijela poklon? Zašto sam pristala danas na to da ga danas odnese kući samo zato što je njena rodica ekspert u pakovanju? E pa bolje joj je onda da je zaista lijepo upakovano...Ako uopšte i nađem poklon. Prišla sam stolu i uspaničeno počela da gledam po njemu i oko njega. Taman kada sam poželjela da vrisnem najglasnije što mogu, za oko mi je zapao plavi ukrasni papir koji je sjajio u rukama neke djevojke koja je sudeći po njenom izgledu bila neka vrsta pankerice. Crna kosa, puna pramenova različitih boja, pirsing u usni i nosu kao i gotovo crni ruž su mi bili dovoljni za takav zaključak. Da mi je samo znati šta ona radi ovdje. Ustvari,bolje pitanje je šta moj poklon za Harrya radi u njenim rukama?! Prišla sam joj i uhvatila jedan kraj ukrasnog papira nakon čega sam automatski priivukla njen pogled kao i svih koji su bili u tom društvu.
Ariel: Šta radiš s tim? To je moje!
Istrgnula sam poklon iz njene ruke i počela da ga zagledam u potrazi za nekim oštećenjem. Na svu sreću sve je bilo uredu i prije toga nisam ni obratila pažnju na izgled. Bilo je lijepo samo što su žute mašnice po njemu davale izgled poklona za neku djevojku, a ne dečka. U svakom slučaju, najvažnije je bilo to da sam ga pronašla.
Xxx: Daj curo ohladi. Samo sam uzela glupi poklon, šta li je to već...
Prevrnula sam očima te se samo udaljila od njih dajući im priliku da počnu sa tračarenjem u kome ću glavna meta biti upravo ja. Gdje je sad Harry? Krenula sam prema dijelu kuće gdje je bio onaj sto s nadom da je još uvijek tamo...Mislim, Harry. Kada sam se napokon probila do tog mjesta odmah sam ugledala njegovu razbarušenu kosicu ali se osjećaj uzbuđenja u meni kao i nervoze zbog poklona, pomiješao sa onom glupom ljubomorom s obzirom da je ispred njega stajala slatka plavokosa djevojka i oboje su se smijali onako od srca. Na trenutak sam zastala i nisam bila sigurna da li da im priđem. Ona se počela igrati sa svojom dugom i sjajnom kosom nakon čega se nagela spuštajući ruku na Harryevo rame usput mu nešto šapćući na uho. Okej, zašto ja samo ovdje stojim dok krv u meni vre?! Par trenutaka mi je trebalo da se pomjerim za samo jedan korak. Na neki način sam se osjećala paralizovano i bespomoćno. Na trenutak sam čak imala osjećaj i da ću zaplakati ali sam se brzo pribrala i suzdržala jer bi to bilo zaista glupo. Mislim da su mom nestabilnom emocionalnom stanju uzroci bili nervoza, stres, sekiracija, trenutno i ljubomora ali i mjesečnica koju bih trebala dobiti za dan-dva.
Stisnula sam zube, zatvorila oči i duboko uzdahnula, a zatim sam im sasvim prišla osjećajući još veću bol s obzirom da me nisu primijetili. Ona mu je još uvijek nešto šaputala zaklanjajući mu pogled na mene, a što je najgore od svega on je umirao od smijeha. Ona je neki komičar ili šta? Nervozno sam uzdahnula te krenula da ih zaobiđem kako bih uhvatila njegov pogled i baš u tom trenutku sam zapela za neku djevojku koja je zamalo pala usput prosipajući piće po podu. Stavila sam ruku preko usta automatski se izvinjujući djevojci koja se samo kiselo nasmijala te krenula dalje očito bježeći od pozornosti koju je pokupila. Pogledala sam prema Harryu i onoj plavušici i tada su već oboje gledali u mene.
Harry: jesi li dobro.
Prišao mi je i stavio ruke na moja ramena prelazeći pogledom preko mog lica.
Ariel: Zašto ne bih bila?
Tek tada sam primijetila kako sam to pomalo drsko rekla pa sam se nakašljala pokušavajući da to malo prikrijem. Nemam razloga, mislim ne u potpunosti da sada budem ljuta na njega.
Harry: Pa ne znam, sudarila si se s onom djevojkom ili šta već pa sam mislio da ti se možda zamantalo ili nešto.
Odmahnula sam glavom te pogledala prema onoj barbiki koja je još uvijek stajala na istom mjestu.
Ariel: Sve je uredu.
S obzirom da su oboje primijetili da gledam u nju, Harry se nakašljao, a ona mi je prišla i pružila ruku.
Xxx: Hej, ja sam Ashley.
Za oko mi je odmah zapao njeni prelijepi biserni osmijeh...Kao i prelijepe zelene oči....Kao i prelijepo tijelo...I kosa...I lice...A ima i lijepo ime, zar ne? Ma sve! Dovraga, prelijepa je ali kako god. Pokušala sam se što pristojnije nasmiješiti pa sam se odmah zatim rukovala s njom.
Ariel: Ariel, Harryeva djevojka.
Okej, nisam se suzdržala, a da ne kažem da sam njegova djevojka. Ima da se zna.
Klimnula je glavom i pogledala nekako neobično prema Harryu. Ha? Harry je prošao rukom kroz kosu te stao pored mene grickajući dojnju usnu. Krenuo je da nešto kaže ali ga je ta Ashley prekinula.
Ashley: Paa Ari, ne viđam te baš često po novinama i društvenim mrežama...Niste dugo u vezi?
Zašto me svi odmah počinju zvati Ari? I otkud mi uopšte to pitanje pored toliko drugih trenutno u glavi?
Ariel: Uhm...
Harry: Pa tek nedavno smo rekli javnosti za vezu, a poprilično dugo smo zajedno.
Ha, jesi li ga čula Ashlice! Nasmiješila sam se i još više približila Harryu. Ona je klimnula glavom i nastavila da se igra kosom. Da li je ogrešno to što sam na trenutak poželjela da joj je otkinem? Uzela sam jedno piće sa stola i otpila gutljaj. Ako nastavim razgovarati s njom, popiću cijelo bure.
Ashley: To je lijepo za čuti. Inače, haljina ti je prelijepa.
Ariel: Hvala ti. I tvoja je.
Nasmiješila se i otpila gutljaj pića usput gledajući preko ivice čaše u mog Harrya. Šta ona izvodi?
Ahley: Drago mi je što Harry još uvijek ima dobar ukus.
Nekako neobično se nasmiješila i namignula mu, a on se pomalo neprijatno uskomešao u mjestu i nervozno nasmiješio. Još uvijek?
Ariel: Kako to misliš?
Nisam se mogla suzdržati, a da ne pitam, a na neki način sam imala osjećaj da je ona to i željela. Kako god...Nasmijala se i pogledala prema već poprilično nervoznom Harryu.
Ashley: Vidim, nije me spominjao prije...
Ma kog vraga će on tebe meni spominjati?
Ashley: Ma to je bila samo šala...Mislim, ti si zaista lijepa, nisam mislila ništa loše samo sam se šalila sa starim danima. Kada smo nas dvoje bili zajedno.
U tom trenutku sam ispljunula nesuđeni gutljaj pića nazad u čašu i nakašljala se, a Harry me je istog trenutka počeo blago udarati po leđima i sklanjati kosu s lica. Kada su bili zajedno?! Kada sam napokon došla sebi, stavila sam ruku na prsa i pogledala prema njoj spuštajući onu čašu na sto.
Ariel: Vas dvoje ste bili zajedno?
Glas mi je bio nekako istanjen i gotovo histeričan. Okej, moram se pribrati ali kako?! Bila sam ljubomorna na nju samo zato što je atraktivna i što se vrti oko Harrya, a sada se još moralo ispostaviti i da je njegova bivša djevojka?! Pogledala sam prema Harryu, a on je samo oblizao usne i prošao rukom kroz kosu.
Harry: Pa...
Ashley: Da.
Još su počeli i da se nadopunjavaju, baš lijepo.
Harry: Prije dvije godine.
Klimnula sam glavom brišući jednu suzu koja mi je potekla prilikom kašljanja. Možda bih uskoro mogla plakati i od ljubomore, a ne grcanja...
Ariel: Lijepo...
Spustila sam pogled na poklon koji sam držala u ruci i koji Harry nije ni primijetio...Bio je previše zauzet razgovorom sa svojom bivšom, divno... Zašto je uopšte pozvao na glupu zabavu? Bili su u kontaktu cijelo vrijeme ili šta?
Harry: Um...Ashley, možeš nas ispričati na trenutak?
Ona je samo klimnula glavom nabacujući onaj svoj prelijepi osmijeh, a Harry je stavio ruku na moja leđa te me poveo negdje na stranu. Na kraju smo ponovo završili u istoj onoj prostoriji, tačnije teretani i iskreno nisam imala pojma šta da kažem.
Harry: Smeta li ti to?
Sjela sam na jednu stolicu i spustila poklon na krilo izbjegavajući Harryev pogled.
Ariel: Koje?
Harry: Pa...To što sam razgovarao sa svojom bi....Mislim, sa Ash?
Ma naravno da ne Harry, samo imam ogromnu potrebu da je lansiram na Mars. I još je zove Ash?! Predamnom?! Pa je li on pokušava da mene dovede do ludila ili šta?!
Ariel: Ne...
Zašto lažeš Ariel? Zašto? Sada si imala lijepo priliku da mu sve kažeš u lice i istreseš tu prokletu ljubomoru iz sebe! Zapravo možda bi bilo bolje kad bih je istresla na njoj...Uzeo je jednu stolicu te je privukao tako da je mogao sjesti pored mene. Stavio je laktove na koljena te se nageo unaprijed pokušavajući da uhvati moj pogled.
Harry: Julija?
Po prvi put večeras mi je rekao Julija i automatski sam osjetila olakšanje jer bih inače pomislila da je i za to kriva ona...Jednom rukom je sklonio moju kosu na stranu te lagano počeo vrhovima prstiju češkati kožu mojih obraza. Pogledala sam prema njemu i u očima mu se mogla primijetiti neka vrsta straha i zabrinutosti.
Harry: Vidi, ona meni više ne znači ništa i ja uopšte više ne moram večeras progovoriti niti jednu jedinu riječ sa njom...Samo se molim te nemoj ljutiti na mene.
Uzdahnula sam i pogledala na stranu.
Ariel: Ma nisam ljuta samo...Ne znamm ni ja. Nije baš jednostavan osjećaj.
Harry: Sada znaš kako je meni što se tiče Edwarda i tebe.
Pogledala sam ljutito prema njemu i željela sam mu odbrusiti ali sam onda shvatila da je upravu pa sam samo ostala gledajući u njega. U tom trenutku se nageo oslanjajući jednu ruku na naslonjač od moje stolice dok su mu se usne lagano susretale sa mojima stvarajući nježni, slatki poljubac. Ja sam svoje ruke premjestila na njegov vrat i nakon samo par sekundi njegova spretna i velika ruka je uhvatila poklon sa mog krila i prislonila ga uz njegova razvijena prsa. Usne su nam se razdvojile, a njegov savršeni vragolasti pogled je našao put do mog.
Harry: Ovo je za mene, zar ne?
Uzdahnula sam i prošla rukom kroz kosu gledajući nervozno u taj poklon upakovan neobičnim plavim papirom na njegovom krilu. Možda bihdok je vrijeme trebala odustati i reći mu da sam usput naišla na to? Ipak, klimnula sam glavom i istog trenutka je okrenula na drugu strnu nakon čega sam začula Harryev smijeh. Lijepo je znati da ga i ja mogu nasmijati....A daj Ariel., šuti...
U tom trenutku se začulo lagano šuškanje papira i nervoza u meni je postala čak veća nego kad sam maloprije stajala ispred njega i njegove bivše. Ustvari, sada kada sam izgovorila ovo što sam izgovorila...Ne, nisam nervoznija nego što sam tada bila.
Harry: Nisi trebala donositi poklon, znaš to?
Da li mu je Ashley donijela poklon? Ako ga je donijela...Šta li mu je kupila?
Ariel: Znam ali sam svejedno imala potrebu....mislim nije ništa specijalno, sam sam željela da imaš nešto za uspomenu, a da to ne bude užasna voćna torta koju bih napravila i koju bi ti bacio čim bih izašla preko vrata.
Nasmijao se izazivajući mali kiseli i nervozni smiješak i sa moje strane.
Harry: Znaš da to ne bih učinio.
Ariel: Vjeruj mi da bi. Ako ne vjerujeješ pitaj Vickyinu mamu...Prošle godine smo joj skoro zapalile kuhinju kad smo pokušale napraviti kolač. Na kraju smo ga ipak uspjeli spasiti ali činjenica da smo umjesto šećera koristile so je dovoljna je da ti se prevrne želudac.
Ponovo se nasmijao, a ja sam nervozno kraičkom oka pogledala prema njemu i tek tada sam shvatila da još uvijek nije izvadio poklone. Kada je to napokon učinio, u njegovoj ruci se prvo našla velika bijela koverta ukrašena sa nekakvim srcetom punim šljokica. Okej, već se počinjem pitati koliko ta Emilyina rodica ima godina... Po načinu na koji je po smatrao moglo se vidjeti da je pomalo zbunjen. Pogledao je prema meni, a ja sam se stidljivo nasmiješila i dala mu znak glavom da otvori. Kada je to napokon učinio, iz koverte je počeo izvlačiti veliki bijeli papir koji je sa jedne strane bio ukrašen ne baš savršenim crtežom ali sam ipak na njega potrošila nekolika dana. Sačinjavao se samo od dvoje ljudi ali po načinu na koji su se gledali i smješkali, moglo se vidjeti da se vole. Djevojka je bila smeđokosa i pomalo smiješna ali sam se potrudila oko plave boje u njenim očima koja je postajala nekako tamnija u trenutcima kada bi imala pogled na njega. S druge strane tu je taj neodoljivi kovrdžavi dečko sa neizostavnim vragolastim smiješkom i prelijepim tamno-zelenim očima koje su naprosto oduzimale dah. Ispod njih je pisalo Kovrdžavi Romeo i Julija i u tom trenutku mi se to činilo kao nešto zaista smiješno i bespotrebno. Harry je nekoliko punih minuta gledao u taj crtež ne govoreći mi ništa. Nisam imala pojma da li mu se sviđa ili ne i to me je načisto uništavalo. Ipak, barems am imala priliku da vidim njegove punačke svijetlo-roze usne koje su bile zarobljene između njegovih biserno bijelih zuba, a oči su sadržale neki posebni sjaj koji je bio zaista zapanjujuć. Čak i oblik njegovog nosa je za mene izgledao savršeno i prosto se ponekad pitam kako je to moguće da postoji neko tako savršen...I zašto ja imam tu čast da na neki način posjedujem takvo savršenstvo...Da ga zovem svojim dečkom...Definitivno se moram pohvaliti da sam rođena pod sretnom svijezdom. Mislim što se tiče toga ali kada je riječ o mojim roditeljima...Hm, pa mislim da se tada ta zvijezda malo uspavala. Iz misli me je trgnuo trenutkad kada su njegovi dugi prsti obuhvatili i tamno-plavu kutijicu koja je takođe sve do tada bila upakovana u taj ukrasni papir. Kada je otvorio, imao je priliku da vidi muški srebrni prsten koji je bio ukrašen malenim tekstom. 'Only yours'. Po 1o. put otkako smo ušli u ovu prostoriju, u obrazima sam osjetila vrućinu koja mi se pela sve do ušiju. Spustila sam pogled do prstiju koje sam cijelo vrijeme ispreplitala i 'lomila'.
Ariel: Reci nešto...
Blago sam se nasmiješila i u sljedećem trenutku on je odložio crtež na policu pored dok je prsten lagano stavio na kažiprst. Pogledala sam prema njemu, a on mi je rukama dao znak da mu sjednem u krilo. Uzdahnula sam i učinila to, a ubrzo zatim su se njegove ruke obamotale oko mog struka još više me pribijajući uz njega. Ja sam nastavila gledati u svoje prste koji su mi se u tom trenutku činili kao jedini način da ga ne pogledam u oči.
Harry: Ari?
Ariel: Hm?
Nasmijao se i stavio ruku na moj podbradak.
Harry: Pogledaj me.
Odmahnula sam glavom, a njegove mekane usne su ostavile jedan nježni poljubac na moju ionako naježenu kožu obraza.
Harry: Molim te.
Stisnula sam oči, a zatim okrenula glavu prema njemu lagano ih otvarajući. Prvi susret sa tim smaragdnim kuglama ispred mene je kao i uvijek bio očaravajući. Nasmiješio se i počeo lagano prelaziti prstima preko mojih ramena, vrata, obraza i uopšteno lica. Mislila sam da će mi se sada zahvaliti za poklon i da ću onda napokon moći malo prestati misliti o tome ali on to ipak nije učinio.
Harry: Iako volim da me gledaš u oči, isto tako si mi simpatična i kad si sramežljiva.
Malo je hvalilo da prikrijem lice rukama poput nekog djeteta ali sam se ipak suzdržala i samo sam skupila obrve pokušavajući da održim očni kontakt.
Harry: Ti si nešto najljepše što mi se dogodilo u životu, znaš li to? Ti si najsavršenija djevojka koju sam ikada upoznao i koju ću ikada upoznati.
Srce mi je kucalo tako jako da sam ga mogla osjetiti i gotovo čuti, a za lice...Pa pretpostavljam da bi moju glavu mogli vrlo lako zamijeniti za crveno svijetlo na semaforu. U jednom trenutku sam poželjela da ga je Ashley čula dok to govori ali sam onda poželjela da samu sebe ošamarim jer mi takve gluposti prolaze kroz glavu u tom trenutku.
Harry: Ovo što piše na prstenu je zapravo nešto što priželjkujem od trenutka kada sam shvatio koliko mi značiš. I to je istina, zar ne? Mislim, ovo što piše..
Klimnula sam glavom i izgovorila jedno tiho 'Da'. Nisam bila sigurna ni da li me čuo ali unatoč tome, nastavio je da priča.
Harry: Znaš, ti si razlog zbog koga mi je ovaj rođendan najdraži od svih.
Zagrizao je dojnju usnicu svojim biserno bijelim zubima, a ja sam se nasmiješila i prislonila čelo uz njegovo.
Harry: I ovaj poklon je najljepši poklon koji sam ikada dobio. Mislim i na crtež i na prsten.
Zatvorila sam oči suzdržavajući nalet nekih neobičnih emicija za koje sam se plašila da bi me mogle natjerati da poskočim. U tom trenutku sam osjetila vlažne i punačke usne na mojima i uskoro je sva ona vrućina u mojim obrazima nestala. Njegove usne su bile nešto poput leda koji je uspio da rashladi moje osjećaje ali ih jednim dijelom još više uzburka. Obuhvatio je jednu moju nogu navodeći me da je prebacim na drugu stranu tako da mogu biti sasvim okrenuta prema njemu. To sam i učinila te mi se haljina po drugi put večeras podigla sve do kukova. Sa njegovih usana je istog trenutka pao jedan izdah. Položio je svoje snažne ruke na moja polako ih spuštajući se niže do dupeta. Nisam željela da se protivim pa sam samo spustila ruke na njegova prsa praveći lagane pokrete prstima. Usne su mu bile jako tople i mogla sam da osjetim ukus ruma i na neki način je to slalo još više topline i elektriciteta u moje tijelo.
Ariel: Harry...
Izgovorila sam njegovo ime u trenutku kada je provukao ruke ispod moje haljine. Ne zato što mi je to smetalo nego baš naprotiv.
Harry: ne znam za tebe ali ja više ne želim čekati.
Stavio je ruke na moje bokove te me polako ustao. Zbunjeno sam ga pogledala dok se kretao sa svojim savršenim tijelom prema vratima nakon čega ih je zaključao. Zagrizla sam dojnju usnu, a on mi je brzo prišao usput prelazeći pogledom preko mog tijela i na taj način kao i uvijek izazivajući trnce na mojoj preplanuloj koži. Pribio je svoje tijelo uz moje naglo spuštajući usne na moje i ostavljajući me na trenutak bez daha. Prije nego što sam uspjela da shvatim šta radi, obuhvatio je prstima krajeve mojih hulahopki te ih povukao dole zajedno sa mojim gaćicama. Jeza u mom tijelu je dostigla svoj vrhunac i nisam se ni usuđivala dotaknuti kožu jer sam se plašila da bih mogla osjetiti milione sitni grbica. Harryevo disanje je postajalo sve otežanije i odjednom je obuhvatio moja bedra nakon čega me je podignuo, a ja sam obamotala noge oko njegovog struka. Prstima sam otkopčala njegovu usku crnu košulju nakon čega sam imala priliku da vidim njegov savršeni torzo prekriven dvjema prelijepim tetovažama. Ponovo je sjeo na stolicu sa mnom svom naručju i oboje smo se unatoč izdisajima trudili ne prekinuti poljubac ni na trenutak.
Harry: Ariel...
Usne su nam se u trenutku rastavile i on je spustio svoje na moj vrat lagano grickajući i sisajući kožu. Ruke koje su sve do tada stiskale moja bedra i dube su se polako premjestile do njegovog međunožja i pretpostavljala sam da otkopčava farmerke. Željela sam to učiniti ja ali je već bilo gotovo. Odjedanput je uzdigao svoje tijelo zajedno sa mnom i nisam mogla da vjerujem koliku zapravo snagu posjeduje. Nakon par trenutaka sam zaključila da to radi zato što vadi nešto iz džepa. Nije mi trebalo mnogo da shvatim šta je u pitanju i nakon što je obavio sve te muške obaveze prije spolnog odnosa, polako je ušao u mene. S obziromd a to nismo radili jako dug osjećaj je bio neobičan ali i neopisivo dobar. Nisam baš navikla na to da ja moram biti ta koja se pomjera ali sam se snalazila i u tome mi je pomagao i Harry koji je na to navikao. Kroz glavu mi je odmah proletjela činjenica da je to radio sa Ashley. Da li mu je bilo bolje sa njom nego sa mnom? Da li je ona bila sikusnija nego ja? Da li se on u ovom trenutku prisjeća toga? Dovraga, zašto mi ne može izaći iz misli?!
Harry: A-Ariel?
Harryev glas je bio drhtav ali se u njemu moglao primijetiti i trag zbunjenosti. Otvorila sam oči i pomalo izgubljeno ga pogledala dok su njegove bile napola zatvorene, a iz usana mu je izlazio vreli dah koji je imao jako osvježavajući miris. Na trenutak je zastenjao dok napokon nije progovorio.
Harry: Zašto si stala?
O moj Bože. Tek u tom trenutku sam se počela ponovo pomijerati i nisam mogla zapravo vjerovati da mi se sve to događa zbog glupe ali i prelijepe Ashley. Izlazi iz moje glave! Izlazi! Brzo sam prislonila usne uz Harryeve ne dopuštajući mu da me ponovo nešto pita, a ta plavokosa djevojka je polako počela da nestaje iz mojih misli. Nakon par trenutaka naši pokreti su postajali sve brži, disanje otežanije, a poljupci strastveniji. Sviđala mi se činjenica da sam imala nekku vrstu kontrole nad Harryem s obzirom da je on izgledao potpuno obuzeto i nekako bespomoćno. Oči su mu cijelo vrijeme bile zatvorene, a usne drhtave kao i disanje. Uskoro smo oboje svršili i zapravo nisam mogla vjerovati da smo to učinili na stolici u teretani. Poljubio me je u čelo i tiho rekao 'Jako si mi nedostajala'. Ja sam isto priznala njemu, a nakon što smo oboje došli sebi, polako sam sišla sa njega i obukla gaćice i holahupke te povukla haljinu prema dole. Harry me je cijelo vrijeme posmatrao snimajući moje tijelo i grickajući dojnju usnu. Uzdahnula sam te namjestila kosu koju su mi prethodno uneredili Harryevi dugi prsti. Prešla sam rukom oko usana kako bih obrisala ostatke razmazanog sjaja. Harry se ustao i zakopčao košulju i farmerke nakon čega je uzeo onaj moj crtež i počeo ga posmatrati svojim prelijepim zelenim očima. Ja sam istog trenutka osjetila onu istu vrućinu u obrazima, a na njegovim usnama se formirao mali i neobični smiješak. Odložio je crtež na stolicu te mi prišao i počeo prelaziti smaragdnim očima preko mog lica čiji su obrazi bili itekako rumeni. Dugim prstima je sklonio nekolika pramena kose iza mog uha nakon čega je spustio svoje natečene i punačke usne na moje.
Harry: Volim te Julija.
Izgovorio je to sa još uvijek prislonjenim usnama na moje. Uživala sam dok je njegov dah ispunjavao moja usta i imala sam osjećaj kao da nikada neću biti lišena ogromne potrebe za njim. Za Harryem.
Ariel: I ja tebe.
Zagrlila sam ga spuštajući glavu na njegov tvrdi i mišićavi torzo, a on je spustio jedan maleni poljubac na moju kosu. Na trenutak sam se začudila što činjenici da se ona znatiželjna i dosadna Ariel u meni nije zapitala da li je ikada voljeo Ashley kao mene. Ili bolje, da li mene voli kao što je voljeo nju. Tada su mi kroz misli prošle riječi koje je izgovorio ono veče kada mi je prvi put rekao da me voli...Rekao je kako nikada prije nije shvatao pravu važnost tih riječi i da je to ostalim djevojkama uvijek govorio kao i one njemu, a nijedna veza nije bila prava i uvijek bi uskoro prekinuli. Osjetila sam ogromno olakšanje i što je najgore od svega, nasmijala sam se. Bože, pretvaram se u lošu osobu.
Harry: Šta je bilo?
Nakašljala sam se i polako izvukla iz njegovog zagrljaja pomalo posramljeno prelazeći rukom preko nosa.
Ariel: Ma ništa...
Hm, ništa osim što sam užasno ljubomorna na tvoju bivšu djevojku i upravo sam osjetila ogromno olakšanje jer sam na neki čudan način shvatila da mene voliš više nego nju. Sumnjičavo me je pogledao i bilo je očito da shvata da nešto krijem.
Ariel: Samo sam srećna i to je sve.
Nasmijao se sa još uvijek skupljenim obrvama i pomalo vragolastim osmijehom.
Harry: Hm, ako ti tako kažeš.
Ariel: Idemo li?
Željela sam da što prije skrenem temu i nakon što me je ponovo zagrlio pritisnuvši usne uz moj obraz shvatila sam da sam u tome valjda i uspjela.
Harry: Ja bih da ipak ostanemo ovdje, samo nas dvoje. Sami...
Ideja mi se sviđala ali sam isto tako morala pronaći Vicky i razgovarati sa njom. Rekla je da će sigurno doći ali isto tako mi je boja njenog glasa bila nekako čudna...Bila je previše uzbuđena. Možda želi iznijeti Niallu svoja osjećanja iako ne zna da je prekinuo sa Gaby? Nadam se da je to u pitanju.
Ariel: Idemo ipak tamo, želim vidjeti i ostale dečke iz benda...I El i Dani, Perrie. ( kada sam počela pisati priču Liam je bio sa Dani pa sam odlučila tako i ostaviti).
Harry je uzdahnuo i prevrnuo očima.
Harry: Okej, okej...
Bilo mi je drago što ne želi ići tamo. Dakle, ne osjeća baš preveliku potrebu da vidi Ashley.
Harry: Svakako i ja moram obaviti jedan razgovor.
Uhvatio me je za ruku i polako smo napustili prostoriju dok je moju glavu ispunilo jedno jedino pitanje koje se u sekundi ponavljalo po barem 1o puta. S kim?! Šta ako je sa Ashley? Dovraga Ariel, tu je barem 1oo ljudi i ti misliš da baš s njom mora razgovarati. Primijetila sam da zaključava teretanu što prije nije radio.
Ariel: Zašto zaključavaš?
Harry: ne želim da neko uzme crtež ili mu nešto učini. To je ipak nešto što ću čuvati do kraja života.
Ashley koja je sve do tada skakutala po mom mozgu i plazila mi jezik usput uvijajući prstima svoju dugu plavu kosu je odjednom dobila nekakva ogromna krila i polako odlepršala iz mojih misli. Obrazi su mi se zarumenili, a na usnama mi se pojavio jedan stidljivi osmijeh koji je u sebi sadržao više emocija nego bilo kakve riječi. Harry je to primijetio pa me je štipnuo za obraz i poljubio u vrh nosa.
Harry: Volim te.
Ostavila sam jedan mali poljubac na njegovim usnama ponavljajući mu te iste riječi.
Zayn: Hej golupčići.
Polako sam se okrenula i susrela sa dva krupna smeđa oka kao i savršenim toplim osmijehom. Pored tog prelijepog crnokosog dečka je stajala jednako lijepa plavokosa djevojka koja nam se uzbuđeno nasmijala te mi prišla i čvrsto me zagrlila.
Perrie: Arri! Dugo se nismo vidjele.
Obamotala sam ruke oko njenog struka i veoma lijepog materijala plave uske haljine.
Ariel: Upravu si. Hej Zayn.
Nasmiješila sam mu se i podigla ruku u znak pozdrava. Harry je obamotao jednu ruku oko mog struka i prislonio obraz uz moju kosu.
Zayn: Zabavljate li se?
Harry: Naravno. I više nego što misliš.
Mogla sam da osjetim nekakav čudan ton u Harryevom glasu i znam da me pokušava podsjetiti na ono što se upravo prije nekoliko minuta dogodilo u teretani. Uzdahnula sam pokušavajući da ga ignorišem.
Perrie se nakašljala i otpila gutljaj svog pića.
Perrie: Pa baš lijepo. Sad bih te zamolila da nam malo posudiš svoju djevojku er bismo i mi djevojke da se malo zabavljamo na naš način.
Nasmijala sam se i pogledala prema Harryu koji očito nije bio baš oduševljen njenim prijedlogom.
Perrie: A daj, sve smo tu, čak i njene prijateljice. Vidjela sam maloprije Vicky i...
Ariel: Vicky je tu?
Svi su pomalo zbunjeno pogledali prema meni jer sam to rekla malo preglasno i previše ushićeno. Nakašljala sam se, a Perrie je na svu sreću nastavila da priča skrećući svu pažnju sa mene. Bila sam joj zahvalna na tome.
Perrie: Daa. Idemo da ih nađemo?
Ponovo sam pogledala prema Harryu koji je bio pomalo namršten, a po njegovom stusku oko mog struka se nije baš moglo reći da me planira pustiti. Na trenutak sam se osjetila kao malo dijete koje čeka na dopuštenje od roditelja da izađe vani i počne praviti kolače od blata.
Zayn: Hajde Haz, pustimo djevojke i mi ćemo se zabavljati na naš muški način.
Pogledao je značajno prema Perire, a ona je prevrnula očima i nasmijala se. Harry me je napokon oslobodio svog zagrljaja te se okrenuo prema meni i spustio jedan mekani poljubac na moj obraz nakon čega je prislonio svoje vrele usne na moje uho.
Harry: Nemoj se mnogo udaljavati i potrudi se ostati u tom ženskom društvu.
Prevrnula sam očima i klimnula glavom, a on je ostavio još jedan vlažni poljubac kod mog uha prije nego što se odmakao. Bacila sam još jedan pogled na njegovo savršeno tijelo i lice prije nego što me je Perrie povukla u gomilu.
Nakon par minuta, napokon je moje smantano plavo oko ugledalo slatku plavokosu djevojku koja se smijala i udarala nekog dečka u rame. Sa njom je bila i Jennifer u društvu onog istog dečka od neki dan....Jordan? Čim su nas primijetili sve četvoro su se nasmijali i pozdravili nas.
Jennifer: Ohoo vidi ko nam je tu.
Pogled mi je pao na tog meni nepoznatog dečka koji je imao bukvalno žutu kosu išaranu tamnijim pramenovima. Jednu ruku je prebacio preko Vickyinog ramena i što je najgore ona se nije izmicala. Šta se sad dovraga dešava?
Vicky: Ovo je Tom.
Nasmijala sam se preko volje i ispružila ruku.
Ariel: Ariel, drago mi je.
Uzvratio mi je mnogo iskrenijim osmijehom pritom prolazeći rukom kroz svoju šaroliku kosu. Cijelo vrijeme je motao žvaku po ustima i nije mi izgledao kao baš ozbiljan dečko. Više je podsjećao na nekog rasijanog rokera. Mislim da je uzrok ovolikom broju gostiju činjenica da svaka zvanica može povesti nekoga sa sobom. Perrie se takođe upoznala sa njim, a odmah zatim je on uzeo piće od djevojke koja ih je raznosila okolo.
Jennifer: Njega se sjećaš zar ne?
Jennifer je preusmjerila moju pažnju na plavokosog dečka pored sebe. Pa da li su njih dvoje zajedno i ko je onaj Tom? Čovječe, zbunjena sam.
Ariel: Ah, da, naravno. Ćao Jordan.
Odjednom me je Jenn prostrijelila pogledom, a on se nasmijao i naminuo mi.
Jordan: Uhm, hah ja sam Greg.
Ariel: Oh, izvini. Nisam baš najbolja u pamćenju imena.
Ponovo mi je namignuo vjerovatno mi pokušavajući dati do znanja da je sve uredu.
Tom: Baš me zanima kakvo ćeš ime naći za mene.
Pogledala sam prema njemu te se susrela sa vragolastim osmijehom i isto tako vragolastim sivkastim pogledom. Kiselo sam se nasmijala pronalazeći neki čudan ton zavodljivosti u njegovom glasu. Vicky, ko ti je taj debil?
Perrie je stajala pored mene održavajući svoj iskreni osmijeh koji ima od trenutka kada sam je prvi put vidjela večeras. Da mi je samo znati kako joj to uspijeva. I ja želim biti tako raspoložena ali je to nemoguće uz sva ta pitanja koja mi se trenutno vrte po glavi, a što je najgore od svega Ashley je izgubila ona krila i ponovo počela skakutati po mom mozgu. Šta ako je Harry sada sa njom?
Jennifer: Zabava je zaista super. Samo, još uvijek nismo vidjele slavljenika, bio bi red da mu čestitamo.
Nasmiješila sam se te počela prelaziti pogledom preko zvanica oko nas. Kovrdžavoj kosi ni traga. Dok su svi bili u razgovoru, prišla sam Vicky koja je isto kao i ja izgubljeno gledala okolo unatoč činjenici da se Tom igrao sa njenom kosom.
Ariel: Vic?
Pogledala je prema njoj, a ja sam joj dala znak glavom da pođe za mnom. Pogledala je prema Tomu te mu nešto šapnula, a zatim mi se napokon pridružila na putu do toaleta. Kada smo napokon ušle unutra, zatvorila sam vrata i duboko uzdahnula osjećajući olakšanje što smo napokon pobjegle od zagušljivog vazduha.
Vicky: Šta je bilo?
Ariel: Tom...Ko je on?
Spustila je pogled te se okrenula prema ogledala namiještajući savršeno uređenu plavu punđicu.
Vicky: Hm...Tom Regerson. Ide u ekonomsku nedaleko od naše i upoz...
Ariel: vicky!
Pogledala je prema meni praveći se da ne razumije u čemu je problem.
Ariel: Ugh! Vas dvoje...Mislim...Šta ste?
Počela sam da pravim čudne pokrete rukama, a ona je prevrnula očima nakon čega je nastala iritantna tišina.
Ariel: vicky?
Vicky: Pa...Ne znam...Onako, prijatelji?
Podigla sam obrvu značajno je pogledala.
Ariel: prijatelji?
Uzdahnula je i naslonila se uz lavabo gledajući u plafon i ujedno se igrajući sa svojim dugim prstima ukrašenim lijepim tirkiznim lakom i prstenovima koji su bili bižuterija ali zaista lijepi.
Vicky: Pa da...Mislim možda malo više.
Malo je hvalilo da vrisnem ali sam umjesto toga zagrizla dojnju usnu i potegla jedan pramen kose.
Vicky: Mislim, ništa ozbiljno...Ljubimo se i tako to...
Ariel: Prijatelji s prednostima?
Pogledala sam prema njoj, a ona je otvorila usta s namjerom da nešto kaže ali ih je isto tako uskoro zatvorila ispuštajući samo jedan izdah. Ma daj!
Ariel: Joj Vicky...
Stavila sam ruku na čelo i spustila glavu, a ona je uzdahnula i stala ispred mene.
Vicky: Ali to nije ništa strašno Ari. Ljudi u našim godinama to rad i uostalom sve su prilike da bismo mogli postati i nešto više.
Podigla sam glavu osjećajući kako polako dobijam glavobolju.
Ariel: Koliko ga poznaješ?
Vicky: Oko...2o-ak dana...
Prevrnula sam iznervirano očima i počela hodati po toaletu.
Ariel: vicky...Ne možeš tako...
Vicky: A zašto? Kad svi kreću dalje, zašto ne bih i ja?
Znla sam da misli na Nialla.
Vicky: Zar to nisam zaslužila nakon svega što mi se desilo?
Pogledala sam prema njoj osjećajući pomalo i sažaljenje. Znam da je doživjela mnogo ružnih stvari u ljubavi ali joj to ne daje za pravo da se tako zalijeće.
Ariel: jesi Vic ali ne sa tipom poput njega. On je...Nestabilan, nije neko s kim bi trebala započeti vezu nakon iskustva sa Robertom.
Par trenutaka je samo gledala u mene, a onda je brzo skrenula pogled i stavila ruke na kukove.
Vicky: Ariel on je divan dečko i uopšte ga i ne poznaješ.
Njegovo ponašanje od maloprije mi je bilo dovoljno alis am ipak prećutala jer ne želim da joj odjednom svašta kažem i povrijedim.
Vicky: Zaista nam je divno večeras i prosto bih požalia da večeras nisam došla sa njim.
Pogledala sam značajno prema njoj praveći nekoliko koraka unaprijed.
Ariel: Želiš napraviti Nialla ljubomornim zar ne?
Odjednom je šokirano pogledala prema meni i širom otvorila usta.
Vicky: Molim?1
Ariel: To što si čula Victoria! To nije uredu! Pokušavaš da uzvratiš udarac zbog Gaby?!
Vicky: Nevjerovatna si!
Krenula je prema vratima, a ja sam brzo poletjela za njom.
Ariel: vicky! Vicky vraćaj se!
Samo me je ignorisala i izašla napolje.
Ariel: vicky moram ti nešto reći!
Već se izgubila u gužvi i željela sam skočiti u wc šolju. Zašto joj nisam odmah rekla da je Niall prekinuo sa Gaby? Ugh! Izašla sam napolje te se šokirala kada sam se probila pored nekoliko ljudi. Niall i Vicky su stajali jedno ispred drugoga razmjenjujući pomalo neobične poglede. Željela sam krenuti prema njima ali nisam sigurna da li je to dobra ideja. Možda je bolje da nasamo razgovaraju. Mislimd a bi zaista bilo glupo da im priđem i kažem nešto tipa: 'Vicky, ono što sam željela da ti kažem jeste da Gaby i Niall više nisu zajedno i sada možeš da ostaviš Toma. Niall, hajde sada je poljubi i pitaj da budete u vezi kako bih se napokon riješila jednog stresa u svom životu i kako biste napokon prestali izvlačiti svaku nit iz mog jadnog i ionako skoro srušenog nervnog sistema!'
„Ari!"
Okrenula sam se čuvši moje ime i ispred sebe ugledala prelijepu kovrdžavu djevojku.
Ariel: Hej Dani!
Zagrlile smo se i ona mi je dodala jedno piće.
Ariel: Hvala.
Dani: Pa šta ima?
Okrenula sam se prema Niallu i Vicky ali mi je sada neko dvoje zaklanjalo pogled.
Ariel: Um, ma ništa posebno. Pokušavam se opustiti.
Nasmijala se i uputila mi zbunjen pogled.
Dani: Nešto nije uredu?
Ariel: Mah, moj život je previše komplikovan da bih mogla biti opuštena duže od pola sata tako da ne mogu reći baš tačan razlog.
Ponovo se nasmijala i zamahala glavom stavljajući ruku na moja leđa i forsirajući me da krenem negdje za njom.
Dani: idemo ovamo do stepeništa. To je jedino slobodno mjesto za sjedenje.
Nasmijala sam se i uskoro smo bile na hladnom drvenom stepeništu.
Ariel: Inače, gdje je Liam? Kako ste vas dvoje?
Dani: Ma sve je super. Nadam se da je tako i sa Harryem i tobom.
Krenula sam da joj odgovorim ali me je prekinuo prizor koji sam ugledala pred sobom. Kada se jedna grupica pomjerila u stranu pred sobom sam mogla da vidim mog prelijepog Harrya kako nešto govori Ashley na uho nakon čega je ona klimnula glavom i pogledala na sat koji je krasio njenu ruku. On joj se onako slatko nasmiješio te se odmah nakon toga izgubio u gužvi. Šta se to zaboga sada desilo? Osjećala sam ogromnu bol u prsima i željela sam da otrčim tamo do nje, pospem joj piće po glavi, isšamaram je, bacim na pod, počupam svu kosu i na kraju nabavim raketu kojom bih je lansirala na Mars kako se više nikad ne bi približila Harryu. Imam osjećaj da bi i u tom slučaju pronašla neke vanzemmaljce koji bi joj dali svoj leteći tanjir kako bi se mogla vratiti. Opet, ako ćemo iskreno ovoga puta je Harry bio taj koji je nešto govorio njoj...On jeprišao njoj?
Dani: Ariel jesi li dobro?
Drmnula me je po ramenu i rtek tada sam shvatila da to radi već nekoliko minuta.
Ariel: Ha?
Pogledala sam izgubljeno prema njoj osjećajući kako me oči peku. Ariel, ne smiješ plakati. Dani je izgledala zaista zabrinuto i pretpostavila sam da sam vjerovatno preblijedila.
Dani: Pitala sam te već nekolikko puta šta je s tobom i Harryem?
Iskreno nemam pojma...
Ariel: Dobro smo...Jesmo...
Imala sam osjećaj kao da tješim samu sebe. Prešla sam rukom preko lica, a odmah zatim sam ustala kako bih učinila to što namjeravam prije nego što odustanem od toga.
Dani: gdje ćeš?
Ariel: moram nešto obaviti, pronaćiću te pa ćemo nastaviti razgovor. Izvini.
Nasmiješila mi se i klimnula glavom.
Dani: Ako ti nešto treba samor eci.
Klimnula sam glavom te se uvukla u gužvu u potrazi za tom glupom i dugom plavom kosom koja izgleda tako lijepo. Odmah sam uzela svoju kosu i počela je opipavati i pokušavati da shvatim da li izgleda tako mekano sjajno poput njene. Kada sam je napokon ugledala, duboko sam uzdahnula i prišla joj. Nasmiješila se i otpila gutljaj pića.
Ashley: Hej Ari.
Željela sam joj reći da me ne zove tako ali sam na kraju odustala.
Ariel: Hej.
Pokušavala sam izgledati smireno i usput sam uzela dva pića za koja sam se nadala da će me malo opustiti. Na svu sreću nisu bila mnogo jaka pa sam se nadala da neću ubrzo pasti pod njihov uticaj.
Ashley: Vidim, odlučila sis e razuzdati večeras.
Klimnula sam glavom i otpila poveliki gutljaj pića koje me je razrezalo po grlu. Uh, mislim da je ovo ipak nešto jače od prethodnih.
Ariel: Kako se ti provodiš?
Ashley: Nije loše.
Pa naravno kad si svako malo za vratom mom dečku.
Ashley: Gdje je Harry?
Hm, imam čudan osjećaj da bih ja to tebe trebala pitati glupa barbiko. Imala sam ogromnu potrebu da joj saspem piće u lice ali sam se ipak suzdržala te ga umjesto toga otpila.
Ariel: Upravo smo se vidjeli i rekao mi je da treba razgovarati sa još par gostiju i onda ćemo imati cijelo veče samo za nas.
Naravno, lagala sam ali sam se isto tako nadala da se to ne može primijetiti u mom ironičnom tonu. Nasmiješila se i klimnula glavom kao da joj je baš svejedno. Moram priznat da je dobra glumica. Sklonila je kosu iza uha ali je odmah zatim počela vraćati nazad. Zar je toliko opsjednuta njome?
Ariel: Ineč, čime se baviš?
Ashley: Pa trenutno sam prva godina fakulteta, žurnalistika... a usput radim i u jednoj biblioteci.
Klimnula sam glavom i odmah mi je u misli došla činjenica da je i nju Harry možda pribijao uz policu kao mene u knjižari. Možda je i nju stalno posjećivao i ponašao se onako zavodljivo....O Bože...
Ashley: Ti?
Nakašljala sam se pokušavajući da se vratim u ono samouvjereno stanje.
Ariel: ja? Um, ja...Ja rtrebam ubrzo završiti gimnaziju...I onda ću na fakultet.
Zašto sam zaboga ovo zadnje rekla? Pa logično da ću na fakultet...Izdajem svoju nervozu.
Ariel: A takođe idem i na glumačku sekciju. Uskoro bih trebala nstupati na predstavi i glumiti Juliju.
Iznenađenost je bila očita na njenom licu i uskoro mi se onako simpatično nasmijala.
Ashley: Oh pa to je baš lijepo. Harry i ja smo često pričali o toj knjizi i jednom smo čak išli na predstavu...
Odjednom se zaustavila kao i moje srce. Molim?!
Ashley: Um, izvini...Nisam mislila ništa loše.
Harry je i prije mene voljeo tu knjigu? Šta ako je nju zvao Julija? Šta ako su njih dvoje imali iste nadimke kao on i ja sada? Pa ja sam mislila...Kroz glavu mi je prošao trenutak kada je Niall u knjižari dok sam se ja krila iza police rekao kako je Harry u posljednje vrijeme opsjednut tom knjigom...Pa zašto ako je i prije čitao i još išao na predstavu...Sa Ashley!
Ashley: Ariel?
Čim sam čula njen glas, piće mi je ispalo iz ruke usput se prosipajući po mojim nogama. Tek kada me je ta hladna tečnost obasula, trgnula sam se iz neke vrste transa. Izmakla sam se na stranu i duboko uzdahnula. Odjednom se Ashleyina ruka našla na mom ramenu,a u očima joj se mogla vidjeti iskrena zabrinutost.
Ashley: Hej?
Ariel: Uhm...Samo...Samo sam malo previše popila pa mi se zamantalo...
Ashley: Hoćeš da odemo do toaleta?
Odmahnula sam glavom i popila na eks ono piće koje mi je ostalo u drugoj ruci.
Asley: Hej, hej lakše malo. Pa upravo si rekla...
Podigla sam ruku dajući joj do znanja da šuti.
Ariel: Sve je uredu.
Klimnula je glavom te pogledala na sat.
Ashley: Uhm, ja bih sada trebala ići...Imam nekog posla.
Klimnula sam glavom i tek kada se odmakla od mene sjetila sam se da je gledala na sat i onda kada joj je Harry nešto šapnuo. Mom pomalo pomućenom mozgu zbog alkohola je trebalo par trenutaka da pokopča te dvije činjenice. Njih dvoje se trebaju naći? Trebalo mi je neko vrijeme da se povratim od šoka,a ondmah aztim sam požurila u pravcu u kom se ona izgubila. Ne, to nije istina, zar ne? Ne može biti! Napetost u mojim grudima eje postajala sve veća i samo sam čekala trenutak kada ću se unesvijestiti. Par puta sam posrnula i tek tada sam shvatila da sam pijana. Nigdje je nisam mogla vidjeti i imala sam osjećaj da je poludjela. U tom trenutku mi je za oko zapeo dobro poznati smeđokosi dečko. Louis. Brzo sam krenula prema njemu i odlučila ga prekinuti u razgovoru s nekim dečkima.
Ariel: louis!
Okrenuo Se prema meni i istog trenutka se nasmijao i zagrlio me.
Louis: Hej! Kako si?
Odlučila sam ignorisati njegovo pitanje jer nisam imala vremena ni snage da odgovorim.
Ariel: Uhm, gdje je Harry?
Njegov veseli izraz lica se odmah preobličio u onaj zabrinuti. Znam da sam izgledala histerično ali me nije bilo briga.
Louis: Um...
Okrenuo se oko sebe i usput sam primijetila čudne poglede ostalih muških upućenih meni. Nisam se obazirala jer je moje ponašanje bilo nešto što me je najmanje brinulo u tom trenutku.
Louis: Pa ne znam...Maloprije je bio tu sa nama.
U tom trenutku mi je prišao jedan krupni na ćelavo ošišani dečko i iskreno podsjećao je na one sumo hrvače.
Xxx: Otišao je prije nekoliko minuta i rekao mi da mora nešto obaviti. S obzirom da je cijelo vrijeme gledao na sat...Pretpostavljao sam da ima nešto važno zakazano...
Sat? Noge kao da su mi se u trenutku oduzele i odjednom sam se osjećala toliko malaksalo da nisam mogla stajati dok mi se vid sve više mutio. U sljedećem trenutku sam se našla bespomoćna u rukama tog dečka.
Louis: Ariel?!
Pokušavala sam da dođem sebi ali mi nije išlo. Nisam danas skoro ništa jela, a večeras sam mnogo pila...Ipak, ništa od to dvoje mi nije moglo nauditi kao ono što sam upravo čula. Imala sam osjećaj da će mi srce svakog trenutka raspuknuti i na neki način sam to priželjkivala. Ne želim da saznam istinu...Pokušavam da razmišljam realno ali mi glupi alkohol to ne dopušta kao ni unutrašnji glasić koji mi govori da ne psotoji nijedan prokleti razlog zbog kog bi se njih dvoje trebali sastajati. Tek kada sam izašla iz svojih uzburkanih misli shvatila sam da me isti onaj dečko poliježe na neki krevet. Istog trenutka sam željela vrisnuti jer mi samo još treba da me neka pijana budala siluje u sred zabave posvećene rođendanu mog dečka koji je trenutno negdje sa svojom bivšom. Krenula sam da nešto uradim ali je u tom trenutku u sobu ušao i Louis zajedno sa Eleanor. Okej, dakle onaj me je valjda samo donio tu....
El: Ariel?!
Prišla mi je i brzo sjela na krevet.
El: Jesi li dobro?
Uspravila sam se u sjedeći položaj ali mi se istog trenutka ponovo zamantalo.
Ariel: Uh...Umm...
Stavila sam ruku na čelo pokušavajućid a dođem sebi.
Louis: jesi li mnogo pila?
Klimnula sam glavom što je to rekao za mene jer mislim da ne bih mogla izgovoriti ništa osim nekih mumljavih zvukova.
El: Joj Ari...Mislimd a bi trebao zovnuti Harrya.
Louis: Ali...Um, ne znam gdje je.
Istog trenutka sam se zavalila nazad na krevet ispuštajući neku vrstu krika i stavljajući jastuk preko lica.
'Ariel?!'
I Lou i El su to izgovorili u isto vrijeme, a ja čak nisam imala snage nid a plačem. Sklonila sam jastuk sa lica te ih pogledala što normalnije moguće.
Ariel: Možete li me ostaviti malo nasamo?
El je istog trenutka odmahnula glavom, a ja sam duboko uzdahnula shvativši da je pričanje nešto trenutno jako iscrpljujuće za mene.
Ariel: Želim malo odspavati.
Naravno, lagala sam. Spavanje je nešto što bih trenutno posljenje mogla raditi. Čak nisam uspjela ni da se unesvijestim. Imam osjećaj da bih i u slučaju da me udari kamion samo ustala poput nekog mutanta samo da nađem Harrya i onu...onu...ugh!
Ariel: molim vas...
Njih dvoje su razmijenili zabrinute poglede, a odmah zatim je El ustala i dala Louisu znak glavom da izađu.
El: Imaš mobilni zar ne? Ako ti nešto bude trebalo nazovi me.
Klimnula sam glavom i njih dvoje su polako napustili sobu zajedno sa onim dečkom kog nisam ni primjećivala tokom razgovora s njima. Čim sam se uvjerila da su se odmakli, brzo sam ustala hvatajući se za stolicu kako ne bih pala. Nikada nisam bila u toj sobi i pretpostavljam da je jedna od gostinjskih. Izašla sam u dugi i hladni hodnjik se se počela teturati uz zid. Nemoguće da sam toliko pijana. Mislim da je cijela ova situacija doprinijela mom stanju i naprosto i izvukla svaki atom snage iz mene. Zašto nisam danas dovraga jela? Sad bih imala snage da bacim Ashley kroz prozor. Odjedanput me je iz mojih misli trgnuo dobro poznati promukli glas i srce mi je istog trenutka počelo ponovo kucati. Pogledala sam oko sebe i zatim shvatila da dopire iz njegove sobe. Međutim, niej se čuo samo njegov...Bio je tu prisutan još jedan...Ženski...Ashleyin...O moj Bože...Protresla sam glavu ne dopuštajući samoj sebi da se ponovo izgubim i padnem. Ovo ne može biti istina. Ko zna, možda sam udarila glavom od vrata dok sam izlazila iz kupaonice i sve ovo sada sanjam. Probudiću se negdje pored zabrinutog Harrya i svih onih koje volim i koji su na zabavi...Bez Ashley! Onda će me on zagrliti, poljubiti i reći mi koliko se brinuo za mene.
Nažalost, po svemu sudeći to je bila stvarnost. Odjednom sam se osjetila malo čvršće i pretpostavljam da me je taj šok malo otrijeznio. Prišla sam vratima i shvatila da su malo odkučena. Nisam smjela d pogledam unutra. U tom trenutku sam ošamarila samu sebe. Ariel, Harry te nikad ne bi prevario, shvati to glupačo jedna! Ovog puta se moram složiti sa svojim unutrašnjim glasom. Moram mu vjerovati, zar ne? Još uvijek se nisam usuđivala pogledati unutra ali sam odlučila barem čuti o čemu pričaju.
Ashley: Vratićemo se na staro možda..Zar ne?
Molim?
Harry: Ali to baš i nije jednostavno...Mislim, to nije mala stvar ni šala.
Ashley: A znam ali...opet...Gajim nadu.
Harry: I trebaš.
Ashley: Stvarno?
Harry: Pa naravno. Znaš da te ja nikada ne bih lagao Ash.
Ashley: Oh kako mi nedostaje to 'Ash'...Mislim kada ti to izgovoriš. Samo što ti je glas sada mnogo zreliji i onako više sexy.
Oboje su se nasmijali, a meni su već nekolike suze curile niz obraz polako padajući na prsa i kosu. Bol više nsiam ni osjećala ili je bila toliko jaka da je nisam mogla ni osjetiti..
Harry: Nazvaćeš me, zar ne?
Ashley: Naravno, rekla sam ti već.
Polako sam se približila tom otkučenom dijelu vrata i istog trenutka sam požalila što sam to učinila. Stajali su jedno ispred drugoga dok je Harry prelazio prstima preko njenog obraza usput joj sklanjajući kosu iza uha. Pogled mu je bio nekako neobičan i...Gledao je ravno u oči. Nisu me primjećivali...
Ashley: Mnogo mi je lakše sada kad sam s tobom...nakon pune dvije godine.
Stavila sam ruku preko usta pokušavajući da prigušim jecaje koji su uporno željeli izaći iz mojih usta. Ne, ovo nije istina. Ne može biti, zar ne? Nije....
Jennifer: Ariel napokon! Rekli su mi da nisi bila dobro i tek sada sam uspjela da te nađem...
Vjerovatno čuvši moje ime, Harry i Ashley su pogledali prema vratima i mogli su da me vide samo kroz taj mali otvor. Harryeve zelene oči su se šokirano raširile i otvorio je svoje punačke usne kako bi nešto rekao međutim to se nije dogodilo. Nakon par trenutaka koje smo proveli zureći jedno u drugo, napokon je krenuo prema meni ali ja nisam čekala niti sekunde te sam se odmah odmakla od vrata i krenula niz hodnjik usput se sudarajući sa zabrinutom Jennifer. Otrgnula sam se od nje te potrčala što sam brže mogla prema stepenicama. Moram iskorisitit i posljednji djelić snage za to.
Harry: Ariel! Ariel stani molim te!
Nisam željela stati, nije bilo šanse da stanem. I pored svim misli i pitanja koja su se stvarala brže nego što su slane suze padali niz moje lice, pomislila sam na to kako ću sa ove zabave izaći na isti način kao što sam prije par mjeseci samo što je ovaj put milijardu puta gore...